REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
Poslovni broj: Us I-3683/2024-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice KT iz [adresa], zastupane po opunomoćeniku K. L., odvjetniku iz I.-G., ..., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Z., ..., OIB: ..., zastupanog po LT, službenoj osobi, radi nacionalne naknade za starije osobe, 29. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, KLASA: UP/II 551-08/24-01/00250032643, URBROJ: 341-99-01/1- 24-2224 od 12. srpnja 2024.
Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., KLASA: 551-08/24-01/00250032643, URBROJ: 341-25-01/1-24- 68823 od 21. ožujka 2024. i vraća se predmet na ponovni postupak prvostupanjskom javnopravnom tijelu.
Prvostupanjsko javnopravno tijelo obvezno je u ponovljenom postupku postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju presude.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove upravnog spora u iznosu od 300,00 eura u roku od 30 dana, zajedno sa zateznim kamatama koje teku, ako ih tuženik ne podmiri u ostavljenom roku, od dana donošenja ove presude do isplate, a određuju se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za pet postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, KLASA: UP/II 551-08/24-01/00250032643, URBROJ: 341-99-01/1-24-2224 od 12. srpnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., KLASA: UP/I 551- 08/24-01/00250032643, URBROJ: 341-25-01/1-24-68823 od 21. ožujka 2024. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužiteljice za priznavanje prava na nacionalnu naknadu za starije osobe.
2. Tužiteljica u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika, prigovara da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje glede njezinog prebivališta na području [adresa], pri čemu ističe da od svog rođenja faktično prebiva u [adresa], koji nikad nije napuštala zbog svog iznimno teškog zdravstvenog stanja, a što je potvrđeno i u rješenjima kojima se odlučivalo o njezinim pravima iz područja socijalne skrbi. Predlaže poništiti osporeno rješenje i priznati joj pravo na nacionalnu naknadu za starije osobe, podredno naložiti tuženiku da utvrdi od kojeg dana joj pripada pravo na nacionalnu naknadu za starije osobe.
3. Napominje se da je tužiteljici u ovom predmetu nepravilno dostavljeno osporeno rješenje, budući da joj je ostavljeno u sandučiću 17. srpnja 2024. bez prethodne obavijesti u smislu članka 85. stavka 4. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP), zbog čega tužbu valja smatrati pravodobnom u smislu članka 40. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24; dalje: ZUS).
4. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužbe, pozivajući se u bitnome na navode osporenog rješenja, i predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
5. Tužbeni zahtjev je osnovan.
6. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika, saslušao je svjedokinje AT i JT te je održao raspravu 7. travnja 2025.
7. Sukladno članku 4. Zakona o nacionalnoj naknadi za starije osobe („Narodne novine“ broj 62/20 i 156/23; dalje: ZNNSO) pravo na nacionalnu naknadu za starije osobe može ostvariti hrvatski državljanin koji je navršio 65 godina života s prebivalištem na području [adresa] u neprekidnom trajanju od deset godina neposredno prije podnošenja zahtjeva za ostvarivanje prava.
Prema članku 2. stavku 1. Zakona o prebivalištu („Narodne novine“ broj 144/12, 158/13, 115/14 i 114/22; dalje: ZP) prebivalište je mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj na kojoj se osoba trajno nastanila radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih za životne interese kao što su obiteljski, profesionalni, ekonomski, socijalni, kulturni i drugi interesi.
Prema članku 18. stavku 1. ZP-a osobe koje su prijavile prebivalište prije stupanja na snagu ZP-a nisu dužne ponovno prijaviti prebivalište prema odredbama ZP-a ukoliko i dalje žive u mjestu i na adresi prijavljenog prebivališta.
Sukladno članku 18. stavku 2. ZP-a, iznimno od stavka 1. toga članka, osobe kojima je danom stupanja na snagu ZP-a istekao rok važenja osobne iskaznice više od 15 dana ili koje nikad nisu ishodile osobnu iskaznicu, te osobe koje imaju prijavljeno prebivalište na adresama koje nisu evidentirane u registru prostornih jedinica, dužne su u roku od godine dana od stupanja na snagu ZP-a nadležnom tijelu ponovno prijaviti prebivalište.
8. Iz podataka spisa tuženika proizlazi da je tužiteljica 8. ožujka 2024. podnijela zahtjev za priznavanje prava na nacionalnu naknadu za starije osobe. Prvostupanjsko tijelo je od nadležne policijske postaje pribavilo uvjerenje o prebivalištu za tužiteljicu, a iz kojeg proizlazi da tužiteljica ima prebivalište na području [adresa] u periodu od 1. lipnja 1994. do 30. prosinca 2014. i od 30. svibnja 2016. pa nadalje. Polazeći od navedenog, odbijen je zahtjev tužiteljice, jer ne ispunjava pretpostavku iz članka 4. ZNNSO o postojanju neprekidnog desetogodišnjeg prebivališta na području [adresa] prije podnošenja zahtjeva.
9. U ovom je predmetu nedvojbeno da je tužiteljica imala prijavljeno prebivalište na području [adresa] u periodu od 1. lipnja 1994. do 30. prosinca 2014. i od 30. svibnja 2016. pa nadalje, dok nije imala prijavljeno prebivalište na području [adresa] u periodu od 1. siječnja 2014. do 29. svibnja 2016. S obzirom na tužbene navode, potrebno je ocijeniti odgovara li navedena činjenica (izostanka evidentiranog prebivališta) stvarnom stanju stvari, odnosno je li ovdje riječ o tome da ja tužiteljica i u spornom periodu (od 1. siječnja 2014. do 29. svibnja 2016.) faktično ima prebivalište na području [adresa] u smislu članka 2. stavka 1. ZP-a, ali isto nije bilo evidentirano u službenoj evidenciji.
10. Iz dopisa PU z., Policijske postaje I.-G., KLASA: 220-01/25- 07/533, URBROJ: 511-19-43-25-2 od 14. siječnja 2025. proizlazi da tužiteljica prije 30. svibnja 2016. nije imala osobnu iskaznicu.
11. Iz iskaza svjedokinja AT i JT proizlazi da je tužiteljica osoba iznimno teškog zdravstvenog stanja o kojoj skrbe druge osobe i da je od rođenja, uslijed zdravstvenih tegoba i teške pokretljivosti, prebivala na području [adresa]. Okolnosti vezane uz zdravstveno stanje tužiteljice potvrđene su i rješenjem Centra za socijalnu skrb I.-G., KLASA: UP/I-551-06/14-05/26, URBROJ: 2131-14-13-13-15-5 od 2. prosinca 2015., kojim je tužiteljici kao osobi s teškim invaliditetom priznato pravo na osobnu invalidninu. U istom rješenju se kao adresa prebivališta navodi adresa tužiteljice u [adresa].
12. Uvažavajući naprijed navedeno, sud zaključuje da je tužiteljica u smislu članka 2. stavka 1. ZP-a imala prebivalište na području [adresa], odnosno na području [adresa] od rođenja, a svakako unatrag deset godina od podnošenja zahtjeva od 8. ožujka 2024.
13. Premda je tužiteljica u određenom periodu bila odjavljena iz službene evidencije, to ne dovodi u pitanje naprijed utvrđenu činjenicu. Odlučno je to da je iz evidencije bila brisana iz razloga navedenih u članku 18. stavku 2. ZP-a, odnosno iz razloga što do stupanja na snagu ZP-a nije imala osobnu iskaznicu, a nakon toga u roku od godine dana nije ponovno prijavila svoje (faktično) prebivalište u [adresa]. Dakle, do odjave ne dolazi stoga što bi nadležna policijska uprava utvrdila da tužiteljica faktično ne boravi na prijavljenoj adresi (članak 12. ZP-a) ili uslijed samoinicijativne odjave po zahtjevu tužiteljice, već iz razloga što je propustila podnijeti novu prijavu (dotada nespornog) prebivališta. No, taj formalni propust ne dovodi u pitanje nedvojbenu činjenicu njezinog kontinuiranog faktičnog stanovanja na adresi u [adresa] kao mjestu trajnog nastanjenja u kojem ostvaruje prava i obveze vezane uz njezine životne interese u smislu članka 2. stavka 1. ZP-a.
14. Slijedom navedenog, sud zaključuje da je tužiteljica s uspjehom dokazala da je imala prebivalište na području [adresa] i u spornom periodu od 1. siječnja 2014. do 29. svibnja 2016., zbog čega ista ispunjava kriterij desetogodišnjeg neprekidnog prebivanja na području Republike Hrvatske u smislu članka 4. ZNNSO. Valja naglasiti da je u smislu članka 56. stavka 3. ZUS-a dopušteno dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice, zbog čega je dopušteno tvrditi i dokazivati da se stvarno činjenično stanje razlikuje od onog koje bi proizlazilo iz podataka službene evidencije.
15. Polazeći od izloženog stanja stvari, sud je osporeno rješenje i prvostupanjsko rješenje ocijenio nezakonitim te ih je valjalo poništiti i predmet vratiti na ponovni postupak pred prvostupanjsko tijelo (članak 117. stavak 1. ZUS-a), budući da je u odnosu na tužiteljicu potrebno ispitati postojanje ostalih pretpostavki za priznavanje prava na nacionalnu naknadu za starije osobe propisanih ZNNSO-om. Prvostupanjsko javnopravno tijelo dužno je pridržavati se primjedbi i pravnih shvaćanja suda (članak 119. stavak 4. ZUS-a). Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke presude.
16. Budući da je tužiteljica uspjela u sporu, sud je pod točkom II. izreke presude naložio tuženiku plaćanje troška po osnovi sastava tužbe i pristupa na raspravu u zatraženom iznosu od 150,00 eura po radnji, što ukupno daje 300,00 eura, sukladno čl. 147. st. 1. ZUS-a u svezi Tbr. 27. toč. 1. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa). Plaćanje zateznih kamata je određeno sukladno članku 144. stavku 4. ZUS-a.
U Zagrebu 29. travnja 2025.
Sudac
Tomislav Krušlin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv točke I. izreke presude žalba nije dopuštena (čl. 127. st. 1. ZUS-a). Protiv točke II. izreke presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. odvjetnik K. L., ..., ...
2. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, ..., [adresa] ... - uz spis predmeta
3. u spis
