- 1 -              Rev 620/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 620/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Renate Šantek članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. H. iz K., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik A. J., odvjetnik u Z., protiv tuženika L. D. d.o.o. iz J., V., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik H. P., odvjetnik u V., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-857/2020-2 od 4. studenoga 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1751/2017-55 od 23. srpnja 2020., u sjednici održanoj 16. studenoga 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tuženika se odbija.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je nezakonita i nedopuštena Odluka o otkazu ugovora o radu od 11. kolovoza 2017., kojom je tužitelju otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 15. travnja 2015., te da radni odnos nije prestao (točka 1.). U točki 2. naloženo je tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto lovočuvara sukladno odredbama Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 15. travnja 2015. U točki 3. naloženo je tuženiku da tužitelju isplati s osnove naknade i razlike bruto plaće za razdoblje od nezakonitog prestanka radnog odnosa odnosno 1. kolovoza 2017. do 1. travnja 2020. ukupno 57.636,11 kuna bruto s pripadajućim zateznim kamatama, kako je pobliže naznačeno u toj točki. U točki 4. odbijen je tužitelj sa zahtjevom za isplatom zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, te u dijelu u kojem je tražio isplatu budućih nedospjelih iznosa razlike bruto plaće za period od 1. svibnja 2020. pa nadalje do datuma povratka na radno mjesto, u mjesečnim iznosima od 1.742,75 kuna bruto sa zateznim kamatama. U točki 5. naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 16.250,00 kuna sa zateznim kamatama.

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanim točkama 1., 2., 3. i 5. izreke.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu članka 382.a stavak 1. alineja 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se revizija prihvati, nižestupanjske presude preinače, podredno ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje. Potražuje troškove revizije.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Postupajući sukladno odredbi članka 391. stavak 2. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz članka 382.a ZPP ispituje pobijanu presudu samo u dijelu koji se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Suprotno revizijskim navodima tuženika pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP.

 

7.1. Ovdje treba napomenuti da tuženik u reviziji u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iznosi i navode kojima drukčije ocjenjuje izvedene dokaze i iznosi drukčije činjenične zaključke od zaključaka suda drugog stupnja iznesenih u obrazloženju pobijane odluke, međutim, prema odredbi članka 386. stavak 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja slijedom čega ovaj sud nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje činjenične navode iznesene u reviziji.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem od 11. kolovoza 2017. utvrdi nedopuštenim, zahtjev za vraćanjem na rad kod tuženika na radno mjesto lovočuvar, kao i zahtjev za isplatom naknade plaće.

 

9. Prvostupanjski sud je utvrdio, a ta je utvrđenja prihvatio i drugostupanjski sud:

 

- da je tužitelj na temelju Ugovora o radu sklopljenim s tuženikom 15. travnja 2015. radio kod tuženika na neodređeno vrijeme, na radnom mjestu lovočuvar,

 

- da je tužitelj istovremeno dok je bio zaposlen na radnom mjestu lovočuvar kod poslodavca L. D. d.o.o. (tuženika), imao u Lovačkoj udruzi B. funkciju predsjednika Udruge,

 

- da je tuženik 11. kolovoza 2017. donio Odluku o otkazu ugovora o radu (redoviti otkaz radi skrivljenog ponašanja),

 

- da iz Odluke o otkazu proizlazi da se tužitelju otkazuje ugovor o radu zbog kršenja obveza iz radnog odnosa: omogućavanje neovlaštenim osobama da pristupe u tuženikove poslovne prostorije i iz istih oduzmu stvari koje su se nalazile u tuženikovu posjedu, odbijanje komunikacije sa tuženikom i neispunjavanje obveza iz radnog odnosa.

 

10. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva, sudovi su tužbeni zahtjev prihvatili pozivajući se na odredbu članka 135. stavak 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14 - dalje: ZR) u vezi s odredbom članka 115. stavak 1. ZR. Naime, sudovi su utvrdili da povrede koje tuženik stavlja na teret tužitelju nisu u vezi sa poslovima radnog mjesta lovočuvara za koje je imao sklopljen Ugovor o radu s tuženikom (nego sa poslovima Lovačke udruge B., što proizlazi iz iskaza zz tuženika i saslušanih svjedoka), pa samim time tuženik u ovoj parnici nije dokazao opravdanost razloga za otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika sukladno odredbi članka 115. stavak 1. točka 3. ZR. Osim toga, nižestupanjski sudovi su naložili tuženiku da isplati tužitelju naknadu razlike plaće za razdoblje od 1. kolovoza 2017. pa do 1. travnja 2020., sukladno odredbi članka 95. stavak 3. ZR.

 

11. Predmet revizijskog razmatranja pobijane drugostupanjske presude u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava svodi se na ocjenu jesu li sudovi, odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovom postupku pravilno primijenili materijalno pravo iz odredbe članka 135. stavak 3. ZR u vezi s člankom 115. stavak 1. točka 3. ZR.

 

12. Suprotno revizijskim navodima tuženika nižestupanjski sudovi su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenili materijalno pravo kada su prihvatili zahtjev tužitelja za utvrđenje da je nedopušten otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju Odlukom od 11. kolovoza 2017.

 

13. Naime, sukladno odredbi članka 115. stavak 1. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdan razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

 

14. Otkaz prema ovoj osnovi predstavlja specifičnu sankciju radnog prava za neispunjavanje obveza iz ugovora o radu. ZR posebno ne propisuje što se smatra kršenjem obveze iz radnog odnosa, pa se dopuštenost ovog otkaza procjenjuje prema okolnostima pojedinog slučaja. Međutim, u konkretnom slučaju, prema utvrđenju nižestupanjskih sudova, tužitelj nije kršio obveze iz radnog odnosa kako mu je to stavljeno na teret Odlukom o otkazu ugovora o radu, jer povrede koje tuženik stavlja na teret tužitelju nisu u vezi poslova za koje je imao sklopljen Ugovor o radu sa tuženikom nego sa poslovima vezanim za Lovačku udrugu B. čiji je tužitelj bio predsjednik Udruge, tako da tuženik nije imao opravdan razlog za otkaz.

 

15. Dakle, s obzirom da je teret dokaza na strani tuženika jer prema odredbi članka 135. stavak 3. ZR u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao i s obzirom na pravilnost navedenih zaključaka nižestupanjskih sudova, revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije osnovan.

 

16. Revizijski navod da je tužitelj svojim postupcima nepovratno uništio povjerenje koje mu je poslodavac ukazao, nije odlučan kod ocjene dopuštenosti otkaza u ovom konkretnom slučaju jer je tužitelju dan redoviti otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja iz članka 115. stavak 1. točka 3. ZR, a ne izvanredni otkaz ugovora o radu iz članka 116. stavak 1. ZR koji pretpostavlja mogućnost otkazivanja ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice zbog čega uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

17. Slijedom iznijetog, pravilno je sukladno odredbi članka 124. stavak 1. ZR, osnovanim ocijenjen i zahtjev tužitelja na obvezivanje tuženika vratiti ga na rad.

 

18. Isto tako, nižestupanjski sudovi smatraju da tužitelju pripada naknada plaće u skladu s odredbom članka 95. stavak 3. i 5. ZR i to za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca ili uslijed drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran, s time da prema stavku 5. istog članka radnik u tom slučaju ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca.

 

19. S navedenim shvaćanjem u cijelosti je suglasan i revizijski sud. U konkretnoj situaciji da tuženik nije donio nezakonitu odluku otkazu ugovora o radu, ne bi došlo do posljedica u radnom statusu tužitelja, pa niti glede plaće koju je isti ostvarivao.

 

20. Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe članka 393. stavak 2. ZPP, reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 16. studenoga 2023.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            mr.sc. Dražen Jakovina, v.r.