Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3127/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Niki Grospić Ivasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Cash–Expert s.l. iz Barcelone, Avenida Diagonal 468/8, Kraljevina Španjolska, OIB: 45946454923, zastupanog po punomoćnici Vlatki Nadramiji, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Nadramija i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženice OĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-425/2023 od 23. veljače 2024., dana 29. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja Cash–Expert s.l. kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-425/2023 od 23. veljače 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke te pod točkom II. izreke u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka.

II. Odbija se zahtjev tužitelja Cash–Expert s.l. za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno sljedeće:

- ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Dinka Martinovića iz Supetra poslovni broj Ovrv-408/2021 od 15. studenog 2021. (točka I. izreke),

- odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja da se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Dinka Martinovića iz Supetra poslovni broj Ovrv-408/2021 od 15. studenog 2021. održi na snazi u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 1.062,31 EUR–a[1] (8.004,00 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na iznose od 354,37 EUR–a (2.670,00 kn), 176,92 EUR–a (1.333,00 kn), 176,92 EUR–a (1.333,00 kn), 177,05 EUR–a (1.334,00 kn) i 177,05 EUR–a (1.334,00 kn) kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, kao i naknaditi mu trošak ovršnog postupka u iznosu od 24,89 EUR–a (187,50 kn), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, uz naknadu troška parničnog postupka (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude, pod točkom I. izreke te pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka, žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se zahtjev tužitelja u tome dijelu prihvati, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe (bez navođenja konkretnog zatraženog iznosa).

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, konačno postavljen podneskom od 18. srpnja 2022. (list 43-47 spisa), da se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Dinka Martinovića iz Supetra poslovni broj Ovrv-408/2021 od 15. studenog 2021. održi na snazi u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 1.062,31 EUR–a (8.004,00 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na iznos od 354,37 EUR–a (2.670,00 kn) od 19. rujna 2021. pa do isplate, na iznos od 176,92 EUR–a (1.333,00 kn) od 7. listopada 2021. pa do isplate, na iznos od 176,92 EUR–a (1.333,00 kn) od 7. listopada 2021. pa do isplate, na iznos od 177,05 EUR–a (1.334,00 kn) od 7. listopada 2021. pa do isplate te na iznos od 177,05 EUR–a (1.334,00 kn) od 7. listopada 2021. pa do isplate, kao i naknaditi mu nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 24,89 EUR–a (187,50 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 16. studenog 2021., odnosno od sljedećeg dana nakon dana kada je rješenje o ovrsi javnog bilježnika doneseno pa do isplate, uz naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 696,07 EUR–a (5.244,54 kn).

5.1. Tužitelj iznos od 1.062,31 EUR–a (8.004,00 kn) potražuje od tuženice u ovom predmetu na ime ugovora o zajmu koji je 21. travnja 2021. sklopljen između tužitelja i tuženice elektroničkim putem, sve u smislu odredbe iz čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO), u svezi čl. 293. st. 1. ZOO–a.

5.2. Iznos od 1.062,31 EUR–a (8.004,00 kn) sastoji se od glavnice u iznosu od 884,86 EUR–a (6.667,00 kn) i pristojbe u iznosu od 177,45 EUR–a (1.337,00 kn).

6. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) na koju isti upire.

7. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

8. Prvostupanjski sud je na temelju svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka utvrdio u bitnom sljedeće:

- da su tužitelj kao zajmodavac i tuženica kao zajmoprimac 21. travnja 2021. sklopili ugovor o zajmu br. ES-21-56593 (u daljnjem tekstu: Ugovor o zajmu) elektroničkim putem, i to pristupom tuženice na tužiteljevu internetsku stranicu, a kojim je kao iznos zajma ugovoren iznos od 1.061,78 EUR–a (8.000,00 kn),

- da se tuženica na temelju Ugovora o zajmu obvezala vratiti tužitelju zajam u visini od 1.061,78 EUR–a (8.000,00 kn) u roku od 180 dana u 6 rata, s uvećanjem koje se odnosi na pristojbu u iznosu od 743,25 EUR–a (5.600,00 kn), dakle ukupan iznos od 1.805,03 EUR–a (13.600,00 kn),

- da je tužitelj 21. travnja 2021., nakon što je ugovoreni iznos od 1.061,78 EUR–a (8.000,00 kn) umanjio za naknadu obrade u iznosu od 13,27 EUR–a (100,00 kn), isplatio tuženici na njezin tekući račun konačan iznos od 1.048,51 EUR–a (7.900,00 kn),

- da je tužitelj, nakon što mu je tuženica uplatila dio pozajmljenog iznosa, kao zadnji dan roka u kojem je tuženica dužna vratiti zajam odredio 16. siječanj 2022.,

- da je tužitelj imao pravo na jednostrani otkaz Ugovora o zajmu ukoliko tuženica zakasni s uplatom bilo koje rate, u kojem slučaju na naplatu dospijeva cjelokupni ostatak duga i ukupan iznos pristojbe, i to na dan otkaza Ugovora o zajmu,

- da je tužitelj otkazao Ugovor o zajmu 6. listopada 2021. jer tuženica nije vratila zajam u ugovorenom roku,

- da je tuženica u odgovoru na tužbu osporila tužiteljevo potraživanje u cijelosti, navodeći pritom da je u četiri navrata uplatila tužitelju ukupan iznos od 1.065,76 EUR–a (8.030,00 kn),

- da tužitelj svojim konačno postavljenim tužbenim zahtjevom traži da se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Dinka Martinovića iz Supetra poslovni broj Ovrv-408/2021 od 15. studenog 2021. održi na snazi u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 1.062,31 EUR–a (8.004,00 kn), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, kao i naknaditi mu nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 24,89 EUR–a (187,50 kn), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, uz naknadu troška parničnog postupka,

- da se zatraženi Iznos od 1.062,31 EUR–a (8.004,00 kn) sastoji od glavnice u iznosu od 884,86 EUR–a (6.667,00 kn) i pristojbe u iznosu od 177,45 EUR–a (1.337,00 kn).

9. Prvostupanjski sud je na temelju takvog činjeničnog stanja donio pobijanu presudu kojom je pod točkom I. izreke u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Dinka Martinovića iz Supetra poslovni broj Ovrv-408/2021 od 15. studenog 2021., obrazlažući svoju odluku u tome dijelu na sljedeći način:

- da Ugovor o zajmu predstavlja kreditiranje tuženice od strane tužitelja na temelju ugovora o potrošačkom kreditu, slijedom čega u konkretnom slučaju valja primijeniti odredbe Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15 i 52/16 – u daljnjem tekstu: ZPK),

- da je odredbom iz čl. 19.j st. 1. ZPK–a propisano da je, ako je ugovor o kreditu sklopio vjerovnik, odnosno kreditni posrednik koji nema odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja, odnosno za posredovanje pri potrošačkom kreditiranju, ugovor ništetan, a da je odredbom iz čl. 19.j st. 2. ZPK–a propisano da je u slučaju postojanja obveze vraćanja primljenog iz čl. 19.j st. 1. ZPK–a potrošač na primljeni iznos dužan platiti kamate od dana pravomoćnosti odluke kojom se utvrđuje ništetnost,

- da tužitelj nije ni tvrdio, niti dokazivao da je od Ministarstva financija Republike Hrvatske zatražio i dobio odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja u Republici Hrvatskoj u vrijeme sklapanja Ugovora o zajmu,

- da je Ugovor o zajmu ništetan u smislu odredbe iz čl. 322. st. 1. ZOO–a, budući da je sklopljen suprotno odredbi iz čl. 19.j st. 1. ZPK–a,

- da među strankama nije sporna činjenica da je tužitelj na temelju Ugovora o zajmu isplatio tuženici iznos od 1.048,51 EUR–a (7.900,00 kn), kao ni činjenica da je tuženica isplatila tužitelju u četiri navrata ukupan iznos od 1.065,76 EUR–a (8.030,00 kn),

- da, slijedom toga, više ne postoji obveza tuženice da vrati tužitelju iznos koji je primila na temelju ništetnog Ugovora o zajmu.

10. Uzimajući u obzir činjenično stanje koje je utvrđeno u ovom predmetu, valjalo je radi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje tužitelja, zajedno s pripadajućim zateznim kamata, primijeniti odredbe ZPK–a i ZOO–a, a kako to prvostupanjski sud pravilno zaključuje.

11.1. Naime, Ugovor o zajmu po svome sadržaju predstavlja ugovor o kreditu u smislu odredbe iz čl. 2. st. 1. t. 3. ZPK–a, a kojom je propisano da je ugovor o kreditu onaj ugovor u kojem vjerovnik odobrava ili obećava odobriti potrošaču kredit u obliku odgode plaćanja, zajma ili slične financijske nagodbe, osim ugovora o trajnom pružanju usluge ili isporuke proizvoda iste vrste kada potrošač plaća za takve usluge ili proizvode tijekom cjelokupne njihove isporuke u obliku obroka.

11.2. Vjerovnik je, u smislu odredbe iz čl. 2. st. 1. t. 2. ZPK–a, fizička ili pravna osoba koja na području Republike Hrvatske odobrava ili obećava odobriti kredit u okviru poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja, dok je potrošač, u smislu odredbe iz čl. 2. st. 1. t. 1. ZPK–a, fizička osoba koja u transakcijama obuhvaćenima ZPK–om djeluje izvan poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja.

12.1. Odredbom iz čl. 19.j st. 1. ZPK–a propisano je da je, ako je ugovor o kreditu sklopio vjerovnik, odnosno kreditni posrednik koji nema odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja, odnosno za posredovanje pri potrošačkom kreditiranju, ugovor ništetan, a odredbom iz čl. 19.j st. 2. ZPK–a propisano da je u slučaju postojanja obveze vraćanja primljenog iz čl. 19.j st. 1. ZPK–a potrošač na primljeni iznos dužan platiti kamate od dana pravomoćnosti odluke kojom se utvrđuje ništetnost.

12.2. Potrošačko kreditiranje je, u smislu odredbe iz čl. 2. st. 1. t. 15. ZPK–a, pravni posao kojim se jedna ugovorna strana obvezuje drugoj staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a druga se ugovorna strana obvezuje plaćati ugovorene kamate, odnosno ugovorene naknade, te iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno, kao i svaki drugi pravni posao, koji je po svojoj gospodarskoj biti jednak ovome pravnome poslu.

12.3. Sukladno odredbi iz čl. 21. st. 1. ZPK–a, vjerovnik, odnosno kreditni posrednik ne može pružati, odnosno posredovati pri potrošačkom kreditiranju bez odobrenja, a koje odobrenje, sukladno odredbi iz čl. 21. st. 3. ZPK–a, izdaje Ministarstvo financija na rok od tri godine.

13. Isto tako, odredbom iz čl. 322. st. 1. ZOO–a propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo, a odredbom iz čl. 323. st. 1. ZOO–a propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a da se, ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

14.1. Dakle, s obzirom na to da su tužitelj kao vjerovnik i tuženica kao potrošač sklopili Ugovor o zajmu koji po svom sadržaju predstavlja ugovor o kreditu u smislu odredbe iz čl. 2. st. 1. t. 3. ZPK–a, a da tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka nije dostavio dokaz da je u vrijeme sklapanja Ugovora o zajmu imao odobrenje od strane Ministarstva financija za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja na području Republike Hrvatske, niti je tvrdio da ga ima, slijedom čega je Ugovor o zajmu ništetan u smislu odredbe iz čl. 19.j. st. 1. ZPK–a, u svezi čl. 322. st. 1. ZOO–a, svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju istog u smislu odredbe iz čl. 323. st. 1. ZOO–a.

14.2. To znači da je tuženica, koja je na temelju (ništetnog) Ugovora o zajmu primila od tužitelja ukupan iznos od 1.048,51 EUR–a (7.900,00 kn), dužna vratiti tužitelju cjelokupni pozajmljeni iznos.

15. No, kako je tuženica u četiri navrata uplatila tužitelju ukupan iznos od 1.065,76 EUR–a (8.030,00 kn), a koji prelazi iznos od 1.062,31 EUR–a (8.004,00 kn) koji tužitelj u ovom predmetu potražuje na ime glavnice, tako je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je zaključio da više ne postoji obveza tuženice da vrati tužitelju iznos koji je primila na temelju ništetnog Ugovora o zajmu te kada je primjenom odredbe iz čl. 451. st. 3. ZPP–a u cijelosti ukinuo navedeni platni nalog, a primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka.

16. Prema tome, neosnovani su preostali žalbeni navodi tužitelja da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev.

17. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredaba iz čl. 368. st. 1. i 2. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke ove odluke.

18. Valja reći i da tužitelj nije postavio određen zahtjev za naknadu troška nastalog povodom žalbe jer nije naveo konkretan iznos koji potražuje, tako da je primjenom odredaba iz čl. 164. st. 1. i 2. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 29. travnja 2025.

Sudac:

Nika Grospić Ivasović