Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-92/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Bruna Kleina i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika LN zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 6. u vezi stavka 2. i 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i okrivljenika podnesenih protiv presude Općinskog suda u Virovitici broj K- 280/2023-23 od 9. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2025., u nazočnosti branitelja okrivljenika LN, Berislava Živkovića, odvjetnika u Zagrebu,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i okrivljenika LN kao neosnovane, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Virovitici proglasio je krivim okrivljenika LN zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 6. u vezi stavka 2. i 1. KZ/11, na način da je isti osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljeniku se u kaznu zatvora na koju je osuđen, uračunava vrijeme uhićenja i dovođenja u pritvorsku policijsku jedinicu od 9. rujna 2017. u 14:19 sati do 10. rujna 2017. do 17:00 sati.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08), odlučeno je kako je okrivljenik dužan naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1.-6. i točka 8. ZKP/08, u iznosu od 2.114,69 eura, te platiti paušalnu svotu u iznosu od 200,00 eura, u roku od 15 dana, kao i naknaditi nužne izdatke oštećenom, te nagradu i nužne izdatke punomoćnika oštećenice, o čemu će sud donijeti posebno rješenje.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Virovitici zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i okrivljeniku izrekne zatvorska kazna u primjerenijem trajanju.

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio i okrivljenik PN, po svom branitelju Berislavu Živkoviću, odvjetniku u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Ujedno, moli se izvijestiti branitelja okrivljenika o sjednici vijeća suda drugog stupnja.

3.1. Odgovor na žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Virovitici podnio je okrivljenik PN, po svom branitelju Berislavu Živkoviću, odvjetniku u Zagrebu, u kojem se predlaže da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

4. Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, na temelju članka 474. stavak 1.

ZKP/08, spis je dostavljen na uvid.

5. O sjednici vijeća suda drugog stupnja uredno su obaviješteni okrivljenik PN i zamjenik ŽDO-a Split, ali nisu pristupili na sjednicu vijeća, dok je pristupio branitelj okrivljenika, Berislav Živković, odvjetnik u Zagrebu, pa je sjednica održana sukladno odredbi članka 475. stavak 3. ZKP/08.

5.1. Na sjednici vijeća branitelj okrivljenika kazao je da ostaje kod svih navoda i prijedloga iz podnesene žalbe i odgovora na žalbu, a posebice je problematizirao način izvođenja rekonstrukcije, koji je u najmanju ruku bio čudan, a što je sve detaljno opisano u žalbi. Zbog svega toga, da je na posljednjem raspravnom ročištu pred sudom prvog stupnja predloženo ponavljanje rekonstrukcije, uz vještačenje stručnjaka Prometnog fakulteta u Zagrebu, a kako bi se otklonili svi nedostaci, međutim, da prijedlog nije prihvaćen. Stoga, da smatra kako presuda suda prvog stupnja ne može opstati.

6. Žalbe državnog odvjetnika i okrivljenika LN su neosnovane.

7. U žalbi okrivljenika ističe se kako postoji bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 i da se presuda ne može ispitati s obzirom da je izreka presude nerazumljiva, a o odlučnim činjenicama da postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju iskaza danih u postupku i samih tih iskaza i isprava. Dakle, u pobijanoj presudi da postoji proturječnost o odlučnoj činjenici, je li okrivljenik vozeći u režimu kratkih svjetala mogao uočiti biciklistu, a u svezi onoga što se navodi u razlozima presude, a to je da sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje prometno-tehničkog vještaka, jer da je stručno i argumentirano obrazloženo i nema nedostataka zbog koji se nalaz ne bi mogao ispitati, uz dva iskaza vještaka, koji je braneći nalaz i mišljenje iskazivao na način da se nalaz ne može smatrati niti stručnim, niti argumentiranim, a fotografije da ne dokazuju zaključak vještaka. Nadalje se problematizira izvršena rekonstrukcija (broj osoba u automobilu, nekvalitetne fotografije, te nekorištenje DASH-kamere), a što se sve ipak više odnosi na drugi žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7.1. U odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, u žalbi okrivljenika ističe se da se to posebice odnosi na utvrđenje kako je okrivljenik vozeći pod kratkim svjetlima mogao uočiti biciklista na udaljenost "otprilike oko 50 metara", a cijela rekonstrukcija i nalaz i mišljenje vještaka da je pun nedostataka, koji utječu na pravilno utvrđenje činjeničnog stanja. Dakle, problematizira se broj osoba u automobilu kod rekonstrukcije (pet osoba, a u trenutku nezgode dvije), nadalje posebno se problematizira izračun stalnog sudskog vještaka kod reakcije vozača i mogućnosti skretanja prije naleta na biciklista, odnosno zaustavni put automobila okrivljenika, posebno u odnosu na vožnju u dosegu kratkih svjetala. Stoga, da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno ponajviše zbog nedostataka u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka.

8. U žalbi državnog odvjetnika, koja je podnesena zbog odluke o kazni, ističe se kako je izrečena kaznena sankcija preblaga i da neće ostvariti svrhu kažnjavanja, no da je sud propustio uzeti u obzir ponašanje okrivljenika prije i nakon počinjenja prometne nesreće, jer da je prouzročio prometnu nesreću pod utjecajem alkohola, zbog čega nije izvijestio policiju i da je napustio mjesto događaja. Stoga, da je izricanje minimalne zakonom propisane kazne, preblaga kaznena sankcija.

9. Nije u pravu okrivljenik kad presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, jer izreka presude nije nerazumljiva niti u odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i iskaza danih u postupku i samih tih iskaza i isprava, a sve ostalo navedeno odnosi se na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9.1. Ispitujući povodom podnesenih žalbi pobijanu presudu u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud kao sud drugog stupnja nije našao da bi sud prvog stupnja počinio ikakvu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona, na koje pazi po službenoj dužnosti.

10. Nije u pravu okrivljenik niti kad presudu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i dao je valjane i logične razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Naime, nakon svih izvedenih dokaza, a posebice obrane okrivljenika i iskaza svjedokinje DN, koja se nalazila na mjestu suvozača u trenutku nastanka prometne nesreće, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da je okrivljenik u vrijeme izazivanja prometne nesreće upravljao vozilom u režimu dugih svjetala, jer je upravo u prvom iskazu okrivljenik tako iskazivao, a na isti način je iskazivala i svjedokinja DN. Dakle, DN je u svom prvotnom iskazu kazala da je cesta bila ravna, da nije bila osvijetljena i da je okrivljenik u trenutku udara upravljao vozilom pod dugim svjetlima, dok im neposredno prije udara nisu u susret dolazila druga vozila, tako da je sasvim sigurno, da su bila u uporabi duga svjetla. Taj prvotni iskaz svjedokinje DN bio je detaljan i logičan, a sve naknadno, što se tiče izmjena iskaza, kako okrivljenika, tako i navedene svjedokinje, nije bilo relevantno u smislu činjeničnog utvrđenja, što je sud prvog stupnja detaljno i obrazložio, pod točkom 24. pobijane presude. Upravo na taj način utvrđeno činjenično stanje relevantno je i za nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Andrije Repušića, koji je nakon danog nalaza i mišljenja, i njegove dopune i iskaza na više raspravnih ročišta, obavio i rekonstrukciju. Rekonstrukcija je bila potrebna zbog ranijih ukidnih rješenja suda drugog stupnja, a s obzirom da se vještak prethodno nije protivio istoj, te da bi se njome mogla utvrditi udaljenost s koje se može uočiti neosvijetljeni biciklist, iako neće riješiti glavni problem, a taj je zbog čega okrivljenik nije reagirao prije naleta, nego tek nakon naleta. Dakle, nakon danih nalaza i mišljenja i obavljene rekonstrukcije, neprijeporno je utvrđen pravac i stanje prometnice, i da je upravljajući pri uključenim dugim svjetlima okrivljenik mogao uočiti biciklistu kad je od istog bio udaljen 100 metara. Stoga, jesu li fotografije s rekonstrukcije kvalitetne ili ne, i koliko je bilo osoba u automobilu, nije od značaja za utvrđenje relevantnih okolnosti u odnosu na ponašanje okrivljenika. Na koncu, rekonstrukcija se i obavlja na mjestu prometne nezgode kako bi se simulirali uvjeti koji su vladali u vrijeme nastanka prometne nezgode, a nakon obavljene rekonstrukcije nije doveden u pitanje nalaz i mišljenje sudskog vještaka glede vožnje s uključenim dugim svjetlima i mogućnosti uočavanja biciklista, koji na sebi nije imao reflektirajući prsluk, niti upaljena svjetla. Sve to sud prvog stupnja valjano obrazlaže pod točkama, posebice 19.4. do 19.6., te od točke 21. do točke 24. pobijane presude. Stoga, sve ono što se problematizira u žalbi, a odnosi se na nalaz i mišljenje i rekonstrukciju, te utvrđenja sudskog vještaka Andrije Repušića, odnosilo bi se na vožnju s kratkim svjetlima i ne bi bilo relevantno u odnosu na, od strane suda prvog stupnja pravilno utvrđeno činjenično stanje u ovom postupku, niti bi to utvrđenje prvostupanjskog suda bilo, na bilo koji način, u proturječnosti s izrekom pobijane presude.

10.1. Nakon pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je pravilno zaključio kako je okrivljenik svojim ponašanjem ostvario sva bitna, subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 6. u svezi stavka 2. i 1. KZ/11, a zbog čega je iz nehaja prouzročio smrt jedne osobe.

11. Nisu u pravu ni državni odvjetnik, a niti okrivljenik, sukladno odredbi članka 478. ZKP/08, kada žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, kad presudu pobijaju i zbog tog žalbenog razloga.

11.1. Prvostupanjski sud je prilikom odabira vrste i mjere kaznene sankcije pravilno cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti, postupajući u smislu odredbe članka 47. KZ/11, te je okrivljenika, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, pri tome imajući u vidu i svrhu izricanja kaznenih sankcija iz članka 41. KZ/11 i njen utjecaj kako na specijalnu tako i generalnu prevenciju. Navedena kazna u cijelosti je primjerena počinjenom kaznenom djelu i osobi okrivljenika, te nije u pravu državni odvjetnik kad u žalbi ističe da je okrivljenik bio svjestan da upravlja vozilom pod utjecajem alkohola, te da je napustio mjesto događaja, jer se to temelji samo na pretpostavkama, a pretpostavke ne mogu biti otegotne okolnosti. Naime, toksikološkim vještačenjem je utvrđeno da je okrivljenik bio trijezan, odnosno da je u trenutku nesreće imao koncentraciju alkohola ispod 0,5 gr/kg. Stoga, sve drugo samo su pretpostavke, kao i razlog zbog kojih je okrivljenik nakon zaustavljanja otišao s mjesta nezgode, pa se onda ponovno vraćao, a to je obrazlagao na način da je mislio da je udario u divljač i da je tražio, svjetlom mobitela pored ceste, u što je udario. Uostalom, to su na posredan način potvrdili i svjedoci JN i ŠN. Sve drugo bile bi samo pretpostavke, kako u odnosu na eventualne otegotne okolnosti, tako i na eventualnu težu kaznenu sankciju.

12. Budući da je ovaj sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda suda prvog stupnja pobija, kao ni povrede zakona iz članka 476. stavak 1. ZKP/08, a na koje pazi i po službenoj dužnosti, žalbe državnog odvjetnika i okrivljenika valjalo je odbiti kao neosnovane, pa je na temelju 482. ZKP/08, presuđeno kao u izreci.

Splitu, 29. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Maria Majić