Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Sukoišanska 6, Split

Poslovni broj: Povrv-220/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sucu ovog suda Ivani Madunić, na prijedlog sudskog savjetnika Marije Kadić Brstilo, u pravnoj stvari tužitelja NEXT REALITY d.o.o., OIB: 95569949923, Ruđera Boškovića 20/2, Split, kojeg zastupa punomoćnik Bruno Skelin, odvjetnik iz Splita, protiv ovršenika BOHEMIAN TRIBE d.o.o., OIB: 89455688861, Jajići 22, Solin, kojeg zastupa punomoćnik Stjepan Čaljkušić, odvjetnik u Podstrani, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Bruna Skelina, odvjetnika u Splitu i zamjenice punomoćnika tuženika BT, odvjetničke vježbenice kod Stjepana Čaljkušića, odvjetnika u Podstrani, na ročištu za objavu presude 29. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesen od strane javnog bilježnika Vesne Ogorevc sa sjedištem u [adresa] poslovnog broja Ovrv-4594/2021, javnobilježnički predmet broj UPP/OS-Ovrv- 167/2021 od 01. ožujka 2022. kojim se nalaže tuženiku da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 414,76 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20. siječnja 2021. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.siječnja 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, te u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 99,54 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 1. ožujka 2022. do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.siječnja 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II Nalaže se tuženiku platiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 526,54 EUR-a, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj (ranije ovrhovoditelj) je 25. ožujka 2022. Općinskom sudu u Splitu, Stalnoj službi u Sinj podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika (ranije ovršenika), radi naplate iznosa od 414,76 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Vesne Ogorevc iz Splita poslovni broj UPP/OS-Ovrv-167/2021 od 1. ožujka 2022., određena je ovrha općenito na imovini ovršenika.

2. Nakon što je tuženik pravovremeno uložio prigovor, rješenje o ovrsi donijeto od strane javnog bilježnika Vesne Ogorevc iz Splita poslovni broj UPP/OS-Ovrv-167/2021 od 1. ožujka 2022., stavljeno je izvan snage i postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik je u prigovoru osporio u cijelosti navedeno rješenje o ovrsi, navodeći da ovršenik nema nikakva dugovanja prema ovrhovoditelju te da iz vjerodostojne isprave

– računa broj 04-01-1 od 4. siječnja 2021. nije evidentno temeljem koje pravne osnove ovrhovoditelj potražuje od ovršenika predmetni iznos. Nadalje navodi da Ugovor o suradnji od dana 17. studenog 2020. nije potpisan i pečatiran od strane ovrhovoditelja i ovršenika. Isti ne osporava da je postojao usmeni dogovor među strankama te kako je točno da je ovršenik avansno uplatio 3.125,00 kn za polovicu prvog mjeseca suradnje, a kako ovrhovoditelj nije ispunio svoje daljnje obveze, ovršenik da je obavijestio ovrhovoditelja o tome i prekinuo daljnju suradnju te da među strankama nije sporno da između ovrhovoditelja i ovršenika ne postoji daljnja suradnja, kako na temelju usmenog tako i na temelju pismenog sporazuma. Ističe da ukoliko bi ovrhovoditelj prijedlogom za ovrhu potraživao iznos od 3.125,00 kn za drugu polovicu prvog mjeseca suradnje, navodi da ovrhovoditelj nije ispunio svoje obveze prema ovršeniku, pa je ovršenik prekinuo svaku daljnju suradnju te nije platio uslugu jer da mu usluga nije niti pružena. Nadalje navodi da su usluge koje su bile pružene za prvu polovicu mjeseca bile manjkave i nezadovoljavjuće. Ovrhovoditelj da se obvezao izraditi 12x feed i 12x stories objava mjesečno za ovršenikove Instagram i Facebook profile, a što isti nije učinio. Ovrhovoditelj da je izradio 6x feed i 6x stories, a što da predstavlja upravo polovicu onoga što je bilo dogovoreno, a koji sadržaj da je bio nezadovoljavajući. Također, da se ovrhovoditelj obvezao jednom mjesečno pisano ovršenika obavještavati o objavljenim sadržajima i oglasima, a što da isti nije učinio. Također da nije postupio prema svojoj obvezi pa nije upravljano Facebook i Instagram oglasnim sustavom. Kako se ovrhovoditelj nije pridržavao ugovora i ispunjavao obveze, ovršenik da je raskinuo ugovor radi čega mu je nastala šteta, te predlaže da sud ukine platni nalog i ovršni prijedlog odbije.

4. Očitujući se na prigovor tuženika, tužitelj je u svom podnesku od 14. svibnja 2024. osporio navode iz prigovora u cijelosti. Navodi da se utuženi račun broj 4-01-1 od 4. siječnja 2021. temelji na Ugovoru o suradnji sklopljenom između stranaka dana 17. studenog 2020. zastupanih po njihovim zakonskim zastupnicima GT i CT. Predmetnim ugovorom stranke da su ugovorile da će tužitelj između ostalog upravljati računima tuženika na društvenim mrežama Facebook i Instagram, izraditi 12 tzv. feed objava i 12 tzv. stories objava mjesečno, komunicirati s tuženikom plan objave sadržaja na društvenim mrežama prema vlastitom nahođenju i potrebi, obavljati copywriting usluge, grafičku obradu, upravljati Facebook Ads oglasnim sustavom, voditi računa o perfomansama objavljenog sadržaja, do dva puta kvartalno snimiti sadržaj na fizičkoj lokaciji tuženika po vlastitom nahođenju, dok je ugovoreno da će tuženik pružiti sve potrebne podatke i pristup te plaćati kompenzaciju tužitelju u roku od 7 dana od dana dostavljanja računa za izvršene usluge. Nadalje plaćanje usluga da je ugovoreno na način da se vrši avansna uplata polovice mjesečnog iznosa za prvi mjesec suradnje ( prosinac 2020.) u iznosu od 2.500,00 kn/331,81 EUR neto, uvećano za pripadajući PDV na dan 2. siječnja 2021. u roku od 7 dana, a nakon toga se za preostalo vrijeme trajanja ugovora koje je inicijalno bilo određeno na 3 mjeseca ugovorilo plaćanje naknade od 5.000,00 kn/663,61 EUR mjesečno. Tuženik da je isplatio tužitelju iznos avansa od 2.500,00 kn/331,81 EUR neto temeljem računa broj 74-01-1 od 1. prosinca 2020. Nadalje tužitelj da je usluge navedene u Ugovoru o suradnji od 17. studenog 2020. pružao i izvodio sukladno predmetnom ugovoru u prosincu 2020. Nakon što je tužitelj ispunio svoje obveze iz Ugovora s tuženikom, isti da nije ispunio svoju obvezu plaćanja. Također navodi da prigovor tuženika o "nezadovoljavajućem" sadržaju nije osnovan, budući da je sam tuženik koristio sadržaj kojeg je izradio tužitelj, kao ni da ugovorom nije niti određena razina "zadovoljavajućeg" sadržaja niti način na koji bi se ista utvrđivala. Slijedom navedenog predlaže usvojiti tužbeni zahtjev i tuženiku naložiti snošenje troškova parničnog postupka.

5. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu i to: račun broj 4-01-1 od 4. siječnja 2021. (list spisa 7), pregledao Ugovor o suradnji od 17.studenog 2020. (list spisa 45 do 47), saslušao zakonskog zastupnika tužitelja NT te svjedoke CT i GT, te izvršio pregled sadržaja dostavljenog na USB stick-u.

6. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,70/19, 80/22 i 114/22

- u daljnjem tekstu ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet ovog postupka bio je utvrditi je li zakonit i pravilan platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi, pa slijedom toga odlučiti i o osnovanosti tužiteljeva zahtjeva za isplatu iznosa od ukupno 414,76 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a koji iznos tužitelj potražuje od tuženika na ime naknade iz izvršene usluge temeljem Ugovora o suradnji od 17. studenog 2020.

8. Odredbom članka 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) propisano je da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

9. Među strankama nije bilo sporno da su bile u poslovnom odnosu temeljem Ugovora o suradnji od 17. studenog 2020. temeljem kojeg je tužitelj izdao utuženi račun broj 4- 01-1 od 4. siječnja 2021.

10. Prijeporno je da li je tuženik osnovano sustegnuo isplatu utuženog iznosa od 414,76 EUR po predmetnom računu, odnosno da li su ugovorene usluge pružene.

11. Iz utuženog računa broj 4-01-1 od 4. siječnja 2021. (list 7 spisa) razvidno je da se radi o računu koji je tužitelj ispostavio tuženiku s osnova usluge za social media content management u iznosu od 3.125,00 kn/414,76 EUR.

12. Uvidom u ugovor o suradnji od 17. studenog 2020. ( list 45-47 spisa) utvrđeno je da su tužitelj i tuženik zaključili ugovor kojim je je dogovoreno da tuženik kao klijent želi pomoć tužitelja kao tvrtke u vođenju profila društvenih mreža te promociju putem oglasa na računima društvenih mreža tuženika. Tuženik se za usluge pobliže navedene u članku 3. ugovora obvezao avansno uplatiti polovicu mjesečnog iznosa usluga za prvi mjesec suradnje, odnosno 2.500,00 kn netto uvećan za PDV, a ostatak iznosa za prvi mjesec suradnje 2.500,00 kn netto uvećan za PDV po izdanom računu na datum 2. siječnja 2021. u roku od sedam dana.

13. Zakonski zastupnik tužitelja NT u svom iskazu u bitnom ističe da je ugovor zaključen 17. studenog 2020., da je dogovoren iznos od 5.000,00 kn, od kojeg je avans od 2.500,00 kn uplaćen, a drugu polovicu iznosa od 2.500,00 kn suprotna strana nije platila iako je izvršeno sve je što je bilo dogovoreno. Ugovorena usluga da se odnosilo na izradu materijala za društvene mreže i oglašavanje, praćenje analitike oglašavanja, te da je sve bilo odrađeno. Navodi da je ugovor kasnije raskinut od strane tuženika, a tuženik da je materijal koristio i nakon raskida ugovora u svrhu oglašavanja.

14. Svjedokinja CT u svom iskazu navodi da je u vrijeme zaključenja ugovora bila direktorica tuženika, da je ona potpisala predmetni ugovor, s tim da je u dogovoru oko detalja sudjelovala njena sestra VT, zaposlenica tuženika, te da joj je ona donijela ugovor koji je potpisala. Navodi kako joj bilo poznato što je ugovoreno, a to je bilo 12 objava mjesečno na društvenim mrežama, 6 feedova mjesečno, a sa drugim detaljima da je bolje upoznata njena sestra. Nadalje da je na početku njena sestra bila oduševljena suradnjom, međutim nakon toga da nisu bili zadovoljni isporučenim sadržajem, a što da se tužitelju više puta napominjalo preko Whats app aplikacije, kao i da u prosincu nisu izvršene objave koje su bile dogovorene, a one koje su bile izvršene nisu bile kvalitete kako su se dogovorili. Do raskida suradnje da je došlo 22. prosinca 2020. kada je sestra svjedokinje rekla djelatnicama tužitelja da ne trebaju više ništa isporučivati jer da to nije kvaliteta koju su oni tražili. Na Badnjak 2020. da je je zakonski zastupnik tužitelja nazvao njenu sestru, a ona mu je ponovila da sadržaj nije kakav o ona želi, te su na taj način raskinuli suradnju. Nadalje tužitelj da nikada nije isporučio sadržaj koji je bio definiran ugovorom. Navodi da je plaćeno pola iznosa koji je bio dogovoren, a njena sestra je rekla da smatra da je to u redu za ono što je odrađeno i da nema potrebe za daljnjim plaćanjem preostalog ugovorenog dijela. 26. siječnja 2021. da su dobili mail od tužitelja da plate preostali dio ili da će ići ovrha, na koji je njena sestra odgovorila da smatra da su dovoljno plaćeni za ono što su odradili.

15. U svom iskazu svjedok GT u svom iskazu u bitnom navodi da je po njegovom sjećanju ugovor je sklopljen krajem studenog 2020.,a sama suradnja da je krenula od 1. prosinca te godine. Navodi kako je bilo dogovoreno da se polovica računa za prvi mjesec suradnje plati avansno, a ostatak po izdanom računu na kraju mjeseca. Sve što je bilo dogovoreno da je i napravljeno, a dogovorene su objave na društvenim mrežama, koliko se sjeća 12 objava, fotografiranje i dolazak na lokaciju i oglašavanje tog sadržaja. Navodi kako se ne može sjetiti da li je prigovarano kvaliteti isporučenog sadržaja, ali misli da kvaliteta nije bila sporna budući je tužena i nakon prestanka odnosa objavljivala sadržaj na društvenim mrežama koji su joj isporučili.

16. Iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja te svjedoka CT i GT, proizlazi da se račun broj 4-01-1 od 4. siječnja 2021. odnosi na drugu polovicu iznosa za prvi mjesec suradnje temeljem Ugovora od 17. studenog 2020., a koji iznos prema iskazu svjedokinje CT nije plaćen jer je avansnom uplatom prvog dijela dovoljno plaćeno ono što je odrađeno, te da da nema potrebe za daljnjim plaćanjem preostalog ugovorenog dijela. Dakle, tužena ne osporava da račun nije plaćen.

17. U svezi tuženikovog prigovora da tužitelj nije uredno i cijelosti izvršio ugovorene usluge za prvi mjesec suradnje, odnosno da kvaliteta isporučenog sadržaja nije bila zadovoljavajuća, za navesti je kako iz iskaza svjedoka GT kao i iz dostavljenog dokaznog materijala na USB sticku kojeg je ovaj sud pregledao na ročištu dana 18. prosinca 2024., proizlazi kako je tužitelj izvršio, odnosno isporučio usluge koje su dogovorene.

18. Također, upravo i iz iskaza svjedokinje CT proizlazi kako je do raskida suradnje došlo 22. prosinca 2020. iz razloga što tuženik nije bio zadovoljan kvalitetom isporučenog sadržaja, za zaključiti je kako je tužitelj tuženiku isporučio ugovoreni sadržaj, ali tužena sa istim nije bila zadovoljna.

19. Naime, tuženik kao sudionik u obveznom odnosu treba u izvršavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka) u smislu odredbe članka 10. stavak 2. ZOO-a. To u konkretnom slučaju znači, da je tuženik odmah nakon što je zaprimio tužiteljev račun broj 4-01-1 od 4. siječnja 2001. ako je smatrao da nije izdan sukladno ugovoru o suradnji, trebao tužitelju bez odgađanja reklamirati taj račun, odnosno zatražiti ispravak tog računa.

20. S obzirom na to da tuženik tijekom postupka nije dokazao da je osporio predmetni račun, niti je osporio da je istog zaprimio, odnosno da ga je vratio tužitelju radi ispravka ili dopune u pogledu njegovog sadržaja, sud smatra da je tuženik predmetni račun prihvatio kao valjan.

21. Slijedom navedenog, sukladno odredbama članka 8. ZPP-a i primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 7. stavak 1., članak 219. stavak 1. i članak 221.a ZPP- a), sud je zaključio da je tužitelj isporučio tuženiku ugovorene usluge, a u tuženik da isti nije platio, stoga je dakle račun broj 4-01-1 od 4. siječnja 2021. osnovan. Budući da tuženik nije dokazao da je podmirio utuženi račun, to je stoga sud usvojio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa na ime izvršene usluge u iznosu od 414,76 EUR-a.

22. S obzirom na to da tuženik kao dužnik kasni s ispunjenjem novčane obveze isti je, sukladno odredbama članka 29. stavak 1. ZOO-a, dužan tužitelju na dosuđeni iznos tražbine od 414,76 EUR-a platiti i zakonske zatezne kamate. U skladu odredbama članka 183. stavak. 1. ZOO-a, tužitelj ima pravo potraživati plaćanje zateznih kamata od prvog slijedećeg dana od dana dospijeća na plaćanje utuženog računa pa do isplate. Tužitelj je upravo u skladu s tim i postavio zahtjev za plaćanje zateznih kamata, pa je stoga u tom dijelu zahtjev tužitelja prihvaćen. U odnosu na visinu stope zakonskih zateznih kamata, a uzimajući u obzir da se kod odlučivanja o zahtjevu za plaćanje zateznih kamatama radi o primjeni materijalnog prava, navodi se da su tužitelju za razdoblje do 31. prosinca 2022. priznate zatezne kamate po stopi za trgovačke ugovore propisanoj člankom 29. stavak 2. 2OO-a, zatim za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi za trgovačke ugovore propisanoj člankom 2. stavak 1. Zakon o izmjenama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22), a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi za trgovačke ugovore propisanoj člankom 1. stavak 1. Zakon o izmjenama dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23), a sve to obzirom da se u ovom predmetu radi o potraživanju iz trgovačkog ugovora.

23. Radi navedenog, platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika održan je na snazi u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 414,76 EUR-a zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na pojedinačne iznose glavnice tražbine teku kako je to pobliže navedeno u točki I. izreke ove presude , te za nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 99,54 EUR-a, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj trošak teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a za ostale odnose, a kako je to i navedeno u platnom nalogu iz rješenja o ovrsi.

24. Slijedom naprijed navedenog, temeljem odredbe članka 451. stavak 3. ZPP-a, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

25. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 2., članku 155. i članku 164. ZPP-a uz primjenu važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, te važećoj Tarifi sudskih pristojbi prema Zakonu o sudskim pristojbama.

26. S obzirom na odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( "Narodne novine" broj 138/23.; dalje Tarifa) i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tužitelju su uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u trenutku poduzimanja pojedine radnje, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja za: trošak sastava podneska od 14. svibnja 2025. u iznosu od 100,00 EUR ( Tbr. 8. t.1. Tarife), te za zastupanje na ročištima od 26. rujna 2024., 19. prosinca 2024., 17. ožujka 2025. svako u iznosu od 100,00 EUR ( Tbr. 9. t.1. Tarife), što sveukupno iznosi 400,00 EUR-a, uvećano za 25% PDV-a, odnosno sveukupno 500,00 EUR-a.

Nadalje, tom iznosu je valjalo pridodati i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 EUR, Tbr. 1. stavak 1. i Tbr. 2. stavak 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19. i 92/21.).

27. Slijedom navedenog, tužitelju su kao osnovani priznati troškovi parničnog postupka u ukupnom iznosu od 526,54 EUR-a radi čega je odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

U Splitu 29. travnja 2025.

Sudac

Ivana Madunić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 3. točka 3. tog Zakona (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

Dna:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis.