1

Poslovni broj: 13 Gž R-1183/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 13 Gž R-1183/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Vlaste Feuš članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. N. iz G. P., OIB:…, zastupanog po punomoćniku K. Č., odvjetniku iz Z., protiv tuženika "Z. – m. p." d.o.o. V. Z., OIB:…, zastupanog po punomoćniku M. L., odvjetnici iz D., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj Pr-128/2019-72 od 1. veljače 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 16. studenog 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj Pr-128/2019-72 od 1. veljače 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju s osnove prekovremenog rada isplati iznos od ukupno 16.763,36 kn/ 2.224,88 €[1] bruto sa zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 804,00 kn tekućom od 10.9.2014. do isplate,

- na iznos od 255,84 kn tekućom od 11.11.2014. do isplate,

- na iznos od 1.125,76 kn tekućom od 10.12.2014. do isplate,

- na iznos od 244,72 kn tekućom od 9.1.2015. do isplate,

- na iznos od 767,76 kn tekućom od 9.2.2015. do isplate,

- na iznos od 511,68 kn tekućom od 10.4.2015. do isplate,

- na iznos od 767,52 kn tekućom od 11.5.2015. do isplate,

- na iznos od 804,00 kn tekućom od 11.6.2015. do isplate

- na iznos od 1.279,20 kn tekućom od 10.7.2015. do isplate,

- na iznos od 804,00 kn tekućom od 10.9.2015. do isplate,

- na iznos od 1.072,00 kn tekućom od 10.12.2015. do isplate,

- na iznos od 804,00 kn tekućom od 8.3.2016. do isplate,

- na iznos od 1.072,50 kn tekućom od 9.5.2016. do isplate,

- na iznos od 767,521 kn tekućom od 10.6.2016. do isplate,

- na iznos od 255,84 kn tekućom od 11. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 268,00 kn tekućom od 10.8.2016. do isplate,

- na iznos od 244,72 kn tekućom od 9.9.2016. do isplate,

- na iznos od 255,84 kn tekućom od 10.10.2016. do isplate,

- na iznos od 536,00 kn tekućom od 9.11.2016. do isplate,

- na iznos od 207,87 kn tekućom od 10.2.2017. do isplate,

- na iznos od 244,72 kn tekućom od 12.6.2017. do isplate,

- na iznos od 255,84 kn tekućom od 10.7.2017. do isplate,

- na iznos od 536,00 kn tekućom od 10.8.2017. do isplate,

- na iznos od 489,44 kn tekućom od 11.9.2017. do isplate,

- na iznos od 767,52 kn tekućom od 11. 11.2017.do isplate,

- na iznos od 804,00 kn tekućom od 9.1.2018. do isplate,

- na iznos od 489,44 kn tekućom od 10.9.2018. do isplate,

- na iznos od 536,00 kn tekućom od 9.1.2019. do isplate,

izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanim u dosuđenim bruto iznosima za razdoblje do 31. prosinca 2016., kao i pod točkom II. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 12.494,00 kn/1.658,24 € sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. veljače 2022. do isplate.

 

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj Pr-128/2019-72 od 1. veljače 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju s osnove neisplaćene plaće za prekovremeni rad isplatiti preko iznosa od 16.763,36 kn/ 2.224,88 € (za iznos od 4.509,92 kn/598,57 €) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak na iznos od 16.763,36 kn/ 2.224,88 € te se sudi;

 

1. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosu od 4.509,92 kn/598,57 € sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao neosnovan.

 

2. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u zahtjevu za isplatu zateznih kamata u dosuđenom bruto iznosu za razdoblje do 31. prosinca 2016.

 

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 567,52 kn/75,32 €, u roku od 15 dana.

 

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od ukupno 21.399,13 kn/2.840,15 € sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća pojedinih iznosa do isplate kako je pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude (st. I.). Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 12.494,00 kn/1.658,24 € sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate. Pod točkom III. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška koji prelazi dosuđen novčani iznos od 12.494,00 kn/1.658,24 € pa do ukupno potraživanih 17.244,00 kn/2.288,67 €, kao neosnovan, a isto tako odbijen je i zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

 

2. Protiv navedene presude u dijelu izreke pod točkom I. i II., žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana odluka ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troškova žalbenog postupka.

 

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu tuženika osporava žalbene navode u cijelosti kao neosnovane te predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće na ime ostvarenih prekovremenih sati u razdoblju od kolovoza 2014. do prosinca 2018. (čl. 94. Zakona o radu - "Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22, u daljnjem tekstu: ZR-a).

 

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP  na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a niti one koje žalitelj ističe u žalbi. Naime, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, a ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

7. U prvostupanjskom, a i sada žalbenom stadiju postupka, sporan je broj prekovremenih sati koje je u utuženom razdoblju ostvario tužitelj. Tuženik naime, suprotno stavu tužitelja, smatra da je prilikom utvrđivanja broja prekovremenih sati potrebno iste umanjiti sa iskorištenim slobodnim danima.

 

8. U tom smislu i financijski vještak M. M. izradila je najprije nalaz i mišljenje u kojem je izračun prekovremenih sati izradila prema osobnoj evidenciji tužitelja te u toj varijanti tužitelju bi pripadalo 21.399,13 kn/2.840,15 € s osnova neisplaćene razlike za prekovremeni rad, da bi vještakinja nakon dostave evidencija od tuženika ponovo izradila nalaz i mišljenje u dvije varijante te prema prvoj varijanti nalaza u kojoj vještak broj prekovremenih sati nije umanjio sa slobodnim danima, tražbina tužitelja iznosi 21.273,28 kn/2.823,45 € s osnove neisplaćene razlike plaće za prekovremeni rad dok prema drugoj varijanti nalaza u kojoj je broj prekovremenih sati umanjen za iskorištene slobodne dane, tražbina tužitelja iznosi 2.224,88 €/16.763,36 kn kn s osnove neisplaćene razlike plaće za prekovremeni rad.

 

9. Sud prvog stupnja visinu tražbine tužitelja utvrdio je prema prvoj varijanti nalaza i mišljenja vještaka. Naime, s obzirom da tuženik nije uredno vodio evidenciju o radnicima koji su zaposleni kod njega, pa tako i o tužitelju u smislu članka 5. ZR, iako je isto bio zakonski obvezan, niti je donosio pisane odluke o korištenju slobodnih dana, a temeljem kojih bi se onda sa sigurnošću moglo čega, obzirom da Zakon o radu niti ne poznaje pojam slobodnog dana već eventualno pojam odmora i dopusta, te da tuženik nije dokazao da bi u utuženom vremenskom razdoblju postojala preraspodjela radnog vremena, što bi onda isključivalo postojanje prekovremenog rada, a tužitelj je izričito izjavio da on nikada nije dao pristanak tuženiku za to da bi mu ovaj prekovremeni rad zamjenjivao korištenjem "slobodnih dana", te da nije koristio "slobodne dane", to je sud u cijelosti prihvatio prvu varijantu nalaza u kojoj vještak broj prekovremenih sati nije umanjio sa slobodnim danima te da tražbina tužitelja iznosi 21.399,13 kn/2.840,15 € s osnove neisplaćene razlike plaće za prekovremeni rad.

 

10. Međutim, takvo utvrđenje suda prvog stupnja je pogrešno. Naime, faktično ostvareni slobodni dani trebaju se uzeti u obzir kod obračuna razlike plaće unatoč nedostavljenim pisanim rješenjima o preraspodjeli radnog vremena kao i odlukama o korištenju slobodnih dana. To iz razloga što je tuženik ipak svojom evidencijom dokazao koliko je tužitelj ostvario sati odnosno dana rada, a koliko je ostvario slobodnih dana, a koje je vještak u drugoj varijanti nalaza prebio, pa je teret dokaza na tužitelju da je slobodne dane koristio po drugoj osnovi, primjerice, s osnove dobrovoljnog davanja krvi, školovanja i sl. (identično pravno shvaćanje izraženo je i odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-4029/2019 od 26. siječnja 2021.). Tužitelj u postupku nije dokazao da su iskorišteni slobodni dani bili plaćeni po drugoj osnovi, a ne na ime ostvarenih sati prekovremenog rada, pa je stoga visinu tražbine tužitelja valjalo utvrditi prema drugoj varijanti nalaza i mišljenja vještaka.

 

11. Da je tome tako, proizlazi i iz iskaza saslušanih svjedoka i to K. J. koja je izričito navela da se kod tuženika događa da radnici nakon odrađenih 8 sati radnog vremena moraju ponekad ostajati duže i tada se ti sati bilježe u zarađene dane koji se onda mogu koristiti kao slobodni dani, što potvrđuje i iskaz svjedokinje Z. M.. Isto tako, iz iskaza svjedoka M. Š. proizlazi da su joj poznati pojmovi zarađeni dani i radi se o tome kada radnik odradi za redom 6 ili 7 dana tada mu se priznaju 3 slobodna dana, nekada ih odmah iskoriste, a nekada ne, ali sami radnici kada im za to nastane potreba traže da im se omogući korištenje zarađenih dana, a isto tako je navela da joj je poznato da je tužitelj koristio slobodne dane kao i ostali radnici koji rade zajedno sa tužiteljem dok iz iskaza svjedoka S. B. proizlazi da u evidenciji koju vodi evidentira sve dane koji su odrađeni i sve ove zarađene slobodne dane. Isto tako, iz iskaza svjedoka D. V. proizlazi da je praksa kod tuženika bila takva da su prekovremene sate pretvarali u zarađene dane te isto tako, iz iskaza svjedoka I. R. da je znao raditi tijekom dana više od punog radnog vremena, a sati koji su bili preko punog radnog vremena evidentirani su kao "zarađeni sati" koje je trebao u vidu zarađenih dana koristiti kao slobodan dan.

 

12. Prema tome, iz evidencije tuženika te druge varijante nalaza proizlazi da je tužitelj koristio slobodne dane pa je stoga teret dokaza bio na tužitelju, odnosno tužitelj je morao dokazati da je slobodne dane dobio po nekoj drugoj osnovi, a ne s osnove preraspodjeljenog radnog vremena za odrađeni prekovremeni rad, što iz izvedenih dokaza ne proizlazi. Tužitelj je dužan iznijeti činjenice iz kojih bi proizlazilo da je neke od slobodnih dana koristio po nekoj drugoj osnovi (primjerice radi preseljenja, sklapanja braka i sl.), a kako je navedeno.

 

13. Na temelju druge varijante nalaza i mišljenja vještaka M. M. u kojoj je broj prekovremenih sati umanjen za iskorištene slobodne dane, tražbina tužitelja iznosi 16.763,36 kn/2.224,88 € s osnove neisplaćene razlike plaće za prekovremeni rad, slijedom čega je valjalo prihvatiti takvu varijantu nalaza i mišljenja.

 

14. Isto tako, pogrešno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo, kada je u dijelu kojim je na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, sadržanom u zahtjevu za isplatu bruto iznosa dosudio tužitelju zatezne kamate i na iznose koji se odnose na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak za razdoblje do 31. prosinca 2016. dok su žalbeni navodi da kamate na iznos poreza i prireza ne teku nakon 1.1.2017. neosnovani jer u smislu odredbe čl. 25. st. 5. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 138/20), primitak od kojeg se prema odredbama tog zakona utvrđuje dohodak od nesamostalnog rada, a poslodavac ili isplatitelj primitka ili plaće na dan dospjelosti primitak nije isplatio, a istodobno je, sukladno odredbama zakona kojim se uređuju radni odnosi, obvezan dostaviti radniku obračun iznosa koje je bio dužan isplatiti, predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava se i dospijeva na naplatu istodobno s nastankom obveze dostave obračuna radniku o dospjelom, a neisplaćenom primitku.

 

15. Naime, 1.1.2017. stupio je na snagu novi Zakon o porezu na dohodak (115/16), koji u citiranom čl. 25. st. 5. propisuje da se predujam poreza na dohodak obračunava i dospijeva na naplatu istodobno s nastankom obveze poslodavca da radniku dostavi obračun o dospjelom neisplaćenom primitku dok je ranijim zakonom prema odredbi čl. 45. st. 1., 2., 4. i 5. u vezi s čl. 14. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj: 177/2004., 73/2008., 114/2011., 22/2012., 144/2012., 43/2013., 120/2013., 125/2013., 148/2013., 83/2014., 143/2014., 136/2015., 115/2016., 106/2018. istovjetno čl. 47. Zakona o porezu na dohodak /Narodne novine, broj: 115/2016., 106/2018./) i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj: 95/2005., 96/2006., 68/2007., 146/2008., 2/2009., 9/2009. - Ispravak, 146/2009., 123/2010., 137/2011., 61/2012., 79/2013., 160/2013., 157/2014., 137/2015., istovjetno i pravila o utvrđivanju dohotka od nesamostalnog rada sadržana u novom Pravilniku o porezu na dohodak /Narodne novine broj: 1/2017. do 80/2019.), plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada, tako da tužitelj nije mogao ostvariti pravo na zatezne kamate za razdoblje kroz koje taj dio tražbine kao sastavni dio bruto plaće /naknade plaća/ nije niti dospio.

 

16. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom čl. 373.a st. 1. ZPP, žalbu tuženika odbiti kao djelomično neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 2.224,88 €/16.763,36 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatmaa tekućim od dospijeća pa do isplate izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanim u dosuđenim bruto iznosima za razdoblje do 31. prosinca 2016., dok je tužbeni zahtjev neosnovan u preostalo dijelu pa je u tom dijelu primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. ZPP valjalo presudu u preinačiti i taj dio tužbenog zahtjeva tužitelja u iznosu od 4.509,92 kn/598,57 € odbiti sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

 

17. U odnosu na odluku o parničnom trošku, valja reći da je u konkretnom slučaju, tužitelj u cijelosti uspio s osnovom svoga zahtjeva, dok je u odnosu na visinu uspio u omjeru od 79 %.  To nadalje znači da je tužitelj u parnici uspio u omjeru od 89,5 %, slijedom čega valja zaključiti da tužitelj nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, slijedom čega je žalba tuženika neosnovana u pogledu odluke o parničnom trošku.

18. S obzirom da je tuženik djelomično uspio sa žalbom, tuženiku su priznati troškovi žalbenog postupka s osnove troška sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 kn/207,38 € (Tbr. 10.1. OT) i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 1.140,00 kn/151,30 €. Kako je tuženik u omjeru od 21 % uspio s žalbom, valjalo mu je temeljem odredbe čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 2. ZPP dosuditi troškove žalbenog postupka u iznosu od 567,52 kn/75,32 € te je odlučeno kao pod točkom III.

19. Tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu budući da navedeni trošak nije bio potreban radi vođenja ove parnice. (čl. 155. st. 1. ZPP-a) te je odlučeno kao pod točkom IV. izreke.

 

 

U Zagrebu 16. studenog 2023.

 

 

Predsjednica vijeća:

                                                                                                  Vlatka Fresl Tomašević, v.r.