REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Stalna služba u Imotskom

Ante Starčevića 23

Poslovni broj: P-813/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sucu Duji Karamanu, u pravnoj stvari tužitelja KLO, Svib, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćenicima iz ZOU Marko Perkušić i Mirko Perkušić u Imotskom, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 24. ožujka 2025., dana 29. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj SLO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine označene kao

-d. č. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] u površini od 309 m2, K. O. [katastarska općina], koja nekretnina je prikazana i označena toč. A-B-C-D-E-F-G-A skice Gorana Kukavice od 11.02.2025.g

-d. č. zem. [katastarska čestica] zk. ul [broj ZK uloška] u površini od 4999 m2, K. O. [katastarska općina], koja nekretnina je prikazana i označena toč. H-I-J-K-L-M-N-O-H skice Gorana Kukavice od 11.02.2025.g. i koja skica čini sastavni dio ove odluke slijedom čega je tužitelj ovlašten zatražiti uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime u zemljišnim knjigama kod nadležnog Suda, sve uz izbris dosadašnje uknjižbe, što su tuženici dužni trpjeti.

Obrazloženje

1. Tužbom zaprimljenom pred ovim sudom 17. srpnja 2024., tužitelj je naveo da je vlasnik i posjednik predmetnih nekretnina koje je stekao nasljeđivanjem, odnosno darovanjem i jednim dijelom i diobom sa sunasljednicima. Ističe da je preko 150 godina osobno i putem pravnih prednika u nesmetanom posjedu predmetnih nekretnina.

1.1. U prilog svojih tvrdnji i činjeničnih navoda tužitelj je u spis dostavio ovjerene izjave KL, SL, ugovor o darovanju zaključen 22. veljače 1968. između LLO i FLO, potvrda od 22- veljače 1968., zk izvatke u odnosu na predmetne nekretnine, rješenje o nasljeđivanju Kotarskog suda u Imotskom pod posl. br. O.423/56, darovni ugovor zaključen 30. kolovoza 1978. između FLO i K, LL i ĐLO, posjedovni listovi broj 369 i 375 k. o. [katastarska općina], ovjerena izjave FL, ĐL i HL.

1.2. U tužbi se nadalje navodi kako se tužitelj obratio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora u smislu čl. 186. a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje u tekstu ZPP) koje se 4. srpnja 2024. očitovalo da nije moguće udovoljiti zahtjevu tužitelja.

2. U odgovoru na tužbu tužena Republika Hrvatska (listovi 30-31 spisa) protivila se tužbi i tužbenom zahtjevu.

2.1.Dalje se u odgovoru na tužbu navodi da pored činjenice što tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva po osnovu nasljeđivanja kod upisanog prava vlasništva tuženika na predmetnim nekretninama u zemljišnoj knjizi, pregledom rješenja o nasljeđivanju na koje dokaze se pozvao tužitelj, (rješenja o nasljeđivanju broj O.432/13 i O.113/13),tužitelja nije moguće dovesti u vezu s osobama ostavitelja na koje glase ta rješenja (LL i HLO), a niti iz tih rješenja proizlazi da su predmetne nekretnine bile dio ostavinske imovine navedenih ostavitelja. U svakom slučaju, tužitelj ničim ne dokazuje da bi putem svojih pravnih prednika i osobno bio u posjedu predmetnih nekretnina, a kamoli dugotrajnom, kako to tvrdi u tužbi, pa tuženik osporava tužbene navode i osnovanost tužbenog zahtjeva

3. Odredbom članka 7. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu izložile samo ako posumnja da stranke idu, zatim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati, ako zakonom nije drugačije određeno.

3.1. Tužbeni zahtjev je osnovan.

4. Sud je u dokaznom postupku pročitao i pregledao ovjerene izjave KL, SL (listovi 5-8 spisa) ugovor o darovanju zaključen 22. veljače 1968. između LLO i FLO (list 9 spisa), potvrda od 22. veljače 1968. (list 10 spisa), zk izvatke u odnosu na predmetne nekretnine (listovi 13- 16 spisa), rješenje o nasljeđivanju Kotarskog suda u Imotskom pod posl. br. O.423/56 (list 17 spisa), darovni ugovor zaključen 30. kolovoza 1978. između FLO i K, LL i ĐLO (listovi 18-19 spisa, posjedovni listovi broj 369 i 375 k. o. [katastarska općina] (listovi 20-22 spisa), ovjerena izjave FL, ĐL i HL (listovi 23-26 spisa), obavljen je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka Gorana Kukavice (listovi 44-52 spisa), saslušani su svjedoci NLO, NL. FL, ĐL i tužitelj, uz suglasnost stranaka pročitan je nalaz i mišljenje vještaka Ante Kukavice od 11. veljače 2025., pregledana je skica izmjere, fotografije kao prilog pisanom nalazu i mišljenju(listovi 58-68 spisa).

5. Prema pisanom nalazu i mišljenju Gorana Kukavice, sudskog vještaka za geodeziju, utvrđeno je da su predmet postupka dvije nekretnine tužitelja, koje [adresa] na krajnjem istočnom dijelu naselja a neposredno uz kuću ([adresa]) i dvorišni prostor kuće Tužitelja.

1. PREDMETNA NEKRETNINA 1

zemljište sjevernije od „kapije“ kojom se sa sjeverne strane i makadamskog puta ulazi u dvorište Tužitelja

Opis granica :

- SA SJEVERA: D-C (PRILOG 1) - suhozid, međašno kamenje

- SA ISTOKA: A-B-C (PRILOG 1) - suhozid, međašno kamenje

- SA JUGA: E-F-G-H (PRILOG 1) - „kapija“ i žičana ograda

- SA ZAPADA: E-D (PRILOG 1) – suhozid, međašno kamenje

2. PREDMETNA NEKRETNINA 2

Pašnjak i neobrađena oranice istočnije od kuće i dvorišta tužitelja od kojih je dijeli makadamski put

Opis granica :

- SA SJEVERA: J-K-L (PRILOG 1) - suhozid uz makadamski put

- SA ISTOKA: L-M (PRILOG 1) - suhozid i žičana ograda

- SA JUGA: M-N-O-H (PRILOG 1) - žičana ograda

- SA ZAPADA: H-I-J (PRILOG 1) – suhozid uz makadamski put

6. Nije sporno da je u zemljišnoj knjizi zk odjela u [adresa], a prema izvacima iz zemljišne knjige kao vlasnici upisani tuženici.

7. S obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja kojim tvrdi da je vlasništvo nekretnina nasljeđivanjem, odnosno darovanjem i jednim dijelom i diobom sa sunasljednicima, nesporna je pasivna legitimacija tužene RH u ovoj pravnoj stvari kao i pasivna legitimacija koja se temelji na činjenici da je ista upisana kao vlasnica nekretnina koje su predmetom ovog postupka.

8. U pravu je tuženik kada navodi da rješenja o nasljeđivanju na koje dokaze se pozvao tužitelj, (rješenja o nasljeđivanju broj O.432/13 i O.113/13), tužitelja nije moguće dovesti u vezu s osobama ostavitelja (gledajući samo te isprave kao dokaz) na koje glase ta rješenja (LL i HLO), a niti iz tih rješenja proizlazi da su predmetne nekretnine bile dio ostavinske imovine navedenih ostavitelja.

9. Međutim, sud je, osim pregleda priložene dokumentacije u spisu, izveo dokaze očevidom na licu mjesta, saslušanjem svjedoka NLO, RL, FL, ĐL te je saslušan i sam tužitelj.

9.1. Saslušani svjedoci u svojim iskazima u bitnome identično iskazuju, te potvrđuju navode tužitelja da su nekretnine koje su predmetom spora i u granicama pokazanim na licu mjesta od pamtivijeka bile u posjedu prednika tužitelja kao i samog tužitelja. Po iskazima svjedoka prednike tužitelja kao i tužitelja u načinu posjedovanja i korištenja nekretninom nije nitko nikada ometao pri manifestiranju vlasničkih prava na nekretnini.

9.2.Svjedoci su posebno naveli da su prednici tužitelja u posjedu nekretnina u granicama pokazanim na licu mjesta od vremena kada oni to mogu pamtiti. Dakle, prema saznanjima svjedoka, pijesak koji je dobio kada je "tukao" kamen, tužitelj je koristio za nadogradnju kuće koja se nalazi u blizini predmetnih nekretnina. Svjedoci su viđali lugare na području gdje se nalaze predmetne nekretnine, ali ističu da nikada nisu branili tužitelju ni njegovim prednicima manifestiranje vlasničkih prava na istima. Državne nekretnine nalaze se u neposrednoj blizini.

9.3. Sud nije prihvatio prijedlog tuženika da se sasluša djelatnika Šumarije Imotski GL budući da je stava da je u ovoj pravnoj stvari dovoljno raspravljeno, a izvođenje daljnjih dokaza bi samo odugovlačilo postupak.

10. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka što je propisano odredbom članka 8. ZPP-a.

11. Sud je u cijelosti prihvatio prethodno analizirane navode saslušanih svjedoka, a isto tako navodi saslušanih svjedoka na okolnosti posjedovanja, stjecanja i korištenja predmetne nekretnine identični su navodima iz tužbenog zahtjeva, te nisu u suprotnosti ni s drugim izvedenim dokazima, a sukladno utvrđenim činjenicama po izvedenim dokazima i utvrđenjima suda. Nedvojbenim je utvrđeno da su prednici tužitelja od davnina bili u posjedu sporne nekretnine, a svakako prije od 1950 godine.

12. Tužitelj u tužbi tvrdi da je predmetne nekretnine u posjed stekao nasljeđivanjem, odnosno darovanjem i jednim dijelom i diobom sa sunasljednicima. Svakako, u tijeku postupka utvrđeno je da je obitelj tužitelja od davnina u posjedu predmetnih nekretnina, stoga je tužitelj iste stekao dosjelošću.

12.1. Tužitelj je prilikom saslušanja(listovi 51-52 spisa) dodatno pojasnio diobu unutar obitelji navevši da je imao dva brata i tri sestre. Braća da su odselila u Australiju, a s njima da je izgubio kontakt, međutim, da su mu "prepustili" svoj dio budući da je on ostao u rodnom kraju i brinuo o majci. Sestre da su se odrekle nasljedstva u njegovu korist.

12.2. Cijeneći činjenicu da KL, čija ovjerena izjava se nalazi u spisu, ima 79 godina i cijeli svoj život je provela u [adresa], za zaključiti je da je upoznata sa stvarnim stanjem na terenu. Naime, upisani posjednik da je prednik oca tužitelja RLO, a da su se njegovi sinovi, dakle tužitelj i njegova braća "podijelili" na način da predmetne nekretnine pripadaju upravo tužitelju.

12.3. Za napomenuti je da je u rješenju o nasljeđivanju koje je priloženo uz tužbu razvidno da je otac tužitelja RLO 1904. godište, a da je umro 1956. te su ga naslijedili supruga i petero djece, tri sina i dvije sestre, upravo onako kako je to tužitelj naveo prilikom saslušanja.

12.4. Pozivajući se na osnovu stjecanja vlasništva dosjelošću, a s obzirom na vrijeme posjeda spornih nekretnina sukladno članku 388. stavak 2. ZV-a u konkretnom slučaju valjalo je utvrditi je li tužitelj ispunio pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću sukladno važećim zakonskim propisima u vrijeme kada je nastupila dosjelost.

12.5. Dosjelost je pravna osnova za stjecanje prava vlasništva, a dosjelošću se stječe pravo vlasništva samo činjenicom da je nastupila dosjelost. Pravni učinci dosjelosti nastupaju po samom pravu (ipso iure) čim se ispune sve pretpostavke.

13. Provedenim dokazima sud je nedvojbeno utvrdio da je tužitelj osobno i to svojim pravnim prednicima dosjelošću stekao pravo vlasništva na nekretnini koja je predmet ovog postupka. Tužitelj i njegovi prednici kao pošteni posjednici bili su u posjedu nekretnine znatno ranije od 17. studenog 1959. Da su bili u posjedu nekretnine i prije navedenog datuma, u prilog ide i činjenica da je djed tužitelja upisan kao posjednik, a da je njega naslijedio otac tužitelja koji je umro 1956. Dakle, na temelju članka 153. stavka 3. i 4. ZV-a, tužitelj je dosjelošću stekao vlasništvo nekretnina.

14. Sukladno pravnom shvaćanju ESLJP nužna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću je neprekidni posjed tužitelja određene kvalitete u propisanom trajanju u koje vrijeme se uračunava i posjed od prije 08. listopada 1991 godine (i kad je riječ o nekretninama u društvenom vlasništvu ) pod uvjetima da je stjecanje nastupilo prije ili za vrijeme važenja odredbe članka 388. stavka 4. ZV-a ukinute odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj UI-58/97 od 17. studenog 1999 godine i da se ne radi o nekretninama u odnosu na koje polažu pravo treće osobe (nacionaliziranim, konfisciranim i slično) s obzirom na stečena subjektivna građanska prava.

15. Dakle, provedenim dokazima tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj osobno i po svojim prednicima posjedovao spornu nekretninu više od 40 godina, da je posjed tužitelja zakonit, istinit i pošten pa je tužitelj dosjelošću stekao vlasništvo sporne nekretnine, neprekidnim posjedovanjem nekretnine unazad najmanje 40 godina, sukladno odredbi članka 159. stavka 4. ZV-a.

16. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev kao osnovan te utvrditi da je tužitelj predmetne nekretnine stekao nasljeđivanjem, odnosno darovanjem i jednim dijelom i diobom sa sunasljednicima.

17. Tužitelj nije popisao troškove postupka pa sud o istima nije odlučivao

Imotski, 29. travnja 2025.

S u d a c

Duje Karaman

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA

1. ZOU DL i AL, [adresa]

2. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Stalna služba u Makarskoj