Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava Fašizma 7

Poslovni broj: Pn-390/2021-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci po sucu Dariji Knez Grbčić, u pravnoj stvari tužitelja FT OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupan po Odvjetničkom uredu Gregović iz Rijeke, protiv tuženika Allianz Hrvatska d.d. za osiguranje, OIB 23759810849, Heinzelova 70, Zagreb, zastupani po Odvjetničkom društvu Ilijevski i Cibralić j.t.d. iz Pule, radi naknade štete, nakon zaključene glavne rasprave 3. travnja 2024. i izvršene objave 29. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati 2.634,45 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. srpnja 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 3 %-tna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 2.256,20 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. travnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. S preostalim dijelom zahtjeva iznad dosuđenog u stavku I. izreke ovosudne presude pa do iznosa od 2.900,00 EUR tužitelj se odbija kao sa neosnovanim zahtjevom.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi naknade neimovinske i imovinske štete. U povijesnom dijelu tužbe naveo je da je 6. prosinca 2020. teško stradao kao posjetitelj – kupac Tower centa Rijeka kada se poskliznuo u garažnom prostoru, pao na bok te se teško povrijedio. Uzrok ozlijeđivanja predstavljala je neadekvatna klizava površina garažnog prostora namijenjena za kretanje posjetitelja i kupaca te je kao takva predstavlja opasnu stvar u smislu odredbe članka 1063. ZOO- a.

2. Dalje je naveo da se mirnim putem obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadom pretrpljene štete nastale u opisanom štetnom događaju, kojem zahtjevu je isti djelomično udovoljio isplativši mu ukupno iznos naknade u visini od 22.000,00 kn. Cijeneći da je težina nastalih povreda i zaostale posljedice znatna, smatrao je isplaćeni iznos neprimjerenim, zbog čega je pokrenuo postupak radi ostvarivanja prava na pravično obeštećenje.

3. Smatrao je da mu je povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, unutar kojeg prava je elaborirao kvalifikatorne elemente koje je sud pozvan cijeniti kao što su pretrpljeni fizički bolovi, pretrpljeni strah te pretrpljeni duševni bolovi zbog smanjenja općeg životnog aktiviteta. Napomenuo je da je fizičke bolove trpio nakon povrede i prvih dana liječenja, a koji bolovi su perzistirali i u daljnjem vremenskom periodu. Pretrpio je strah osobito vezan za ishod liječenja, cijeneći da postoji mogućnost da ubuduće neće biti u mogućnosti obavljati radne aktivnosti kao što je to do tada činio. Posebno je cijenio da je u vrijeme nezgode imao 58 godina te da će u daljnjem životu biti prisiljen ulagati pojačane napore pri obavljanju osnovnih životnih i radnih aktivnosti. Unatoč liječenju, naveo je da su zaostale brojne tegobe koje se manifestiraju u bolnim i ograničenim kretnjama u ramenu te nemogućnošću nošenja težih predmeta. Stoga je posljedice koje trpi valorizirao s postotkom od 10 % SOŽA-e.

4. Istakao je da je trpio i imovinsku štetu u vidu potrebne tuđe pomoći i njege, troškova liječenja te troškova puta.

5. Cijeneći ranije navedeno, smatrao je primjerenom naknadu neimovinske štete u visini od 38.000,00 kn, dok je s osnove pretrpljene imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege smatrao primjerenim iznos u visini od 8.400,00 kn. S osnova troškova puta i liječenja smatrao primjerenim iznos naknade u visini od 1.000,00 kn. Sveukupno smatrao je adekvatnom naknadu u visini od 47.400,00 kn koju je umanjio za isplaćeni iznos u visini od 22.000,00 kn, zbog čega je potraživao ukupan iznos naknade u visini od 25.400,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. srpnja 2021. pa do isplate uz naknadu prouzročenog parničnog troška, također uvećanog za sporedna davanja tekuća od presuđenja pa do isplate.

6. Tijekom postupka, tužitelj je ustrajući kod činjeničnih i pravnih utvrđenja kao i u tužbi, s osnove naknade neimovinske štete smatrao primjerenom naknadu u visini od 38.049,23 kn/5.050,00 EUR, dok je s osnova naknade imovinske štete smatrao primjerenim iznos u visini od 5.810,82 kn/769,90 EUR. Cijeneći sat tuđe nestručne pomoći i njege u visini od 30,00 – 35,00 kn, smatrao je primjerenom naknadu s te osnove u visini od 4.831,33 kn/639,90 EUR, dok je s osnova troškova puta i liječenja smatrao primjerenom naknadom u visini od 979,49 kn/130,00 EUR.

7. Stoga je cijenivši primjerenu naknadu u visini od 43.850,04 kn/5.819,90 EUR umanjenu za isplaćeni iznos od strane tuženika u izvansudskom postupku potraživao ukupnu isplatu u visini od 21.850,05 kn/2.900,00 EUR. Ustrajao je kod zahtjeva za naknadom parničnog troška uvećanog za sporedna davanja.

8. U odgovoru na tužbu, kao i u svojim očitovanjima tijekom postupka, tuženik je prvotno osporio osnovanost osnova i visinu postavljenoga zahtjeva smatrajući da tužitelj nije dokazao opisani nastanak štetnoga događaja, posebno cijeneći činjenicu da se liječniku obratio tek slijedećeg dana, a ne kada se događaj zbio. Stoga je smatrao mogućim da je tužitelj upravo tog slijedećeg dana 7. prosinca 2020. doživio određenu nezgodu u kojoj je stradao. Slijedom navedenog, osporio je pasivnu legitimaciju.

9. Glede samog zahtjeva za naknadom neimovinske i imovinske štete, tuženik je istaknuo da je tužitelj pretrpio ozljedu koja po svojoj ukupnosti bi vjerojatno mogla biti i lakša da je prihvatio operativni zahvat kojeg je sam odbio. Stoga je smatrao da valja cijeniti njegov doprinos nastanku same štete. Glede zahtjeva za naknadom imovinske štete smatrao je da tužitelj previsoko cijeni sat tuđe nestručne pomoći i njege, s obzirom da prema sudskoj praksi ona iznosi 20,00 kn po satu. U odnosu na troškove prijevoza, smatrao je da su isti previsoko postavljeni s obzirom da sudska praksa cijeni trošak od 0,70 kn po prijeđenom kilometru.

10. Ukoliko bi sud smatrao osnovanim zahtjev tužitelja, osporio je tijek zakonske zatezne kamate.

11. U daljnjem tijeku postupka naveo je da ne spori isplatu naknade u izvansudskom postupku u visini od 22.000,00 kn, da bi u podnesku od 8. ožujka 2023. učinio nespornim osnov postavljenoga zahtjeva, ustrajući pri tome na osporenoj visini. Opetovano je istaknuo potrebu cijenjenja tužiteljevog doprinosa koji je odbio podvrgnuti se operaciji ozlijeđenog ramena, a što da je realizirano bi sigurno pomoglo njegovoj ukupnoj zdravstvenoj situaciji. Podredno je istaknuo da je tužitelj onkološki bolesnik, zbog čega je smatrao da bi takvo njegovo zdravstveno stanje moglo utjecati na posljedice koje trpi iz štetnog događaja.

12. Glede same isplate naknade u visini od 22.000,00 kn/2.919,90 EUR tuženik se izjasnio da je s osnove naknade imovinske štete tužitelju isplaćen iznos u visini od 100,00 EUR, s osnove naknade neimovinske štete zbog pretrpljenih duševnih bolova zbog smanjenja općeg životnog aktiviteta iznos u visini od 597,22 EUR, dok je preostali iznos u visini od 2.222,65 EUR isplaćen s osnove naknade preostale neimovinske štete koju je tužitelj trpio.

13. Nakon što je tužitelj postavio konačan tužbeni zahtjev zatraživši isplatu u visini od 21.850,05 kn/2.900,00 EUR, smatrao je da je time tužitelj djelomično povukao prvotno postavljeni tužbeni zahtjev usmjeren na isplatu iznosa od 25.400,00 kn/3.371,16 EUR, čemu se protivio.

14. Ustrajao je kod osporavanja visine cijene sata nestručne tuđe pomoći i njege, smatrajući zatražene iznos cijene sata od 35,00 kn previsoko postavljen, kao i trošak prijevoza na relaciji mjesto stanovanja tužitelja do zdravstvene ustanove gdje se liječio.

15. Stoga je predložio odbijanje postavljenog zahtjeva, uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

16. Tužitelj je ustrajući kod činjeničnog supstrata tužbe i postavljenog konačnog zahtjeva istakao nespornim da je time djelomično povukao prvotno navedeni zahtjev za isplatom zatražene naknade u tužbi, a glede neprihvaćanja povlačenja tog dijela zahtjeva od strane tuženika, istakao je da se ne odriče takvog dijela zahtjeva.

17. U odnosu na cijenu sata tuđe pomoći i njege, istakao je da recentna sudska praksa cijeni visinu takve pomoći sa 30,00 kn do 35,00 kn po satu. Podredno je naveo da s obzirom na današnje tržište niti jedna osoba za 20,00 kn na sat ne bi pružila nikakvu uslugu, a posebno ne uslugu pomoći i njege bolesne osobe ili rekovalescenta. U odnosu na visinu troškova prijevoza, smatrao je da se tuženik poziva na zastarjelu praksu, a ne recentnu sudsku praksu prema kojoj se trošak putovanja cijeni po kilometru i ne može biti manji od 2,00 kn po kilometru. Pri tome se pozvao i na odredbe Pravilnika o porezu na dohodak (NN 1/2017) gdje je predviđena naknada za korištenje privatnog automobila upravo u navedenoj visini po kilometru.

18. U odnosu na osporen tijek zakonske zatezne kamate, istakao je da se ista potražuje sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima i to prema odredbi članka 1103. gdje je zakonodavac propisao da ista dospijeva od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Stoga je zahtjev i postavljen od prvog slijedećeg dana, odnosno od 30. srpnja 2021.

19. S obzirom na stranačke dispozicije stranaka, odnosno tužitelja koji je konačno postavljenim zahtjevom djelomično povukao prvotno postavljeni zahtjev, odnosno tuženika koji se protivio takvom djelomičnom povlačenju, a tužitelj se nije odrekao tog dijela zahtjeva, sud je bi pozvan skladno odredbama procesnog zakona donositi odluku o prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja u tužbi kojim je isti zatražio isplatu naknade štete u visini od 3.371,16 EUR.

20. Radi utvrđivanja činjeničnog stanja, sud je proveo dokaz uvidom u presliku zdravstvenog kartona tužitelja, čitanjem nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Željka Cesarca, spec. traumatologije i ortopedije, odnosno čitanjem njegovog usmenog obrazlaganja nalaza i mišljenja danog na održanom ročištu za glavnu raspravu 3. travnja 2024., kao i uvidom u preostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

21. Ocjenom svih provedenih dokaza, kako svakog pojedinačno tako i svih ukupno, sud je ocijenio postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovanim.

22. Između stranaka u trenutku zaključenja glavne rasprave, neovisno od danog odgovora na tužbu, nije sporno pitanje osnovanosti osnova postavljenog zahtjeva, odnosno činjenica da je tužitelj pretrpio povredu 6. prosinca 2020. prilikom kretanja garažnim prostorom Tower centra Rijeka gdje se poskliznuo, pao i teško povrijedio dijelove tijela. Nije sporno da se po događaju tužitelj obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadu pretrpljene štete te da mu je tuženik u izvansudskom postupku isplatio naknadu u visini od 2.919,90 EUR, a koja se odnosila na naknadu imovinske štete u visini od 100,00 EUR te naknadu neimovinske štete zbog pretrpljenih duševnih olova uslijed smanjenja općeg životnog aktiviteta u visini od 597,22 EUR, odnosno daljnjih 2.222,65 EUR s preostale osnove naknade neimovinske štete.

23. Iako je tuženik u odgovoru na tužbu istakao prigovor stranačke legitimacije, po mišljenju ovoga suda takav prigovor je sam tuženik otklonio, iako ne izričito, činjenicom da je u mirnom postupku upravo tuženik isplatio tužitelju naknadu za pretrpljenu štetu u određenom novčanom iznosu.

24. Kada se ne bi cijenilo nespornim tijekom postupka stranačku legitimaciju tuženika, ovaj sud smatra istaknuti prigovor stranačke legitimacije u cijelosti neosnovanim. Naime, tuženik je u mirnom postupku kao osiguravatelj iz djelatnosti isplatio tužitelju bdio zatražene naknade štete iz čega proizlazi da se smatrao obveznim naknaditi istu, a što vodi zaključku da bi u ovakvoj vrsti spora bio pasivno legitimiran.

25. Sporno je pitanje je li navedenom isplatom naknade u mirnom postupku tuženik u cijelosti naknadio tužitelju pričinjenu mu imovinsku i neimovinsku štetu i to u vidu naknade troškova liječenja puta te tuđe pomoći i njege, odnosno naknade uslijed povrede prava osobnosti i to prava na tjelesno i duševno zdravlje, pri čemu su relevantni kvalifikatorni elementi pretrpljeni fizički bolovi, pretrpljeni strah i SOŽA ili time nije u cijelosti podmirena šteta tužitelju u ranije navedenim oblicima. Pri tome je sporno postoji li određeni doprinos tužitelja predmetnom nastanku štete, s obzirom da je isti po stavu tuženika odbio podvrgnuti se operativnom zahvatu i time svakako doprinio slijedu liječenja i svome stanju, kao i je li na njegovo zdravstveno stanje po ozljedi utjecalo ranije maligno oboljenje od kojeg boluje niz godina.

26. Također, sporna je visina zatražene naknade i to kako neimovinske, tako i imovinske ukoliko bi se utvrdio da tuženik isplatom naknade u izvansudskom postupku ne bi u potpunosti podmirio nastalu štetu tužitelju. Podredno, a vezano za ranije navode, između stranaka je sporno pitanje visine cijene sata tuđe nestručne pomoći i njege, odnosno visina cijene prijevoza u sklopu liječenja kojem je bio tužitelj podvrgnut, kao i tijek zakonske zatezne kamate koju potražuje tužitelj od podnošenja zahtjeva u mirnom postupku.

27. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Željka Cesarca, koji je ovaj sud u cijelosti ocijenio objektivnim, stručnim i opsežnim, utvrđeno je da je tužitelj pretrpio udarac u području lijevog ramena sa naknadno utvrđenim ozljedama strukture istoga u vidu potpunog puknuća tetive m.supraspinatusa, djelomično puknuće tetive m.infraspinatusa, oštećenje glenoidnog hvatišta tetive duge glave m.biceps brachi te SLAP leziju hrskavičnog glenoidalnog labruma II stupnja.

28. Vještak ističe da je definitivna dijagnoza ozljede postavljena MR obradom lijevog ramena učinjenom 8. siječnja 2021. Dan ranije nakon štetnog događaja tužitelj se obraća OHBP KBC Rijeka gdje je postavljena radna dijagnoza kontuzije – udarca lijevog ramena. Isti je tijekom prosinca 2020. te tijekom 2021. obavio niz pregleda istog lokaliteta kod specijaliste ortopeda, fizijatra, da bi zadnji specijalistički pregled bio izvršen po provedenoj fizikalnoj terapiji 13. travnja 2021. , nakon čega nije utvrđeno daljnje liječenje predmetne ozlijede i posljedice iste.

29. Vještak u svom nalazu ističe da je u vrijeme događaja tužitelj bio u invalidskoj mirovini od 2012. zbog maligne bolesti (karcinoma crijeva) i liječenja iste te se bolovanje vezano za predmetnu ozljedu koju je pretrpio u štetnom događaju nije službeno vodilo. Iz zdravstvenog kartona vještak ne utvrđuje registrirane ozljede lijevog ramena, a niti tegobe poput onih koje trpi i povezuju se sa štetnim događajem i zadobivenom ozljedom.

30. U subjektivnom segmentu, vještak navodi povremene bolove u području lijevog ramena u smislu osjećaja probadanja i određene nestabilnosti, postoji nemogućnost punih kretnji lijevog ramena kao smetnje, a koje tegobe su češće i intenzivnije pri funkcijskom opterećenju lijeve ruke – ramena.

31. Klinički, vještak utvrđuje da je prisutna uočljiva komparativna hipotrofija muskulature ramenog obručja koja je objektivizirana redukcijom GMS iste u odnosu na drugu stranu, što se manifestira pri aktivaciji – funkciji navedenog mišića. Za razliku od promjena m.supraspinatusa, vještak ističe da se promjene vezane uz m.biceps brachi mogu mjerno objektivizirati te ukazuju na smanjen obujam muskulature lijeve nadlaktice za 1 – 1,5 cm u odnosu na desnu stranu sa posljedičnom redukcijom GMS te reperkusijom na aktivnu funkciju fleksije podlaktice i supinacije iste. U funkcionalnom statusu vještak utvrđuje da pri ispitivanju kretnje abdukcije i vanjske rotacije izvan navedenih mjera opsega kretnji se javlja bolnost uz prisutno aktivno kočenje.

32. Temeljem MR dijagnostike ortoped je indicirao artroskopiju ramena i rekonstrukciju rotatorne manšete. Zbog prisutnih tegoba u dva navrata u siječnju i veljači 2021. izvršena je intraartikularna inspilacija lijeka (blokade), a potom je u veljači 2021. realiziran ciklus AFT u trajanju od 15 radnih dana.

33. Zadnji nalaz vezan uz liječenje predmetne nezgode datira od 30. travnja 2021. te se po vještaku navedeni termin može smatrati terminom definiranoga stanja vezano uz predmetnu ozljedu lijevoga ramena.

34. Pregledom za potrebe vještačenja koji je obavljen skoro tri godine po događaju i ozljedi, vještak utvrđuje ranije opisane promjene – posljedice koje su u uzročno posljedičnoj vezi sa događajem i ozljedama i to u vidu otežane aktivne kretnje

– funkcije m.supraspinatusa i m.bicepsa zbog opisane slabosti muskulature istih, kontraktura ramenoga zgloba lakog do srednjeg stupnja prema srednjem stupnju, pasivne kretnje, lokalizirana palpatorna bolnost.

35. Vještak zaključuje da opisane trajne promjene utječu na otežano obavljanje radnji i aktivnosti svakodnevnog života koji iziskuju nešto jače i duže funkcijsko – fizičko opterećenje lijevog ramena u smislu dizanja i prenošenja težeg tereta, duži boravak ruke u određenom položaju i nagle kretnje. Opisane promjene – posljedice po vještaku utječu na umanjenje opće životne aktivnosti tužitelja od cca 8 do 10 %. Pri donošenju takve ocjene, vještak navodi da je cijenio karakter ozljede, lokalizaciju, okolnosti slučaja, kronološku dob i radni status tužitelja.

36. Glede evidentirane preporuke operativnog zahvata kojem tužitelj nije bio sklon, vještak navodi da u dokumentaciji nigdje nije precizno navedeno da zbog ponašanja tužitelja nije realiziran operativni zahvat.

37. Stručno i iskustveno vještak navodi da se zahvat uglavnom preporuča u cilju postizanja boljeg rezultata i smanjenja posljedice neke ozlijede, iako se ne može prejudicirati rezultat takvog zahvata. Smatra potrebnim cijeniti kao objektivni podatak da je tužitelj u vrijeme liječenja posljedica predmetne ozljede bio i dalje opterećen čestim dijagnostičkim i terapijskim postupcima vezanim uz tešku malignu bolest i njezine posljedice (anus preter).

38. Glede pretrpljenih fizičkih bolova, vještak navodi da je tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 2 do 3 dana i to vezano za nešto kasniju fazu po ozljedi, bolove srednjeg intenziteta koji su mogli trajati cca 15 – 20 dana u razvoju kliničke slike bolnoga ramena i kontrakture istoga te početnu fazu funkcijskog opterećenja ramena. Trpio je bolove slabijeg intenziteta u vremenskom razdoblju od cca 45 do 50 dana a koji su bili vezani uz određeni period sanacije opisanih promjena te fizikalnu terapiju. Bolovi povremenog karaktera iskazani su kroz brojčani iskaz trajnog umanjenja aktiviteta.

39. Pretrpio je strah primarne jačine unutar jednog sata po događaju, a što je bilo vezano uz stres doživljen mehanizmom nastanka nezgode. Sekundarni strah srednjeg intenziteta trajao je cca 8 do 10 dana kao neposredna reakcija na traumu i zadobivenu ozljedu te razvoj kliničke slike bolnog i funkcijski ograničenog ramena. Sekundarni strah slabijeg intenziteta trajao je od cca 1 do 1,5 mjeseci, kao produženu reakciju na stresnu situaciju, odnosno prvenstveno zabrinutost zbog dubioze oko definitivne dijagnoze.

40. Glede potrebe tuđe pomoći i njege, vještak se izjasnio da je cjelokupno liječenje realizirano preko ambulantnog pogona. U periodu prvih 4 do 5 tjedana bila mu je potrebna tuđa nestručna pomoć i njega kroz dva sata dnevno za određene svakodnevne aktivnosti kao što je higijena, oblačenje, toaleta, obuvanje i odvoženje na preglede. U daljnjem vremenskom periodu bila je potrebna pomoć i njega cca 5 do 6 tjedana reducirana na jedan sat dnevno za nešto zahtjevnije radnje i aktivnosti.

41. U odnosu na troškove liječenja i puta, vještak je istakao da je tužitelj u to vrijeme imao dopunsko osiguranje i da su svi troškovi liječenja išli na teret HZZO-a. Zbog tadašnjeg stanja tužitelja, prvih 4 do 5 pregleda iziskivalo je prijevoz druge osobe od mjesta stanovanja do ustanove gdje je pružena zdravstvena usluga.

42. U odnosu na obavljeni privatni pregled ortopeda 6. travnja 2021., vještak se izjasnio da isti nije bio neophodan jer je tužitelj već ranije bio u sustavu ortopedskog liječenja u KOB Lovran te se radilo o njegovoj samoinicijativnoj odluci kako bi dobio "drugo mišljenje".

43. U svom usmenom obrazlaganju, vještak se referirao na primjedbe tuženika iznijete na izrađeni nalaz i mišljenje, a koje su izražene od strane cenzora tuženika po struci stomatologa.

44. Ustrajao je kod cjelokupnog nalaza i mišljenja ističući netočno kazivanje cenzora tuženika da se u konkretnom slučaju ne može govoriti o umanjenim pokretima tužitelja jer da nije došlo do ozljede koštane strukture. Takva tvrdnja po vještaku ukazuje na totalno nepoznavanje anatomije ramenog obruča gdje su ozlijeđene strukture supraspinatusa, infraspinatusa i bicepsa te zglobnoj ozljedi glenoida, odnosno čašice ramenoga zgloba. Pojasnio je da ne postoje samo tzv. koštane kontrakture nego postoje i kontrakture zglobova koje su uvjetovane promjenama u mekim čestima pa se skupljaju i kvalificiraju kao tzv. dezmogene kontrakture. Dezmogeno je sve što je mekano za razliku od tzv. osteogenih kontraktura koje su posljedica koštane ozljede. Kako je kod tužitelja jedna od ozljeda ozljeda, zglobne čašice tzv. kombinirana koštana hrskavična ozljeda, vještak navodi da se radi o glenoidu ili zglobnoj čašici ramenoga zgloba.

45. Izričit je bio u isticanju da u svom nalazu, a posebno mišljenju nije naveo kao trajnu posljedicu postraumatsku artrozu ramenoga zgloba. Pozvao se na u nalazu navedene tegobe koje su detaljno opisane.

46. U odnosu na pretrpljene fizičke bolove i pretrpljeni strah, istakao je da ih je graduirao, a isti prati samu ozljedu i liječenje. Posebno je naglasio dodatni čimbenik koji utječe na strah, a to je od ranije strah zbog pretrpljene operacije s obzirom da je tužitelj u ranijem periodu operirao karcinom debelog crijeva.

47. Nakon što je stalni sudski vještak iznio svoje usmeno obrazlaganje nalaza i mišljenja i odgovorio na primjedbe, niti jedna od stranaka, a posebno ne tužitelj nije predlagao provođenje daljnjeg medicinskog vještačenja.

48. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka utvrđeno je da je tužitelj kritične zgode pretrpio fizičku ozljedu koja je nastala mehanizmom udarca u području lijevog ramena koja je kasnije rezultirala opisanim ozljedama i to potpunim puknućem tetive m.supraspinatusa, djelomičnim puknućem tetive m.infraspinatusa, oštećenjem glenoidnog hvatišta tetive duge glave m.biceps brachi te SLAP lezije hrskavičnog glenoidalnog labruma II stupnja. Tužitelj se zbog zadobivenih povreda liječio zbog čega je odlazio kod specijaliste ortopedije i fizijatrije u KOB Lovran. Podvrgnut je medikamentima tijekom liječenja (blokada), kao i AFT kroz određeno vremensko trajanje.

49. Iz nalaza specijaliste ortopeda kojem se tužitelj obratio privatno 6. travnja 2021., a za koji pregled je vještak istaknuo da nije bio potreban jer se pacijent nalazio na liječenju u KOB Lovran, utvrđena je primjena konzervativne terapije te se navodi da pacijent nije sklon operaciji.

50. Iz daljnjeg nalaza od 13. travnja 2021.koji je sačinio specijalist ortoped u bolnici utvrđeno je poboljšanje stanja po fizikalnoj terapiji te je dana preporuka periodične fizikalne terapije, opterećenje ruke do granica tegoba te kontrola u slučaju progresije tegoba. Upravo je to razdoblje koje vještak navodi da se može smatrati definiranoga stanja tužitelja vezano uz predmetnu ozljedu lijevoga ramena.

51. Vještak vezano za sam predloženi operativni zahvat ističe da nigdje u medicinskoj dokumentaciji nije navedeno zbog kojeg razloga nije realiziran operativni zahvat. Evidentirana je nesklonost tužitelja tome, kao njegov subjektivni stav. Međutim, egzaktno medicinski nije istaknut razlog zbog kojeg zahvat nije realiziran.

52. Sud cijeni mišljenje vještaka da se rezultat eventualno provedenog operativnog zahvata kod tužitelja, kao i općenito, nije mogao prejudicirati. Cijenio je da je tužitelj već ranije bio podvrgnut ozbiljnom operativnom zahvatu zbog malignog oboljenja te da je njegova opterećenost čestim dijagnostičkim postupcima vezanim uz malignu bolest i njezino liječenje utjecalo na sklonost tužitelja da se ne podvrgne operativnom zahvatu.

53. Međutim, valja istaći da vještak nije u nalazu i mišljenju, kao niti u svom usmenom obrazlaganju nalaza i mišljenja, izjasnio se da bi osnovna bolest tužitelja bila od utjecaja na njegovo ukupno stanje vezano za povredu i lokalitet povrede.

54. Stoga ovaj sud cijeni da ne postoji doprinos na strani tužitelja za njegovo ukupno zdravstveno stanje po završetku liječenja, odnosno stanje tijekom njegovog liječenja po povrijeđivanju.

55. Činjenica da isti nije prihvatio sugestiju podvrgavanju operativnom zahvatu, po mišljenju ovoga suda, a cijeneći i mišljenje vještaka, nije bilo od utjecaja na sam tijek liječenja i njegovo ukupno stanje. Tome u prilog kazuje i činjenica da se u dokumentaciji niti ne navod razlozi ne obavljanja operativnog zahvata, već se ističe preporuka za podvrgavanje takvome zahvatu, a što je po mišljenju ovoga suda znatno blaži stupanj kada govorimo o potrebi samog izvođenja operacije kod tužitelja.

56. Vještak se u tom smjeru i izjasnio da se pacijent mogao konzervativno liječiti što je i činio, a da se ishod samog operativnog zahvata nije mogao prejudicirati, niti se može cijeniti da bi isti zasigurno doprinio boljitku zdravstvenog stanja tužitelja.

57. Cijeneći ranije navedeno, ovaj sud smatra da je tužitelj nastankom ozljede u štetnom događaju pretrpio povredu prava osobnosti i to prava na tjelesno i duševno zdravlje koje je regulirano odredbom članka 19. ZOO-a.

58. Tijekom postupka provedenim dokazom medicinskim vještačenjem utvrđeni su svi kvalifikatorni elementi potrebni za dosuđivanje naknade pretrpljene neimovinske štete kao što su pretrpljeni fizički bolovi, pretrpljeni strah te duševni bolovi zbog umanjenja životnog aktiviteta.

59. Tužitelj je pretrpio fizičke bolove koji su bili jakog intenziteta dva do tri dana po događaju, srednjeg intenziteta 15 do 20 dana i odnosili su se na nešto kasniju fazu razvoja kliničke slike bolnog ramena i kontrakture istoga te kasnije početnu fazu aktivnije mobilizacije. Pretrpio je bolove slabijeg intenziteta u trajanju od 45 do 50 dana te je s navedene osnove cijeneći Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VS RH od 19. lipnja 2020. primjerena satisfakcija pretrpljenome iznos u visini od 1.793,75 EUR.

60. Tužitelj je pretrpio strah koji je bio kraći primarni strah jačeg intenziteta po događaju te sekundarni strah srednjeg i slabijeg intenziteta u trajanju od 8 do 10 dana, odnosno 30 do 45 dana vezano kao neposredna reakcija na traumu, doživljeni stres i zadobivenu ozljedu te potom prvenstveno zabrinutost zbog dubioze oko definitivne dijagnoze te krajnjih posljedica predmetne ozljede. Primjerena satisfakcija po stavu ovoga suda iznosila bi 1.763,12 EUR. S osnove pretrpljenih duševnih bolova zbog umanjenja životnog aktiviteta utvrđenog od 10 % primjerena satisfakcija predstavljala bi iznos u visini od 1.493,13 EUR, odnosno sveukupno primjerenom satisfakcijom za pretrpljenu povredu prava osobnosti ovaj sud je ocijenio naknadu u iznosu od 5.050,00 EUR.

61. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega i to ukupno od 112 sati dinamikom kako je to vještak i iznio u svom nalazu i mišljenju. Prvotno je bila potreban pomoć prilikom obavljanja higijene, oblačenja, obuvanja i obavljanja kućanskih poslova te odvoženja na preglede za vrijeme razvoja slike bolnog i kontaktnog ramena, a potom je bila potrebna prilikom postupnog povećavanja opterećenja i funkcije. Radi se o nestručnoj tuđoj pomoći i njezi, čiju vrijednost sata je sud cijenio s iznosom od 3,98 EUR.

62. Prilikom određivanja cijene rada koju za takvu vrstu usluge oštećenik mora prosječno platiti cijeni se cijena rada u sredini u kojoj sam oštećenik živi. Ne polazi se od nekog apstraktnog mjerila koje ne uzima u obzir stvarnu životnu sredinu i troškove koji nastaju u takvom životnom okruženju. Pružanje ne medicinske pomoći u kućanstvu u vidu obavljanja različitih poslova koje oštećenik u tom trenutku ne može sam obaviti slično je uslugama koje pružaju kućne pomoćnice, zbog čega bi valjalo cijeniti podatke o netto cijeni rada takve osobe u mjestu u kojem oštećenik živi.

63. Stav tuženika da bi u konkretnom slučaju valjalo cijeniti visinu cijene sata od 2,79 EUR, ovaj sud je smatrao prenisko postavljenom cijeneći okruženje u kojem tužitelj živi, odnosno cijene pružanja usluge na području mjesta njegovoga življenja. Sud prihvaća da je u ranijoj sudskoj praksi bila cijenjena vrijednost sata pružanja takve nestručne pomoći, međutim uslijed posljedica inflacije u Republici Hrvatskoj što je rezultiralo podizanjem cijena pružanja usluge i dobara i sudska praksa se prilagodila tome.

64. Slijedom navedenog, primjerenom je smatrao naknadu s navedene osnove u visini od 445,95 EUR, pri čemu je sud odluku donio primjenom načela slobodne ocjene iz odredbe članka 223. ZPP-a.

65. Tijekom postupka je utvrđeno da je tužitelj u vrijeme nastale povrede i liječenja živio u [adresa] te je zbog liječenja odlazio u KOB Lovran. Cijeneći udaljenost između Rijeke i Lovrana koja iznosi 22 km u jednom pravcu, sud je cijenio da je isti prilikom svakog odlaska na pregled morao proći put od 44 km. Po vještaku radilo se o opravdanim 4 do 5 pregleda koja su iziskivala prijevoz druge osobe od mjesta stanovanja do ustanove te je stoga cijeneći kilometražu, ali i trošak od 0,27 EUR po kilometra, sud smatrao primjerenom naknadu u visini od 58,40 EUR.

66. Istaknutu visinu troška prijevoza od 0,70 kn po km, kako je to isticao tuženik, sud nije prihvatio cijeneći da ista nije primjenjiva u društvenom okruženju u kojem je tužitelj živio u vrijeme liječenja povrede. Podredno se ističe da ranije navedeni trošak od 0,27 EUR po km prijevoza prihvaća i sudska praksa.

67. Glede troškova liječenja, vještak se izjasnio da su svi troškovi bili pokriveni dopunskim osiguranjem i išli na teret HZZO-a, dok privatni liječnički pregled kojeg je tužitelj platio svojim sredstvima nije bio potreban, već se istom podvrgnuo samoinicijativno. Stoga takav trošak nije osnovano naknaditi.

68. Cijeneći ranije navedenu primjerenu naknadu s osnove naknade neimovinske štete, kao i imovinske štete, tužitelju bi s obzirom na pretrpljeno valjalo dosuditi naknadu u ukupnoj visini od 5.554,35 EUR. Međutim, cijeneći da je tuženik tužitelju u mirnom postupku ranije isplatio naknadu s istih osnova u visini od 2.919,90 EUR, tužitelju je valjalo dosuditi preostali novčani iznos do ukupne naknade štete i to u visini od 2.634,45 EUR.

69. Tužitelju je naknada neimovinske štete dosuđena temeljem odredbe članka 1100. ZOO-a, dok je naknada imovinske štete dosuđena temeljem odredbe članka 1095. citiranog zakonskog propisa.

70. Na dosuđeni iznos naknade štete tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate temeljem odredbe članka 29. ZOO-a, koje teku skladno odredbi članka 1103. od podnošenja zahtjeva za naknadu tuženiku u mirnom postupku kako je to tužitelj i potraživao.

71. Isticanje tuženika da tužitelju ne pripadaju navedena sporedna davanja od trenutka podnošenja zahtjeva u mirnom postupku, ovaj sud nije smatrao osnovanim.

72. Tužitelj je svoj zahtjev za naknadom ukupno mu nastale štete kako imovinske tako i neimovinske postavio tuženiku u mirnom postupku prethodno utuženju, a koji zahtjev je tuženik smatrao osnovanim, ali ne i visinu samoga zahtjeva, već je istome djelomično isplatio zatraženu naknadu. Tužitelj je stoga radi cjelokupnog obeštećenja i isplate cjelokupne naknade pokrenuo spor radi ostvarivanja takvog svoga prava. Istome je dosuđena u pretežitom dijelu preostala zatražena naknada, slijedom čega je tuženik u obvezi podmiriti osim glavnice i navedena sporedna davanja koja upravo teku od razdoblja kada mu je takav zahtjev i bio podnesen, ali ga je isti odbio isplatiti u cijelosti. Stoga po mišljenju ovoga suda tužitelju pripada pravo na naknadu zatezne kamate od podnošenja zahtjeva ne samo na naknadu neimovinske štete kako je to zakonodavac propisao odredbom članka 1103. od podnošenja samoga zahtjeva u mirnom postupku, već i na naknadu imovinske štete.

73. Podredno se ističe da je u tom smjeru i stav sudske prakse kao što je to navedeno u odlukama Županijskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem Gž-3024/2013 i Gž-1363/2011.

74. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom štete iznad dosuđenoga ovaj sud je smatrao neosnovanim, zbog čega je tužitelj odbijen sa tim dijelom zahtjeva.

75. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u stavku I. i III. izreke presude.

76. Tužitelju je dosuđena naknada parničnog troška skladno odredbi članka 154. stavak 2. i članka 155. ZPP-a, a kojom primjenom je sud odlučio o omjeru uspjeha stranaka u parnici prema postavljenom zahtjevu o kojem je sud bio pozvan donositi odluku, pri tome vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu visine zahtjeva te o troškovima koji su bili potrebni za vođenje parnice.

77. Tužitelj je u ovoj parnici djelomično uspio sa tužbenim zahtjevom, međutim kako je tuženik prvotno osporavao i osnov i visinu tužbenog zahtjeva, trošak nije moguće cijeniti samo kvantitativno, već i kvalikativno. Tužitelj je stoga u pogledu osnove uspio u omjeru od 100 %, dok je s visinom postavljenog zahtjeva uspio sa 78 %, u odnosu na tuženika koji je uspio sa osnovom 0 %, a visinom sa 22 %. cijeneći ranije navedeno tužitelj je u ovoj parnici uspio u omjeru od 89 %, dok je tuženik uspio u omjeru od 11 %. Kada se od postotka tužiteljevog uspjeha od 89 % oduzme postotak uspjeha tuženika od 11 %, proizlazi da je tužitelj u konačnici uspio u omjeru od 78 %, pa mu je prema troškovniku primjenom Tarife, a srazmjerno navedenom uspjehu dosuđen trošak sastava odštetnog zahtjeva, sastava tužbe, sastava podneska od 21. veljače 2022. i 2. studenog 2023. te zastupanja na održanim ročištima 17. listopada 2022., 24. veljače 2023. i 13. prosinca 2023. te 3. travnja 2024.,iznos PDV-a u visini od 25 %, kao i uplaćene sudske pristojbe na tužbu prema odredbama Zakona o sudskim pristojbama. Neovisno o uspjehu u sporu tužitelju je u cijelosti dosuđen trošak uplaćenog predujma za potrebe provođenja medicinskog vještačenja, odnosno dosuđena mu je ukupna naknada troška u iznosu od 2.256,20 EUR.

78. Na dosuđeni iznos naknade troška dosuđena su i sporedna davanja tekuća od presuđenja pa do isplate.

79. Slijedom navedenog odlučeno je kao u stavku II. izreke presude.

U Rijeci, 29. travnja 2025.

Sudac

Darija Knez Grbčić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA

- pun. tužitelja

- pun. tuženika