Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-177/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i Dragice Sirovica Hranilović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Jelki Silić, odvjetnici u Splitu, protiv tužene Hrvatske poštanske banke d.d. Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Žurić i partneri d.o.o. Zagreb, Savska cesta 32, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 320/2021-21 od 27. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Hrvatske poštanske banke d.d. Zagreb kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-320/2021-21 od 27. studenoga 2024. u točkama I., II. i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

''I Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 2.657,22 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama obračunatim po kamatnoj stopi od 15% do 31.prosinca 2007., od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koje kamate teku na iznos od:

-4,86 EUR od 19.1.2009. do isplate,

-8,64 EUR od 19.2.2009. do isplate,

-1,26 EUR od 19.3.2009. do isplate,

-1,51 EUR od 19.4.2009. do isplate,

-3,17 EUR od 19.5.2009. do isplate,

-0,11 EUR od 19.7.2009. do isplate,

-0,80 EUR od 19.11.2009. do isplate,

-0,72 EUR od 19.12.2009. do isplate,

-4,55 EUR od 18.1.2010. do isplate,

-5,85 EUR od 18.2.2010. do isplate,

-7,03 EUR od 18.3.2010. do isplate,

-9,20 EUR od 18.4.2010. do isplate,

-13,59 EUR od 18.5.2010. do isplate,

-15,06 EUR od 18.6.2010. do isplate,

-18,85 EUR od 19.7.2010. do isplate,

-20,55 EUR od 18.8.2010. do isplate,

-23,62 EUR od 18.9.2010. do isplate,

-22,29 EUR od 18.10.2010. do isplate,

-24,28 EUR od 18.11.2010. do isplate,

-33,70 EUR od 18.12.2010. do isplate,

-15,99 EUR od 18.1.2011. do isplate,

-30,21 EUR od 18.2.2011. do isplate,

-33,87 EUR od 18.3.2011. do isplate,

-30,01 EUR od 18.4.2011. do isplate,

-35,01 EUR od 18.5.2011. do isplate,

-43,02 EUR od 18.6.2011. do isplate,

-47,76 EUR od 18.7.2011. do isplate,

-50,94 EUR od 18.8.2011. do isplate,

-43,15 EUR od 19.9.2011. do isplate,

-38,55 EUR od 18.10.2011. do isplate,

-37,91 EUR od 18.11.2011. do isplate,

-40,62 EUR od 19.12.2011. do isplate,

-43,20 EUR od 18.1.2012. do isplate,

-45,39 EUR od 18.2.2012. do isplate,

-43,55 EUR od 19.3.2012. do isplate,

-44,07 EUR od 18.4.2012. do isplate,

-45,42 EUR od 18.5.2012. do isplate,

-45,59 EUR od 18.6.2012. do isplate,

-44,22 EUR od 18.7.2012. do isplate,

-43,68 EUR od 18.8.2012. do isplate,

-41,14 EUR od 18.9.2012. do isplate,

-43,81 EUR od 18.10.2012. do isplate,

-44,97 EUR od 19.11.2012. do isplate,

-44,44 EUR od 18.12.2012. do isplate,

-40,63 EUR od 18.1.2013. do isplate,

-42,87 EUR od 18.2.2013. do isplate,

-42,67 EUR od 18.3.2013. do isplate,

-45,05 EUR od 18.4.2013. do isplate,

-41,02 EUR od 18.5.2013. do isplate,

-40,39 EUR od 18.6.2013. do isplate,

-41,19 EUR od 18.7.2013. do isplate,

-41,04 EUR od 19.8.2013. do isplate,

-42,00 EUR od 18.9.2013. do isplate,

-43,20 EUR od 18.10.2013. do isplate,

-43,00 EUR od 18.11.2013. do isplate,

-44,71 EUR od 18.12.2013. do isplate,

-36,48 EUR od 18.1.2014. do isplate,

-37,80 EUR od 18.2.2014. do isplate,

-38,45 EUR od 18.3.2014. do isplate,

-37,74 EUR od 18.4.2014. do isplate,

-36,82 EUR od 19.5.2014. do isplate,

-36,83 EUR od 18.6.2014. do isplate,

-38,03 EUR od 18.7.2014. do isplate,

-38,46 EUR od 18.8.2014. do isplate,

-38,42 EUR od 18.9.2014. do isplate,

-39,41 EUR od 18.10.2014. do isplate,

-40,11 EUR od 18.11.2014. do isplate,

-40,08 EUR od 18.12.2014. do isplate,

-36,46 EUR od 19.1.2015. do isplate,

-36,45 EUR od 18.2.2015. do isplate,

-36,46 EUR od 18.3.2015. do isplate,

-36,46 EUR od 18.4.2015. do isplate,

-36,45 EUR od 18.5.2015. do isplate,

-36,45 EUR od 18.6.2015. do isplate,

-36,45 EUR od 18.7.2015. do isplate,

-36,46 EUR od 18.8.2015. do isplate,

-36,45 EUR od 18.9.2015. do isplate,

-36,46 EUR od 19.10.2015. do isplate,

-36,46 EUR od 18.11.2015. do isplate,

-36,46 EUR od 18.12.2015. do isplate,

-36,45 EUR od 18.1.2016. do isplate,

-20,74 EUR od 5.2.2016. do isplate.

II Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 4.166,20 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama obračunatim po kamatnoj stopi od 15% do 31.prosinca 2007., od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koje kamate teku na iznos od:

- 1,03 EUR od 18.1.2008. do isplate,

- 1,03 EUR od 18.2.2008. do isplate,

- 1,03 EUR od 18.3.2008. do isplate,

- 1,03 EUR od 18.4.2008. do isplate,

- 7,22 EUR od 19.5.2008. do isplate,

- 7,22 EUR od 18.6.2008. do isplate,

- 7,22 EUR od 18.8.2008. do isplate,

- 7,22 EUR od 18.9.2008. do isplate,

- 7,22 EUR od 18.10.2008. do isplate,

- 7,22 EUR od 18.11.2008. do isplate,

- 7,22 EUR od 18.12.2008. do isplate,

- 12,39 EUR od 19.1.2009. do isplate,

- 12,39 EUR od 18.2.2009. do isplate,

- 12,39 EUR od 18.3.2009. do isplate,

- 12,39 EUR od 18.4.2009. do isplate,

- 12,39 EUR od 18.5.2009. do isplate,

- 12,39 EUR od 18.6.2009. do isplate,

- 12,39 EUR od 18.7.2009. do isplate,

- 12,39 EUR od 18.8.2009. do isplate,

- 12,39 EUR od 18.9.2009. do isplate,

- 12,39 EUR od 19.10.2009. do isplate,

- 12,39 EUR od 18.11.2009. do isplate,

- 12,39 EUR od 18.12.2009. do isplate,

- 12,39 EUR od 18.1.2010. do isplate,

- 12,39 EUR od 18.2.2010. do isplate,

- 12,39 EUR od 18.3.2010. do isplate,

- 12,39 EUR od 19.4.2010. do isplate,

- 12,39 EUR od 18.5.2010. do isplate,

- 12,39 EUR od 18.6.2010. do isplate,

- 12,39 EUR od 18.7.2010. do isplate,

- 12,39 EUR od 19.8.2010. do isplate,

- 12,39 EUR od 18.9.2010. do isplate,

- 12,39 EUR od 18.10.2010. do isplate,

- 12,39 EUR od 18.11.2010. do isplate,

- 12,39 EUR od 18.12.2010. do isplate,

- 12,39 EUR od 18.1.2011. do isplate,

- 12,39 EUR od 18.2.2011. do isplate,

- 12,39 EUR od 18.3.2011. do isplate,

- 12,39 EUR od 18.4.2011. do isplate,

- 12,39 EUR od 18.5.2011. do isplate,

- 12,39 EUR od 18.6.2011. do isplate,

- 12,39 EUR od 18.7.2011. do isplate,

- 12,39 EUR od 18.8.2011. do isplate,

- 12,39 EUR od 19.9.2011. do isplate,

- 10,54 EUR od 18.10.2011. do isplate,

- 10,54 EUR od 18.11.2011. do isplate,

- 10,54 EUR od 19.12.2011. do isplate,

- 10,54 EUR od 18.1.2012. do isplate,

- 10,54 EUR od 18.2.2012. do isplate,

- 10,54 EUR od 19.3.2012. do isplate,

- 10,54 EUR od 18.4.2012. do isplate,

- 10,54 EUR od 18.5.2012. do isplate,

- 10,54 EUR od 18.6.2012. do isplate,

- 10,54 EUR od 18.7.2012. do isplate,

- 10,54 EUR od 18.8.2012. do isplate,

- 10,54 EUR od 18.9.2012. do isplate,

- 10,54 EUR od 18.10.2012. do isplate,

- 10,54 EUR od 19.11.2012. do isplate,

- 10,54 EUR od 18.12.2012. do isplate,

- 10,54 EUR od 18.1.2013. do isplate,

- 10,54 EUR od 18.2.2013. do isplate,

- 10,54 EUR od 18.3.2013. do isplate,

- 10,54 EUR od 18.4.2013. do isplate,

- 10,54 EUR od 18.5.2013. do isplate,

- 10,54 EUR od 18.6.2013. do isplate,

- 10,54 EUR od 18.7.2013. do isplate,

- 10,54 EUR od 19.8.2013. do isplate,

- 10,54 EUR od 18.9.2013. do isplate,

- 10,54 EUR od 18.10.2013. do isplate,

- 10,54 EUR od 18.11.2013. do isplate,

- 10,54 EUR od 18.12.2013. do isplate,

- 47,90 EUR od 18.2.2016. do isplate,

- 47,90 EUR od 18.3.2016. do isplate,

- 46,34 EUR od 18.4.2016. do isplate,

- 38,24 EUR od 18.5.2016. do isplate,

- 38,24 EUR od 18.6.2016. do isplate,

- 38,24 EUR od 18.7.2016. do isplate,

- 38,24 EUR od 18.8.2016. do isplate,

- 38,24 EUR od 18.9.2016. do isplate,

- 37,73 EUR od 18.10.2016. do isplate,

- 3.040,04 EUR od 31.10.2016. do isplate.

III Nalaže se tuženiku u roku 15 dana isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.776,71 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana presuđenja do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine. IV Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška preko određenog iznosa od 1.776,71 eura, a do zatraženog iznosa od 2.319,90 eura.''

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Pogrešna primjena materijalnog prava počinjena je jer je sud potpuno zanemario da je sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju provedena konverzija sklapanjem Dodatka broj 1 Ugovora o kreditu. Sklapanjem Dodatka broj 1 Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija sukladno ZPK, tužitelj je svojom slobodnom voljom pristao na promjenu valute uz koju se veže njegova kreditna obveza i na primjenu promjenjive kamatne stope koje su se primjenjivale na kredite u kojima je glavnica vezana uz valutu EUR. Ponuda izračuna konverzije i sklapanje Dodatka Ugovora o kreditu bila je zakonska obveza tuženika, dok je tužitelj imao pravo izbora, pri čemu nije sporno da je tuženik konverziju kredita proveo sukladno kogentnim odredbama ZID ZPK, kao što nije sporna valjanost Dodatak broj 1 Ugovora o kreditu. Presuda je utemeljena na propisima koji se sukladno stavu Suda Europske unije ne primjenjuju na potrošače koji su pristali na konverziju ugovora o kreditu, pa je sud je pogrešno primijenio materijalno pravo. Osnovno načelo konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF, jest suglasnom voljom ugovornih strana izmijeniti odredbe osnovnog CHF Ugovora o kreditu s učinkom od danas sklapanja takvog ugovora na način da se položaj tužitelja izjednači s položaj potrošača koji je koristio kredit s valutnom klauzulom u EUR, te da se na tužitelja umjesto početno ugovorne kamatne stope kredita s valutnom klauzulom u CHF ima primijeniti kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi koja se primjenjivala na kredite s valutnom klauzulom u EUR. Neovisno o nazivu Sporazuma o konverziji kao Dodatka broj 1 Ugovora o kreditu, isti ima značenje novog pravnog posla. Smisao postupka konverzije kredita vezanih za valutnu klauzulu u CHF bio je konačno rješenje nastalih pravnih neizvjesnosti između banaka i potrošača u obliku svojevrsnog novog pravnog posla između potrošača i njegove banke, s učinkom od početka osnovnog ugovornog odnosa. Svrha konverzije bila je trajno i konačno, voljom ugovornih strana, riješiti ugovorni odnos banke i potrošača nastao na temelju Ugovora o kreditu. Zbog navedenog, sud je bio dužan odbiti zahtjev tužitelja za isplatu preplaćene razlike po osnovnom CHF Ugovoru o kreditu, jer je nastala nova pravna osnova koja onemogućuje potrošače u ostvarivanju zahtjeva s naslova stjecanja bez osnove jer se konverzijom trajno i potpuno uređuje odnos između potrošača i banke, neovisno o odnosu iz prvotnog ugovora. Pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje je jer sud ispušta iz vida činjenicu da Dodatak broj 1. Ugovora o kreditu, novi pravni posao sklopljen između tužitelja i tuženika, kojim se rješavaju prava i obveze ugovornih strana iz ranijeg Ugovora o kreditu,te ima učinak na njihov ugovorni odnos od početka njegova nastanka. Navedeno stajalište utemeljeno je na presudi Suda Europske unije, a potvrdio ga je i VSRH u rješenju o oglednom sporu. Prvostupanjski sud je presudu donio na temelju nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Nepravilno sud utvrđuje da konverzija nema pravnog učinka na ništavost ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope, odnosno valutnoj klauzuli. Sud je pogrešno utvrdio činjenicu da konverzijom nije obuhvaćena promjenjivost kamatne stope, odnosno valutna klauzula te da konverzija nema učinka na zahtjev tužitelja za isplatom dodatne naknade po osnovi Ugovora o kreditu. Tuženik ističe da sud dokaze nije cijenio savjesno i brižljivo, te je time počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka, odnosno čl. 8. ZPP-a, što je u konačnici utjecalo na pravilnost i zakonitost presude. S obzirom na nezakonitost presude i okolnost da je tužbeni zahtjev sud trebao u cijelosti odbiti, tuženik pobija i rješenje kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka. Predlaže se preinačiti pobijanu presudu na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz obvezu tužitelja naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka, uključujući i troškove žalbe, podredno ukinuti presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. U postupku suda prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), na koju u žalbi ukazuje tuženik, jer presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Sud prvog stupnja je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a ispitao sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a na temelju tako izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među stranka. Na žalbene navode valja reći da temeljem čl. 220. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke. Sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Dakle, sud nije dužan prihvatiti sve prijedloge stranaka u pogledu izvođenja dokaza, već samo one koje sud smatra potrebnim za utvrđenje odlučnih činjenica, a što je prvostupanjski sud i učinio.

5. Temeljem čl. 365. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom; a ako se iz žalbe ne vidi u kojem se dijelu presuda pobija, drugostupanjski sud uzet će da se presuda pobija u dijelu u kojemu stranka nije uspjela u sporu. Drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

6. Nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a. Suvišno je i bez pravne osnove ukazivanje žalitelja na druge odluke donesene u sličnim predmetima jer u smislu odredbe čl. 6. st. 2. Zakona o sudovima (''Narodne novine'', broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22 i 60/22 – dalje: ZS) ovaj sud nije ovlašten ispitivati niti se referirati na odluke donesene u drugim predmetima, već je jedino ovlašten ispitivati pravilnost i zakonitost odluke donesene u ovom predmetu.

7. Prvostupanjski sud, između ostalog, svoju odluku obrazlaže:

- da nije sporno da su stranke zaključile ugovor o kreditu (tužiteljica kao korisnik, a tuženik, odnosno njegov pravni prednik, kao kreditor)

- da je sporno jesu li ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne

- da je sporno je li nastupila zastara potraživanja, te da li je prihvaćanjem konverzije otpala pravna osnova za potraživanje

- da je iz ugovora o kreditu sklopljenog 21. siječnja 2005. utvrđeno da su stranke ugovorile da je redovna kamata promjenjiva

- da se korisnik kredita obvezuje platiti kreditoru redovnu kamatu po kamatnoj stopi sukladno Odluci o kamatama i naknadama kreditora

- da je nesporno da predmetni Ugovor sadrži odredbu o valutnoj klauzuli kojom je glavnica vezana uz valutu švicarski franak (CHF)

- da je takva odredba bila predmet spora u parnici za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača

- da je u tom postupku utvrđeno da takva odredba nije bila razumljiva za klijente jer im nisu na valjan način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po njih kao potrošače

- da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima, pri čemu su banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita

- da je sud čl. 138.a ZZP/07 i čl. 502.c ZPP-a vezan utvrđenjima iz navedene parnice, te prvostupanjski sud utvrđuje da je sporna odredba o valutnoj klauzuli ništetna

- da je iz iskaza tužiteljice utvrđeno da joj od strane tuženika nije bilo objašnjeno što znači promjenjiva kamatna stopa ni valutna klauzula, a iz izvedenih dokaza ne proizlazi da je tužiteljica o tim parametrima uopće mogla pregovarati s tuženikom

- da nije sporno da stranke o odredbi ugovora prema kojoj je redovna kamatna stopa tijekom postojanja obveze promjenjiva, nisu pojedinačno pregovarale

- da tuženik nije dokazao da je korisnik kredita na tu odredbu mogao utjecati

- da se tuženik poziva na vlastitu Odluku o kamatama i naknadama koji su sadržani u samom ugovoru i o kojoj odluci stranke nisu pojedinačno pregovarale

- da ugovor ne sadrži referentnu stopu, koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope

- da je sud zaključio da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne

- da je utvrđena nepoštenost (a time i ništetnost) pojedinih odredbi ugovora koji ugovori su sastavljeni od strane tuženika, bez pojedinačnog pregovaranja s tužiteljicom

- da ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci tuženika nije razumljiva, jer ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a ugovor ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope

- da odredba predstavlja uopćenu definiciju bez preciznih i jasnih kriterija po kojima se promjena kamate može odrediti, pa se ni po takvim definicijama ne može znati uslijed čega dolazi do promjene kamatne stope, te kolika će ta promjena biti

- da su presuđeni iznosi utvrđeni iz nalaza i mišljenja vještakinje Sanje Mišura

- da je aktivna legitimacija utvrđena iz nesporne činjenice da su stranke sklopile predmetni ugovor o kreditu i da je tužiteljica potrošač

- da pravni interes tužiteljice postoji za utvrđenje ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi

- da nije osnovan prigovor tuženika da sklapanje Aneksa br. 1. predmetnog ugovora ima značenje svojevrsne nagodbe tužitelja i tuženika

- da u Dodatku ugovora o kreditu ( o konverziji) nije navedeno da se određuje i kamatna stopa sukladno ZOO-u i Direktivi

- da za kamatne stope i za promjenu istih nisu vođeni pojedinačni pregovori, već je kamatna stopa mijenjana prema odluci jedne strane ( tuženika), a takav tijek i promjena kamate su inkorporirani i u Dodatak ugovora o kreditu

- da u Dodatku ugovora nije navedeno da se višak koji je preplaćen zbog nezakonito mijenjane kamate obuhvaća predmetnom konverzijom već se iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate

- da je tuženik ponudio tužiteljici već gotov primjerak dodatka ugovora, unaprijed računajući sve promjene kamata koje je na kredite u EUR mijenjao isto kao i kod tužiteljičinog Ugovora o kreditu

- da se Aneksima ugovora o kreditima ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim

- da na utvrđenja valutne klauzule i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ugovora ništetnim je posljedica da je iznos koji je sukladno tim (ništetnim) odredbama naplaćen od tužiteljice, tuženik stekao bez osnove pa je temeljem čl. 1111. i 1115. ZOO-a, stjecatelj dužan te iznose vratiti

- da je o trošku odlučeno temeljem čl. 154. i 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

8. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je sud prvog stupnja kao prethodno pitanje utvrdio ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te se u ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva pozvao na presude donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa tužitelja i to presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. koje su potvrđene presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014 i Rev-2221/2018, slijedom kojih utvrđenja tužitelj ostvaruje pravo povrata preplaćenih anuiteta koji iznos da je utvrđen temeljem nalaza i mišljenja vještaka.

9. Na žalbene navode tuženika valja odgovoriti da se sud prvog stupnja pravilno pozvao na činjenična i pravna utvrđenja iz navedenih presuda u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i ugovaranjem da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika, budući je, a kako je to određeno čl. 502.c ZPP-a, za takvo utvrđenje vezan u ovoj parnici jer se tužitelj na njih pozvao. I odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 14/14, 110/15 i 14/19 – dalje u tekstu: ZZP/14), a koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka, određeno je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

9.1. Dakle, imajući u vidu naprijed izneseni sadržaj citiranih odredbi ZPP-a i ZZP-a, a da su odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su u izreci pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđene ništetnim, prvostupanjski sud, protivno navodima žalbe, nije ni bio dužan provoditi nikakve dokaze u pravcu da se o utvrđenim ništetnim odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, da li su one jasne, teško razumljive i/ili teško uočljive i da li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini.

9.2. Naprijed izneseno stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.

10. Kako će se ovaj sud u nastavku obrazloženja pozivati na pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, nalazi se potrebnim naglasiti da je zakonska, ali i ustavna zadaća Vrhovnog suda Republike Hrvatske da osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni (čl. 20. st. 1. ZS i čl. 116. st. 1. Ustava Republike Hrvatske - ''Narodne novine'', broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 05/14) te da prema čl. 3. st. 1. Zakona o sudovima, sudovi osiguravaju jedinstvenu primjenu prava, ravnopravnost i jednakost svih pred zakonom.

11. Nedvojbeno je da je zahtjev tužiteljice za isplatu restitucijski zahtjev kao posljedica ništetnosti odredbi ugovora o kreditu o promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule, a što je sud prvog stupnja utvrdio kao prethodno pitanje. Kako naprijed citirane odredbe čl. 502. c st. 1. ZPP-a i čl. 118. ZZP/14 govore o postupcima naknade štete, pa je s tim u vezi potrebno navesti da je šteta u smislu čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) i umanjenje nečije imovine. Tužitelj je plaćanjem anuiteta obračunatog prema ugovorenoj promjenjivoj kamati i prema tečaju CHF tuženika na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju tih ništetnih odredbi.

12. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 78/12) i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača, time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.

13. U predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašenja nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba koja tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

13.1. Naime, imajući u vidu predmet spora, valja navesti da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu 21. siječnja 2005. bio na snazi Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 – dalje: ZZP/03), koji je čl. 81. st. 1. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je čl. 84. bilo propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Od 7. kolovoza 2007. na snazi je novi Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 97/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09, dalje: ZZP/07) koji u odredbama čl. 96. st. 1. i čl. 99. propisuje identično kao i odredbe čl. 81. st. 1. i čl. 84. ZZP/03.

14. Kako je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pravomoćno utvrđeno da su odredbe tuženika kojima je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima i promjenjiva kamata tijekom otplate prema odluci tuženika nepoštene, te da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i dalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita, a u takvoj situaciji, a kada je Ugovor o kreditu između stranaka zaključen 29. ožujka 2007. , dakle unutar razdoblja koji je utvrđen pravomoćnom sudskom odlukom u postupku radi povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, onda je teret dokaza na tuženiku, a ne na tužitelju, da dokaže da sadržaj Ugovora koji je zaključen između stranaka ne odgovara sadržaju ugovora o kreditu koji su zaključeni u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., a što tuženik u tijeku postupka nije dokazao.

15. Prema čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da je tužiteljica temeljem ništetnih odredbi preplatila tuženiku presuđeni iznos, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava obvezao tuženika isplatiti tužiteljici te iznose sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose navedene u izreci presude od dospjelosti do isplate, pa je suprotno žalbenim navodima, glede opsega vraćanja stečenog bez osnove pravilno primijenio odredbu čl. 1115. ZOO-a koja propisuje da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

16. Pravilno je sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev i to uz pripadajuću zateznu kamatu od dana stjecanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa pa do isplate, jer je tuženik utuženi iznos primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi, tj. bez valjane pravne osnove, pa se isti ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa.

17. U odnosu na konkretne žalbene navode, prema kojima sud odlučujući o zahtjevu tužiteljice nije cijenio od kakvog je značaja za razrješenje spora to što su parnične stranke sklopile Dodatak Ugovora o kreditu, temeljem kojega je provedena konverzija kredita iz valute CHF u valutu EUR, te da je njime utvrđen novi iznos glavnice duga, utvrđena redovna kamata, novi otplatni plan i novi mjesečni anuiteti, valja istaći da je sud prvoga stupnja utvrdio da tužiteljica konvertiranjem kredita iz valute CHF u valutu EUR, nije u potpunosti dovedena u pravni položaj u kojem bi bila da je zaključila Ugovor o kreditu u valuti EUR, jer nije u potpunosti obeštećena glede štetnih posljedica koje su za njega nastale primjenom ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivosti stope ugovorne kamate i o valutnoj klauzuli. Slijedom toga, sud prvog stupnja pravilno zauzima i stav da tužiteljica ima pravni interes za pokretanje i vođenje predmetne restitucijske parnice, odnosno da je u predmetnoj parnici ovlaštena pozivati se na ništetnost spornih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu te temeljem toga zahtijevati uklanjanje svih štetnih posljedica koje su one proizvele tijekom njihove primjene. Ukazuje se na pravno shvaćanje Europskog suda izraženog u odluci donesenoj u predmetu C-118/17 od 14. ožujka 2019., prema kojem potrošač mora imati pravo na ostvarenje potpune pravne zaštite koji ne može smanjiti niti provedena konverzija, što znači da čin konverzije kredita sam po sebi ne može isključiti provođenje kontrole nepoštenosti konvertiranih ugovornih odredbi, već naprotiv zahtjeva u svakom konkretnom slučaju provjeru da li je provedenom konverzijom u cijelosti uspostavljena pravična ravnoteža narušena ništetnim ugovornim odredbama.

18. Da u slučaju konverzije nisu u potpunosti uklonjene štetne posljedice koje su proizvele ništetne konvertirane odredbe osnovnog ugovora, ukazuje i pravno shvaćanje izraženo u odluci Europskog suda donesenoj u predmetu C-452/18 od 9. srpnja 2020., prema kojem bi se potrošač sklapanjem sporazuma, kojim se zamjenjuju ništetne ugovorne odredbe novim odredbama, mogao odreći zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13, ali samo i isključivo da je dao slobodan i informiran pristanak na to odricanje i da je znao čega se takvim pristankom odriče (uvjet transparentnosti), odnosno da je prilikom tog odricanja bio svjestan neobvezujuće naravi nepoštenih ugovornih odredbi, i da je bio upoznat sa iznosom koji bi mu pripadao temeljem tih nepoštenih ugovornih odredbi.

19. Međutim, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda u konkretnom slučaju navedenom uvjetu transparentnosti nije bilo udovoljeno. Naime, u Dodatku ugovora se ne govori o ništetnosti niti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli niti ugovorne odredbe o promjenjivosti stope ugovorne kamate, niti on sadrži odredbu u kojoj bi tužiteljica izjavila da se, nakon njegova sklapanja, odriče prema tuženoj bilo kakve tražbine s osnova nepoštenih ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o kreditu, stoga su takvi žalbeni navodi tužene neosnovani. Utvrđeno je da se sporazumom o konverziji riješilo samo pitanje kamatnih stopa od dana ugovaranja aneksa, ali se nije riješilo i pitanje preplaćenih ugovornih kamata i tečaja prije konverzije i obveza proizašlih iz nesporno ništetnih ugovornih odredaba.

20. Prema tome, kod donošenja prvostupanjske presude pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo pa se nije ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a). Tuženik u žalbi ničim ne osporava visinu dosuđenih troškova postupka, a kako ovaj sud ne pazi na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP- a, to i ovaj sud odluku o troškovima postupka utemeljenu na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a nalazi pravilnom i zakonitom, kako po osnovu, tako i po visini odmjerenih troškova.

21. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a i potvrditi presudu suda prvog stupnja u točkama I., II. i III. izreke.

22. U nepobijanom dijelu (točka IV. izreke) presuda prvostupanjskog suda ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP-a).

23. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka iz razloga jer je njegova žalba odbijena kao neosnovana (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Velikoj Gorici 29. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina