Poslovni broj P-273/2023-26

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U SINJU

Sinj, Petrovac 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Sinju, po sutkinji Nikolini Mandić, u pravnoj stvari tužitelja TR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Alen Đapić, odvjetnik iz Sinja, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Paromlinska 2, OIB: 92963223476, kojeg zastupa punomoćnica Ana Bago Martić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu METELKO, KNEŽEVIĆ & PARTNERI d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi utvrđenja i isplate, nakon provedene javne glavne rasprave zaključene 1. travnja 2025. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, 29. travnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1. Ugovora o kreditu br.03/2005 od 28. lipnja 2005.g., zaključenog između prednika tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je ugovoreno kako se odobrava i stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 23,100,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, u dijelu u kojem je ugovoreno kako se korisnik kredita obvezuje iznos kredita iz prethodnog stavka vratiti, uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ovim Ugovorom, članak 2., u dijelu u kojem je ugovoreno kako je korisnik kredita dužan platiti u anuitetima iznos kredita od 23,100,00 CHF i redovnu kamatu obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, članak 7., u dijelu u kojem je ugovoreno kako korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 242,69 CHF obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja.

II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2. Ugovora o kreditu br.03/2005 od 28. lipnja 2005.g., zaključenog između prednika tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., članak 7., u dijelu u kojem je ugovoreno kako za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.016,01 EUR (tri tisuće šesnaest eura i jedan cent) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od: 2,00 eura od 15.09.05.

1,18 eura od 06.10.05.

1,12 eura od 02.11.05.

1,90 eura od 16.12.05.

1,11 eura od 15.01.06.

7,12 eura od 19.01.09.

8,40 eura od 17.02.09.

9,73 eura od 12.03.09.

4,82 eura od 16.04.09.

4,85 eura od 14.05.09.

3,69 eura od 09.06.09.

1,13 eura od 02.07.09.

2,03 eura od 06.08.09.

3,42 eura od 14.09.09.

1,79 eura od 09.10.09.

2,30 eura od 06.11.09.

3,10 eura od 08.12.09.

6,45 eura od 15.01.10.

8,67 eura od 10.02.10.

8,90 eura od 17.03.10.

11,44 eura od 07.04.10.

15,08 eura od 18.05.10.

16,02 eura od 15.06.10.

21,90 eura od 16.07.10.

20,98 eura od 16.08.10.

29,39 eura od 16.09.10.

24,47 eura od 18.10.10.

26,67 eura od 16.11.10.

36,36 eura od 16.12.10.

35,61 eura od 18.01.11.

31,28 eura od 16.02.11.

35,90 eura od 16.03.11.

33,31 eura od 15.04.11.

37,73 eura od 16.05.11.

46,42 eura od 16.06.11.

57,83 eura od 15.07.11.

64,62 eura od 17.08.11.

50,82 eura od 15.09.11.

45,57 eura od 14.10.11.

45,06 eura od 15.11.11.

45,91 eura od 15.12.11.

50,87 eura od 13.01.12.

52,84 eura od 15.02.12.

52,14 eura od 14.03.12.

50,64 eura od 13.04.12.

51,72 eura od 15.05.12.

53,25 eura od 15.06.12.

51,43 eura od 13.07.12.

51,37 eura od 14.08.12.

47,32 eura od 01.09.12.

50,16 eura od 15.10.12.

52,05 eura od 15.11.12.

51,04 eura od 14.12.12.

49,29 eura od 15.01.13.

48,77 eura od 15.02.13.

48,69 eura od 18.03.12.

52,35 eura od 16.04.13.

44,79 eura od 16.05.13.

45,97 eura od 06.06.13.

45,70 eura od 17.07.13.

45,54 eura od 16.08.13.

47,56 eura od 16.09.13.

48,51 eura od 16.10.13.

49,50 eura od 15.11.13.

51,77 eura od 16.12.13.

49,17 eura od 16.01.14.

50,95 eura od 17.02.14.

52,33 eura od 17.03.14.

51,13 eura od 15.04.14.

49,40 eura od 15.05.14.

49,77 eura od 16.06.14.

50,98 eura od 16.07.14.

51,99 eura od 18.08.14.

52,15 eura od 16.09.14.

52,90 eura od 14.10.14.

54,80 eura od 17.11.14.

54,86 eura od 10.12.14.

55,07 eura od 12.01.15.

55,20 eura od 10.02.15.

55,20 eura od 16.03.15.

55,20 eura od 14.04.15.

55,20 eura od 12.05.15.

55,20 eura od 11.06.15.

55,16 eura od 01.07.15.

po stopi koja se do 31. prosinca 2007. određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je prethodila tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Utvrđuje se da ne postoji tuženikova tražbina prema tužitelju u iznosu od 210,89 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- 0,06 EUR od 02.08.2005. pa do isplate,

- 1,45 EUR od 02.02.2006. pa do isplate,

- 2,03 EUR od 02.03.2006. pa do isplate,

- 2,30 EUR od 02.04.2006. pa do isplate,

- 1,83 EUR od 02.05.2006. pa do isplate,

- 2,09 EUR od 02.06.2006. pa do isplate,

- 3,10 EUR od 02.07.2006. pa do isplate,

- 4,49 EUR od 02.08.2006. pa do isplate,

- 3,03 EUR od 02.09.2006. pa do isplate,

- 2,72 EUR od 02.10.2006. pa do isplate,

- 5,03 EUR od 02.11.2006. pa do isplate,

- 4,41 EUR od 02.12.2006. pa do isplate,

- 5,40 EUR od 02.01.2007. pa do isplate,

- 6,84 EUR od 02.02.2007. pa do isplate,

- 5,02 EUR od 02.03.2007. pa do isplate,

- 7,10 EUR od 02.04.2007. pa do isplate,

- 9,96 EUR od 02.05.2007. pa do isplate,

- 10,42 EUR od 02.06.2007. pa do isplate,

- 10,90 EUR od 02.07.2007. pa do isplate,

- 8,61 EUR od 02.08.2007. pa do isplate,

- 9,30 EUR od 02.09.2007. pa do isplate,

- 12,02 EUR od 02.10.2007. pa do isplate,

- 8,25 EUR od 02.11.2007. pa do isplate,

- 10,63 EUR od 02.12.2007. pa do isplate,

- 5,73 EUR od 02.01.2008. pa do isplate,

- 7,52 EUR od 02.02.2008. pa do isplate,

- 1,67 EUR od 02.03.2008. pa do isplate,

- 5,38 EUR od 02.04.2008. pa do isplate,

- 9,53 EUR od 02.05.2008. pa do isplate,

- 7,65 EUR od 02.06.2008. pa do isplate,

- 7,42 EUR od 02.07.2008. pa do isplate,

- 9,10 EUR od 02.08.2008. pa do isplate,

- 9,38 EUR od 02.09.2008. pa do isplate,

- 3,88 EUR od 02.10.2008. pa do isplate,

- 0,61 EUR od 02.11.2008. pa do isplate,

- 6,03 EUR od 02.12.2008. pa do isplate,

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

V. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.483,84 EUR (dvije tisuće četiristo osamdeset tri eura i osamdeset četiri centa) sa zateznim kamatama koje teku od 29. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi podnesenoj 23. siječnja 2023. navodi da je 28. lipnja 2005. kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom sklopilo Ugovor o namjenskom kreditu broj 03/2005, solemniziran 28. lipnja 2005. po javnom bilježniku Josipu Bradariću iz [adresa] pod brojem OU-60/2005 (dalje: Ugovor o kreditu) kojim mu je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje iznos kredita od 23.100,00 CHF koji je isplaćen u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke (dalje: HNB).

1.1. Zatim, tužitelj navodi kako se radi o unaprijed forumuliranom, tipiziranom i standardiziranom Ugovoru o kreditu koji sadrži nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je vrijednost glavne obveze vezana uz tečaj švicarskog franka (CHF) prema kuni te odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi za koju je ugovoreno da se mijenja jednostranom odlukom banke bez navođenja egzaktnih, jasnih i provjerljivih parametra na koji način će se kamatna stopa mijenjati. Tužitelj smatra da je ugovaranjem takvih ugovornih odredbi banka postupila suprotno Zakonu o zaštiti potrošača, Zakonu o obveznim odnosima, Zakona o kreditnim institucijama, te načelu savjesnosti i poštenja i protivno zakonodavstvu Europske unije ugrađenom u pozitivne propise Republike Hrvatske i tako prouzročila neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.

1.2. Nadalje, tužitelj se poziva na pravna utvrđenja iz parnice vođene pred Trgovačkim sudom u Zagrebu povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koju je kao tužitelj podnio Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv banaka, uključujući i tuženika, tj. temeljem odredbe čl. 502.c Zakona o parničnom postupku i odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača tužitelj se poziva na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je djelomično potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i djelomično potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.

1.3. Stoga tužitelj tužbom traži:

- da se utvrde ništetnima dijelovi odredbi čl. 1., 2. i 7. Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula

- da se utvrde ništetnima dijelovi odredbi čl. 2. i 7. Ugovora o kreditu kojima je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.

- isplatu iznosa od 3.021,79 EUR temeljem stečenoga bez pravne osnove zbog primjene ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli, a koji iznos predstavlja razliku iznosa anuiteta koji je tužitelj banci uplatio i iznosa anuiteta koji bi platio da se nisu primijenile ništetne ugovorne odredbe, sve zajedno sa zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni iznos od dana stjecanja do isplate,

- naknadnu parničnih troškova sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

1.4. Kao dokaze tužitelj je uz tužbu priložio podatke o efektivnoj kamatnoj stopi (list 7- 11 spisa), pregled promjena kamatnih stopa po kreditu (list 12 spis), Ugovor o kreditu (list 13-19 spisa), izračun tečajnih razlika po kreditu sastavljen u siječnju 2023. od strane sudskog vještaka za financije Jurice Dobrinića, dipl. oec. (list 21-28 spisa), promet po kreditu (list 29-40 spisa), dok preostale isprave, i to početni otplatni plan ostale knjigovodstvene isprave po kreditu potrebe za izračun visine preplaćenih iznosa predlaže pribaviti od tuženika. Osim čitanja navedenih isprava, tužitelj kao dokaz predlaže da ga se sasluša kao stranku i provede financijsko vještačenje ako tuženik ospori izračun sačinjen po traženju tužitelja prije podnošenja tužbe sačinio sudski vještak za financije Jurica Dobrinića, dipl. oec.

1.6. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj podneskom od 4. ožujka 2025. postavlja konačni tužbeni zahtjev za isplatom preplaćenih iznosa stečenih bez osnove zbog primjene ništetne odrede o valutnoj klauzuli tako da od tuženika traži isplatu iznosa od ukupno 3.016,01 EUR sa zateznim kamatama tekućim na svaki pojedinačni preplaćeni iznos od sjedećeg dana od dana plaćanja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva prije svega navodeći kako tužitelj nije aktivno legitimiran zahtijevati isplatu preplaćenih iznosa navodeći kako je na ime otplate kredita, osim tužitelja, pojedine uplate izvršila i DR koja je također sudjelovala u sklapanju Ugovora o kreditu kao sudužnik, smatrajući kako zahtjev zbog stjecanja bez osnove može podnijeti samo onaj tko je faktično otplatio tuđe dugovanje.

2.1. Osim toga, tuženik navodi kako tužitelj nije dokazao da potrošač niti da je sredstva kredita iskoristio isključivo u potrošačke svrhe.

2.3. Tuženik ističe prigovor zastare i osporava tijek zateznih kamate te navodi kako presude donesene u kolektivnom sporu nisu pravilne ni zakonite.

2.4. Naime, tuženik smatra kako je odredba o valutnoj klauzuli sadržana u Ugovoru o kreditu odraz odredbe čl. 22. Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da je dopuštena odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema strankoj valuti. Navodi da je prema pravnom shvaćanju izraženom u odluci Suda Europske Unije u predmetu C-81/19 (NG OH c/a SC Banca Transilvania SA) i predmetu C-243/20 (DP, SG c/a Trapeza Periaios AE) odredba o valutnoj klauzuli isključena od ispitivanja nepoštenosti, a sve i da ovaj sud zauzme stav da može, tuženik tvrdi kako ista nije nepoštena jer sukladno pravilima pravne logike i duhu zaštite potrošača ne predstavlja nerazumljivu odredbu. Tuženik smatra kako je navedena odredba jasna, lako uočljiva i razumljiva te da tužitelju kao prosječno opreznom i pažljivom potrošaču nije moglo ostati nepoznato da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama koje niti sam tuženik nije mogao predvidjeti. Neovisno o tome, tuženik smatra da je tužitelj kao i svi potrošači bio dovoljno informiran i bio svjestan da postoji određeni rizik prilikom podizanja kredita u kojima se glavnica veže za stranu valutu, švicarski franak. Tuženik smatra da bilo koje podizanje kredita u stranoj valuti predstavlja rizik per se, osobito iz razloga što valute ovise o kretanjima u svjetskoj ekonomiji i nijedna osoba ne može utjecati na eventualne promjene u tom pogledu. Smatra da je tužitelju to kao prosječnom potrošaču bilo jasno te da je neživotno da tužitelj nije znao za rizik te da je dobrovoljno pristao na rizik promjenjivosti tečaja.

2.5. Nadalje, tuženik smatra kako je valjana i odredba Ugovora o kreditu kojom je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke jer je sukladno svojoj zakonskoj obvezi propisanoj tada važećim Zakonom o potrošačkom kreditiranju obavijestio tužitelja o promjeni ugovorene kamatne stope najmanje petnaest dana prije nego što se nova stopa počela primjenjivati te da je uz obavijest dostavio i izmijenjeni otplatni plan. Zatim, tvrdi kako prema Direktivi Vijeća Europskih zajednica 93/13EEZ od 5. travnja 1993. odredba koja trgovcu omogućuje da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanoj razloga predviđenog ugovorom nije ograničenje za sklapanje ugora, ukoliko se radi o odredbi prema kojima pružatelj financijskih usluga pridržava pravo bez prethodne obavijesti izmijeniti kamatnu stopu koju plaća potrošač, u slučaju valjanog razloga, pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome odmah obavijeste drugu ugovornu stranu u najkraćem mogućem vremenu i da je ona tada odmah slobodna raskinuti ugovor. Isto tako, tuženik tvrdi da je od 4. listopada 2012. kada je na snagu stupio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 112/12) tužitelj pružena zaštita na način da je kamatna stopa izmjenom Općih uvjeta tuženika strukturirana sukladno zakonu sa varijabilnim i fiksnim dijelom. Isto tako, tuženik ističe da se daljnjim izmjenama Zakona o potrošačkom kreditiranju od 27. studenoga 2013. utjecalo na ovaj ugovorni odnos kroz odredbu čl. 11.a st. 5 kojom je potrošačima, pa tako i ovdje tužitelju, omogućena izravna, progresivna, mjesečna restitucija kroz prisilno uvođenje anuiteta čija je visina bitno niža od početno ugovorenog, a uvjetovana je zakonskim fiksiranjem kamatne stope na visinu od 3,23 % godišnje do daljnjeg. Svakako tuženik smatra da na strani tužitelja nije nastupila šteta niti da ju je tužitelju prouzročio svojim ponašanjem jer tužitelja nitko nije silio da sklopi Ugovor o kreditu.

2.6. Uz odgovor na tužbu tuženik kao dokaze prilaže promet po kreditu (list 59-70 spisa), Opće uvjete promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama (list 71-76 spisa), odabir valute (list 77 spisa), priopćenje za javnost Ministarstva financija od 14. siječnja 2014. (list 78 spisa), priopćenje za javnost HNB-a od 16. ožujka 2015. (list 79-80 spisa), a osim toga predlaže saslušati tužitelja i službenika banke.

2.7. Tuženik predlože odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz nadoknadu troškova parničnog postupka.

2.8. Osim toga, tuženik u odgovoru na tužbu predlaže financijskim vještačenjem utvrditi novčani iznos koji predstavlja razliku između iznosa anuiteta koji bi tužitelj platio da se primjenjivao tečaj CHF spram HRK koji je vrijedio na dan isplate kredita i iznosa anuiteta koje je tužitelj stvarno platio po tečaju CHF spram HRK na dan plaćanja svakog anuiteta kada je tečaj CHF spram HRK bio niži nego tečaj CHF spram HRK koji je vrijedio na dan isplate kredita. Pri tome je tuženika očitom omaškom predložio tzv. negativnih tečajne razlike izračunati u kunama i eurima po fiksnom tečaju konverzije jer se u ovome predmetu nesporno ne radi o konvertiranom ugovoru o kreditu.

2.9. Naime, vezano uz tzv. negativne tečajne razlike tuženik podneskom od 23. listopada 2024. ističe prigovor radi prijeboja tražeći da se utvrdi kako postoji njegova novčana tražbina prema tužitelju u iznosu od 210,89 EUR s pripadajućim zateznim kamatama te da se ista prebije s tražbinom tužitelja s osnove stjecanja bez osnove.

3. Tužitelj u podnesku od 4. studenoga 2024. osporava postojanje tuženikove tražbine istaknute radi prijeboja navodeći kako za ista ne ispunjava pretpostavke iz odredbe čl. 323. Zakona obveznim odnosima, odnosno smatra kako tužitelj nije ništa primio ili stekao bez osnove pa ne postoji niti njegova obveza vraćanja nečega što nije primio, a time ne postoji niti tražbina po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. Isto tako, tužitelj smatra da nije savjestan onaj tko je znao ili morao znati da drugome nešto daje bez osnove zbog čega nema pravo ni na povrat istog.

3.1. Osim toga, tužitelj u odnosu na tuženikovu tražbinu istaknutu radi prijeboja ističe i prigovor zastare.

4. U tijeku glavne rasprave pročitane su i pregledane isprave koje su stranke predložile kao dokaze, i to: podaci o efektivnoj kamatnoj stopi (list 7-11 spisa), pregled promjena kamatnih stopa po kreditu (list 12 spis), Ugovor o kreditu (list 13-19 spisa), izračun tečajnih razlika po kreditu sastavljen u siječnju 2023. od strane sudskog vještaka za financije Jurice Dobrinića, dipl. oec. (list 21-28 spisa), promet po kreditu (list 29-40 spisa), promet po kreditu (list 59-70 spisa), Opći uvjeti promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama (list 71-76 spisa), odabir valute (list 77 spisa), priopćenje za javnost Ministarstva financija od 14. siječnja 2014. (list 78 spisa) te priopćenje za javnost HNB-a od 16. ožujka 2015. (list 79-80 spisa). Osim toga, pročitan je i pregledan pisani nalaz i mišljenje od 18. veljače 2025 koji je sastavio stalni sudski vještak mr. sc. Ante Mrčela, dipl. oec. (list 3112-325 spisa) te je saslušan tužitelj TR (list 243-244 spisa).

4.1. Nije proveden dokaz saslušanjem službenika banke jer je tuženik od tog dokaznog prijedloga odustao na pripremnog ročištu održanom 19. prosinca 2024.

5. Na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza pojedinačno te očitovanih dispozicija stranaka u parnici sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim te da tražbina tuženika istaknuta prigovorom radi prijeboja ne postoji.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da su ništetne pojedine odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF te kojima je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke kao i zahtjev za isplatom iznosa od ukupno 3.016,01 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama koji je tužitelj isplatio banci temeljem navedenih ništetnih odredbi Ugovora o kreditu.

6.1. Također, predmet spora tražbina tuženika u iznosu od 210,89 EUR s pripadajućim zateznim kamatama istaknuta prigovorom radi prijeboja.

7. Nije sporno da je tužitelj 28. lipnja 2005. kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom sklopilo Ugovor o namjenskom kreditu broj 03/2005, solemniziran 28. lipnja 2005. po javnom bilježniku Josipu Bradariću iz [adresa] pod brojem OU-60/2005 (dalje: Ugovor o kreditu) kojim mu je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje iznos kredita od 23.100,00 CHF koji je isplaćen u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB.

7.1. Također, nije sporno da je dijelom odredbi čl. 1., 2 i 7. Ugovora o kreditu ugovorena valutna klauzula, tj. nije sporno da je čl. 1. Ugovora o kreditu ugovoreno kako se odobrava i stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 23.100,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju HNB te da se korisnik kredita obvezuje kredit vratiti, uz valutnu klauzulu, s pripadajućim zateznim kamatama u vrijeme i na način utvrđen Ugovorom kao i da se odredom čl. 2. i 7. Ugovora o kreditu ukorisnik kredita obvezao vratiti kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 242,69 CHF obračunatoj po srednjem tečaju HNB-a važećem za CHF na dan plaćanja. S time kako je ugovoreno da iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja Ugovora.

7.2. Također, nije sporno da je odredbom čl. 2. Ugovora o kreditu ugovoreno plaćanje kamate po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., dok je odredbom čl. 7. ugovoreno kako za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.

7.3. Isto tako, nesporno je da je sukladno odredbi čl. 3. Ugovora o kreditu ugovoren rok otplate od 120 mjeseci te da je tužitelj u cijelosti ispunio svoju obvezu iz predmetnog ugovora o kreditu, odnosno da je isplatio iznos glavnice zajedno sa zateznim kamatama.

7.4. Prema tome, nije sporno kako je u navedenim odredbama č. 1., 2. i 7. predmetnog Ugovora o kreditu ugovorena valutna klauzula na način da je glavna obveza korisnika kredita o isplati glavnice i kamata vezana za stranu valutu, švicarski franak (CHF) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za CHF važećem na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta, a isto tako nije sporno da je odredom čl. 2. i 7. Ugovora o kreditu redovna kamata ugovorena kao promjenjiva sukladno internoj odluci banke.

7.5. Nije sporno da je Ugovor o kreditu prestao ispunjenjem, tj, da je tužitelj ispunio sve svoje ugovorne obveze.

8. Sporno je mogu li se u ovoj parnici primijeniti utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine, presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine, jesu li odredbe o valutnoj klauzuli u predmetnom Ugovoru o kreditu nepoštene, stoga i ništetne, pa slijedom toga ima li tužitelj pravo na isplatu. Sporno je aktivna legitimacija te radi li se o potrošačkom ugovoru. Sporno je je li nastupila zastara potraživanja i tijek zateznih kamata, odnosno sporna je osnovanost kao i visina tužbenog zahtjeva.

8.1. Sporo je postoji li tražbina tuženika istaknuta prigovorom radi prijeboja i njezina visina te je li nastupila zastara predmetne tražbine.

9. Prigovor nedostatka aktivne legitimacije nije osnovan.

9.1. Naime, iz sadržaja prometa po kreditu (priloženom uz odgovor na tužbu na listu 59-70 spisa) proizlazi da je na ime otplate kredita pojedine uplate u ime i za račun tužitelja izvršila DR, ujedno sudužnik po Ugovoru o kreditu (i to uplate 14. travnja 2015., 11. lipnja 2015. i 1. srpnja 2015.), a navedene činjenice nisu među strankama bile sporne.

9.2. Međutim, okolnost što je pojedine uplate na ime otplate kredita u ime i za račun tužitelja izvršila DR nije od utjecaja na aktivnu legitimaciju tužitelja. Naime, kako je DR postupala u ime i za račun tužitelja, tj. postupala isključio u korist tužitelja, to tužitelj ima pravo od tuženika potraživati isplatu svih preplaćenih iznosa neovisno o stvarnom uplatitelju anuiteta jer DR nije uplatila ništa u svoje ime niti u svoju korist.

10. Nije sporno je da je tuženik sklopio predmetni Ugovor o kreditu kao trgovac, u okviru svoje registrirane poslovne djelatnosti.

10.1. Iz sadržaja Ugovora o kreditu, i to odredbe čl. 1. kao i iz iskaza tužitelja proizlazi da se radi o namjenskom kreditu koji je utrošen za uređenje kuće u kojoj tužitelj živi.

10. 2. Prema tome, neosnovano tuženik navodi kako tužitelj nije dokazao da je potrošač te da sredstva kredita nije koristio u potrošačke svrhe.

11. Prema stavu ovoga suda tužitelj se vezano za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivosti kamatne stope osnovano poziva na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da je tuženik (banka) u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik (banka) kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik (banka) postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika (banke) i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik (banka) kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika (banke) o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa , a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik (banka) postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 1. travnja 2005. godine do 6. kolovoza 2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

11.1. Naime, s obzirom na to da su navedene odluke donesene u parnici pokrenutoj povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača te da ugovorne odredbe čije utvrđenje ništetnosti tužitelj traži ovom tužbom sadržajno odgovaraju odredbama koje su utvrđene nepoštenima u predmetnom kolektivnom sporu, to se tužitelj u ovoj pojedinačnoj parnici koju je protiv tuženika pokrenuo radi utvrđenja ništetnosti i isplate sukladno odredbi čl. 502.c ZPP u vezi s odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine” broj 41/14, 110/15, dalje: ZZP/14) može pozivati na utvrđenja iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača, odnosno navedene odluke obvezuju ovaj sud.

12. Ugovaranje valutne klauzule samo po sebi je dopušteno sukladno odredbi čl. 22. Zakona o obveznim donosima ("Narodne novine" 35/05, dalje ZOO). Međutim, u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđenoj presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. se navodi da su ugovorne odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču nerazumljive, nepoštene pa prema tome ništetne jer su banke prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustile informirati potrošače o četiri činjenice: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro (jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a, što proizlazi iz potvrde HNB-a od 7. lipnja 2013.), o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.

12.1. Među strankama nije sporno da u Ugovoru o kreditu koji sadrži odredbu kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF nisu objašnjeni razlozi niti su vidljivi kriteriji na temelju kojih bi tužitelj kao prosječni korisnik kredita mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz te ugovorne klauzule. Tuženik je to sve u trenutku sklapanja ugovora kao stručna osoba znao ili morao znati, a tužitelj nije znao. Naime, iz iskaza tužitelja u ovome predmetu proizlazi kako mu je bilo jasno da je Ugovor o kreditu sklopljen u zaštitnu valutnu klauzulu ali da mu prednik tuženika nije objasnio niti ga je upozorio na ekonomske rizike navedene ugovorne klauzule. Ako prosječni korisnik kredita nije u razumnoj mjeri dobro obaviješten, ni uz razumnu pažnju i oprez ne može razumjeti sporne ugovorne odredbe i donijeti informiranu odluku o tome hoće li sklopiti ugovor koji sadrži te odredbe ili neće.

12.2. Prosječni korisnik kredita pa tako i tužitelj u Republici Hrvatskoj u vrijeme kad su sklapani ugovori koji sadrže odredbe koje su predmet ovog spora nije znao da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik „valute utočišta“ koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima, pa tako nije znao niti da je, jer je to bitno za donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora koji sadrži sporne odredbe, trebao biti o tome obaviješten. Zbog toga prosječnom korisniku kredita odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak, iako mu je pojam valutne klauzule u osnovi jasan tako da zna da glavnica kredita kojeg otplaćuje ovisi o tečaju švicarskog franka u odnosu na kunu, nisu razumljive.

13. Nadalje, Ugovorom o kreditu ugovorena je u odredbi točke 2. i 7. redovna kamatna stopa od 4,90 posto godišnje promjenjiva, a utvrđuje se sukladno odluci tuženika. Sama ugovorna konstatacija da će promjena kamatne stope ovisiti o naknadnoj odluci kreditora upućuje na zaključak da tužitelj temeljem sadržaja ugovora nije mogao znati koji će biti parametri i o čemu će ovisiti donošenje odluke banke o promjeni kamatne stope te stoga navedena ugovorna odredba nije jasna, razumljiva niti lako uočljiva pa da bi isključivala ocjenu nepoštenosti.

13.1. Također, valja istaknuti kako je i ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno i zakonito, no u konkretnom slučaju potpuno nedostaju parametri temeljem kojih će se ista mijenjati, pa je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nepošteno ugovorena, što je sve pobliže obrazloženo u navedenim presudama za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, za čije je stavove sud osnovom čl. 502.c ZPP vezan, i na koje se tužitelj osnovano poziva.

14. Osim toga, i iz samog iskaza tužitelja utvrđeno je da je prilikom sklapanja Ugovora o kreditu u potpunosti izostalo pregovaranje i informiranje potrošača o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

14.1. Naime, iz iskaza tužitelja u bitnome je utvrđeno da su mu u poslovnici tuženika ponudili ugovor u CHF te da nije mogao utjecati na sadržaj ugovora već je prihvatio i pristao na sve unaprijed formulirane uvjete banke. Kamatna stopa mu se činila povoljnija nego u drugim bankama, a u tv-reklamama se tada švicarski franak promovirao kao stabilna valuta. S obzirom na okolnost da se već dogovorio s majstorima oko izvođenja radova na kući, odlučio je prihvatiti ponudu banke, a da mu prilikom sklapanja ugovora o kreditu nisu pružene informacije niti objašnjeni rizici vezani uz valutnu klauzuli vezanu za CHF niti mu je pojašnjeno na koji način će se mijenjati kamatna stopa.

15. Odredbom čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, dalje ZZP 96/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se sukladno odredbi čl. 81. st. 2. ZZP 96/03 smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP 96/03 nepoštena ugovorna odredba je ništava. Identične odredbe sadržane su i u odredbi čl. 96. st. 1. i 2. te čl. 102. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje ZZP 79/07), kao i u odredbama čl. 49. st. 1. i 2. te čl. 55. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15, dalje ZZP 41/14) te u odredbama čl. 53. st. 1. i 2. te čl. 59. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 19/22 i 59/23, dalje ZZP 19/22) koji je trenutačno na snazi.

15.1. Prema tome, imajući u vidu pravna utvrđenja iz kolektivne parnice vođene pred Trgovačkim sudom u Zagrebu povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača, kao i iskaz tužitelja te sadržaj Ugovora o kreditu te podatke o otplati kredita iz kojih je razvidno značajno uvećanje pojedinih anuiteta otplate kredita, ovaj sud je utvrdio kako su odredbe Ugovora o kreditu kojima je u konkretnom slučaju ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa nepoštene, a time i ništetne jer se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a odredbe su se nalazile u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru koji je unaprijed formulirao prednik tuženika kao trgovac, zbog čega tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja na njihov sadržaj, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača.

15.2. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u stavku I. i II. izreke ove presude.

16. Na temelju odredbe čl. 323. st. 1., 324. i 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, dalje ZOO) tužitelj ima pravo od tuženika tražiti isplatu svih iznosa koje je preplatio temeljem ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, s time da sukladno odredbi čl. 1115. ZOO tužitelj ima pravo na isplatu zateznih kamata na svaki pojedini preplaćeni iznos kredita od dana stjecanja do isplate budući da je tuženik nepošteni stjecatelj tih novčanih iznosa.

16.1. Stopa zateznih kamata tekućih na svaki pojedini preplaćeni iznos određena je sukladno stopama propisanim čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21).

17. Visina preplaćenih iznosa kredita koji u biti predstavljaju razliku iznosa anuiteta koji je tužitelj banci uplatio i iznosa anuiteta koji bi platio da se nisu primijenile ništetne ugovorne odredbe utvrđena je financijskim vještačenjem po sudskom vještaku mr. sc. Anti Mrčeli, dipl. oec. odnosno čitanjem pisanog nalaza i mišljenja od 18. prosinca 2024., i to u ukupnom iznosu od 3.016,01 EUR. Sud ocjenjuje da je pisani nalaz i mišljenje vještaka dan stručno i objektivno na temelju dostupne materijalne dokumentacije, te da u istome nema nelogičnosti niti proturječnosti te ga u cijelosti prihvaća. Iznosi koje je tužitelj preplatio tuženiku zbog primjene ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli vještak je izračunao na način da je u tablici (prva varijanta) od svakog pojedinog iznosa koje je tužitelj stvarno platio tuženiku oduzeo iznose svakog pojedinog anuiteta po početnom otplatnom planu i primjenom tečaja CHF prema kuni koji je važio na dan isplate kredita, pa stoga neosnovano tuženik u podnesku od 14. ožujka 2025. prigovara kako vještak nije sastavio nalaz i mišljenje ispravnom metodologijom.

17.1. Isto tako valja reći kako tuženik neosnovano i podnesku od 14. ožujka 2025. predlaže dopuniti pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka jer je vještak u tablici – druga varijanta u stupcu 11.a iskazao sve iznose koje je tužitelj manje platio (u periodima kada je anuitet bio niži jer je tečaj CHF prema kuni bio niži od tečaja koji je važio na dan isplate kredita), pa stoga nije bilo zapreke da tuženik uskladi svoju tražbinu istaknutu prigovorom radi prijeboja sa rezultatima provednenog financijskog vještačenja.

18. Prigovor zastare nije osnovan. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev-2245/17-2, Rev-3142/2018 i Rev-1404/2018 izrazio je shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, pa je ocjena neosnovanosti prigovora zastare utemeljena na identičnom stajalištu koje je izraženo u citiranim odlukama. Ujedno, Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 30. siječnja 2020.g. zauzeo pravno shvaćanje (1/20), polazeći od odredbe čl. 328. ZOO prema kojoj se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi. Pravno shvaćanje glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora". U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revd-1055/2021 od 13. srpnja 2021. godine izraženo je stoga stanovište da početak tijeka zastarnog roka u slučaju restitucijskog zahtjeva po osnovi ništetnosti ugovora nije vezan uz trenutak podnošenja tužbe sudu za utvrđenje ništetnim ugovora, nego uz dan pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način i ustanovljena ništetnost ugovora. Prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. godine glasi: "Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom kaluzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učine presude donesene u postupku kolektivne zaštite."

18.1. Prema tome, kako je u parnici kolektivne zaštite ništetnost ugovornih odredbi vezanih za valutnu klauzulu ustanovljena pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., to je tužitelju zastarni rok od pet godina propisan odredbom čl. 225. ZOO počeo teći sljedećeg dana od dana pravomoćnosti te odluke. S obzirom na to da od 15. lipnja 2018. do dana podnošenja ove tužbe (koja je podnesena 16. ožujka 2021.) nije protekao rok od pet godina to je prigovor zastare neosnovan.

19. Slijedom navedenog, naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.016,01 EUR sa zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni preplaćeni iznos kako je to precizirano pod stavkom III. izreke ove presude.

20. Tuženikov prigovor radi prijeboja nije osnovan. Naime, čak i da je tuženik uredio svoj prigovor radi prijeboja sukladno rezultatima provedenog financijskog vještačenja, prema pravnom shvaćanju ovoga suda zahtjev tuženika za uračunavanjem iznosa manje plaćenih anuiteta, odnosno iznosa tzv. negativnih razlika bio bi neosnovan.

20.1. Naime, ovo prije svega jer tužitelj nije ništa primio ili stekao od tuženika bez osnove, pa stoga ni ne može postojati obveza za vraćanjem nečega što nije primio. Tužitelj kao stranka Ugovora nije odgovoran za ništetnost spornih odredbi, već upravo suprotno, tuženik je kao kreditor povrijedio interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima korištenjem nepoštenih ugovornih odredbi. Tužitelj je sve novčane iznose temeljem predmetnog ugovora o kreditu isplatio tuženiku, stoga tuženik ne može ni tvrditi da mu tužitelj nije isplatio sve što je od njega potraživao, dok nasuprot, tužitelj nije ništa stekao od tuženika bez osnove.

20.2. Ovakav zahtjev tuženika bi po svojoj naravi mogao predstavljati eventualno zahtjev za naknadom izgubljene koristi, a ne povrat stečenog bez osnove. Izgubljena korist je, sukladno čl. 1046. ZOO-a, jedan od vidova štete. Međutim, za ustanovljavanje odnosa odgovornosti za štetu potrebno je ispunjenje sljedećih preduvjeta: da postoji štetna radnja, krivnja štetnika, protupravnost, nastanak same štete, kao i da postoji neprekinuta uzročno posljedična veza između štetne radnje i same štete. U ovom postupku niti postoji krivnja tužitelja za isplatu manje plaćenih iznosa, niti u njegovom postupanju postoji protupravnost, pa slijedom toga ne mogu biti ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu.

20.3. Isto tako, u odnosu na tražbinu tuženika istaknutu prigovorom radi prijeboja svakako bi nastupila zastara potraživanja, i to bilo primjenom zastarnog roka od pet godina koji se sukladno odredbi čl. 225. ZOO primjenjuje za tražbine nastale u pravnom odnosnu stjecanja bez osnove a i primjenom objektivnog zastarnog roka od pet godine koji se sukladno odredbi čl. 230. st. 2. ZOO primjenjuje u pravnom odnosu naknade štete. Ovo stoga što je od sljedećeg dana od dana dospijeća najkasnije tražbine tuženika (2. prosinca 2008.) pa do isticanja tuženikovog prigovora radi prijeboja (podneskom od 23. listopada 2024.) proteklo više od pet godina.

20.4. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod stavkom IV. izreke ove presude.

21. Parnični troškovi dosuđeni su tužitelju na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP jer je u cijelosti uspio u parnici.

21.1. Prilikom određivanja visine troškova ovaj sud je vodio računa o vrijednosti predmeta spora od 3.016,01 EUR, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje Tarifa) prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 EUR / (Tbr. 54. Tarife) te Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23).

21.2. Na temelju odredbe čl. 155. ZPP priznaju se tužitelju kao potrebni za vođenje parnice odvjetnički troškovi od po 100 bodova za sastav tužbe od 23. siječnja 2021. (Tbr. 8.1. u vezi s Tbr. 7.1. Tarife), za sastav najviše četiri obrazložena podnesaka od 3. listopada 2024., 4. studenoga 2024., 4. ožujka 2025. i 20. ožujka 2025. (Tbr. 8.1. u vezi s Tbr. 7.1. Tarife), za zastupanje na ročištima 19. prosinca 2024. i 1. travnja 2025. (Tbr. 9.1. u vezi s Tbr. 7.1. Tarife), te 25 bodova sastav podneska od 24. siječnja 2025. (Tbr. 9.2. u vezi s Tbr. 7.1. Tarife), ukupno 725 bodova što pomnoženo s vrijednosti boda iznosi 1.450,00 EUR i uvećano za PDV od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 362,50 EUR iznosi 1.812,50 EUR. Također, tužitelju se priznaju i troškovi u iznosu od 133,00 EUR koje je prema potvrdi o uplati od 20. siječnja 2023. koje je platio Jurici Dobriniću, dipl. oec. za sastav izračuna visine tražbine koji mu je bio potreban radi postavljanja određenog tužbenog zahtjeva za isplatu preplaćenih iznosa, a priznaje se kao potreban i trošak financijskog vještačenja provedenog u ovome postupku u iznosu od 500,00 EUR, kao i trošak plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 38,34 EUR. Dakle, sveukupno se tužitelju na ime troškova parničnog postupka priznaje iznos od 2.483,84 EUR.

21.3. Tužitelju se ne priznaje kao opravdan odvjetnički trošak od 200,00 EUR s PDV- om od 50,00 EUR za sastav podneska od 17. veljače 2025. jer po ocjeni ovoga suda s obzirom na složenost postupka tužitelju nije bilo potrebno više četiri obrazložena podneska, a osim toga podnesak od 17. veljače 2025. nije važan za uspjeh u sporu. Nadalje, tužitelju se ne priznaje kao potrebna trošak sastava podnesak od 21. ožujka 2025. u iznosu od 50,00 EUR s PDV-om od 12,50 EUR jer tim podneskom dostavlja potvrdu o plaćanju troškova financijskog vještačenja provedenog prije podnošenja tužbe. Kako se radi o računu od 20. siječnja 2023., to je tužitelj navedeni račun mogao priložiti još uz tužbu ili bilo koji drugi obrazloženi podnesak, odnosno nije bilo potrebe za sastavom posebnog podneska kojim zahtijeva naknadu tog troška. Punomoćnik tužitelja nije pristupio na ročište za objavu i uručenje presude pa se ne priznaje odvjetnička nagrada za zastupanje na tom ročištu od 100,00 EUR s PDV-om od 25,00 EUR.

21.4. Odluka o zateznim kamatama na dosuđene troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 27. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 80/22), a stopa je određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO kao u ostalim odnosima.

21.5. Slijedom navedenog, naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 2.483,84 EUR s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude do isplate (stavak V. izreke ove presude).

U Sinju 29. travnja 2025.

Sutkinja

Nikolina Mandić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke žalba je dopuštena. Podnosi se putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana objave presude, a o istoj odlučuje županijski sud.