REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-10/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Dražena Tripala, kao predsjednika Vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Perice Rosandića, kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak-Ćaleta, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika BS zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 1. Kaznenog zakona Republike Srbije i dr., odlučujući o žalbi izručenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, od 14. ožujka 2025. broj Kv II-2423/2024-5, Kir-2577/2024, u sjednici održanoj 29. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

Odbija se kao neosnovana žalba izručenika BS.

Obrazloženje

1. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, pod toč. I. izreke utvrđeno je da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje „iz članka 33. i članka 34. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“ broj: 178/04 – dalje u tekstu: ZOMPO) Republici Srbiji, stranca BS (sada TS), MBS: [matični broj subjekta], … državljanina [adresa], …

- radi izvršenja kazne zatvora u trajanju tri godine i šest mjeseci, koja mu je izrečena presudom Višeg suda u Kragujevcu, broj SPK-35/18 od 19. srpnja 2018., zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i stavljanja u promet opojnih droga u suizvršenju iz članka 246. stavka 1. u vezi članka 33. Kaznenog zakona Republike Srbije,

- radi izvršenja jedinstvene kazne zatvora u trajanju tri godine i šest mjeseci, koja mu je izrečena presudom Višeg suda u Kragujevcu, broj SPK-44/2017 od 28. prosinca 2017., zbog produženog kaznenog djela zloupotrebe položaja odgovorne osobe u suizvršenju iz članka 234. odjeljaka 3. u vezi odjeljka 1. Kaznenog zakona u vezi članka 33. i članka 61. Kaznenog zakona, kaznenog djela neosnovanog iskazivanja iznosa za povrat poreza i poreznog kredita pomaganjem iz članka 173.a stavka 2. u vezi stavka 1. Zakona o poreznom postupku i poreznoj upravi i u vezi članka 35. Kaznenog zakona, kaznenog djela porezne utaje u pomaganju iz članka 229. stavka 3. u vezi stavka 1. u vezi članka 35. Kaznenog zakona i produženog kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 355. stavka 2. u vezi stavka 1. u vezi članka 61. Kaznenog zakona Republike Srbije,

- zbog vođenja kaznenog postupka na osnovi naloga o provođenju istrage Tužiteljstva za organizirani kriminal, Kti-22/19 od 26. rujna 2019. i naloga o proširenju istrage Tužiteljstva za organizirani kriminal, Kti-22/19 od 22. listopada 2019., zbog kaznenog djela udruživanja radi počinjenja kaznenog djela iz članka 346. stavka 2. Kaznenog zakona i produljenog kaznenog djela pranja novca iz članka 245. stavka 4. u vezi stavka 1., 2. i 3. u vezi članka 61. Kaznenog zakona Republike Srbije,

- zbog vođenja kaznenog postupka na osnovi optužnog prijedloga Prvog osnovnog javnog tužiteljstva u Beogradu, Kt.br 5922/2017 od 14. prosinca 2021, zbog kaznenog djela porezne utaje iz članka 225. stavka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona Republike Srbije.“ Pod toč. II. izreke odlučeno je da se na temelju čl. 37. ZOMPO stranac ŽS (sada TS) ne može kazneno progoniti, kazniti ili izručiti trećoj državi zbog određenog djela počinjenog prije izručenja, a u odnosu na koje djelo nije odobreno izručenje, ne može se ograničiti u njegovim osobnim pravima iz razloga koji nije nastao u vezi s izručenjem, te se ne može izvesti pred izvanredni sud.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio izručenik osobno bez navođenja zakonskih osnova s prijedlogom da se zahtjev za izručenje „odbije“ do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka koji je protiv izručenika u tijeku pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu.

3. Na temelju čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/2022. i 36/2024., dalje: ZKP) i čl. 81. ZOMPO, spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema sadržaju žalbe izručenik ne osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za njegovo izručenje Republici Srbiji radi izvršenja kazne zatvora iz dvije pravomoćne presude te vođenja kaznenih postupaka u dva kaznena predmeta. Naime, izručenik ne prigovara ocjeni prvostupanjskog suda da ne postoje zakonske smetnje iz čl. 35. ZOMPO za odbijanje izručenja (sukladno i odredbama Ugovora između Republike Srbije i Republike o izručenju od 29. lipnja 2020.; dalje: Ugovor), kako je to utvrđeno i obrazloženo u pobijanom rješenju. Međutim, činjenica da se protiv izručenika u Republici Hrvatskoj vodi kazneni postupak zbog drugog kaznenog djela nije zakonom (niti Ugovorom) predviđena smetnja zbog koje izručenje treba odbiti već okolnost zbog koje izvršenje izručenja može biti odgođeno (čl. 60. ZOMPO i čl. 19. st. 1. Ugovora), a o tome odluku ne donosi sud već ministar pravosuđa (shvaćanje izraženo u odluci I Kž-7/2025).

6. Slijedom navedenog, kako žalbeni navodi izručenika nisu osnovani, a ispitivanjem pobijanog rješenja nisu nađene povrede zakona iz čl. 494. st. 4. ZKP, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 29. travnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Dražen Tripalo