REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-32/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika Vijeća te Melite Božičević-Grbić i Perice Rosandića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. DO, zbog kaznenog djela iz čl. 314. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19.; dalje: KZ), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Županijskog suda u Varaždinu od 8. srpnja 2024. broj Kmp-1/2024-26 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 14. studenog 2024. broj I Kžmp-19/2024-4, u sjednici održanoj 29. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev os. DO za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Varaždinu od 8. srpnja 2024. broj Kmp-1/2024-26 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 14. studenog 2024. broj I Kžmp-19/2024-4 ZO je proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela prisile prema službenoj osobi iz čl. 314. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ te mu je na temelju čl. 314. st. 2. KZ te čl. 105. i čl. 25. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19.; dalje: ZSM) izrečena kazna maloljetničkog zatvora u trajanju dvije godine, u koju mu je na temelju čl. 25. st. 4. ZSM uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 10. srpnja 2021. do 12. studenog 2021., te od 10. listopada 2022. do 8. siječnja 2023.

2. Osuđenik je putem branitelja Miljenka Korušića, odvjetnika Odvjetničkog društva Korušić, Hrg i Vukalović j.t.d. u Varaždinu, podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje: zahtjev) zbog „povrede kaznenog zakona iz čl. 517. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 469. st. 1. t. 5. ZKP/08“ s prijedlogom da „Vrhovni sud Hrvatske preinači pobijanu presudu … na način da ukine pobijanu pravomoćnu presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje“ te da „odgodi izvršenje pobijane pravomoćne presude do odluke Vrhovnog suda“.

3. Prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prvostupanjski sud je postupio sukladno čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24; dalje: ZKP).

4. Zahtjev nije osnovan.

5. Osuđenik u zahtjevu prenosi gotovo u cijelosti sadržaj žalbe podnesene protiv prvostupanjske presude zbog odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri. Prigovara da unatoč primjene ZSM-a sud ga je „…kaznio … kao da nije primijenio Zakon o sudovima za mladež … jer kod izricanja nije primijenio odredbu čl. 6 ZSM.“ odnosno da je „…izrečenom kaznom maloljetničkog zatvora sud prekoračio ovlasti koje proizlaze iz čl. 6. ZSM odnosno uopće nije primijenio tu odredbu.“ uz mišljenje da je „…eventualna kazna maloljetničkog zatvora … trebala biti bliže minimumu, iako …nema svrhe da se osuđenik ponovno stavlja u zatvor.“

6. Nije u pravu osuđenik kada tvrdi da je odlukom o kaznenoj sankciji prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu. Osuđeniku je za kazneno djelo prisile prema službenoj osobi zbog kojeg je proglašen krivim izrečena kazna maloljetničkog zatvora u trajanju dvije godine, dakle svakako unutar zakonom propisane kazne maloljetničkog zatvora (od šest mjeseci do pet godina) za predmetno kazneno djelo. Osuđenikovi prigovori, smjeranjem na potrebu blažeg kažnjavanja, ustvari su izraz nezadovoljstva načinom na koji su vrednovane okolnosti o kojima ovisi izbor vrste maloljetničke sankcije odnosno mjere kazne maloljetničkog zatvora zbog čega se zahtjev ne može podnijeti. Ujedno valja istaknuti da su prema obrazloženju prvostupanjske (odlomak 21.) i drugostupanjske (odlomak 7.1.) presude niži sudovi jasno ocijenili da će se upravo izrečenom kaznom maloljetničkog zatvora od dvije godine ostvariti svrha ove maloljetničke sankcije predviđena u čl. 6. st. 2. ZSM.

6.1. Naime, prema čl. 515. st. 1. i čl. 517. st. 1. ZKP zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može se podnijeti zbog točno propisanih povreda zakona pri čemu je Vrhovni sud Republike Hrvatske, shodno čl. 519. u vezi s čl. 511. st. 1. ZKP ograničen samo na ispitivanje povreda zakona na koje se poziva osuđenik. To znači da je u zahtjevu, osim formalne naznake zbog koje se povrede zakona podnosi, potrebno konkretno obrazložiti na koji je način, po mišljenju osuđenika, ostvarena povreda procesnog ili materijalnog zakona. Iz navedenih odredbi proizlazi da se zahtjev ne može podnijeti zbog nezadovoljstva odlukom o kazni jer se ovim izvanrednim pravnim lijekom ne ispituje se jesu li niži sudovi pravilno utvrdili i vrednovali okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne.

7. Slijedom navedenog, na temelju čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP trebalo je zahtjev odbiti kao neosnovan. Uslijed takve odluke, nije bilo mjesta primjeni čl. 518. st. 5. ZKP.

Zagreb, 29. travnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Dražen Tripalo