Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31000 Osijek

Poslovni broj: Pn-95/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, na prijedlog više sudske savjetnice - specijalistice Alme Mehmedović, a po sucu Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužitelja TŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Ujević, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, Građansko- upravni odjel, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 19. ožujka 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženice, 29. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj isplatiti tužitelju TŽ iznos od 8.000,00 eur (osam tisuća eura) s zateznom kamatom koja teče od 13. travnja 2022., pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. U preostalom dijelu, za iznos od 107,00 eur, s zateznom kamatom od 13. travnja 2022. pa do isplate, tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj isplatiti tužitelju TŽ na ime troška parničnog postupka iznos od 1.000,00 eur (tisuću eura), s zateznom kamatom od 29. travnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je, u tužbi podnesenoj 10. listopada 2023. Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, naveo da se protiv tužitelja na Županijskom sudu u Zagrebu pod brojem K-US-5/2018 vodio kazneni postupak zbog kaznenih djela iz čl. 333. st. 3. i čl. 224. st. 1. i 4. Kaznenog zakona/97. Tužitelj je pravomoćno oslobođen od optužbe da bi počinio kaznena djela koja su mu bila stavljena na teret. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Kir-1522/13 od 30. svibnja 2013. tužitelju je određen istražni zatvor, a lišen je slobode 29. svibnja 2013. Tužitelju je istražni zatvor ukinut 26. rujna 2013. rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kir-Us-765/13 od 26. rujna 2013., pa je tako tužitelj u istražnom zatvoru proveo 121 dan. Slijedom navedenog, tužitelju pripada pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti, kao posljedice neosnovanog lišavanja slobode. Cijeneći trajanje lišavanja slobode kao i sve okolnosti slučaja, posebno nastale povrede časti i ugleda, kao i težinu ugrožavanja temeljnih ljudskih prava zagarantiranih Ustavom RH, tužitelj je potraživao iznos od 8.107,00 eur s pripadajućim kamatama i troškovima postupka. Tužitelj je istaknuo da je osoba srednje životne dobi, te da je u trenutku uhićenja bio otac dvoje maloljetne djece, pa je boravak u zatvoru, pogotovo jer je lišenje slobode bilo neosnovano, ostavio teške posljedice na suprugu i obitelj tužitelja, kao i na psihičko stanje tužitelja. Naime, tužitelj ima priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida i boluje od PTSP-a, a boravak u istražnom zatvoru znatno je pogoršao njegovo psihičko stanje koje je bilo zaliječeno, te je doveo do raspada braka. Tužitelj se obratio tuženici u mirnom postupku, te mu je tuženica ponudila naknadu od 33.880,00 kn, koju tužitelj nije mogao prihvatiti jer ponuđeni iznos smatra preniskim.

2. Zakonski zastupnik tuženice je najprije istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu, a na temelju čl. 48. st. 3. Zakona o parničnom postupku, te se Općinski građanski sud u Zagrebu rješenjem Pn-2490/2023-4 od 26. siječnja 2024. oglasio mjesno nenadležnim, te je predmet ustupio ovom sudu.

3. U odgovoru na tužbu zakonski zastupnik tuženice naveo je da nije sporno da se protiv tužitelja vodio kazneni postupak pod poslovnim brojem K-US-5/2018, te je tužitelj pravomoćno oslobođen od optužbe. Nesporno je i da je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kir-1522/2013 od 30. svibnja 2013. tužitelju određen istražni zatvor koji je trajao 121 dan, a nakon što je otpala pravna osnova za određivanje istražnog zatvora, rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kir-Us- 765/2013 od 26. rujna 2013., tužitelju je ukinut istražni zatvor. Stoga zakonski zastupnik tuženice smatra da je osnovan zahtjev za naknadu štete za pretrpljene duševne boli zbog neosnovanog lišenja slobode, za dane provedene u istražnom zatvoru, no smatra da je tužbeni zahtjev nerealno i previsoko postavljen. Tužitelju je u mirnom postupku ponuđen iznos od 4.496,65 eur (tada 33.880,00 kn), koji tuženica smatra primjerenom naknadnom, pa predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev preko ovog iznosa, te tuženici dosuditi troškove postupka.

4. Radi utvrđenja točnog činjeničnog stanja, odnosno činjenica o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, sud je izvršio uvid u presudu Županijskog suda u Zagrebu broj K-Us-5/2018 od 11. veljače 2021. (stranica 6-32 spisa); presudu Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske broj I Kž-Us-24/2021-8 od 8. rujna 2021. (stranica 33-36 spisa); rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj Kir-1522/13 od 30. svibnja 2013. (stranica 37-65 spisa); rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj Kir- Us-765/13 od 26. rujna 2013. (stranica 66-72 spisa); rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj 10-II-Kv-Us-185/13-2 od 18. listopada 2013. (stranica 73-77 spisa); specijalističke nalaze psihijatra, objedinjenog hitnog bolničkog prijema, specijalista neurologa, specijalista psihijatra, psihologijski nalaz, nalaze Opće Županijske bolnice Vukovar i bolnice hrvatskih veterana (stranica 78-92 spisa); dopis Ministarstva pravosuđa i uprave punomoćniku tužitelja (stranica 93-94 spisa); dopis punomoćnika tužitelja Ministarstvu pravosuđa RH (stranica 95-96 spisa); potvrdu o statusu T za tužitelja (stranica 97 spisa); te je saslušan tužitelj kao stranka u ovom postupku (stranica 127-128 spisa).

5. U svom iskazu tužitelj je naveo da je u istražnom zatvoru u Zagrebu proveo 121 dan u 2013. godini, a prije toga je živio u zajedničkom domaćinstvu sa suprugom i tada dvoje malodobne djece. Obiteljske prilike su bile dobre s obzirom da je on umirovljeni policajac specijalac, te da je primao respektabilnu mirovinu, supruga je bila zaposlena, a djeca su išla u školu. Nakon što mu je određen istražni zatvor, a posebice što se radilo o kaznenom djelu udruživanja u zločinačku organizaciju, njegova djeca par dana nisu išla u školu jer su ih druga djeca provocirala. Osobno je od početka tvrdio da nije kriv, te je bio spreman na poligraf, i upravo zbog tog znanja da nije kriv za njega su proizašle stresne situacije. Boravio je u sobi veličine 4x4 m² u kojoj ih je ukupno bilo 8, s tim da su s njim u sobi bili i ratni zločinci i osobe koje su prije toga pucale na policiju, što je za njega bilo posebno ponižavajuće, kao bivšeg policajca specijalca. U istražnom zatvoru je prvi put u životu dobio epileptični napad s tim da su ga jednom odvezli iz zatvora u bolnicu, a nakon toga je medicinsko osoblje desetak puta dolazilo i davalo bi mu injekciju. U zatvoru je dobio i srednje tešku apneju, za koju je u početku mislio da se radilo o napadu panike, a cijelo to vrijeme je u sobi boravio s ljudima koji su pušači i koji su pušili u sobi. Još od 2000. godine imao je dijagnosticiranu klaustrofobiju o čemu je izvijestio i istražnog suca i policajce, no o tome nitko nije vodio brigu. Psihičko stanje mu se pogoršalo boravkom u istražnom zatvoru budući da je i prije toga imao dijagnozu PTSP-a, a nakon izlaska iz istražnog zatvora dobio je dijagnozu trajne promjene osobnosti koju nije imao ranije. Još od 1995., poslije vojno-redarstvene akcije Oluja, imao je lomove vratne kralježnice, prsne i lumbalne kralježnice, a i to mu se stanje pogoršalo boravkom u istražnom zatvoru, te je nakon toga dobio dijagnoze osteoporoze, artritisa, spondiloze kičme, palapreze i polineuropatije - bol nedokazanog porijekla. Vijest o njegovom uhićenju kao člana zločinačke organizacije, bila je na dnevniku kada su to vidjela njegova djeca, a izašlo je i u Večernjem listu i Vjesniku, no tamo nije bilo njegove slike, a slika je objavljena uz članak u Slobodnoj Dalmaciji. Sva ta događanja u njemu su izazvala osjećaj nemoći i ljutnje jer je zatražio da mu se odredi kućni pritvor što mu istražni sudac nije odobrio. Kao pripadnik specijalne policije trebao je dobiti i odlikovanja od MUP-a, te odlikovanja za sudjelovanje u Oluji i Spomenicu domovinske zahvalnosti, no sve je to stopirano zbog kaznenog postupka koji se vodio protiv njega, i ta odlikovanja više nije dobio. Nakon istražnog zatvora rastao se sa suprugom s kojom je prije zatvora bio u dobrim odnosima, i nisu se svađali, a nakon tri godine od razvoda njegova supruga je preminula. Djeca su prije njegovog odlaska u istražni zatvor bili odlični učenici, a za vrijeme njegovog boravka su popustili u školi i dobivali trojke, a nakon toga više ih nisu mogli ustaliti da se vrate na ono kakvi su bili prije. Sin mu je dobio psorijazu 10 dana nakon što je tužitelju određen istražni zatvor, nakon smrti majke sin je dobio visok tlak, nakon toga i moždani udar s 20 godina, a nakon toga je imao i operaciju srca. Tužitelj je nakon boravka u istražnom zatvoru izbačen iz društva i društvenog života, a naročito od kolega umirovljenih specijalnih policajaca, jer je način razmišljanja da ako jednom odeš u zatvor, neovisno što si oslobođen, za njih uvijek ostaješ kriminalac. Prije odlaska u istražni zatvor okupljali su se u tužiteljevoj vikendici u [adresa] i roštiljali, no nakon izlaska iz istražnog zatvora to se više ne događa. I osobno mu samoća najviše odgovara i zazire od ljudi jer nema povjerenja u njih. Tužitelj je izjavio da mu je osobni i obiteljski život uništen.

6. Sud je iskaz tužitelja prihvatio kao istinit i vjerodostojan u dijelu u kojem je tužitelj naveo svoje osobne osjećaje, te odnose u obitelji i društvu, dok u odnosu na sve navode vezane za medicinska stanja i dijagnoze koje je tužitelj naveo, sud nema stručna znanja na temelju kojih bi dijagnoze tužitelja i njegovo zdravstveno stanje, te pogoršanje zdravstvenog stanja, doveo u uzročno-posljedičnu vezu s boravkom u istražnom zatvoru. Na ove okolnosti tužitelj je priložio medicinsku dokumentaciju, no sud nije stručan da bi istu ocjenjivao, a tužitelj nije predložio provođenje medicinskog vještačenja radi utvrđenja ovih činjenica.

7. Ocjenjujući svaki dokaz posebno i sve dokaze u njihovoj uzajamnoj sprezi kao i među strankama nesporno činjenično stanje, nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelju rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kir-1522/13 od 30. svibnja 2013. određen istražni zatvor iz zakonskih razloga predviđenih odredbom čl. 123. st. 1. t. 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku/08. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kir-Us-765/13 od 26. rujna 2013. tužitelju je ukinut istražni zatvor, te je pušten na slobodu 26. rujna 2013., a ovo rješenjem je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kv-Us-185/13-2 od 18. listopada 2013. Nadalje je utvrđeno, a među strankama nije niti sporno, da je presudom Županijskog suda u Zagrebu broj K-Us- 5/2018 od 11. veljače 2021., a koja presuda je potvrđena presudom Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske broj Kž-Us-24/2021-8, tužitelj pravomoćno oslobođen od optužbe zbog kaznenih djela iz čl. 333. st. 3. Kaznenog zakona (KZ/97). Dakle, nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj u istražnom zatvoru proveo 121 dan, i to od dana uhićenja 29. svibnja 2013., pa do dana puštanja na slobodu 26. rujna 2013., te da je pravomoćnom presudom oslobođen od odgovornosti za počinjenje kaznenih djela koja su mu se stavljala na teret.

8. Među strankama nije sporno, a utvrđeno je uvidom u dopis punomoćnika tužitelja Ministarstvu pravosuđa i uprave RH (stranica 95-96 spisa), da se tužitelj obratio Ministarstvu sa zahtjevom radi postizanja nagodbe, a na temelju čl. 477. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine‟ 110/1997., 27/1998., 58/1999., 112/1999., 58/2002., 143/2002., 178/2004., 115/2006., 152/2008., 76/2009., 80/2011. - u daljnjem tekstu: Zakon o kaznenom postupku/97), koji se primjenjuje na temelju čl. 573. st. 1. t. 3. („Narodne novine‟ 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012., 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 126/2019., 130/2020. i 80/2022.). Nadalje, očitujući se o zahtjevu tužitelja, Ministarstvo pravosuđa i uprave je učinilo nespornim pravo na naknadu štete tužitelju, no zatraženi iznos je ocijenilo previsokim, te je ponudilo sklapanje nagodbe za iznos od 33.880,00 kn (stranica 93-94 spisa), a kako tužitelj ponuđenim iznosom nije bio zadovoljan, pokrenuo je ovaj postupak.

9. Odredbom čl. 480. st. 1. t. 1. Zakona o kaznenom postupku/97, propisano je da, pravo na naknadu štete pripada osobi koja je bila u pritvoru, a nije došlo do pokretanja kaznenog postupka, ili je postupak obustavljen pravomoćnim rješenjem, ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe, ili je optužba odbijena. Kako je nedvojbeno tužitelj oslobođen optužbe za kaznena djela iz čl. 333. st. 3. Kaznenog zakona/97, a u istražnom zatvoru je proveo 121 dan, na temelju čl. 480. st. 1. Zakona o kaznenom postupku/97 pripada mu pravo na naknadu štete. Niti tužena ne spori pravo tužitelja na naknadu štete.

10. Među strankama je sporna visina potraživanja neimovinske štete s osnova neosnovanog lišenja slobode.

11. U odnosu na odlučivanje o visini štete valja reći da se ovdje radi o satisfakciji radi zaštite prava osobnosti i to konkretno prava na slobodu, koja je tužitelju neosnovano oduzeta, i zbog čega mu je i dosuđena naknada, no tužitelj u ovom postupku nije dokazivao posebne okolnosti, a posebice posljedice boravka u istražnom zatvoru na njegovo psihičko i fizičko zdravlje što je mogao jedino provođenjem medicinskog vještačenja. Tako sud visinu pravične novčane naknade prosuđuje na temelju oduzimanja slobode kao jednog od temeljnih ljudskih prava i iskaza tužitelja. Pravo na slobodu i zaštitu od neosnovanog lišenja slobode je ljudsko pravo zaštićeno Ustavom Republike Hrvatske, i to čl. 22. koji određuje da je čovjekova sloboda i osobnost nepovrediva, te u čl. 24., u kojem je određeno da svatko tko je bio nezakonito lišen slobode, ili osuđen, ima, u skladu sa zakonom, pravo na odštetu i javnu ispriku. Nadalje, pravo na slobodu kao najvišu kategoriju ljudskih prava zaštićeno je i čl. 5. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Kako je sloboda temeljno pravo čovjeka, njezino neosnovano oduzimanje ima za posljedicu novčanu naknadu kao satisfakciju za uskraćenu slobodu koji svaki prosječan čovjek trpi, jer je potpuno životno i logično da je oduzimanje slobode, odnosno boravak u istražnom zatvoru za svakog čovjeka povezan s patnjom. Prilikom određivanja visine štete, sud je, osim duljine trajanja istražnog zatvora od 121 dan, uzeo u obzir i dob tužitelja od 40 godina u trenutku lišenja slobode, te činjenicu da je izdvojen iz svoje životne sredine i od svoje obitelji, a posebice od svoje tada malodobne djece. Sud je uzeo i u obzir i činjenicu da se tužitelj i prije boravka u istražnom zatvoru liječio od PTSP-a, što je utvrđeno i iz medicinske dokumentacije, pa je potpuno životno i logično da su mu situacije boravka u malom prostoru kao i činjenica oduzimanja slobode, nanosile i veću patnju nego osobi prosječnog zdravstvenog stanja, te su kod tužitelja izazivale osjećaj nemoći i ljutnje kako je naveo u svom iskazu. Isto tako sud je uzeo u obzir da je tužitelj umirovljeni specijalni policajac za kojeg je bilo posebno ponižavajuće biti zatvoren s ratnim zločincima i drugim počiniteljima kaznenih djela kako je naveo u svom iskazu. Nadalje, sud je uzeo u obzir i činjenicu da su se društveni odnosi tužitelja promijenili nakon boravka u istražnom zatvoru, što zbog društvene osude kolega policajaca s kojima se ranije družio, a što zbog vlastite potrebe za samoćom i zaziranjem od ljudi zbog gubitka povjerenja. Na temelju čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine‟ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. - u daljnjem tekstu: ZOO), a u vezi sa čl. 480. Zakona o kaznenom postupku, sud smatra da tužitelju pripada pravična novčana naknada zbog neosnovanog lišenja slobode, a visinu štete sud je odredio na temelju čl. 223. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine‟ broj: 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - u daljnjem tekstu: ZPP), po slobodnoj ocjeni i to u iznosu od 8.000,00 eur, uzimajući u obzir težinu povrede i okolnosti slučaja, kako je to ranije navedeno. U preostalom dijelu, preko dosuđenog iznosa, tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.

12. Na temelju čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, pa kako je u konkretnom slučaju tužitelj zahtjev za sklapanje nagodbe Ministarstvu pravosuđa i uprave podnio 4. ožujka 2022., to mu nedvojbeno pripada zatezna kamata iz čl. 29. istog Zakona, od 13. travnja 2022. od kada je zatražena.

13. Sud je odluku o trošku postupka donio na temelju čl. 154. st. 5. u vezi s čl. 151. i 155. ZPP-a, budući da tužitelj nije uspio u razmjerno neznatnom djelu svog zahtjeva (107,00 eur), a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, pa je sud obvezao tuženicu da tužitelju nadoknadi sve troškove. Sud je tužitelju priznao trošak zastupanja po ovlaštenom punomoćniku i to za sastav tužbe, sastav zahtjeva za mirno rješenje spora i zastupanje na ročištu 19. ožujka 2025. u iznosima od po 250,00 eur, a za zastupanje na ročištima 8. listopada 2024. i 21. studenog 2024. tužitelju su priznati iznosi od po 125,00 eur na temelju Tbr. 9. t. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine‟ broj: 138/2023. - u daljnjem tekstu: Tarifa), budući da se na ročištima raspravljalo o procesnim pitanjima, te se nisu izvodili dokazi, pa je tužitelju priznat ukupan trošak postupka u iznosu od 1.000,00 eur, koji sud smatra opravdanim, sukladnim vrijednosti predmeta spora i važećoj Tarifi. Odluka o zateznoj kamati na dosuđeni trošak postupka temelji se na čl. 151. st. 3. ZPP-a.

14. Sud tužitelju nije priznao trošak prijevoza punomoćnika tužitelja na relaciji Zagreb-Osijek-Zagreb za ročišta 21. studenog 2024. i 19. ožujka 2025., budući da smatra da ovi troškovi nisu bili potrebni. Ovo iz razloga što je tužitelj imao na raspolaganju odvjetnike-punomoćnike na području sjedišta ovog suda, no odlučio se angažirati odvjetnika iz Zagreba, što je tužiteljevo pravo, no nije obveza protivne strane tužitelju naknaditi trošak zastupanja veći od onog koji bi tužitelj imao da je angažirao punomoćnika s područja sjedišta suda.

15. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 29. travnja 2025.

SUDAC

Davor Liščić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, rok za žalbu počinje teći od dana objave presude. Rok za žalbu za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, počinje teći od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi pisanim putem u dovoljnom broju primjeraka, putem ovog suda na rješavanje nadležnom Županijskom sudu, a stranka koja je na temelju čl. 106.a st. 5. ZPP-a u obvezi podneske podnositi u elektroničkom obliku, poziva se dostaviti žalbu u elektroničkom obliku, pozivom na gornji broj predmeta, u istom roku.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Zakonskom zastupniku tuženice