- 1 -              Revd 3646/2023-2

Broj: Revd 3646/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Renate Šantek članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. R. iz Z., OIB …, zastupanog po punomoćnicima R. P. i S. P., odvjetnicima u Z., protiv tuženice O. b. d.d., S., OIB …, zastupane po punomoćniku H. K., odvjetniku iz Odvjetničkog društva Ž. i p. d.o.o., Z., radi isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-206/2022-2 od 20. travnja 2023., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1762/19-26 od 22. prosinca 2021., na sjednici održanoj 16. studenoga 2023.,

r i j e š i o   j e :

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije izjavljen protiv dijela rješenja Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-206/2022-2 od 20. travnja 2023., a kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1762/19-26 od 22. prosinca 2021. o odbijanju prijedloga tuženika za povrat u prijašnje stanje, odbacuje se.

              II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije izjavljen protiv dijela rješenja Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-206/2022-2 od 20. travnja 2023., a kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1762/19-26 od 22. prosinca 2021. o odbacivanju žalbe tuženika, se odbija.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-206/2022-2 od 20. travnja 2023., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1762/19-26 od 22. prosinca 2021., kojim je odbijen tuženikov prijedlog za povrat u prijašnje stanje te odbačena tuženikova žalba kao nepravovremena, a zbog dva pravna pitanja koja smatra važnima za rješenje spora, kao i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni:

              „1) Može li se dostava presude na ročištu za objavu, u izvanrednim okolnostima proglašene pandemije Covid – 19, tijekom kojih okolnosti nije bilo izvjesno hoće li se ročište uopće održati i uslijed čega je strankama onemogućen pristup na ročište za objavu, smatrati neurednom dostavom presude?

              U slučaju da je odgovor na gore postavljeno pitanje potvrdan, tuženik postavlja i pitanje:

              2) U slučaju da se dostava presude na ročištu za objavu u okolnostima iz prvog pitanja smatra neurednom, je li sud u tim okolnostima obvezan presudu dostaviti strankama u skladu s redovnim pravilima o dostavi sudskih pismena propisanih ZPP-om?“

2. U odnosu na postavljena pitanja tuženik, kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnim za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, ističe da o tim pitanjima nema prakse revizijskog suda, dok ne postoji niti praksa drugostupanjskih sudova, međutim da se radi o pitanju koje se pojavilo uslijed pandemije bolesti Covid-19 te su sudovi različito postupali pa je potrebno da o postavljenim pitanjima Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzme stav.

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 400. st. 1. u vezi s čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da je podneseni prijedlog tuženika dijelom nedopušten, a dijelom neosnovan.

5.1. Naime, tuženik je izrijekom u prijedlogu naznačio da je odgovor na postavljena pitanja važan za odluku o osnovanosti prijedloga za povrat u prijašnje stanje u konkretnom slučaju.

5.2. Prije svega valja reći da je revizija izvanredni pravni lijek, a dopuštena je samo protiv onih sudskih odluka koje mogu biti predmetom pobijanja i zbog onih razloga koji su izričito navedeni u ZPP. U odnosu na to koje sudske odluke mogu biti predmetom pobijanja mjerodavna je u konkretnom slučaju odredba čl. 400. st. 1. ZPP, prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije.

5.3. Iz navedenih odredaba slijedi da je protiv rješenja dopuštena revizija samo ako su kumulativno ispunjene obje pretpostavke: da se radi o pravomoćnom rješenju te da se radi o rješenju koje ima pravni učinak završetka parničnog postupka. Pravomoćno drugostupanjsko rješenje kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje o odbijanju prijedloga za povrat u prijašnje stanje nije po svom sadržaju i učincima rješenje kojim je pravomoćno dovršen parnični postupak pa ne može biti predmetom pobijanja revizijom, a posljedično tome, protiv tog rješenja nije dopušteno podnijeti niti prijedlog za dopuštenje revizije. Stoga u ovom slučaju nije ispunjena opća pretpostavka za pobijanje rješenja revizijom, pa je valjalo odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije primjenom odredbi čl. 389.a st. 1. ZPP u vezi s čl. 400. ZPP (točka I. izreke).

6.1. Budući da je tuženik predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-206/2022-2 od 20. travnja 2023., a dijelom tog rješenja je odbačena žalba tuženika kao nepravovremena, ovaj je sud razmotrio i prijedlog tuženika u odnosu na rješenje o odbacivanju žalbe. Budući da se radi o rješenju kojim se postupak pravomoćno završava, prema odredbi čl. 400. st. 1. ZPP, protiv tog rješenja dopušteno je podnijeti prijedlog za dopuštenje revizije.

6.2. Međutim, imajući na umu postavljena pitanja, kao i obrazloženje prijedloga, a kojima tuženik osporava pravilnost donesenog rješenja u povodu prijedloga za povrat u prijašnje stanje, a sud u pobijanom rješenju nije niti izrazio pravno shvaćanje u pogledu kojeg od postavljenih pitanja, već je ocijenio da do propuštanja roka za žalbu tuženice nije došlo zbog opravdanog razloga (eventualna spriječenost jedne od zaposlenica odvjetničkog društva koje zapošljava preko deset odvjetnika da u roku izjavi žalbu), pa od odgovora na postavljena pitanja, u situaciji kada je odbijena žalba protiv rješenja suda prvog stupnja kojim je prijedlog za povrat u prijašnje stanje odbijen i to je rješenje pravomoćno, ne ovisi odluka o pravovremenosti izjavljene žalbe tuženika.

6.3. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari u vezi postavljenih pitanja nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije niti u odnosu na pobijani dio drugostupanjskog rješenja kojim je žalba tuženika odbačena, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja pod točkom II. izreke.

Zagreb, 16. studenoga 2023.