REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. P-8345/2023-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga ČNU, u pravnoj stvari tužiteljice ČN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Branku Skerlevu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika GRADSKA LJEKARNA ZAGREB, Kralja Držislava 6, OIB: 37268254106, zastupan po punomoćniku Mari Mihočeviću odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mihočević&Bajs d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 30. siječnja 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno uz punomoćnika i punomoćnika tuženika, dana 29. travnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e :

I. Utvrđuje se ništavom Odluka o prestanku Ugovora o zakupu Ljekarne [adresa], broj: 01/1 – 95/2023 od 25. svibnja 2023. dogine.

II. Odbija se tužiteljica sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

Nadomješta se odluka iz članka 261. stavka 1. i stavka 5. Zakona o zdravstvenoj zaštiti s ugovorom o zakupu slijedećeg sadržaja:

ČN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (dalje u tekstu: "Zakupnica")

i GRADSKA LJEKARNA ZAGREB, Zagreb, Kralja Držislava 6, OIB: 37268254106 (dalje u tekstu: "Zakupodavac")

sklapaju slijedeći

UGOVOR O ZAKUPU

Članak 1.

Zakupodavac i Zakupnica ovim ugovorom uglavljuju uvjete i međusobna prava, obveze i odgovornosti, tijek i prestanak zakupa u jedinici zakupa koja je predmetom ovog ugovora o zakupu, u svemu kako slijedi u daljnjim odredbama ovog ugovora.

Članak 2.

Predmet Ugovora je zakup jedinice zakupa Ljekarna na adresi [adresa], koja se sastoji od sljedećih prostorija:

- oficina sa skladištem površine 60,87 m2

- kancelarija površine 18,09 m2

- galerija površine 27,25 m2

U k u p n o: 106,21 m2

Prostorije iz stavka 1. ovog članka nalaze se u stambeno poslovnoj zgradi u prizemlju u [adresa].

Članak 3.

Ugovorne strane suglasno utvrđuju da u jedinici zakupa nema opreme čija pojedinačna vrijednost prelazi EUR 10,000,00.

Članak 4.

Pored prostorija iz članka 2. ovog Ugovora Zakupnica uzima u zakup i opremu koja se nalazi u jedinici zakupa, a čine je osnovna sredstva i sitni inventar koji čini sastavni dio ovog Ugovora.

Prostorije iz članka 2.stavka 1. ovog Ugovora i oprema iz stavka 1. ovog članka predaju se Zakupnici na korištenje i upravljanje sukladno ciljevima zakupa i njegovoj namjeni i za druge svrhe se ne mogu koristiti, niti Zakupnica može prenamijeniti pojedine dijelove jedinice zakupa koji su predmetom ovog Ugovora o zajedničkom zakupa.

Članak 5.

Ugovorne strane su suglasne da Zakupnica preuzima prostorije i opremu, u viđenom stanju.

Zakupnica se obvezuje preuzete prostorije i opremu rabiti pažnjom dobrog gospodara i održavati je u stanju da služi svojoj namjeni.

Zakupnica odgovara za nastalu štetu na opremi ako bi je koristila ili bi njome rukovala suprotno njenoj namjeni ili uputama ili ako bi je fizički oštetila iz krajnje nepažnje. Za štetu iz stavka 3. ovog članaka Zakupnica odgovara i u slučaju ako je ona nastala postupanjem zaposlenika s kojim je zaključen Ugovor o radu ili trećih osoba kojima je omogućen pristup opremi i njeno korištenje.

Članak 6.

U prostorijama koje su predmetom ovog Ugovora Zakupnica će isključivo obavljati ovu djelatnost:

- opskrba lijekovima pučanstva, zdravstvene i druge ustanove i organizacije i zdravstvenih djelatnika koji obavljaju privatnu praksu,

- opskrba pomoćnim ljekovitim tvarima, pomoćnim sredstvima u liječenju i medicinskim proizvodima,

- opskrba dječjom hranom i ostalim dijetetskim proizvodima,

- opskrba kozmetičkim i drugim sredstvima za zaštitu zdravlja koje propiše Ljekarnička komora,

- savjetovanja u vezi s propisivanjem i primjenom lijekova i pomoćnih ljekovitih sredstava,

- izdavanje veterinarskih lijekova i sredstava za medicinsku njegu i zaštitu životinja. Djelatnost iz prethodnog stavka Zakupnica je dužna obavljati sukladno Ugovoru koji zaključi s HZZO-om.

Članak 7.

Zakupnica će ljekarničku djelatnost u jedinici zakupa obavljati redovito svaki radni dan od 7:00 do 20:00 sati.

Članak 9.

Zakupnica snosi sve režijske troškove za jedinicu zakupa.

Zakupnica nadalje snosi eventualno učešće u troškovima u vezi uporabe i održavanja zajedničkih uređaja i prostorija u objektu, kao i u uređenju okoliša.

Članak 10.

Zakupnica je dužna za jedinicu zakupa na ime zakupa djelatnosti i opreme plaćati zakupninu u iznosu utvrđenom od strane Ministarstva zdravstva.

Zakupnica je nadalje dužna na ime zakupa poslovnog prostora plaćati zakupninu u iznosu od 1.121,86 EUR mjesečno, zbog ostvarivanja prihoda u obavljanju ljekarničke djelatnosti izvan ugovora s HZZO-om.

Zakupnica pristaje na povećanje zakupnine koja će se eventualno dogoditi u tijeku trajanja zakupa, prema odlukama nadležnog tijela.

Zakupnina kako na ime zakupa djelatnosti i opreme, tako i na ime zakupa poslovnog prostora plaća se do 15. u mjesecu za prethodni mjesec.

Članak 11.

Ovaj Ugovor zaključuje se na neodređeno vrijeme i vrijedi do otkaza jedne od ugovornih strana.

Ugovor o zakupu je važeći dok Zakupnica istodobno ima zaključen ugovor s HZZO-m za svaku godinu posebno.

Sukladno s odredbom prethodnog stavka, bez obzira na druge uglavke ovaj se Ugovor smatra raskinutim od dana prestanka Ugovora Zakupnice i HZZO-a o pružanju usluga.

Članak 12.

Iznimno od odredbe prethodnog članka ugovorne strane mogu dati otkaz ako jedna od ugovornih strana grubo krši ugovorne obveze glede uvjeta rada, radnog vremena, rukovanja, čuvanja i održavanja prostorija jedinice zakupa i opreme, plaćanja zakupa, snošenja zajedničkih troškova ili obavljanja poslova od zajedničkog interesa ili drugog ponašanja koje osjetno remeti uvjete zakupa i interese osiguranika. U slučaju iz prethodnog stavka ugovorna strana dužna je drugoj ugovornoj strani bez odgađanja u pismenom obliku skrenuti pozornost i opomenuti je na obveze iz ugovora i kršenje tih obveza i pozvati drugu ugovornu stranu da do određenog roka prestane kršiti ugovor, da izvrši preuzetu obvezu, ukloni nastalu štetu i sl. U svakom od slučajeva navedenom u ovom članku ugovorne strane istodobno izvješćuju i HZZO.

Članak 13.

Ako Ugovor bude otkazan, a prije njegova prestanka ugovorne strane ne postignu pisani sporazum o naknadi štete, ugovorna strana koja smatra da je zbog otkaza ugovora pretrpjela štetu postavit će drugoj ugovornoj strani pisani zahtjev za naknadu štete u roku 15 dana od dana prestanka ugovora zbog otkaza iz navedenih razloga.

Ako druga ugovorna strana u zadanom roku iz prvog stavka ovog članka ne naknadi štetu ili pisanim putem izvijesti drugu stranu da odbija naknaditi štetu, naknadu štete druga ugovorna strana ostvaruje u sudskom postupku kod nadležnog suda.

Članak 14.

Za slučaj spora iz ovog Ugovora ugovorne strane ugovaraju nadležnost suda u Zagrebu.

Članak 15.

Ovaj Ugovor je zaključen u takvom broju primjeraka da po dva primjerka ostaju Zakupodavcu, Zakupnica dobiva 2 primjerka, te po jedan primjerak za Ministarstvo zdravstva, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Područni ured porezne uprava i Gradsko poglavarstvo.

III. Nalaže se tuženiku GRADSKA LJEKARNA ZAGREB, Zagreb, Kralja Držislava 6, OIB: 37268254106 nadoknaditi tužitelju ČN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnične troškove zajedno s pripadajućim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude prema stopi zatezne kamate koja se primjenjuje u ostalim odnosima, a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve sukladno članku 29. stavku 2. ZOO-a, i to sve u roku od 8 dana."

IV. Svaka strana snosi svoj dio troška postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbu podnesenoj ovom sudu dana 30. lipnja 2023. navodi da je dana 29. lipnja 2023. godine zaprimila Odluku Upravnog vijeća tuženika od 25. svibnja 2023. godine o prestanku ugovora o zakupu ljekarne na adresi [adresa]. Odlukom je određeno da s danom 30. lipnja 2023. godine prestaje Ugovor o zajedničkom zakupu jedinice zakupa – ljekarne na adresi [adresa] sklopljen dana 9. travnja 1998. godine i Aneks I. Ugovora o zajedničkom zakupu jedinice zakupa ljekarne sklopljen dana 12. veljače 2016. godine. Pritom je u osporavanoj Odluci navedeno da tuženik neće sklopiti novi ugovor o zakupu za poslovni prostor na adresi [adresa] s tužiteljem sukladno članku 261. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (NN 100/18, nastavno ZZZ). Tuženik u svojoj odluci obrazlaže kako je dana 17. listopada 2019. godine donio Odluku o prestanku Ugovora o zakupu ljekarne [adresa], Ur. Broj: 01/1-310/2019, a koja je odluka proglašena ništavom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 10. studenog 2022., poslovni broj P-1528/2020-26. Presudom je naloženu tuženiku donijeti novu odluku sukladno čl. 261. st. 1. i st. 5. Zakona o zdravstvenoj zaštiti. Slijedom toga, tuženik je donio osporavanu Odluku koja je sadržajno istovjetna odluci od 17. listopada 2019. godine koju je Općinski građanski sud utvrdio ništavom. Stoga, tuženik je suprotno Presudi i obrazloženju suda ponovno donio istu odluku zbog čega je tužitelj prisiljen tražiti sudsku zaštitu. Prema stavu tuženika, odredba čl. 261. Zakona o zdravstvenoj zaštiti nije odredba prisilne naravi. Tužitelj smatra kako se tuženikov stav izričito suprotstavlja obrazloženju presude, te je isti maliciozne prirode s obzirom da tužitelj iskrivljuje zakonodavčevu volju i time tumači predmetne odredbe u svoju korist. Prije svega, tužitelj ističe da Općinski građanski sud ne bi pravomoćnom odlukom utvrdio ništetnim tuženikovu odluku od 17. listopada 2019. godine kada odredba čl. 261. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ne bi bila prisilne naravi. Prema tome, tužiteljica je odabrala nastaviti s obavljanjem zdravstvene djelatnosti u privatnoj praksi, te se tom prilikom tuženiku obratila sa zamolbom za sklapanjem novog ugovora o zakupu. Slijedom navedenog, nesporno je da je tuženik temeljem zakonskih odredbi bio obvezan sklopiti ugovor o zakupu, a čija je zakupnina ovisila o odluci osnivača. Tuženik nije imao zakonsku mogućnost donijeti Odluku o prestanku Ugovora o zakupu Ljekarne [adresa] jer ga odredbe ZZZ na to ne ovlašćuju u situaciji kad su tužiteljice kao zdravstveni djelatnici u privatnoj praksi na osnovu zakupa, odlučile nastaviti obavljati tu djelatnost o čemu su na vrijeme obavijestile tuženika. Slijedom svega navedenog, tužiteljica ističe kako je sud u pravomoćnoj presudi jasno i nedvosmisleno obrazložio da tužiteljica ima pravo nastaviti obavljati svoju djelatnost, a tuženik je dužan je sklopiti novi ugovor o zakupu poslovnog prostora ili aneks istoga. Iz toga proizlazi da stav tuženika da odredbe članka 261. stavka 1. i 5. Zakona o zdravstvenoj zaštitit nisu imperativne odredbe prisilne naravi je dijametralno suprotan obrazloženju suda. Dakle, za tuženika je odredba čl. 261. ZZZ prisilni propis. Uslijed toga, donošenjem Odluke o prestanku Ugovora o zakupu Ljekarne [adresa], tuženik je postupio protivno tom prisilnom propisu. Uslijed toga, sukladno odredbi čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), Odluka o prestanku Ugovora o zakupu Ljekarne [adresa] u [adresa] Broj: 01/1- 310/2019 koju je donijelo Upravno vijeće tuženika dana 17. listopada 2019., je ništetna. Postavljenim tužbenim zahtjevom podneskom od 05. listopada 2023.godine tužiteljica predlaže da sud u cijelosti usvoji postavljeni tužbeni zahtjev pobliže označen u izreci ove presude uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

1.1. U odnosu na preinačeni tužbeni zahtjev tužiteljice podneskom od 05. listopada 2023.godine valja istaći da je isti preinačen prije dostave tužbe tuženiku na odgovor i da je u cijelosti u skladu s odredbom čl. 190 i 191 Zakona o parničnom postupku (NN 53/01, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - nastavno ZPP) te u konačnici i svrsishodan za konačno rješenje odnosa među strankama.

2. U odgovoru na tužbu podneskom od 31. siječnja 2024. tuženik ističe prigovor stvarne nenadležnosti te navodi da se u konkretnom slučaju radi o upravno pravnoj stvari. Odredbom čl. 3. st. 1. Zakona o upravnim sporovima određeno je kako je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek. Tuženik je kao javnopravno tijelo dana 25.5.2023. godine donijelo Odluku o prestanku Ugovora o zajedničkom zakupu jedinice zakupa Ljekarne Drvinje 32, Zagreb od 9.4.1998. godine i Aneksa I. Ugovoru o zajedničkom zakupu jedinice zakupa Ljekarne [adresa] od 12.2.2016. godine, br. 01/1-95/2023 (dalje: Odluka) i to primjenom odgovarajućih propisa odnosno primjenom Zakona o zdravstvenoj zaštititi. Tuženik je navedenom Odlukom rješavao o pravima i obvezama tužiteljice te protiv iste Odluke nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek. Stoga za rješavanje o zahtjevu tužiteljice može eventualno biti nadležan upravni sud u upravnom sporu, a ne naslovljeni sud u parničnom postupku. Tužbeni zahtjev tužiteljice osporava se u cijelosti jer je tuženik u donošenju pobijane Odluke postupio sukladno zakonu. Tuženik je dana 17.10.2019. godine donio Odluku o prestanku Ugovora o zajedničkom zakupu jedinice zakupa Ljekarne Drvinje 32, Zagreb od 9.4.1998. godine i Aneksa I. Ugovoru o zajedničkom zakupu jedinice zakupa [adresa] od 12.2.2016. godine. Tužiteljica je protiv navedene odluke pokrenula parnični postupak pred naslovljenim sudom u povodu kojeg je donesena presuda posl.br. P-1528/2020 od 10.11.2022. godine. Tužiteljica pogrešno navodi kako je prvostupanjska presuda pravomoćna jer se postupak po žalbi još vodi kod Županijskog suda u Varaždinu pod posl. br. Gž- 263/2023. Tuženik je u skladu sa zakonskim ovlaštenjem dana 25.5.2023. godine donio Odluku. Zahtjev tužiteljice je neosnovan jer ista nema zakonom ustanovljeno pravo nastavljanja zakupnog odnosa, a između ostalog i što postupak koji se vodi kod naslovljenog suda pod posl. br. P-1528/2020 nije još pravomoćno okončan. Tužiteljica se poziva na odredbu čl. 261. st. 1. i 5. ZZZ-a kojima je propisano da zdravstveni radnici koji obavljaju privatnu praksu na osnovi zakupa iz članka 215. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (NN 100/2018, 125/2019, 147/2020, 119/2022, 156/2022, 33/2023) i članka 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti (NN br. 71/10), mogu zdravstvenu djelatnost nastaviti obavljati u privatnoj praksi na osnovi zakupa prostora koji je u vlasništvu doma zdravlja ili ljekarničke zdravstvene ustanove odnosno u prostoru s kojim dom zdravlja ili ljekarnička zdravstvena ustanova raspolažu temeljem valjanog dokaza o raspolaganju prostorom, a u kojem su obavljali tu djelatnost do dana stupanja na snagu toga Zakona. Navedeni zdravstveni radnici mogu zdravstvenu djelatnost nastaviti obavljati u privatnoj praksi na osnovi zakupa u prostoru koji nije u vlasništvu doma zdravlja ili ljekarničke zdravstvene ustanove odnosno s kojim dom zdravlja ili ljekarnička zdravstvena ustanova ne raspolažu temeljem valjanog dokaza o pravu raspolaganja prostorom, a za koji zdravstveni radnici raspolažu valjanim dokazom o vlasništvu ili o raspolaganju prostorom u kojem su obavljali tu djelatnost do dana stupanja na snagu toga Zakona. Tužiteljica u ovoj pravnoj stvari zahtijeva poništenje Odluke. Takav zahtjev tužiteljice je neosnovan jer ista nema zakonom ustanovljeno pravo nastavljanja zakupnog odnosa, a između ostalog i što postupak koji se vodi kod naslovljenog suda pod posl. br. P-1528/2020 nije još pravomoćno okončan. Tuženik je Odluku donio temeljem čl. 1. Uredbe o dopuni Zakona o zdravstvenoj zaštiti (NN, br. 156/2022) a u kojoj je određeno da zdravstveni radnici koji obavljaju privatnu praksu na osnovi zakupa iz članka 261. stavaka 1. i 5. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (NN, br. 100/18, 125/19, 147/20 i 119/22), nastavljaju rad u privatnoj praksi zakupom najkasnije do 31. prosinca 2023. Iz navedene odredbe slijedi da se zakupni odnos nije mogao nastaviti nakon navedenog datuma pa je tuženik imao osnovan razlog za donošenje predmetne Odluke. Kontinuitet zdravstvene zaštite bi bio održan jer je tuženik namjeravao u predmetnom prostoru sam nastaviti obavljati ljekarničku djelatnost. Tuženik je o istom obavijestio nadležno Ministarstvo zdravstva. Zakon o zdravstvenoj zaštiti niti jednom svojom odredbom ne propisuje da je upravno vijeće ljekarničke ustanove dužno donijeti odluku kojom se zakup nastavlja. Navedeno ne propisuju niti odredbe čl. 261. st. 1. i 5. ZZZ-a na koje se poziva tužiteljica pa je promašen tužbeni zahtjev tužiteljice da sud naloži tuženiku da donese novu odluku temeljem tih odredaba. Po tim odredbama upravno vijeće tuženika bi ponovno imalo pravo potpuno slobodno donijeti odluku o tome hoće li sklopiti ugovor o zakupu ili neće. Odredbe čl. 261. st. 1. i 5. ZZZ-a nisu prisilne norme, a što jasno proizlazi već iz njihovog izričaja. Ovo iz razloga što obje odredbe navode da zdravstveni radnici mogu nastaviti obavljati zdravstvenu djelatnost u privatnoj praksi na osnovi zakupa prostora. Prema tome, prisilnost zakonskih odredaba izražava se već u stilizaciji samih normi jer iste u slučaju prisilnosti sadržavaju određene izraze koji upućuju na to da se može postupiti samo i isključivo na način koji je predvidio zakonodavac. Zakonodavac u formulaciji odredaba čl. 261. st. 1. i 5. ZZZ-a nije koristio takve izraze, već je propisao da zdravstveni radnici mogu nastaviti obavljati zdravstvenu djelatnost u prostoru temeljem zakupnog odnosa. U vrijeme sklapanja osnovnog ugovora, tuženik je bio u vlasništvu Grada Zagreba. No iz povijesnog izvatka proizlazi da je Grad prestao biti osnivač tuženika dana 14.2.2006. godine. Prijenos osnivačkih prava prvo je izvršen na Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o., da bi 19.12.2013. godine osnivačka prava bila prenesena na Zagrebački holding d.o.o. Aneks ugovoru je sklopljen 12.2.2016. godine, dakle nakon što tuženik više nije bio u vlasništvu Grada Zagreba. Odredbom čl. 14. Zakona o ljekarništvu propisano je da se ljekarnička djelatnost može obavljati u privatnoj praksi davanjem u zakup dijelova ljekarničke zdravstvene ustanove čiji je osnivač županija, magistrima farmacije koji ispunjavaju uvjete propisane tim Zakonom. Iz navedenog bi slijedilo da ljekarnička zdravstvena ustanova čiji osnivač nije županija niti ne može davati u zakup dijelove ustanove za obavljanje ljekarničke djelatnosti u privatnoj praksi. Stoga je i iz ovog razloga pobijana Odluka tuženika zakonita i valjana u cijelosti. Slijedom svega navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

3. Tijekom postupka sud je proveo po strankama sve predložene dokaze i izvršio uvid u spis ovog suda posl.br.P-1528/20, u dopis na listu 5 spisa, u Odluku na listu 6 do 20 spisa, u dopis na listu 34 do 36 spisa, u Ugovor i Aneks na listu 44 do 51 spisa, u izvadak iz sudskog registra na listu 52 do 56 spisa, u račune na listu 69 do 87 spisa, dokaz saslušanjem svjedoka UN, dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke u svrhu dokazivanja i dokaz uvidom u svu ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju cjelokupnog postupka dokazivanja, a temeljem odredbe čl. 8 nastavno ZPP-, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan na način kako je to određeno izrekom ove presude.

5. U odnosu na istaknuti prigovor stvarne nenadležnosti ovog suda valja istaći da isti nije osnovan. To iz razloga što davanje u zakup poslovnih prostora koji se nalaze u vlasništvu domova zdravlja odnosno njihovog osnivača Grada Zagreba ne čini upravnu stvar u smislu odredbe članka 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/2009.) već je riječ o imovinskoj (poslovnoj) odluci javnopravnog tijela kojom se zasniva ugovorni zakupni odnos, a koja odluka se donosi u okviru ovlasti javnopravnog tijela da raspolažu imovinom u svojem vlasništvu. A prema članku 2. stavka 2. ZUS-a, javnopravnim tijelom u smislu toga Zakona smatra se tijelo državne uprave i drugo državno tijelo, tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave , pravna osoba koja ima javnu ovlast i pravna osoba koja obavlja javnu službu (pružatelj javnih usluga). Stoga, osporena odluka ne predstavlja pojedinačnu odluku, odnosno upravni akt iz članka 3. stavka 1. točke 1. ZUS-a te ocjena njegove zakonitosti ne može biti predmet upravnog spora.

6. Među strankama nije sporna činjenica vođenja postupka pred ovim sudom posl.br P-1528/20., a što je i od strane suda utvrđeno uvidom u isti. Time da u pogledu navoda tuženika valja istaći daje isti pravomoćno okončan.

6.1. Nakon pravomoćnosti presude tuženik je donio novu Odluku o prestanku Ugovora o zakupu od 25. svibnja 2023. godine, a koja je predmet raspravljanja u ovoj pravnoj stvari i traži utvrđenje ništavom navedene odluke i da se nadomjesti odluka čl. 261 st. 1.

5. ZZZ na način da se između stranaka sklopi Ugovor o zakupu pobliže označen u točki II izreke ove presude.

7. U postupku među strankama nije sporno:

- da je tužiteljica s tuženikom imala sklopljen Ugovor o zakupu poslovnog prostora i Aneksa I istog na adresi [adresa] koji je zaključen na neodređeno vrijeme i vrijedi do otkaza jedne od ugovornih strana

- da je tuženik temeljem pravomoćne presude ovoga suda posl.br. P-1528/20 Upravno vijeće tuženika donijelo novu Odluku o prestanku Ugovora o zakupu Ljekarne [adresa].

8. Sporno je tumačenje odredbi članka 261. ZZZ koji je stupio na snagu 1. siječnja 2019. i na čije se odredbe tužiteljica, poziva odnosno ima li tužiteljica na temelju samog zakona pravo dobiti odobrenje upravnog vijeća tuženika za sklapanje ugovora o zakupu koji je osnova za donošenje rješenja o nastavku djelatnosti od strane Ministarstva ili tuženik ima pravo diskrecijske odluke kome će dati u zakup svoj poslovni prostor.

10. Odredbom članka 261. stavka 1. ZZZ propisano je da zdravstveni radnici koji obavljaju privatnu praksu na osnovi zakupa mogu zdravstvenu djelatnost nastaviti obavljati u privatnoj praksi na osnovi zakupa prostora koji je u vlasništvu doma zdravlja ili ljekarničke zdravstvene ustanove odnosno u prostoru s kojim dom zdravlja ili ljekarnička zdravstvena ustanova raspolažu temeljem valjanog dokaza o raspolaganju prostorom, a u kojem su obavljali tu djelatnost do dana stupanja na snagu ovoga Zakona. Prema odredbi st. 2. istog članka zdravstveni radnici iz stavka 1. ovoga članka nastavljaju obavljati djelatnost u privatnoj praksi u ordinaciji odnosno privatnoj praksi iz članka 46. stavka 3. ovoga Zakona na temelju odluke Upravnog vijeća doma zdravlja ili ljekarničke zdravstvene ustanove o zakupu poslovnog prostora u kojem su obavljali tu djelatnost do dana stupanja na snagu ovoga Zakona. Upravno vijeće doma zdravlja ili ljekarničke zdravstvene ustanove obvezno je donijeti odluku iz stavka 2. ovoga članka u roku od 60 dana od dana podnošenja zahtjeva zdravstvenog radnika (članak 261. stavak 4.).

11. Upravo iz navedenog proizlazi da namjera zakonodavca prilikom donošenja ZZZ s obzirom na sadržaj članka 261. ZZZ, nije bila onemogućiti zdravstvenim radnicima koji obavljaju privatnu praksu u zakupu prostora, nastavak zakupa istog prostora odnosno učiniti to ovisnim o odluci ljekarničke zdravstvene ustanove a što proizlazi i iz Uputa Ministarstva zdravstva od 2. siječnja 2019., 4. siječnja 2019. i 5. studenog 2019.,a koje prileže spisu ovoga suda posl. br. P-1528/20.

12. Dakle, donošenjem Odluke o odbijanju davanja u zakup poslovnog prostora, tuženik je postupio protivno navedenim odredbama članka 261. ZZZ kao prisilnom propisu. Zbog toga je, sukladno odredbi čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018.), Odluka o odbijanju davanja u zakup poslovnog prostora tužiteljici koju je donijelo Upravno vijeće tuženika 25. svibnja 2023. godine je ništetna.

13. Naime, navedena odredba formulirana je na način da se upravo zdravstvenim radnicima koji obavljaju privatnu praksu na osnovi zakupa daje mogućnost izbora da ukoliko to žele, nastave obavljati zdravstvenu djelatnost u privatnoj praksi na osnovi zakupa prostora u kojem sud odstupanja na snagu Zakona obavljaju tu djelatnost.

14. Dakle, pravo izbora je isključivo na zdravstvenim djelatnicima. U konkretnom slučaju, tužiteljica je odabrala nastaviti s obavljanjem navedene djelatnosti u privatnoj praksi slijedom čega se i obratila tuženiku sa zahtjevom za sklapanje ugovora o izmjenama i dopunama ugovara o zakupu ili sklapanjem novog ugovora.

15. Pravo izbora tužiteljice ne znači ujedno i obvezu tuženika na sklapanje ugovora.

16. No, u odnosu na tužbeni zahtjev usmjeren na donošenje presude koja zamjenjuje ugovor o zakupu valja istaći da isti nije osnovan iz razloga što nema uporište u pozitivnim propisima, odnosno pravo tužiteljice na traženu sudsku zaštitu ne proizlazi iz čl. 261 ZZZ niti bilo koje druge odredbe tog Zakona.

16.1. Naime zaključenje ugovora predstavlja slobodnu dispoziciju volje stranaka i stoga sud ne može ulaziti u sferu te volje, osim ako je to posebnim zakonom propisano, što u konkretnoj pravnoj stvari nije slučaj.

16.2. Sporna zakonska odredba i to čl. 261 ZZZ ne propisuje izričitu ili izrijekom navedenu obvezu tuženika na sklapanje ugovora o zakupu koja bi bila u nadležnosti suda pa samim time tužiteljica nema pravo zahtijevati i ishoditi sudsku odluku kojom se nadomješta Ugovor o zakupu i to na način da se presudom nadomjesti Ugovor koje stranke nisu sklopile.

16.3. S obzirom da u ovoj pravnoj stvari nije u pitanju zahtjev za zasnivanje obveznopravnog odnosa sadržaj kojeg bi proizlazio iz odredaba Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (NN 69/92, 25/93, 48/93, 2/94, 29/94, 44/94, 58/95, 11/96, 68/98, 96/99), Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (NN92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 81/02, 80/02), Zakona o prodaji stanova namijenjenih za nadstojnika stambene zgrade (NN 22/06) ili pak Zakona o najmu stanova (NN 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, 105/20), to je tužbeni zahtjev valjalo odbiti i odlučiti kao u stavku II. izreke presude.

17. Činjenica što su stranke tijekom trajanja ovog postupka pregovarale i nastojale spor riješiti mirnim putem, a kako to proizlazi i iz dostavljene dokumentacije na listu 139-176 spisa ne upućuje na zaključak da je sklapanje ugovora za tuženika izričita zakonska obveza, a niti isto proizlazi iz odluke VS RH pos.br.Revd-2538/23. od 5. rujna 2023. godine.

17.1. Sklapanje ugovora o zakupu u ovoj pravnoj stvari je isključivo stvar volje ugovornih strana.

18. S obzirom na prednje utvrđenje suda sud nije posebno navodio,a niti analizirao navode iz iskaza saslušanog svjedoka i tužiteljice.

19. Odluka o parničnom trošku stranaka temelji se na odredbi čl.l54 st. 4 ZPP-a te je odlučeno da svaka strana snosi svoji dio troška postupka. To iz razloga što su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima.

20. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 29. travnja 2025.

Sudac:

Helena Frigo Bomeštar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa :

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

1. Punomoć. tužitelja

2. Punomoć. tuženika