REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, 34000 Požega

Poslovni broj: P-275/2023-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Požegi, po sucu Davoru Lovriću, u pravnoj stvari tužitelja LB, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] zastupan po opunomoćeniku Višnji Babić odvjetnici u [adresa] protiv tuženika Privredna banka Zagreb, d.d. OIB: 02535697732 iz Zagreba, Radnička cesta 50 zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri, Zagreb, Domagojeva 18, radi utvrđenja ništetnosti i isplate nakon održane i dovršene glavne javne rasprave 14.travnja 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja Višnje Babić odvjetnice u Slavonskom Brodu i zamjenika opunomoćenika tuženika Juraja Rajića odvjetnika u Požegi, 29.travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da su dijelovi odredbe sadržane u Članku 4. stavku 4.2 i članku 7. stavku 7.2 Ugovora o kreditu br. 9012527405 koji su tužitelj LB OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. kao korisnik kredita i tuženik PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. OIB:02535697732 iz Zagreba, Radnička cesta 50., kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne kaluzule vezane za CHF sklopili dan 23.05.2007. godine ništetni pa stoga iste točke ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane.

II Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. OIB:02535697732 iz Zagreba, Radnička cesta 50. da tužitelju LB OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]., isplati s osnova valutne klauzule iznos od 6.826,98€ zajedno sa zakonskim zateznim kamatama računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31.7.2008. godine po stopi od 15%, a od 01. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-tnih poena do 31.7.2015. godine a od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem razdoblju za tri postotna poena godišnje, a od 01.01.2023. godine pa do isplate sa stopom zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osoba javnog prava određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena koja na pojedine iznose teče kako slijedi:

-0,24 EUR sa kamatom od 1.srpnja 2007. do isplate

-1,26 EUR sa kamatom od 1.kolovoza 2007. do isplate

-2,51 EUR sa kamatom od 1.rujna 2007. do isplate

-1,25 EUR sa kamatom od 1.prosinca 2007. do isplate

-3,75 EUR sa kamatom od 1.veljače 2008. do isplate

-7,18 EUR sa kamatom od 1.ožujka 2008. do isplate

-11,62 EUR sa kamatom od 1.travnja 2008. do isplate

-4,30 EUR sa kamatom od 1.svibnja 2008. do isplate

-2,68 EUR sa kamatom od 1.lipnja 2008. do isplate

-5,07 EUR sa kamatom od 1.srpnja 2008. do isplate

-0,33 EUR sa kamatom od 1.kolovoza 2008. do isplate

-0,59 EUR sa kamatom od 1.rujna 2008. do isplate

-3,40 EUR sa kamatom od 1.listopada 2008. do isplate

-26,87 EUR sa kamatom od 1.studenog 2008. do isplate

-11,04 EUR sa kamatom od 1.prosinca 2008. do isplate

-27,94 EUR sa kamatom od 1.siječnja 2009. do isplate

-30,52 EUR sa kamatom od 1.veljače 2009. do isplate

-31,65 EUR sa kamatom od 1.ožujka 2009. do isplate

-28,09 EUR sa kamatom od 1.travnja 2009. do isplate

-28,66 EUR sa kamatom od 1.svibnja 2009. do isplate

-24,02 EUR sa kamatom od 1.lipnja 2009. do isplate

-20,06 EUR sa kamatom od 1.srpnja 2009. do isplate

-20,95 EUR sa kamatom od 1.kolovoza 2009. do isplate

-23,23 EUR sa kamatom od 1.rujna 2009. do isplate

-22,98 EUR sa kamatom od 1.listopada 2009. do isplate

-20,80 EUR sa kamatom od 1.studenog 2009. do isplate

-24,87 EUR sa kamatom od 1.prosinca 2009. do isplate

-27,84 EUR sa kamatom od 1.siječnja 2010. do isplate

-32,62 EUR sa kamatom od 1.veljače 2010. do isplate

-31,37 EUR sa kamatom od 1.ožujka 2010. do isplate

-37,54 EUR sa kamatom od 1.travnja 2010. do isplate

-36,19 EUR sa kamatom od 1.svibnja 2010. do isplate

-39,01 EUR sa kamatom od 1.lipnja 2010. do isplate

-57,68 EUR sa kamatom od 1.srpnja 2010. do isplate

-53,69 EUR sa kamatom od 1.kolovoza 2010. do isplate

-64,46 EUR sa kamatom od 1.rujna 2010. do isplate

-61,00 EUR sa kamatom od 1.listopada 2010. do isplate

-53,67 EUR sa kamatom od 1.studenog 2010. do isplate

-67,84 EUR sa kamatom od 1.prosinca 2010. do isplate

-85,49 EUR sa kamatom od 1.siječnja 2011. do isplate

-73,32 EUR sa kamatom od 1.veljače 2011. do isplate

-77,74EUR sa kamatom od 1.ožujka 2011. do isplate

-71,81EUR sa kamatom od 1.travnja 2011. do isplate

-72,70 EUR sa kamatom od 1.svibnja 2011. do isplate

-96,28 EUR sa kamatom od 1.lipnja 2011. do isplate

-97,87 EUR sa kamatom od 1.srpnja 2011. do isplate

-118,22 EUR sa kamatom od 1.kolovoza 2011. do isplate

-108,35EUR sa kamatom od 1.rujna 2011. do isplate

-97,48 EUR sa kamatom od 1.listopada 2011. do isplate

-96,12 EUR sa kamatom od 1.studenog 2011. do isplate

-95,15 EUR sa kamatom od 1.prosinca 2011. do isplate

-99,93 EUR sa kamatom od 1.siječnja 2012. do isplate

-104,96 EUR sa kamatom od 1.veljače 2012. do isplate

-105,34 EUR sa kamatom od 1.ožujka 2012. do isplate

-101,97 EUR sa kamatom od 1.travnja 2012. do isplate

-103,64 EUR sa kamatom od 1.svibnja 2012. do isplate

-105,21 EUR sa kamatom od 1.lipnja 2012. do isplate

-102,71EUR sa kamatom od 1.srpnja 2012. do isplate

-103,55 EUR sa kamatom od 1.kolovoza 2012. do isplate

-102,14 EUR sa kamatom od 1.rujna 2012. do isplate

-98,56 EUR sa kamatom od 1.listopada 2012. do isplate

-102,35 EUR sa kamatom od 1.studenog 2012. do isplate

-104,43 EUR sa kamatom od 1.prosinca 2012. do isplate

-103,70 EUR sa kamatom od 1.siječnja 2013. do isplate

-95,60 EUR sa kamatom od 1.veljače 2013. do isplate

-102,50 EUR sa kamatom od 1.ožujka 2013. do isplate

-102,84 EUR sa kamatom od 1.travnja 2013. do isplate

-99,63EUR sa kamatom od 1.svibnja 2013. do isplate

-92,21 EUR sa kamatom od 1.lipnja 2013. do isplate

-92,00 EUR sa kamatom od 1.srpnja 2013. do isplate

-93,67 EUR sa kamatom od 1.kolovoza 2013. do isplate

-96,79 EUR sa kamatom od 1.rujna 2013. do isplate

-101,57 EUR sa kamatom od 1.listopada 2013. do isplate

-99,11 EUR sa kamatom od 1.studenog 2013. do isplate

-100,52 EUR sa kamatom od 1.prosinca 2013. do isplate

-102,14 EUR sa kamatom od 1.siječnja 2014. do isplate

-103,66 EUR sa kamatom od 1.veljače 2014. do isplate

-105,81 EUR sa kamatom od 1.ožujka 2014. do isplate

-105,16 EUR sa kamatom od 1.travnja 2014. do isplate

-102,64 EUR sa kamatom od 1.svibnja 2014. do isplate

-101,62 EUR sa kamatom od 1.lipnja 2014. do isplate

-101,89 EUR sa kamatom od 1.srpnja 2014. do isplate

-105,14 EUR sa kamatom od 1.kolovoza 2014. do isplate

-107,51 EUR sa kamatom od 1.rujna 2014. do isplate

-106,97 EUR sa kamatom od 1.listopada 2014. do isplate

-109,23 EUR sa kamatom od 1.studenog 2014. do isplate

-110,81 EUR sa kamatom od 1.prosinca 2014. do isplate

-109,97 EUR sa kamatom od 1.siječnja 2015. do isplate

-111,10 EUR sa kamatom od 1.veljače 2015. do isplate

-111,10 EUR sa kamatom od 1.ožujka 2015. do isplate

-111,10 EUR sa kamatom od 1.travnja 2015. do isplate

-111,10 EUR sa kamatom od 1.svibnja 2015. do isplate

-111,10 EUR sa kamatom od 1.lipnja 2015. do isplate

-111,10 EUR sa kamatom od 1.srpnja 2015. do isplate

-111,10 EUR sa kamatom od 1.kolovoza 2015. do isplate

-111,10 EUR sa kamatom od 1.rujna 2015. do isplate

-111,10 EUR sa kamatom od 1.listopada 2015. do isplate

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.775,00 EUR od presuđenja sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka iznad dosuđenog, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe sukladno prijedlogu tužitelja LB, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] iz podneska od 18.ožujka 2025.

Obrazloženje

1.Tužitelj LB (dalje: tužitelj) u tužbi navodi da je, kao korisnik kredita, zaključio 23.svibnja 2007. s tuženikom, kao davateljem kredita, Ugovor o kreditu, broj 9012527405 te su stranke tako sačinjenu privatnu ispravu podnijeli na potvrdu Javnom bilježniku Mariju Včelik iz Požega, pod brojem OV-127/07. Na osnovu tog ugovora, tužitelj je od tuženika ishodio kredit u kunskoj protuvrijednosti od 85.586,44 CHF po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja, na rok vraćanja od 360 mjeseca. Tužitelj nije tuženiku otplatio kredit u cijelosti.

1.1. Ističe se da tuženik nije tužitelja prilikom zaključenja ugovora upoznao sa općim rizikom vezanim uz svaku valutnu klauzulu kao i sa mogućnošću promjene visine kamatne stope te je time postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja u ugovornim odnosima, a sve jer se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo.

1.2. Tužitelj je kao potrošač od strane djelatnika tuženika aktivno savjetovan da zaključi kredit u CHF kao povoljniji za njega uz usmeno obećanje da nikakva promjena anuiteta u iznosu većem od 200-tinjak kuna nije izgledna. U vrijeme zaključenja ugovora tuženik je propustio upoznati tužitelje sa: općim rizikom vezanim za svaku valutnu klauzulu, o riziku vezanom za činjenicu da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune prema CHF onako kako to čini prema EUR, O tome da je rast tečaja CHF u kontekstu ulaska Hrvatske u EURO zonu potpuno izvjestan, na povećani rizik koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.

1.3. Tužitelj se poziva i na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine kojom se utvrđuje da je, između ostalih, ovdje tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a koje povrede traju i dalje.

1.4. Tužitelj tvrdi da odredba o valutnoj klauzuli je ključna ugovorna odredba a u ovomu ugovoru ista je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja-banke, pa ista odredbe na taj način uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Nadalje ističe se da je nepošten način na koji je ugovorena valutna klauzula u konkretnom ugovoru. Ugovorne odredbe prosječnom potrošaču nisu bile razumljive kao niti način izračuna i identificiranja razloga o kojima će ovisiti buduća promjenjivost valutne klauzule.

1.5. Zbog navedenoga, tužitelj predlaže da se utvrde ništetnim dijelovi odredbe Ugovora o kreditu br. 9012527405 od 23.05.2007. u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, te da se obveže tuženika da mu s osnova razlike valutne klauzule švicarskog franka isplati određeni novčani iznos od koji će se točno utvrditi nakon provedenog knjigovodstveno financijskog vještačenja a sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki mjesečni iznos od dana dospijeća do isplate.

1.6. Podneskom od 18.ožujka 2025., nakon provedenog financijskog vještačenja, tužitelj je specificirao konačno postavljeni tužbeni zahtjev te potražuje isplatu 6.826,98 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedinačne iznose sa datumima dospijeća.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu (stranica 21-25 spisa ) protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kako u osnovu tako i u visini.

2.1. Tuženik ističe da je postupio sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju te dostavio tužitelju izračun konverzije kredita nakon čega je tužitelj potpisao Dodatak predmetnom ugovoru o kreditu čime je izvršena konverzija istoga. Naime, tužitelj je cijelu svoju tužbu pogrešno koncipirao na način kao da je predmetni ugovor i dalje na snazi, iako je isti prestao postojati, obzirom da je tužitelj s tuženikom sklopio Dodatak ugovoru o kreditu sukladno izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), a kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR.

2.2. Tuženik prvenstveno ističe da se u ovom predmetu radi o kreditu koji je konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje u tekstu: „ZID ZPK“) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015. godine. Nastavno na navedeno, tuženik ističe kako sukladno odredbama ZZP, interes za podizanje tužbe iz odredbe čl. 131. ZZP 09 postoji samo ako i dok postoji povreda koju je potrebno otkloniti, odnosno potrebno je utvrditi da u trenutku donošenja odluke suda postoji povreda kolektivnih interesa potrošača koju je potrebno otkloniti. Kako povrede, u trenutku podizanja tužbe (više) nema, odluka suda ne može biti usmjerena u cilju utvrđenja i otklanjanja povrede koje nema te se tužba ukazuje u cijelosti promašenom, budući da postupanje tuženika (koje tužitelj neosnovano i nepravilno smatra protupravnim) više niti ne postoji, odnosno istoga nikada nije niti bilo.

2.3. Valutna klauzula, dakle, osim što je izričito dopuštena i predviđena odredbama Zakona o obveznim odnosima, nije „nečija špekulacija“ već se radi o politici monetarne vlasti te uvjetovanosti valutnom strukturom štednih depozita velike većine hrvatskih štediša. U ugovoru o kreditu, ne navodi se da se kredit otplaćuje u kunama niti je anuitet izražen u kunama. Naime u ugovoru jasno stoji da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitet plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora. Otplatna tablica uvezana je uz ugovor i čini njegov sastavni dio; u otplatnoj tablici, koja je izrađena sukladno Odluci HNB, sadržani su anuiteti izraženi isključivo u CHF, kasnije, temeljem II. Dodatka ugovoru o kreditu, u EUR. Dakle, kune, a osobito iznosi koje navodi tužitelj nigdje i nikada nisu komunicirani klijentu, niti u prethodnim informacijama/izračunima, a ugovor i otplatna tablica ni u jednom svom dijelu ne navode iznos anuiteta u kunama kao obvezu tužitelja. Naime, ako je temeljem čl. 22. ZOO valutna klauzula dopuštena, onda je takva zakonska odredba jedini smjer u kojem sud, u okviru svoje zakonske uloge, smije tu odredbu primjenjivati.

2.4. Tuženik naglašava kako je predmetni Dodatak ugovoru o kreditu u cijelosti usklađen s prisilnim zakonskim odredbama i propisanom metodologijom obračuna konverzije. Sklapanjem i izvršavanjem navedenog Dodatka, tužitelj je izrazio svoju volju da se odnosi među strankama reguliraju upravo na način kako je sadržano u navedenom Dodatku.

2.5. Nadalje, tuženik ističe kako je u potpunosti informirano tužitelja o svim parametrima konverzije. Naime, za potrebe provjere izračuna konverzije tuženik je sukladno čl. 19d ZID ZPK izradio kalkulator na temelju kojeg je izračunata konverzija, a koji kalkulator uključuje detaljan pregled izračuna svih elemenata izračuna konverzije sukladno članku 19.c ZID ZPK, te ga je učinio dostupnim svakom pojedinom potrošaču preko svojih mrežnih stranica, pa tako i tužitelju, a kojem kalkulatoru je svaki potrošač mogao pristupiti preko svog osobnog identifikacijskog broja. Dakle, u odnos između tužitelja i tuženika intervenirao je zakonodavac upravo u svrhu restitucije tužitelja kao potrošača. Intervencija zakonodavca odnosila se i na valutu i na visinu kamatne stope i to za period od samog zaključenja ugovora, a ista je regulirana odredbama čl. 19.b, 19.c ZIDZPK. Tužitelj nije bio obvezan prihvatiti konverziju i sklopiti Dodatak ugovora o kreditu, nego je imao izbora da li će prihvatiti ponudu za sklapanje Dodatka koji se odnosio na konverziju.

2.6. Stoga da je posve jasno kako su iznosi koje tužitelj potražuje ovom tužbom već obuhvaćeni u izračunima na temelju kojih je sklopljen Dodatak. Tuženik je sve uplate tužitelja evidentirao i preračunao u valutu EUR. Dakle, zatraženi iznosi obuhvaćeni su u novim obračunima i novim otplatnim planovima. Prihvaćanjem tužbenog zahtjeva kako ga je postavio tužitelj izgubila bi se svrha intervencije zakonodavca, a kojoj intervenciji je cilj upravo zaštita potrošača. Ispalo bi da se ZID ZPK zaobilazi odnosno da se uopće ne primjenjuje.

2.7. S obzirom na sve naprijed navedeno, budući se pravomoćne presude VTS RH (43 Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.) odnose isključivo na ugovore o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, proizlazi da te presude nemaju nikakav učinak na nove (konvertirane) ugovore u kojima vrijednost obveze u kunama nije vezana uz CHF nego uz EUR.

2.8. Završno, tuženik također ističe prigovor zastare za utuženo potraživanje.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao Ugovor o kreditu, broj 9012527405 od 23.svibnja 2007., u dodatak ugovora o kreditu od 18.siječnja 2016., u nalaz i mišljenje financijskog vještaka JB od 24.veljače 2025., saslušao je tužitelja i sudskog vještaka u svrhu dokazivanja, te u sve priloge i podneske u spisu.

4. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08., 57/11.; 148/11., 25/13., 89/14. -OUSRH i 70/19., 80/22 i 114/22 dalje: ZPP ) ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.

5. Sud je kao nesporno utvrdio da su tužitelj i tuženik 23.svibnja 2007 sklopili ugovor o kreditu na iznos od 85.586,44 CHF u kunskoj protuvrijednosti, kao i da su dana 18.siječnja 2016. sklopile dodatak ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 102/2015.) – konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR.

6. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva te zastara potraživanja.

7. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštene i ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koji je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Navedena presuda potvrđena je presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.

7.1. Prema odredbi čl. 502.a. st. 1. ZPP-a, udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete utvrđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

7.2. Prema odredbi čl. 502.c. ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. st. 1 toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.

7.3. Dakle, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanje povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi isplate.

7.4. Uvidom u navedeni Ugovor o kreditu od 23.svibnja 2007. utvrđeno je da je tuženik korisniku kredita stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 85.586,44 CHF, rok vraćanja od 360 mjeseci.

7.5. Kako je sud u ovoj parnici vezan za utvrđenja u parnici vođenoj povodom kolektivne tužbe, odnosno za utvrđenja u parnici br. Pž-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđenoj presudom Visokog trgovačkog suda br. Pž-6632/2017 u odnosu na valutnu klauzulu, to su dakle ništave odredbe predmetnog Ugovora u kojima je upravo ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF (čl. 1. Ugovora o kreditu).

7.6. Naime, i Vrhovni sud RH u odluci br. Rev-3142/2018-2 od 26. svibnja 2020; te Ustavni sud RH u odluci br. U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020. u pogledu učinka 8 Poslovni broj: P-125/2023-20 pravomoćne odluke donesene u kolektivnom sporu, zauzeli su stav da nije potrebno provoditi dokazni postupak na okolnost nepoštenosti (ništetnosti) odredbi ugovora u svakom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača, obzirom da postoji temeljem naprijed navedene odredbe čl. 502. c ZPP-a, a isto tako i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14, 110/15-dalje ZPP/14) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. stavak 1. ZPP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor.

7.7. Vrhovni sud Republike Hrvatske je dana 26.5.2020. godine donio odluku poslovni broj Rev-18/2018-2 kojom je revizijskom odlukom prihvatio reviziju potrošača koji je proveo konverziju kredita sukladno ZID ZPK 2015 te odlučio u bitnom kako potrošači i nakon provedene konverzije imaju pravo utvrđivati ništetnost odredbi osnovnog ugovora o kreditu kako bi ostvarili svoja prava.

8. Iz iskaza tužitelja danog na glavnoj raspravi 27.ožujka 2025., kao i iz samog Ugovora o kreditu vidljivo je da je namjena kredita kupnja kuće te je nesporno da je tužitelj podigao kredit kao potrošač za osobne potrebe, nije bio obrtnik niti vlasnik udjela u trgovačkim društvima. U početku podizanja kredita anuitet mu je iznosio 1.800,00 HRK, da bi kasnije iznosio 3.600,00 HRK. Aneks ugovora sklopio je s PBZ- om 2015. godine. Kredit je podigao u CHF na nagovor službenice u banci, jer je planirao podići kredit u iznosu 50.000,00 do 60.000,00 eura, a službenica banke ga je upoznala da većina klijenata diže kredit u CHF, da je to sigurna valuta, i da anuitet neće se bitno povećavati a ako se bude povećavao da će to biti beznačajno, ne više od 100,00 kn. Budući da mu je bila ugrožena egzistencija, 2015. godine napravio je aneks ugovora, tj. konvertirao kredit iz CHF u EUR., te mu je rata kredita onda iznosila oko 2.100,00 HRK, a glavnica mu je iznosila 75.000,00 CHF (oko 45.000,00 eura) na dan konverzije, tako da razdoblje od podizanja kredita do konverzije je bilo kao da nije uplaćivao rate kredita.

9. Ocjena ovoga suda je da postupanje tuženika u pogledu valutne klauzule nije bilo dopušteno, da je riječ o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao stranke ugovora, slijedom čega sud nalazi da je osnovan zahtjev tužitelja kojim traži isplatu više plaćenih iznosa kao posljedice primjene nepoštene ugovorne odredbe o vezivanju glavnice kredita uz valutu švicarski franak.

10.Analizirajući prigovor tuženika glede nedostatka pravnog interesa tužitelja zbog aneksa o konverziji, Sud smatra da tužitelj ima pravni interes podnijeti ovu tužbu, a što proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda RH broj Rev-2221/18 od 03. rujna 2019., u kojoj Vrhovni sud RH nije isključio postojanje pravnog interesa za traženje deklaratorne zaštite korisnika konvertiranih kredita. Sud je stava da obzirom na sam postupak provedbe konverzije, koji je sukladan odredbama ZID ZPK/2015, stranke potpisnice konverzije nisu mogle utjecati niti na obim konverzije niti su mogle odrediti pravne posljedice zaključivanja iste, ali ne postoji razlog da tužitelj ne bi mogao tražiti zaštitu svojih prava, odnosno potpuno obeštećenje zbog preplaćenih iznosa temeljem ništetnih ugovornih odredaba osnovnog ugovora o kreditu, putem suda, a što je u konkretnom slučaju isti i učinio.

11. Obzirom da su stranke sklopile ugovor koji sadrži ništetne odredbe to se na sporni odnos stranaka primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.; dalje u tekstu: ZOO) koje se odnose na ništetne ugovore tj. odredbe od čl. 322-329. ZOO-a. Prema čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.

11.1. Odredbom članka 1111. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Prema članku 1115. istog zakona kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

11.2. Na temelju naprijed navedenog Sud nalazi da je odredba ugovora o kreditu zaključenog između tužitelja i tuženika kojim se korisnik kredita obvezao kreditoru iznos kredita vratiti kojom se kamata i glavnica veže uz valutu švicarski franak nepoštena, posljedica čega je ništetnost takvih odredbi pa tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takve ništetne ugovorne odredbe naplatio i primio od tužitelja ocjenjujući da je ništetnom odredbom tuženik tako naplaćeni novčani iznos stekao bez osnove u smislu članka 1111. ZOO-a.

12. Sud nalazi da je tuženik prilikom konverzije kredita postupao sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Tuženik je ponudom konverzije postupio sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, a kojim je propisano postupanje s kreditima u CHF i njegova konverzija u kredit s valutom EUR na način da je položaj potrošača s kreditom u CHF izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u valuti u EUR. Međutim, izvršena konverzija kredita i sklopljeni sporazum ugovornih strana ne utječe na osnovanost tužbenog zahtjeva jer se niti odredbama zakona temeljem kojega je izvršena konverzija, a niti sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima je ugovorena promjena kamatna stopa i valutna klauzula i posljedice tih odredbi koje su utvrđene ništetnim. Dakle, time se nije rješavalo pitanje preplaćenih anuiteta kredita zbog promjene kamatne stope i valutne klauzule za ovdje utuženo razdoblje.

12.1. Sud nalazi da tužitelj, iako je izvršena konverzija kredita, ne gubi pravo na potraživanje stečenog bez osnove na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu u CHF.

12.2. Naime, u odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" 102/15 koji je stupio na snagu 30. rujna 2015.) nije predviđeno i propisano da se sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu gubi pravo temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koji je u potpunosti vrijedio i imao svoje pravne učinke do dana sklapanja dodatka ugovoru. Isto tako, iz samog dodatka osnovnom ugovoru o kreditu nigdje ne proizlazi da bi se korisnik kredita provođenjem konverzije odrekao prava koja mu pripadaju temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju imao je osnovni cilj otkloniti dužničku krizu zbog rasta tečaja CHF te je u tom smislu zakonom bilo predviđeno da banke moraju ponuditi sklapanje dodatka osnovnom ugovoru o kreditu, a potrošači mogu prihvatiti konverziju u odgovarajući kredit sklopljen u EUR na način da se krediti vezani uz CHF konvertiraju u kredite denominirane u EUR i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u eurima (članak 19. a do članka 19. e ZIDZPK/15). Sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu izmijenjeni su samo uvjeti i način otplate kredita, a što potvrđuje i sama činjenica da se radilo o dodatku osnovnom ugovoru, a ne sklapanju sasvim novog ugovora i osnovni ugovor o kreditu vrijedio je od dana sklapanja 2005. pa do sklapanja dodatka osnovnom ugovoru o kreditu i imao je pravne posljedice te nema zapreke za utvrđenje nepoštenim i ništetnim odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru stranke su utvrdile svoja prava i obveze ubuduće te retroaktivno od dana sklapanja osnovnog ugovora o kreditu, ali ničim nisu niti su mogle regulirati prava korisnika kredita u CHF temeljem ništetnih odredbi osnovnog ugovora za razdoblje do konverzije.

12.3. Budući je tužitelj sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 – dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO) i na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje mu je banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.

13. Nakon što je provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije JB, mag. oec. tužitelj je podneskom od 18.ožujka 2025. naveo kako prihvaća sačinjeni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka te da na isti nema primjedbi, te je zatim uredio tužbeni zahtjev na način da nadalje potražuje iznos od ukupno 6.826,98 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom za svaki pojedinačni iznos počevši od 1.srpnja 2007. pa do konačne isplate.

13.1. Ovakvu preinaku tužbe sud je dozvolio sukladno odredbi članka 190. stavak 1. i 3. ZPP-a jer tužitelj bez svoje krivnje, a prije provođenja dokaza financijskim vještačenjem do zaključenja prethodnog postupka nije mogao odrediti točnu visinu tužbenog zahtjeva te sud smatra kako je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

13.2 Nalaz i mišljenje financijskog vještaka JB Sud ocjenjuje stručnim i objektivnim, a na koji nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbe u matematičkom dijelu. Prema nalazu i mišljenju imenovanog vještaka proizlazi da je zbog povećanja tečaja CHF na dan plaćanja kredita u odnosu na tečaj na dan isplate kredita(tečajne razlike), tužitelj više platio iznos od 51.438,32 HRK što po konverzijskom tečaju kuna/euro 7,5345 iznosi 6.826,98 EUR. Ukupni iznos pretplate anuiteta i zateznih kamata na dan 30.rujna 2015. iznosi 68.433,92 HRK što po konverzijskom tečaju kuna/euro 7,5345 iznosi 9.082,74 EUR. Tužitelj je na dan 30.rujna 2015. manje platio iznos od 35,13 HRK što po konverzijskom tečaju kuna/euro 7,5345 iznosi 4,66 EUR.

( tzv. negativne kamate ).

14. Tuženikov prigovor zastare potraživanja nije osnovan.

14.1. Odlučujući o prigovoru zastare potraživanja, sud je primijenio članak 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 78/15 u daljem tekstu ZOO-a.) Istim je propisano da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Nadalje je sud primijenio članak 241. ZOO-a koji propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

14.2. Tuženikov prigovor zastare potraživanja nije osnovan budući je podnošenjem tužbe radi zaštite kolektivnih prava i interesa koja je podnesena pred Trgovačkim sudom u Zagrebu dana 04. travnja 2012. godine i koji postupak je vođen pod posl. broj: P-1401/12 donesena odluka 04. srpnja 2013. postala pravomoćna danom donošenja presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.broj: Pž- 6632/17-10, 14. lipnja 2018. Podnošenjem kolektivne tužbe zastara je prekinuta i teče iznova i to od pravomoćnosti odluke o ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli, uzimajući u obzir da tražbina s naslova povrata stečenog bez osnove zastarijeva sukladno odredbi čl. 225. ZOO u općem zastarnom roku od pet godina (pravno shvaćanje i Vrhovnog suda Republike Hrvatske u presudi posl.broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018.). Kako je s toga osnova tužba u ovome predmetu podnesena 9.lipnja 2023. tužiteljevo potraživanje s osnova preplaćenoga zbog primjene valutne klauzule nije zastarjelo.

15. Budući je tužitelj u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom sud je tuženiku, na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22, 138/23 dalje: Tarifa) naložio da mu na ime troškova parničnog postupka plati iznos od 2.775,00 EUR, a koji troškovi se odnose na trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR ( Tbr.7/1 Tarife ), trošak zastupanja na ročištima 5.12.2024., 27.03.2024. i 14.04.2025. u ukupnom iznosu od 600,00 EUR (Tbr. 9/1 Tarife), trošak pristupa ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR ( Tbr.9/3 Tarife ), trošak sastava podneska od 21.12.2023., 15.11.2024., 18.03.2025., 19.03.2025. u iznosu od 800,00 EUR ( Tbr.8/1 Tarife ) trošak financijskog vještačenja u iznosu od 400,00 EUR, prigovor na rješenje od 15.11.2023. u iznosu od 200,00 EUR, PDV u iznosu od 475,00 EUR (Tbr. 42 Tarife), dakle ukupno 2775,00 EUR. Zbog svega navedenoga odlučeno je kao u točki III izreke presude

15.1 Tužitelju nije priznat trošak podneska od 7.travnja 2025. u iznosu od 250,00 EUR zajedno s PDV od 25% jer sukladno Tarifi ( Tbr.8/1 ) tužitelj ima pravo na četiri obrazložena podneska, a ne pet kako je naveo u troškovniku od 14.travnja 2025. Zbog svega navedenoga odlučeno je kao u točki IV izreke presude.

Požega, 29.travnja 2025.

Sudac

Davor Lovrić

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Odvjetnica Višnja Babić, Slavonski Brod

2. Odvjetničko društvo Leko i partneri, Domagojeva 18, Zagreb