Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1215/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i Zinke Bulka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KN OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Branka Skansi Ratković i Oskar Benussi, odvjetnici u Dubrovniku, protiv tuženika DN, OIB: [osobni identifikacijski broj] i KNB, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnicima Mihu Peroviću i Maji Krstović, odvjetnicima u Dubrovniku, radi izvršenja radnje i uznemiravanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-1117/2017 od 27. rujna 2024. i rješenja poslovni broj P-1117/2017-116 od 30. rujna 2024., u sjednici vijeća 29. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-1117/2017 od 27. rujna 2024. i rješenje poslovni broj P-1117/2017-116 od 30. rujna 2024. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

''I. Odbija se tužbeni zahtjev: "Zabranjuje se tuženicima bilo kakvo pačanje na desnoj strani odnosno istočnoj strani, dužine 8,605 m2, u dijelu zemljišta-dvorišta koje nosi oznaku čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i nalazi se sa južne strane ispred čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] do [adresa], a koji dio zemljišta-dvorišta sukladno Ugovoru o diobi nasljedničke zajednice ovjerenom u potpisu pod br:OV-3977/00 od 11.8.2000. pripada tužitelju, te su tuženici dužni u roku od 15 dana ukloniti sve svoje pokretnine na ovom dijelu zemljišta-dvorišta te im se zabranjuje svako takvo ili slično pačanje ubuduće, a sve pod prijetnjom ovrhe.“

"Dužni su tuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe popraviti oštećena klizna vrata tužitelja sve po pravilima zanata, a na način da ugrade kvaku i bravu u klizna vrata tužitelja te predaju ključeve tužitelju, te se tuženicima zabranjuje bilo kakvo daljnje pačanje u ova klizna vrata tužitelja koja se nalaze na ulazu između [adresa] i desne strane odnosno istočne strane dijela zemljišta-dvorišta koje nosi oznaku čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i nalazi se sa južne strane ispred čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] do [adresa].“

II.Dužan je tužitelj u roku od 15 dana naknaditi tuženicima troškove parničnog postupka u iznosu od 5.843,75 EUR-a.''

1.1. Rješenjem poslovni broj P-1117/2017 od 30. rujna 2024. riješeno je:

„Dopunjuje se presuda ovog suda od 27.rujna 2024. u toč.II (odluka o trošku) te se nalaže tužitelju da naknadi tuženicima daljnji trošak postupka u iznosu od 275,00€, u roku od 15 dana.“

2. Protiv pobijane presude i rješenja tužitelj je izjavio žalbu pobijajući presudu i rješenje u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o troškovima postupka. Pobijana presuda i rješenje su neosnovani. Sud smatra da predmetno dvorište ispred kuće između stranaka nije fizički podijeljeno, te da tužitelj nije dokazao da desna odnosno istočna strana dvorišta pripada njemu. U odnosu na popravak štete na kliznim vratima, da tužitelj nije dokazao da su tuženici oštetili klizna vrata, a sudu je i upitno da li je na kliznim vratima bila ugrađena kvaka sa bravom. Temelj za utvrđivanje da su tuženici uznemiravali tužitelja i na taj način svojatali određena prava je sklopljeni Ugovor o diobi nasljedničke zajednice. U članku 3. Ugovora o diobi nasljedničke zajednice ugovoreno je „zemljište uz zgradu do prvog doca (razizemlje prvog kata čest. zgr. [katastarska čestica] ) se dijeli 1/2:1/2 i služi za zajedničke potrebe (prolaz u kuću, stanove i đardin, provod vode, kanalizacije, struje itd.)“„desna strana zemljišta ili istočna strana sa zidom međašem pripadaju u cijelosti UN“ „lijeva strana zemljišta ili zapadna strana sa zidom međašem pripadaju u cijelosti K“. Samo na temelju te odredbe proizlazi da je fizička dioba predmetnog dvorišta i izvršena, jer je ugovoreno da polovica i to desna strana zemljišta ili istočna strana pripada tužitelju, dok druga polovica pripada 1. tuženiku. Činjenica da terenu nije vidljiva granica razgraničenja, ne može dovesti do zaključka da dioba između ugovornih strana nije izvršena. Zid međaš koji se spominje u ugovoru se odnosi na zid međaš koji predstavlja granicu prema susjednim parcelama, pa je i u tome dijelu sud pogrešno tumačio ugovor. Osim što iz Ugovora proizlazi da je dioba izvršena, sud zanemaruje navode tuženika, jer se u odgovoru na tužbu priznaje da su stranke izvršile fizičku diobu zajednice nekretnina, a ujedno se potvrđuje da se na dvije fotografije prikazuje automobil tuženog koji je zaustavljen dijelom na dvorištu koje je pripalo tužitelju. U stranačkom iskazu tuženik DN je izjavio da dvorište sa donje strane obiteljske kuće je podijeljeno u jednoj polovini. Iz ugovora kao i iz iskaza stranaka proizlazi da je predmetno zemljište-dvorište koje nosi oznaku čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i nalazi se sa južne strane ispred čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] do [adresa] podijeljeno između stranaka. Iz navoda tuženika proizlazi da i dio zemljišta gdje se nalaze klizna vrata pripada tužitelju, te da na tome dijelu tuženici nemaju nikakva prava, pa je nejasan zaključak suda da prava volja tuženika prilikom sklapanja ugovora nije bila da se oduzme pravo kolnog prilaza. U Ugovoru ne postoji odredba da se 1. tuženik ima pravo zaustavljati sa svojim automobilom na dijelu zemljišta koji pripada tužitelju, a posebno da taj dio služi za okretište automobila. Predmetno zemljište-dvorište je podijeljeno između tužitelja i 1. tuženika, dok isto ima služiti za zajedničke potrebe kao što su prolaz u kuću, stanove, đardin kao i za provod vode kanalizacije i struje. Riječ je o klasičnom uznemiravanju nasilnim postavljanjem raznih pokretnina, parkiranju i okretanju automobila. Sud pogrešno tumači čl. 6. Ugovora, pa izvodi netočan zaključak da iz te odredbe proizlazi da će tek naknadno ugovorne stranke izvršiti fizičku podjelu. Članak 6. Ugovora se vezuje uz čl. 4. Ugovora koji se odnosi na parcelaciju navedenih nekretnina, pa se tako i u čl. 6. Ugovora navodi stvaranje dviju zasebnih cjelina nekretnina (zgrada i zemljišta), koji bi nastali parcelacijom. Sud pogrešno smatra da podjela dvorišta mora pratiti podjelu u preostalom dijelu kuće i zemlje iza kuće. Dvorište je zajednički dio zgrade jer po svojoj namjeni služi zgradi kao cjelini, ali se vlasnici posebnih dijelova zgrade mogu sporazumjeti o diobi dvorišta odnosno koji dio dvorišta pripada jednom ili drugom etažnom vlasniku, a da je dogovor postignut između tužitelja i 1. tuženika proizlazi iz Ugovora. Činjenice da je 1. tuženik prvi birao katove zgrade i zemljište koje će mu pripasti, pa je tako birao useljivi stan i razizemlje zgrade u površini većoj za 64 m2 od tužitelja. Tvrdi da je 2. tuženik bespravno i bez suglasnosti tužitelja, izgradio kuću na dijelu zemljišta koji je pripao 1. tuženiku, pa i ta činjenica potvrđuje da je dioba izvršena. Cilj Ugovora je bio da svaka ugovorna strana dobije približno ½ dijela imovine. U Ugovoru nije navedena podjela nekretnina čest. zemlje [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica] i razizemnog objekta iza čest. zgrade [katastarska čestica]. Pogrešan je pristup suda da se zemljište dijeli i mjeri prema polovici k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a niti je to moguće jer čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ima oblik slova „L“ i „P“ pa stoga nema ravne linije koja bi točno odredila i podijelila na pola čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Netočno se navodi da su stranke sa stražnje (sjeverne ) strane kuće fizički odijelili posjed vrta u omjeru po pola. Tuženik DN je izgradio zid na sjevernom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji sada predstavlja granicu na tome dijelu zemljišta, međutim zid ne predstavlja nikakvu „prirodnu granicu „ kako se navodi u presudi, a ponavlja se da sjeverni dio čest. zem. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] nisu predmet tužbenog zahtjeva, niti eventualne podjele toga dijela zemljišta. Vještak IN je izmjerio da ukupna dužina predmetnog zemljišta-dvorišta koje nosi oznaku čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i nalazi se sa južne strane ispred čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] do [adresa] iznosi 17,21 m2. Unatoč izmjeri dužine vještak IN sačinjava skice i fotografiju u naravi na kojima ne označava polovicu dvorišta, nego označuje da dio dvorišta koji pripada tužitelju iznosi 8,85 m2, a dio koji pripada 1. tuženome iznosi 8,36 m2. Vještak nije odredio polovicu predmetnog zemljišta-dvorišta kako je to ugovoreno. Tužitelj je predložio očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke, kako bi mogao urediti tužbeni zahtjev te kako bi skica izmjere vještaka bila sastavni dio tužbenog zahtjeva. Tužitelj je ustrajao u dopuni nalaza i mišljenja vještaka, jer vještak nije postupio po nalogu suda. Presuda je eklantantan primjer u kojem sudi vještak, a sud cijeni njegov nalaz i mišljenje kao vjerodostojan i izrađen prema pravilima struke. Postavljeni stolovi i stolice tuženika nalaze se na dijelu zemljišta koji pripada tužitelju, a vještak je utvrdio da se automobili tuženika, arla-grasta sa cvijećem i postavljena crna drvena ograda (sve postavljeno od strane tuženika ) nalaze na dijelu zemljišta koji pripada tužitelju. Tužitelju je i sporan izračun ukupne površine čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] (u novoj izmjeri k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) iz nalaza i mišljenja vještaka koji iznosi 596 m2, a to iz razloga jer je po službenim podacima iz katastra katastarska čestica k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ima ukupnu površinu od 743 m2 te je stoga prevelika razlika. U odnosu na apartman koji tuženici nesporno iznajmljuju i reklamiraju jasno je vidljivo da se apartman reklamira kao apartman sa besplatnim parkiralištem u okviru objekta, a gosti kao i tuženici parkiraju svoje automobile i okreću se na dijelu zemljišta koji pripada tužitelju. U spisu postoje brojne fotografije automobila tuženika koji se parkiraju i okreću na dijelu zemljišta koji pripada tužitelju kao i fotografije stranih registracijskih oznaka automobila njihovih gostiju kao i video snimke na CD-u. Sud te dokaze ne uzima u obzir smatrajući da se ne radi o uznemiravanju, nego o korištenju zemljišta za zajedničke potrebe. Tuženici prešućuju činjenicu da obitelj 1. tuženika ima u vlasništvu 5 automobila plus automobili od njihovih gostiju, da obitelj 2. tuženika ima u vlasništvu 2 automobila, pa je iz te činjenice evidentno da se na jedno parking mjesto ne mogu parkirati svi ti automobili. Zbog samovoljnog nasilnog ponašanja tuženika, kojim svojim postupanjima onemogućavaju tužitelja da se koristi svojim dijelom zemljišta-dvorišta, tužitelj je primoran plaćati parking mjesto u Atlant Centru, a za što je dostavio dokaz, no te činjenice sud ne uzima u obzir, kao i što ne uzima u obzir da su svjedoci PN i CN u više navrata nalazili da su u dijelu dvorišta tužitelja parkirani automobili tuženika i njihovih gostiju. Na očevidu 30. ožujka 2023. zatečena je na licu mjesta grasta sa cvijećem koju je 2. tuženik postavio i to je potvrdio sudu, a nesporna je činjenica da su crnu drvenu ogradu postavili tuženici te da se nalazi na dijelu zemljišta tužitelja, što su sve načini uznemiravanja tužitelja. Presudom se izvodi zaključak da zemljište nije fizički podijeljeno, te se sud poziva na očevid na licu mjesta, nalaz vještaka, te iskaze svjedoka ŠN, RN i NN, pa i parničnih stranka (iako su tužitelj i 1. tuženik iskazali da je izvršena podjela). Svjedoci ŠN i RN su osobe koje su bliski sa tuženicima, a svjedok ŠN je pomagao tuženicima u uznemiravanju tužitelja, na način da je pomicao motor od sina tužitelja kao i da je sa tuženicima uz pomoć letve i odvijača otvarao klizna vrata. Zbog lažnih iskaza svjedoka, kao i lažnih iskaza vještaka IN tužitelj je podnio kaznene prijave. Tužitelj je dokazao da mu pripada desna odnosno istočna polovica zemljišta-dvorišta i nalazi se sa južne strane ispred čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] do [adresa], te da su ga tuženici na razne načine uznemiravali u njegovom samostalnom posjedu na tome dijelu zemljišta. Pobijanom presudom počinjena je bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer je presuda nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude. Potpuno je nejasno koje je odredbe materijalnog prava sud primijenio prilikom donošenja pobijane presude. U odnosu na oštećenja na kliznim vratima navodi se da je svjedok SN, osobno nacrtao predmetna klizna vrata te je u svome iskazu potvrdio da su klizna vrata imala široku bravu sa kvakom, te da je ta klizna vrata na terenu postavio MN, no to kao i iskaz svjedoka TN se u presudi ne navodi. Tužitelj nije potvrdio lažan navod 1. tuženika da mu je tužitelj predao ključ od kliznih vrata, već naprotiv, u svome iskazu je naglasio da je 1. tuženik uklonio staru bravu, te da je stavio drugu bravu koju sada može otvoriti bilo tko te da tužitelj nema ključ od postojeće brave na kliznim vratima. Očito je 1. tuženik uz pomoć 2. tuženika nasilnički postavio svoju bravu. U predmetu postoje fotografije i snimke tuženika kako letvom i odvijačem oštećuju klizna vrata i nasilno ih otvaraju, a tuženicima je bilo u interesu da mogu otvoriti klizna vrata, kako bi u dijelu dvorišta tužitelja parkirali svoje automobile i automobile gostiju. Oštećenja koja su vidljiva na dostavljenim fotografijama i snimkama utvrdio je i sud na licu mjesta. Odluka o troškovima postupka je neosnovana iz razloga jer je donesena neosnovana i na zakonu neutemeljena odluka o meritumu. Predlaže se pobijanu presudu i rješenje preinačiti i to na način da tužba i tužbeni zahtjev budu prihvaćeni uz odluku da tuženici naknade tužitelju troškove parničnog postupka ili presudu i rješenje ukinuti i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, sve uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tuženi navode da žalbeni prigovori koje je iznio tužitelj nisu relevantni za odlučivanje, te predstavljaju nezadovoljstvo tužitelja ishodom postupka i vještačenjem. Tužitelj ni sam ne može konkretno artikulirati kuda bi točno navodna granica išla, pa se predlaže odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, ovaj drugostupanjski sud utvrđuje kako se pobijana presuda ne može ispitati, jer u presudi nema razloga o svim odlučnim činjenicama, dok su navedeni razlozi o pojedinim odlučnim činjenicama nejasni i proturječni, te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, čime je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) na koju u žalbi ukazuje tužitelj.

6. U obrazloženju pobijane presude, prvostupanjski sud je između ostalog, naveo:

- da tužitelj tvrdi da je vlasnik na stanu na prvom katu zgrade, površine 113,30 m2, a koje se pravo vlasništva proteže i na podrum-spremu površine 74,00 m2, drvarnicu površine 14,50 m2 i kupaonicu površine 4,00 m2 (svi sporedni dijelovi su u suterenu zgrade) Etaža 2, te na stanu u potkrovlju zgrade, površine 93,85 m2 (Etaža 3), na nekretninama oznake čest. zgr. [katastarska čestica]-zgrada i čest. zem. [katastarska čestica]- dvorište k. o. [katastarska općina] uz suvlasnički dio nekretnina koji predstavlja 299/525 dijela prava vlasništva

- da su Ugovorom o diobi nasljedničke zajednice, ovjerenom u potpisu OVR-3977/00 od 11.08.2000. tužitelj i 1. tuženik izvršili diobu nasljedničke zajednice iza pokojnih roditelja DNB i FN, putem kojeg je izvršena fizička dioba i etažiranje posebnih dijelova u čest. zgr. [katastarska čestica] zgrada k. o. [katastarska općina] te i podjela - uređenje načina korištenja čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a na način da tužitelju pripada vlasništvo i posjed desne strane ili istočna strana sa zidom, a 1. tuženiku lijeva strana ili zapadna strana sa zidom

- da tuženici svojataju određena prava na dijelu zemljišta koje je temeljem diobe pripalo tužitelju i to na način da 1. tuženik postavlja stolice i stolove na tom dijelu za goste kojima iznajmljuje svoj dio nekretnine, te parkira svoj automobil, dok 2. tuženik parkira svoj automobil, a okreću se i parkiraju gosti kojima iznajmljuje stan kao i drugi članovi obitelji tuženika

- da na taj način onemogućuje tužitelju da se može okrenuti i parkirati svoj automobil na tom dijelu zemljišta i da neometano koristi svoj dio zemljišta

- da su tuženici prijetili njegovom sinu GN da će mu ukoliko nastaviti parkirati svoj automobil na dijelu zemljišta koje pripada tužitelju, netko oštetiti automobil što se na kraju i dogodilo

- da u odgovoru na tužbu tuženici navode da je točno da su stranke izvršile fizičku diobu zajednice nekretnina, no poriču da bi smetali tužitelja u izvršavanju vlasničkih ovlasti na svojim nekretninama

- da je točno da se na dvije fotografije pokazuje automobil tuženog koji je zaustavljen dijelom na dvorištu koje pripada tužitelju, no to se dogodilo svega par puta, na pet do deset minuta, zbog potrebe prenošenja stvari

- da je neistina da su tuženici zapalili auto sina tužitelja

- da poriču da tuženi postavljaju stolove i stolice, te da se na zemljištu tužitelja parkiraju gosti

- da je točno da iznajmljuju apartmane u prizemlju i da gosti ponekad koriste stol i stolice ispred tog apartmana, ali taj dio ne pripada tužitelju

- da je sporno da li su stranke i na koji način izvršile fizičku diobu zajedničke nekretnine, posebno dvorišnog dijela č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja nosi oznaku č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a nalazi se uz [adresa]

- da li su tuženi uznemiravali tužitelja parkiranjem automobila i postavljanjem stolova i stolica, te da li su tuženici oštetili klizna vrata

- da je predmet spora korištenje zemljišta oznake 418/5 k. o. [katastarska općina], ispred č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odnosno ispred kuće parničnih stranaka tužitelja i 1. tuženika

[katastarska općina]

- da je 1. tuženik vlasnik stanova u prizemlju zgrade

- da nije sporno da je desna ili istočna strana č. zem. [katastarska čestica] podjelom pripala tužitelju, a lijeva ili zapadna 1. tuženiku

- da su stranke sa stražnje (sjeverne) strane kuće fizički odijelili posjed vrta u omjeru po pola

- da nije sporno da su tuženi postavljali stol i stolice u dvorištu kuće na adresi [adresa], niti da ponekad zaustave svoj automobil u dvorištu kuće, te nije sporno da je tužitelj postavio klizna vrata ispred kuće

- da je iz izvadka iz zemljišne knjige utvrđeno da je u z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana kat. čest. [katastarska čestica], zgr. 732 na način da stan u visokom prizemlju etažno vlasništvo E-1, koje se proteže na garažu, spremu i drvarnicu, dvije praonice pripada DN, a što čini 226/525 suvlasničkog dijela cijele nekretnine

- da stan na prvom katu s podrumom, drvarnicom, kupaonicom, upisano kao etažno vlasništvo E-2, odnosno 205/525 dijela cijele nekretnine pripada KN isto kao i etažno vlasništvo E-3 stan u potkrovlju zgrade koji predstavlja 94/525 suvlasničkog dijela cijele nekretnine

- da je iz Ugovora o diobi nasljedničke zajednice sklopljenog između tužitelja i 1. tuženika utvrđeno da su ugovorne stranke postali sunasljednici ostavine pokojnih roditelja svaki za po ½

- da Ugovorom vrše diobu nasljedničke zajednice na način da svaki od sunasljednika dobiva u vlasništvo i posjed 1/2 naslijeđenih nekretnina

- da predmet diobe čine nekretnine, između ostalog obiteljska zgrada č. zgr. [katastarska čestica] u [adresa], zemljište obiteljske zgrade č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odnosno parcele [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (novi premjer) u [adresa] u [adresa]

- da čl. 3. stranke utvrđuju da je diobom navedenih nekretnina izvršena dioba vlasništva i posjeda na način da obiteljska zgrada 732 promatrana iz ulice Šipčine prema zgradi tj. prednja strana tijela okrenuta prema brdu Srđ i ulaz u zgradu podijeljeno je na način da prizemlje zgrade u cijelosti pripada DN, prizemlje iza zgrade (dograđeni objekt) kao velika garaža i taraca u cijelosti pripada Danku

- da stan na prvom katu u cijelosti pripada DN, stan na drugom katu u cijelosti pripada KN kao i potkrovlje

- da zemljište obiteljske zgrade [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] promatrano iz [adresa] prema zgradi i zemljište ispred i iza zgrade dijeli se vertikalnom linijom u omjeru 1/2 :1/2 na način da zemljište uz zgradu do prvog doca (prizemlje prvog kata zgrade 732) dijeli se u omjeru 1/2 :1/2 i služi za zajedničke potrebe (prolaz u kuću, stanove i đardin), desna strana zemljišta ili istočna strana sa zidom međašem pripada u cijelosti KN, dok lijeva strana zemljišta ili zapadna strana s zidom međašem pripada u cijelosti DN

- da zemljište ispred zgrade s vanjskom ogradom i ulaznim vratima tj. od [adresa] do prizemlja zgrade 732 dijela se na 1/2 :1/2 i služi za zajedničke potrebe (prolaz u kuću, stanove i đardin, provod vode, struje, kanalizacije, odvodnje)

- da je u čl. 6. navedeno da u slučaju da se ugovaratelji ne budu moglo dogovoriti oko fizičke podjele tj. pregrađivanje i slaganja dviju zasebnih cjelina nekretnina (zgrada i zemljišta) u [adresa], a jedna drugu ne budu mogle isplatiti, da će se nekretnina zajednički prodati najboljem ponuđaču

- da stranke nisu kao prilog ugovoru, sačinile skicu lica mjesta na kojoj bi točno označile podijeljene fizičke dijelove nekretnine koja u naravi predstavlja dvorište

- da je očevidom na licu mjesta 30.03.2023. utvrđeno da zgrada 732, gledano iz ulice Šipćine kao prilaz ima dva ulaza, na desnoj strani su klizna vrata koja je postavio tužitelj i na kojima se može prići vozilom, dok lijevi dio čini pješački prilaz kući i to stanovima i tužitelja i 1. tuženika

- da tužitelj i 1. tuženik koriste lijevi dio nekretnine za pješački prilaz, dok se desnim prilazom može ući vozilom i tužitelj smatra da je taj prilaz samo njegov

- da je u prizemlju zgrade etaža tuženika na kojoj je prozorski otvor koji gleda u dvorište, a koji dio dvorišta, po navodima tužitelja, pripada njemu

- da su Ugovorom o diobi nasljedničke zajednice stranke podijelile zemljište, ispred i iza zgrade, svakome po pola

- da je zemljište iza zgrade podijeljeno i fizički razdijeljeno ogradom na način da desna ili istočna strana zemljišta pripada tužitelju, a lijeva ili zapadna strana vrta iza kuće, koja nosi oznaku č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pripada 1. tuženiku

- da je Ugovorom o diobi nasljedničke zajednice ugovoreno da se zemljište uz zgradu do prvog doca dijeli na pola i da služi za zajedničke potrebe

- da desna strana sa zidom međašem pripada u cijelosti tužitelju, a lijeva tuženiku

- da na licu mjesta sud nije zatekao na prednjoj spornoj strani dvorišta zid međaš

- da je ugovoreno da se zemljište ispred i iza zgrade dijeli vertikalnom linijom, te da pripada tužitelju i 1. tuženiku za pola

- da je iz iskaza tužitelja utvrđeno da je podjela dogovorena između njega i 1. tuženika u istim omjerima

- da je brat s gornje strane kuće, sukladno podjeli, podigao ogradu, a da je on 2006., 2007. napravio dvorišna vrata, čiju bravu je 1. tuženik uklonio

- da je do zadiranja u njegov dio čestice došlo kada je obitelj tuženika počela iznajmljivati stan u prizemlju

- da su ulazna vrata s desne strane njegovo isključivo vlasništvo

- da je saslušani 1. tuženik potvrdio da je podjela dvorišta dogovorena u jednoj polovini

- da se jednom desilo da gosti iz apartmana u prizemlju iskrcaju stvari i ostavili ih na dijelu koji pripada tužitelju, dok stolove i stolice uvijek stavlja na svojoj strani dvorišta

- da je prostor na kojem se moguće okrenuti automobilom bio na korištenje i svim susjedima iz ulice, a ne samo obitelji KN

- da je tuženik LN iskazao da nikada nije parkirao vozilo na istočnom dijelu dvorišta, već bi se ponekad kratko zaustavio

- da su stolovi i stolice postavljeni u dijelu tuženikova dvorišta

- da je iz dopune nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke IN utvrđeno da je prikazao dvorište ispred zgrade 732, prikazao kolni i pješački ulaz, te utvrdio da takvom podjelom po polovinu KN pripada ukupna površina od 317 m2, a DN površina od 279 m 2.

7. Prvostupanjski sud navodi da je iz iskaza svjedoka, utvrđeno da su se svi stanari za vrijeme dok je otac tužitelja i 1. tuženika bio vlasnik kuće i zemlje oko kuće, okretali vozilima na dvorišnom desnom dijelu ispred zgrade 738 K. O. [katastarska općina] te ih nitko u tome nije onemogućavao. Prvostupanjski sud je utvrdio da dvorište ispred kuće između stranaka nije fizički podijeljeno, a to da je utvrdio očevidom na licu mjesta, nalazom vještaka, te iskazima svjedoka ŠN, RN, NN, pa i parničnih stranaka. Sud navodi da je dvorište kuće između stranaka fizički podijeljeno ne bi došlo do spora, a da je radi odluke o tužbenom zahtjevu potrebno utvrditi činjenicu da li su tužitelj i 1. tuženik, ugovorom o diobi točno razgraničili i odredili podjelu dvorišta.

8. Prvostupanjski sud navodi da suprotno tvrdnji tužitelja da podjela proizlazi iz čl. 3. Ugovora, u dijelu u kojem je navedeno da tužitelju pripada vlasništvo i posjed desne strane ili istočna strana sa zidom, a 1. tuženiku lijeva ili zapadna strana sa zidom, da je očevidom utvrđeno da na terenu zid ne postoji, pa da na dvorišnom dijelu parcele stranke nisu izvršile fizičku diobu nekretnine. Da je zgrada nesporno podijeljena, na način da prizemlje zgrade pripada u cijelosti DN, a da je Ugovorom utvrđeno da zemljište uz zgradu do prvog doca služi za zajedničke potrebe, te se dijeli po pola. Nije sporno da je apartman, koji NN iznajmljuje, vlasništvo 1. tuženika i nalazi se u prizemlju zgrade. Iz iskaza svjedoka ŠN je utvrđeno da NN ispred ulaza u apartman iznese stol sa stolicama, a svjedoku RN je poznato da je stolove u dvorištu postavila NN.

9. Prvostupanjski sud na navode tužitelja, da su stranke Ugovorom odredile način korištenja č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno postigle dogovor o načinu izvršavanja posjeda na stvari, utvrđuje da su stranke načelno odredile način korištenja dvorišta, na način da su odredile kojoj pripada lijeva, a kojoj desna strana, te da je analizom ugovora utvrđeno da prava volja stranaka o detaljnoj podijeli dvorišta nije iskazana, dok je namjera bila da se podijele u jednakim omjerima odnosno da svakoj od strana Ugovora pripadne ista površina zemlje. Prvostupanjski sud navodi da je nalaz i mišljenje vještak IN izradio u cijelosti prema pravilima struke, te odgovorio na sva postavljena pitanja. Zadatak vještaku nije bio da tumači ugovor između stranaka, već da izradi skicu lica mjesta i prema zatečenom stanju prikaže dimenzije dvorišta sa ulazom i prozorom stana u prizemlju, te pokaže crtu razgraničenja prema kojoj bi se kvadratura dijelila na jednake dijelove. Činjenicu da stranke nisu usuglasile fizičku podjelu, sud utvrđuje iz čl.6 Ugovora u kojem navode da će tek naknadno postići dogovor oko fizičke podjele tj. pregrađivanja i stvaranja dviju zasebnih cjelina, a što naknadno nisu učinile. Prema nalazu i mišljenju vještaka desna polovina dvorišta koja bi odgovarala jednakoj vrijednosti lijeve polovine dvorišta prati polovinu zgrade 732 k. o. [katastarska općina], a ta polovina bila u razini prozora apartmana u prizemlju koji je vlasništvo 1. tuženika, a koji koristi njegova kćer NN, te da takvom podjelom nije moguće uspostaviti zasebne cjeline u skladu sa čl. 49. st.1 ZV-a.

10. Prvostupanjski sud utvrđuje da dvorište nije fizički odijeljen dio nekretnine, koji je zaseban od zgrade, već je sastavni dio zgradne čestice koje služi redovnoj upotrebi same zgrade i predstavlja prilaze stanovima prizemlja i kata, neposredno ispod samih prozora stana u prizemlju. Na lijevom dijelu nekretnine postoji pješački ulaz koji je zajednički, a na desnom dijelu nekretnine postoji kolni ulaz, koji je po shvaćanju tužitelja isključivo njegov.

11. Tumačenjem odredbe Ugovora gdje stoji da zemljište ispred zgrade sa vanjskom ogradom i ulaznim vratima do prizemlja zgrade 732 se dijeli pola-pola i služi za zajedničke potrebe, za sud nije definiran samo pješačkim ulazom, budući je i kolni ulaz uvijek postojao, tako da prava volja tuženika prilikom sklapanja ugovora definitivno nije bila da sebi oduzme pravo kolnog prilaza, a da tužitelj i dalje zadržava pravo pješačkog pristupa preko zapadnog dijela nekretnine.

12. Sud utvrđuje da je vanjska kapija postavljena 2005., te da je 1. tuženiku tužitelj predao ključ od tih vrata, iz čega se utvrđuje tužitelj bio svjestan činjenice da preciznu, detaljnu i konačnu podjelu sa bratom nije realizirao. Zbog navedenog dvorište je potrebno sagledati pojedinačno i na temelju iskazane površine podijeliti na pola. Prvostupanjski sud dalje navodi da Ugovor i njegove učinke je potrebno sagledati kao cjelinu u odnosu na kuću i zemlju, te uvažavajući stanje na terenu, način podjele kuće, načine prilaza koji postoje u nekretnini te odrediti podjelu koja je moguća i dopuštena, a koja bi isključivala bilo kakve konflikte u budućnosti.

13. Sud smatra da način kako tužitelj postavlja tužbeni zahtjev to nije moguće jer ne odgovara niti stanju na terenu, a niti pravoj volji stranaka prilikom potpisa ugovora. Prethodna fizička dioba na terenu nije uspostavljena niti usuglašena, pa tužitelj nije bio ovlašten na postavljanje ovakvog tužbenog zahtjeva, a niti je u ovom postupku sud bio dužan provoditi fizičku diobu posjeda stranaka, što bi značilo utvrđivati uvjete za parcelaciju zemljišta, obzirom da stranke razvrgnuće suvlasništva trebaju realizirati u za to predviđenom posebnom sudskom postupku. Tužitelj želi zaobići pravu podjelu znajući da ista nije moguća.

14. U odnosu na spornu činjenicu korištenja tužiteljeve nekretnine kao parkinga za goste apartmana, utvrđuje se da se besplatno parkiralište za goste apartmana tuženika reklamira i koristi na nekretnini tužitelja tada bi zasigurno to bilo razvidno iz priloženih fotografija, a što sud nije našao dokazanim. Iako su tuženici priznali da su prikazani automobili na fotografijama, zaustavljeni dijelom na dvorištu koje je pripalo tužitelju, naknadno su podneskom i u stranačkom iskazu tvrdili da smatraju da taj dio iza kliznih vrata ne može služiti samo tužitelju. Nije sporno da je tužitelj KN 2005. postavio klizna vrata pred kolni dvorišni ulaz, a tuženik ČN je iskazao da mu je ključeve vrata predao tužitelj.

15. Sud navodi da je čl. 167. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta – dalje: ZVDSP) propisano da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže. Prvostupanjski sud smatra da tužitelj nije dokazao da je predmetni dio dvorišta isključivo njegov. U odnosu na zahtjev, koji se odnosi na popravak oštećenih kliznih vrata, sud nije niti iz jednog dokaza utvrdio da bi tuženici oštetili predmetna klizna vrata odnosno oštetili kvaku i bravu. Sud navodi da je bilo upitno da li je kvaka uopće prilikom postavljanja samih vrata bila ugrađena, jer iz iskaza svjedoka MN, koji je izradio predmetna vrata proizlazi da ista i ne moraju biti ugrađena sa bravom, a na isti način je iskazivao svjedok SN navodeći da sustav vrata kako je izrađen ispred čest. zgr. [katastarska čestica] ne mora nužno imati kvaku, jer se može otvoriti i samim povlačenjem vrata. Kako nije dokazano da su tuženici oštetili klizna vrata, odnosno počinili štetu na imovini tužitelja, nije osnovan zahtjev za popravak štete odnosno za uspostavu stanja kakvo je navodno bilo prije nego što je oštećenje nastalo.

16. U pravu je tužitelj kada navodi da je pobijanom presudom počinjena je bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer je presuda nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude. U obrazloženju se navodi da u odgovoru na tužbu tuženici navode da je točno da su stranke izvršile fizičku diobu zajednice nekretnina, no poriču da bi smetali tužitelja u izvršavanju vlasničkih ovlasti. Da je točno da se na dvije fotografije pokazuje automobil tuženog koji je zaustavljen dijelom na dvorištu koje pripada tužitelju, no to se dogodilo svega par puta. Nije sporno da su stranke etažirale i uspostavili posebne dijelove č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da je 1. tuženik vlasnik stanova u prizemlju zgrade, kao i da nije sporno da je desna ili istočna strana č. zem. [katastarska čestica] podjelom pripala tužitelju, a lijeva ili zapadna 1. tuženiku. Sud navodi da iz iskaza tužitelja utvrđeno da je podjela dogovorena između njega i 1. tuženika u istim omjerima, a da je saslušani 1. tuženik potvrdio da je podjela dvorišta dogovorena u jednoj polovini. Unatoč svemu navedenom u obrazloženju presude, sud je utvrdio da dvorište ispred kuće nije fizički podijeljeno, a to da je utvrdio očevidom na licu mjesta, nalazom vještaka, te iskazima svjedoka pa i parničnih stranaka.

17. Zaštita prava vlasništva od uznemiravanja uređena je odredbom članka 167. ZVDSP-a, pa ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Vlasnik treba dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti glede te stvari. Ako ta druga osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže. Pravo na zaštitu ima i onaj tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istiniti način svoga stjecanja posjeda stvari (predmnijevani vlasnik). Iako se tako ne naziva u Zakonu, izraz ''nepačanje'', predstavlja uvriježeni izraz za uznemiravanje prava vlasništva. Zaštita od uznemiravanja predstavlja specifičnu zaštitu vlasništva, kada se uznemiravanje ne sastoji u oduzimanju stvari. Naime, ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Zakon govori o bespravnom uznemiravanju vlasnika na drugi način, različit od oduzimanja stvari. Negativnim definiranjem uznemiravanja zakonodavac ostavlja sudskoj praksi širok raspon u tumačenju navedenoga pojma. Uznemiravanje se treba odnositi na izvršavanje ovlasti vlasnika glede stvari koja je u njegovu vlasništvu. Vlasnik ima, između ostaloga, pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari, pa se uznemiravanje može odnositi na bilo koju od navedenih ovlasti vlasnika glede stvari koja je u njegovu vlasništvu. Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz st. 1. čl. 167. ZVDSP-a, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti glede te stvari. Naime, pravo na zaštitu, poput onoga tko je dokazao da je stvar njegovo vlasništvo, ima i onaj tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istinit način svoga stjecanja posjeda stvari (predmnjevani vlasnik), no nema pravo na zaštitu vlasništva od uznemiravanja onaj tko nije bio pošteni posjednik stvari.

18. Temeljem čl. 2. st. 1. ZPP-a u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, pa su nejasni navodi prvostupanjskog suda u dijelu u kojem navodi da prethodna fizička dioba na terenu nije uspostavljena niti usuglašena, pa tužitelj nije bio ovlašten na postavljanje tužbenog zahtjeva, a niti je u ovom postupku sud bio dužan provoditi fizičku diobu posjeda stranaka, što bi značilo utvrđivati uvjete za parcelaciju zemljišta. Ukazano je u proturječju s tužbenim zahtjevom u ovom parničnom postupku, te čini presudu u potpunosti nerazumljivom, te proturječi sama sebi i razlozima presude. U obrazloženju se navodi da u odgovoru na tužbu tuženici navode da je točno da su stranke izvršile fizičku diobu zajednice nekretnina, no sud utvrđuje suprotno. Zaštita prava vlasništva od uznemiravanja postoji ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, pa je i iz navedenog potrebno da prvostupanjski sud nesporno utvrdi jesu li stranke izvršile fizičku diobu zajednice nekretnina, za što nije naveo jasne razloge. Prvostupanjski sud navodi da je iz iskaza tužitelja utvrđeno da je podjela dogovorena između njega i 1. tuženika u istim omjerima, a da je saslušani 1. tuženik potvrdio da je podjela dvorišta dogovorena u jednoj polovini.

19. Zbog svega navedenog, razlozi o odlučnim činjenicama ostali su nejasni i proturječni te se pobijana presuda zbog toga ne može ispitati, pa je temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a istu valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

20. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je ukazano ovim rješenjem. To znači da će prvostupanjski sud u ponovljenom postupku rukovodeći se načelom da svaka stranka mora dokazati svoje tvrdnje, te će potom vodeći računa i o ostalim žalbenim navodima, donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu tužitelja za koju će dati jasne i valjane razloge.

21. S obzirom da je ukinuta presuda i rješenje, te predmet vraćen na ponovno suđenje, ostavljeno je da se o troškovima cjelokupnog postupka, uključivo i u povodu pravnih lijekova odluči u konačnoj odluci, a kako je to riješeno pod točkom II. izreke ovog rješenja, temeljem čl. 166. st. 3. ZPP.

U Velikoj Gorici 29. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Ankica Jakovina