REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-40/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika Vijeća te Perice Rosandića i Melite Božičević- Grbić kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika VS zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22; dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 25. siječnja 2024. broj K-5/2023-118 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 29. kolovoza 2024. broj I Kž-184/2024-9, u sjednici Vijeća održanoj 29. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenika VS za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Presudom Županijskog suda u Bjelovaru od 25. siječnja 2024. broj K-5/2023-118 osuđenik JS proglašen je krivim zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11 i osuđen na kaznu zatvora od sedam godina u koju mu je, na temelju članka 54. KZ/11, uračunato vrijeme oduzimanja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 13. studenoga 2022. pa nadalje.

1.1. Na temelju članka 69. stavaka 1., 2. i 3. KZ/11 osuđeniku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja će se izvršavati uz kaznu zatvora u okviru zatvorskog sustava.

1.2. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11 od osuđenika je oduzeta sjekira sa drvenom drškom dužine 0,75 cm na kojoj se uz glavu sjekire nalazi natpis „V“, ukupne dužine glave sjekire 0,19 cm, veličine ušice 0,04 m x 0,06 m, veličine sječiva 0,10 m koja će se nakon pravomoćnosti presude uništiti.

1.3. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14.. 70/17., 126/19. i 80/22.; dalje: ZKP-22.) osuđenik je dužan podmiriti troškove kaznenog postupka s osnova paušala u iznosu od 132,72 eura, troškove s osnova nužnih izdataka i nagrade branitelja po službenoj dužnosti i troškove na ime nužnih izdataka oštećenice i nužnih izdataka i nagrade opunomoćenika oštećenice, u roku od 15 dana.

2. Presudom Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 29. kolovoza 2024. broj I Kž-184/2024-9 pod točkom I izreke djelomično je prihvaćena žalba osuđenika, ukinuta je prvostupanjska presuda u odluci o troškovima kaznenog postupka te je predmet u tom dijelu upućen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, dok su pod točkom II izreke žalba osuđenika u ostalom dijelu, a žalba državnog odvjetnika u cijelosti odbijene kao neosnovane te je u pobijanom, a neukinutom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda.

3. Osuđenik JS je pravovremeno po braniteljici Ružici Piličić Šinko, odvjetnici u Bjelovaru, podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog „povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika iz čl. 469. ZKP-a“ i zbog „povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. ZKP-a“, s prijedlogom da „Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijane presude ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu“.

4. Prvostupanjski sud je po zaprimanju zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude postupio u skladu s člankom 518. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24.; dalje: ZKP-24).

5. Zahtjev nije osnovan.

6. Iako u zahtjevu nisu preciznije označene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. ZKP-22, iz sadržaja zahtjeva se može zaključiti da osuđenik ukazuje na bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točaka 9. i 11. ZKP-22.

7. Obrazlažući bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 9. ZKP-22 osuđenik navodi da je prvostupanjski sud „izmijenio činjenični opis iz optužnice“, a koje „intervencije u činjeničnom opisu“.....“nisu u skladu s provedenim dokazima“. Smatra da je „opisanom intervencijom u činjenično stanje došlo do prekoračenja optužbe jer nisu utvrđene neke nove činjenice mimo onih utvrđenih nalazom i mišljenjem sudsko-medicinskog vještaka“.

7.1. S obzirom da navedenu povredu osuđenik nije isticao u žalbi protiv prvostupanjske presude, ne može je isticati ni u okviru ovog izvanrednog pravnog lijeka, sukladno odredbi članka 517. stavka 2. ZKP-22.

8. Osuđenik u zahtjevu dalje navodi da „niti prvostupanjski, a niti drugostupanjski sud nije naveo jasne razloge zbog kojih smatraju da u postupanju osuđenika postoje obilježja kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz čl. 110 u vezi s čl. 34. st. 1. KZ/11“ te da „u obrazloženju prvostupanjske i drugostupanjske presude nedostaje obrazloženje oblika krivnje“, čime ukazuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-22.

8.1. Međutim, zbog te povrede se, sukladno odredbi članka 517. stavka 1. točke 2. ZKP-22, zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ne može podnijeti.

9. Obrazlažući povredu kaznenog zakona iz članka 469. ZKP-22, osuđenik u bitnom ističe da u konkretnom slučaju „nije dokazana namjera za ubojstvom oštećene“, da je „zanemaren dio psihijatrijskog nalaza i mišljenja“ iz kojeg bi proizlazilo da je osuđenik bio u stanju jake razdraženosti i žrtva sustavnog zlostavljanja oštećene pa da bi se radilo o kaznenom djelu usmrćenja iz članka 112. KZ/11, a ne o kaznenom djelu ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11 za koje je proglašen krivim i osuđen. Osuđenik, također, polemizira sa zaključcima sudova u odnosu na vjerodostojnost iskaza svjedoka ĆS, smatrajući da su sudovi zanemarili činjenicu da je taj svjedok jedini očevidac predmetnog događaja i da vjerodostojnost njegovog iskaza nikada nije dovedena u sumnju.

9.1. Navedenim tvrdnjama nije ostvarena povreda kaznenog zakona na štetu osuđenika, kako se to pokušava prikazati u zahtjevu, već osuđenik zapravo polemizira s činjeničnim utvrđenjima suda, a iz kojeg osnova se, također, ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnositi.

10. Slijedom iznijetoga, trebalo je osuđenikov zahtjev odbiti kao neosnovan i, na temelju članka 519. u svezi s člankom 512. ZKP-24, odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 29. travnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Dražen Tripalo