REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj Pr-1042/2023-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Jasminki Galešić, u pravnoj stvari tužitelja PL OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Kovač, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebački električni tramvaj OIB: 82031999604 Zagreb, Ozaljska 105, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 02. travnja 2025., u prisutnosti tužitelja, zamjenika punomoćnika tužitelja NL, odvjetničkog vježbenika i punomoćnika tuženika ČL, temeljem generalne punomoći Su-198/2023, dana 29. travnja 2025. godine
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku Zagrebački električni tramvaj OIB: 82031999604 Zagreb, Ozaljska 105 da tužitelju PL OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime razlike plaće isplati iznos od 4.870,91 eura bruto sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u navedenom iznosu do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na iznos od:
- 97,23 EUR od 16. prosinca 2018.
- 116,20 EUR od 16. siječnja 2019.
- 122,94 EUR od 16. veljače 2019.
- 101,75 EUR od 16. ožujka 2019.
- 103,56 EUR od 16. travnja 2019.
- 120,39 EUR od 16. svibnja 2019.
- 37,28 EUR od 16. lipnja 2019.
- 114,61 EUR od 16. srpnja 2019.
- 114,60 EUR od 16. kolovoza 2019.
- 109,48 EUR od 16. rujna 2019.
- 103,54 EUR od 16. listopada 2019.
- 112,02 EUR od 16. studenog 2019.
- 102,22 EUR od 16. prosinca 2019.
- 108,54 EUR od 16. siječnja 2020.
- 121,01 EUR od 16. veljače 2020.
- 106,51 EUR od 16. ožujka 2020.
- 108,06 EUR od 16. travnja 2020.
- 87,77 EUR od 16. svibnja 2020.
- 95,97 EUR od 16. lipnja 2020.
- 102,80 EUR od 16. srpnja 2020.
- 122,75 EUR od 16. kolovoza 2020.
- 106,84 EUR od 16. rujna 2020.
- 114,65 EUR od 16. listopada 2020.
- 124,15 EUR od 16. studenog 2020.
- 124,81 EUR od 16. prosinca 2020.
- 131,02 EUR od 16. siječnja 2021.
- 122,46 EUR od 16. veljače 2021.
- 115,84 EUR od 16. ožujka 2021.
- 122,72 EUR od 16. travnja 2021.
- 67,25 EUR od 16. svibnja 2021.
- 0,23 EUR od 16. lipnja 2021.,
- 50,62 EUR od 16. srpnja 2021.
- 123,55 EUR od 16. kolovoza 2021.
- 118,63 EUR od 16. rujna 2021.
- 125,78 EUR od 16. listopada 2021.
- 129,51 EUR od 16. studenog 2021.
- 128,94 EUR od 16. prosinca 2021.
- 132,72 EUR od 16. siječnja 2022.
- 112,88 EUR od 16. veljače 2022.
- 109,04 EUR od 16. ožujka 2022.
- 126,99 EUR od 16. travnja 2022.
- 114,97 EUR od 16. svibnja 2022.
- 120,74 EUR od 16. lipnja 2022.
- 120,23 EUR od 16. srpnja 2022.
- 117,12 EUR od 16. kolovoza 2022.,
u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 1.375,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je ovom sudu 20. srpnja 2023. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi je naveo da je s tuženikom sklopio ugovor o radu za radno mjesto vozač tramvaja I s koeficijentom složenosti poslova 2,20, nakon čega je s poslodavcem sklopio novi ugovor o radu za isto radno mjesto. Posljednji ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen je za radno mjesto vozač tramvaja III s koeficijentom složenosti poslova 2,40. Tužitelj tvrdi da se radi o istom radnom mjestu te da od zasnivanja radnog odnosa radi na identičnim radnim zadacima. Tužitelj tvrdi da je obračunavanjem plaće prema koeficijentu 2,20 u razdoblju od sklapanja ugovora o radu za radno mjesto vozač tramvaja I do sklapanja ugovora o radu za radno mjesto vozač tramvaja III, bio diskriminiran u odnosu na druge radnike koji obavljaju isti posao, a plaća im je obračunavana prema koeficijent 2,40. Tužitelj smatra da mu je tuženik dužan isplatiti razliku između plaće obračunate primjenom koeficijenta 2,40 i plaće obračunate primjenom koeficijenta 2,20 za utuženo razdoblje.
2. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 21. studenog 2024. tužitelj predlaže da sud naloži tuženiku da mu na ime razlike plaće za razdoblje od studenog 2018. do srpnja 2022. godine isplati iznos od 4.870,91 eur bruto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos od šesnaestog u mjesecu za prethodni mjesec, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u navedenim bruto iznosima razlike plaće.
3. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbeni zahtjev, navodeći da je tužitelj kod tuženika zaposlen na radnom mjestu vozač tramvaja I s koeficijentom složenosti poslova 2,20, ali nije obavljao isti posao kao i ostali vozači tramvaja koji godinama rade kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme i imaju koeficijent složenosti poslova 2,40. Sukladno Katalogu radnih mjesta po grupama složenosti poslova V 2,11 do 2,40, koji je sastavni dio Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta ZET-a iz 2015. godine, utvrđena su radna mjesta vozač tramvaja I – koeficijent složenosti poslova 2,20; vozač tramvaja II – koeficijent složenosti poslova 2,30 i vozač tramvaja III – koeficijent složenosti poslova 2,40. Tužitelj je u utuženom razdoblju imao sklopljen ugovor o radu za radno mjesto vozač tramvaja I s koeficijentom složenosti poslova 2,20 i tuženik je tužitelju obračunavao plaću sukladno ugovoru o radu i koeficijentu 2,20 koji je ugovoren ugovorom o radu. Tuženik je istaknuo prigovor da tužitelj nema pravo na sudsku zaštitu jer prije podnošenja tužbe nije podnio tuženiku zahtjev za zaštitu prava, ali je navedeni prigovor povukao na ročištu održanom 07. studenog 2024. godine.
4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u ugovore o radu između tužitelja i tuženika od 29. listopada 2018., 18. listopada 2019., 11. studenog 2019. i 25. srpnja 2022. (list 14-24 spisa), Temeljni kolektivni ugovor za radnike u trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Zagreba iz veljače 2002. (list 28-38), Izmjenu i dopunu Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog holdinga d.o.o. Podružnice Zagrebački električni tramvaj (list 48-61), Kolektivni ugovor za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. od 08. veljače 2023. (list 62-102), Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog holdinga d.o.o. Podružnice Zagrebački električni tramvaj od 24. srpnja 2015. (list 103-112), opis poslova radnog mjesta vozač tramvaja I i opis poslova radnog mjesta vozač tramvaja III (list 116-117), izračun utuženog potraživanja izvršen od strane tuženika (list 122-123), obračunske liste (list 124-181). Proveden je dokaz saslušanjem tužitelja te svjedoka SL i BL (list 205-207).
5. Cijeneći provedene dokaze sukladno čl. 8 ZPP-a, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.
6. Među strankama je nesporna visina tužbenog zahtjeva i tijek zakonske zatezne kamate.
7. Uvidom u ugovore o radu na određeno vrijeme od 29. listopada 2018., 18. listopada 2019. i uvidom u ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 11. studenog 2019. utvrđeno je da je temeljem tih ugovora tužitelj obavljao poslove radnog mjesta vozač tramvaja I, a člankom 6 ugovora o radu ugovoreno je da će za navedene poslove tuženik tužitelju obračunati plaću primjenom koeficijenta složenosti poslova 2,20 i to sukladno odredbama Kolektivnog ugovora.
8. Uvidom u ugovor o radu od 25. srpnja 2022. utvrđeno je da je temeljem tog ugovora tužitelj obavljao poslove radnog mjesta vozač tramvaja III, a člankom 6 ugovora o radu ugovoreno je da će za navedene poslove tuženik tužitelju obračunati plaću primjenom koeficijenta složenosti poslova 2,40 i to sukladno odredbama Kolektivnog ugovora.
9. Tuženik je 24. srpnja 2015. donio Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, a sastavni dio tog Pravilnika je Katalog radnih mjesta po grupama složenosti poslova u kojem su radna mjesta vozač tramvaja svrstana u grupu V složenosti poslova i propisano je radno mjesto vozač autobusa I s koeficijentom 2,20, vozač tramvaja II s koeficijentom 2,30 i vozač tramvaja III s koeficijentom 2,40.
10. U utuženom razdoblju do sklapanja ugovora o radu od 25. srpnja 2022. tuženik je tužitelju obračunavao i isplaćivao plaću sukladno koeficijentu složenosti poslova 2,20 koji koeficijent je utvrđen u članku 6 ugovora o radu od 29. listopada 2018., 18. listopada 2019. i 11. studenog 2019. koji je propisan za radno mjesto vozač tramvaja I.
11. Tužitelj tvrdi da ne postoji razlika između poslova radnih mjesta vozač tramvaja I i vozač tramvaja III, da se radi o istovjetnim poslovima pa iz tog razloga smatra da mu je tuženik u utuženom razdoblju bio dužan isplaćivati plaću obračunatu temeljem koeficijenta složenosti poslova 2,40.
12. Na ročištu održanom 02. travnja 2025. sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja koji je izjavio da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozač tramvaja na kojem je radio i u utuženom razdoblju. Naveo je da mu je koeficijent za obračun plaće bio 2,20, a nakon sklapanja ugovora o radu iz 2022. godine, koeficijent mu je bio 2,40 iako je nastavio raditi na radnom mjestu vozač tramvaja i obavljati potpuno iste poslove kao i temeljem ranijeg ugovora o radu. Naveo je da vozači tramvaja koji su od ranije bili zaposleni kod tuženika su imali koeficijent za obračun plaće 2,40, a novozaposleni vozači tramvaja imali su koeficijent 2,20. Izjavio je da nije postojala nikakva razlika između poslova koje su obavljali vozači tramvaja s koefcijentom 2,20 i vozači tramvaja s koeficijentom 2,40. Naveo je da je vozio iste tramvaje, na istim linijama kao i vozači s koeficijentom 2,40, od njih je preuzima smjenu i predavao im smjenu, a u slučaju njihove odsutnosti mogao ih je zamjenjivati. Izjavio je da je samostalno obavljao poslove.
13. Svjedok SL je izjavio da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozač tramvaja, na kojem je radio i u utuženom razdoblju, a na istom radnom mjestu radio je i tužitelj. Naveo je da su on i tužitelj imali koeficijent za obračun plaće 2,20, ali vozači tramvaja koji su se ranije zaposlili kod tuženika imali su koeficijent 2,40. Izjavio je da je obavljao iste poslove kao i tužitelj te da nije postojala nikakva razlika između poslova koje su obavljali vozači tramvaja s koeficijentom 2,20 i vozači tramvaja s koeficijentom 2,40 jer su vozili iste tramvaje, na istim linijama, jedni od drugih su preuzimali smjenu i mogli su se zamjenjivati u slučaju odsutnosti.
14. Svjedok BL je izjavio da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozač tramvaja na kojem je radio i u utuženom razdoblju, a na istom radnom mjestu radio je i tužitelj. Obavljao je iste poslove kao i tužitelj. Naveo je da je imao koeficijent za obračuna plaće 2,20 isto kao i tužitelj, a vozači koji su od ranije bili zaposlenik kod tuženika imali su koeficijent 2,40. Nije postojala nikakva razlika između poslova koje su obavljali vozači tramvaja s koeficijentom 2,40 i vozači tramvaja s koeficijentom 2,20, jer su svi vozili iste tramvaje na istim linijama i jedni od drugih su preuzimali smjene.
15. Temeljem iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka sud je zaključio da su svi vozači tramvaja kod tuženika obavljali iste poslove, ali nisu imali isti koeficijent za obračun plaće, već su vozači koji su imali ugovor o radu za radno mjesto vozač tramvaja I imali manji koeficijent u odnosu na vozače koji su imali ugovor o radu za radno mjesto vozač tramvaja III.
16. Iz tuženikovog Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta i Kataloga radnih mjesta po grupama složenosti poslova proizlazi da je kod tuženika radno mjesto vozač tramvaja bilo razvrstano u tri kategorije (I, II i III) sa različitim koeficijentima složenosti poslova, ali iz navedenog Pravilnika i Kataloga nije vidljivo u čemu se sastoji razlika između navedenih kategorija radnog mjesta vozač tramvaja i posljedično tome iz kojeg razloga je za svaku kategoriju vozača tramvaja propisan različit koeficijent za obračun plaća. Navedenu razliku nije objasnio niti tuženik u odgovoru na tužbu niti u kasnijem tijeku postupka pa je sud zaključio da se navedena radna mjesta razlikuju isključivo po propisanom koeficijentu složenosti poslova.
17. Člankom 91 stavak 1 Zakona o radu (Narodne novine 93/2014) propisano je da je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad i rad jednake vrijednosti. Člankom 91 stavak 2 točka 1 Zakona o radu propisano je da u smislu stavka 1 tog članka, dvije osobe različitog spola obavljaju jednak rad i rad jednake vrijednosti ako obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima ili bi mogle jedna drugu zamijeniti u odnosu na posao koji obavljaju.
18. Polazeći od utvrđenja da je tužitelj u okviru radnog mjesta vozač tramvaja I obavljao iste poslove i u istim uvjetima kao i vozači koji su imali ugovore o radu za radno mjesto vozač tramvaja III, sud je zaključio da je tužiteljev rad na poslovima radnog mjesta vozač tramvaja I bio jednak i jednake vrijednosti poslovima koje su obavljali vozači na radnom mjestu vozač tramvaja III.
19. S obzirom da tuženik nije dokazao da postoji razlika između poslova koje je obavljao tužitelj i poslova koje su obavili vozači na radnom mjestu vozač tramvaja III, sud je zaključio da se radi o radu jednake vrijednosti pa je tuženik bio dužan tužitelju isplaćivati plaću koju je obračunavao vozačima na radnom mjestu vozač tramvaja III.
20. Tužitelju je na ime razlike između plaće obračunate primjenom koeficijenta 2,40 i plaće obračunate primjenom koeficijenta 2,20 dosuđen ukupni iznos od 4.870,91 eur bruto koji iznos je u skladu s tuženikovim izračunom. Tužitelju je na svaki pojedini mjesečni iznos razlike plaće dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od šesnaestog u mjesecu za prethodni mjesec, a sud je pri tom imao u vidu da su među strankama nesporni visina tužbenog zahtjeva i tijek zakonske zatezne kamate.
21. Odluka o kamatama temelji se na odredbi članka 29 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 78/15 i 156/22, 155/23).
22. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi članka 154 stavak 1 u vezi članka 155 ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
23. Tužitelju je priznata nagrada za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 7/1), za sastav podneska od 04.10.2023. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8/1), za sastav podneska od 21.11.2024. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištu 07.11.2024. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9/1), za zastupanje na ročištu 02.04.2025. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9/1), za pristup na ročište za objavu presude 28.04.2025. u iznosu od 100,00 eur (Tbr. 9/3).
24 Ukupan trošak tužitelja iznosi 1.100,00 eur, a navedenom iznosu dodan je PDV od 25% u iznosu od 275,00 eur pa je tužitelju na ime parničnog troška ukupno dosuđeno 1.375,00 eur.
25. Tužitelju je temeljem članka 151 stavak 3 ZPP-a dosuđena zatezna kamata na parnični trošak.
26. Tužitelju nije priznata nagrada za sastav podneska od 29. svibnja 2024., jer navedeni podnesak nije bio potreban za vođenje parnice, u smislu članka 155 ZPP-a.
27. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci presude.
U Zagrebu 29. travnja 2025.
Sudac:
Jasminka Galešić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 5 (pet) istovjetnih primjeraka, putem ovog suda.
DNA:
1. Punomoćniku tužitelja
2. Tuženiku
