Poslovni broj: P-1350/2021-31

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Marku Ivrlaču, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o., Zagreb, Strojarska cesta 11, OIB: 80572192786, umješača na strani tuženika HŽ CARGO d.o.o., Zagreb, Heinzelova 51, OIB: 08710110702, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene dana 26. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, dana 29. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o., Zagreb, Strojarska cesta 11, OIB: 80572192786 platiti tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623 iznos od 14.538,04 kn/ 1.929,53 Eura[1] sa zateznom kamatom koja teče od 16. lipnja 2020. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

" Nalaže se tuženiku HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o., Zagreb, Strojarska cesta 11, OIB: 80572192786 platiti tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623 zakonske zatezne kamate na iznos od 14.538,04 kn/ 1.929,53 Eura[2] od 10. lipnja 2020. do 15. lipnja 2020.

III. Nalaže se tuženiku HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o., Zagreb, Strojarska cesta 11, OIB: 80572192786 platiti tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623 trošak parničnog postupka u iznosu od 7,17 Eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 26. veljače 2021. i tijekom postupka navodi da je njegova osiguranica FV ozlijeđena u nesreći koja se dogodila 7. siječnja 2010. kada je prilikom izlaska iz vlaka stala na zaleđenu stepenicu vlaka, a kojom se prilikom poskliznula i pala te je zadobila ozljede koljena, ramena i gležnja, a koja nesreća je priznata kao ozljeda na radu, budući da se ista dogodila prilikom odlaska na posao. Tužitelj smatra da je tuženik odgovoran za nesreću budući da je vlak opasna stvar za koju odgovara njegov imatelj, a tuženik je s obzirom na vremenske prilike bio dužan održavati vlak s povećanom pažnjom kako bi se izbjegli ovakvi slučajevi ozljeđivanja. Tužitelj isplaćuje osiguranici invalidsku mirovinu od 2011 godine. Zbog zadobivenih je ozljeda u omjeru od 30 % tužitelj svom osiguraniku rješenjem broj 789041 od 29. rujna 2011. priznao pravo na invalidsku mirovinu. Isplatom invalidske mirovine u razdoblju od 1. ožujka 2018 do 31. ožujka 2020. tužitelj je isplatio ukupan iznos mirovine od 48.460,13 kn, a budući da je u omjeru od 30 % uzrok invalidnosti ozljeda zadobivena u predmetnoj nezgodi, tužitelj potražuje isplatu iznosa od 14.538,04 kn.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, osporava nastanak, odnosno dinamiku štetnog događaja, odgovornost za štetni događaj, uzročnu vezu između štetnog događaja i predmetne ozljede kao i uzročnu vezu između ozljede i profesionalne nesposobnosti za rad. Tuženik osporava visinu štete, budući da je osiguranica tuženika u trenutku stjecanja prava na invalidsku mirovinu ostvarila više od 28 godina staža.

3. Radi utvrđivanja odlučnih činjenica u dokaznom postupku sud je proveo dokaz čitanjem dokumentacije koja prileži spisu i to: prijavu o ozljedi na radu (list 3-6 spisa), upitnik (list 7 spisa), zapisnik Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-2785/16 od 21-. svibnja 2019. (list 8-10 spisa), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje broj 789041 od 29. rujna 2011 (list 11-14 spisa), nalaz i mišljenje (list 15-17 spisa), mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti (list 18-19 spisa), dopis tužitelja (list 26-27 spisa), obračun isplata mirovine (list 22 spisa), izvode iz banke doznačenih mirovinskih primanja (list 23-32 spisa), spis Općinskog građanskog suda Zagrebu posl.br. P-599/15, saslušan je svjedok FV (list 39-40 spisa).

4. Cijeneći sve provedene dokaze u skladu s čl. 8. ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 70/2019, 80/2022, 114/2022 - u daljnjem tekstu ZPP) sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Tužbeni zahtjev se odnosi na naknadu štete u ukupnom iznosu od 14.538,04 kn/ 1.929,53 Eura, a koji iznos se odnosi na 30% isplaćene invalidske mirovine osiguraniku tužitelja FV u razdoblju od 1. ožujka 2018 do 31. ožujka 2020. Dakle, za tužitelja štetu predstavlja isplata invalidske mirovine njegovom osiguraniku, a kako se invalidska mirovina i navedena naknada isplaćuju svaki mjesec, to tužitelju šteta nastaje svakog mjeseca u visini isplaćenih iznosa invalidske mirovine i naknade za tjelesno oštećenje.

6. U predmetnoj pravnoj stvari primjenjuje se zakon koji je uređivao predmetnu materiju u razdoblju od 1. ožujka 2018. do 31. ožujka 2020., a to je Zakon o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., dalje u tekstu: ZMO/19).

7. Prema odredbi čl. 161. st. 1. i 2. t. 1. i 2. ZMO/13 tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu stvarne štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja, u slučajevima predviđenim tim zakonom, a naknada stvarne štete obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, konkretno i novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.

8. Zavod ima pravo na naknadu šteta od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe (čl. 162. st. 1. ZMO-a/13).

9. Imajući u vidu gore navedene odredbe, tužitelj ima pravo na naknadu isplaćenih plaća neovisno o činjenici da što je osiguranik tužitelja u vrijeme umirovljenja imao 28 godina radnog staža.

10. Iz isprava koje prileže spisu sud je utvrdio da je tužiteljev osiguranik FV, **.**.2010. doživjela ozljedu na radu prilikom dolaska na posao na način da je pri silasku iz vlaka na zaleđenoj stepenici pala i zadobila ozljedu desnog ramena, koljena i skočnog zgloba, da je pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-599/15 od 30. studenog 2015. za nastanak štetnog događaja utvrđena odgovornost tuženika, da je u štetnom događaju od **.**.2010. FV pala prilikom silaska s vlaka na Glavnom kolodvoru u Zagrebu kojom prilikom je zadobila ozljedu desnog ramena, koljena i gležnja te je tuženiku naloženo platiti FV ukupan iznos naknade neimovinske štete od 17.600,00 kn i imovinske štete u iznosu od 7.149,57 kn.

11. Nadalje, sud je utvrdio da je pravomoćnim rješenjem tužitelja broj 789041 od 29. rujna 2011. tužiteljevu osiguraniku priznato pravo na invalidsku mirovinu ubog ozljede na radu ( 30%) i bolesti (70%). Iz nalaza i mišljenja vještaka o invalidnosti proizlazi da je FV **.**.2010. pri odlasku na posao pala te zadobila ozljede desnog ramena, desnog koljena i desnog nožnog zgloba, da postoji invalidnost odnosno profesionalna nesposobnost za rad te da je uzrok invalidnosti u omjeru od 30% ozljeda na radu i bolest u omjeru od 70%.

12. Nadalje, pravilno tuženik tvrdi da sud nije vezan odlukom nadležnog upravnog tijela u odnosu na utvrđivanje uzroka i omjera uzroka nastanku invalidnosti, međutim tuženik nije predložio izvođenje dokaza kojima bi se moglo utvrditi da bi osiguranik tužitelja bio isključivo odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja niti je predložio izvođenje dokaza na okolnost da je uzrok nastanka invalidnosti neka druga ozljeda, u različitom omjeru od onoga utvrđenog rješenjem tužitelja te nalazom i mišljenjem vještaka o invalidnosti.

13. Prema odredbi čl. 16. Zakona o ugovorima o prijevozu u željezničkom prometu („Narodne novine“ broj 87/96) prijevoznik ili osoba koja po njegovu nalogu radi na prijevozu odgovaraju za štetu koja nastane zbog smrti, tjelesne ozljede ili duševne boli putnika prouzrokovane nezgodom od početka do završetka putovanja željeznicom te za štetu nastalu zbog kašnjenja vlaka ili prekida prometa. Za štetu koja nastane zbog smrti, oštećenja zdravlja ili ozljeda putnika, prijevoznik odgovara po općim propisima o odgovornosti za štetu (čl. 19.).

14. Nadalje, prema odredbi čl. 697. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 125/11; dalje: ZOO) prijevoznik odgovara za sigurnost putnika od početka do završetka prijevoza, uključujući vrijeme ulaženja i izlaženja iz vozila, kako u slučaju naplatnog, tako i u slučaju besplatnog prijevoza, te je dužan naknaditi imovinsku i neimovinsku štetu koja nastane oštećenjem zdravlja, ozljedom ili smrću putnika, osim ako je prouzročena radnjom putnika ili stranim uzrokom koji se nije mogao predvidjeti, ni izbjeći ili otkloniti.

Iz iskaza svjedoka FV proizlazi da se štetni događaj dogodio u siječnju 2010. kada je išla na posao iz Dugog sela u Zagreb. U trenutku kada se vlak zaustavio na Glavnom kolodvoru u Zagrebu, ista je izlazila iz vagona i poskliznula se na metalnim stepenicama vagona koje su bile zaleđene i pala. Toga dana nije bio jak snijeg, i bile su niske temperature i malo snijega se zaledilo na stepenici pa se ista poskliznula i pala te je ozlijedila desno koljeno, desni gležanj te joj je iskočio zglob na desnom ramenu, bila je na bolovanju nakon čega je otišla u invalidsku mirovinu.

Sud smatra kako je iskaz svjedoka FV istinit, životan i logičan te tuženik nije postavljao pitanja svjedoku kako bi otklonio eventualne nelogičnosti u odnosu na iskaz dan pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl.br. P-2785/16 od 21. svibnja 2019.

15. Tuženik u konkretnom slučaju odgovara temeljem odredbe iz čl. 1063 ZOO-a, a koje odgovornosti se može osloboditi ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koju nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, odnosno ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ni otkloniti (čl. 1067. st.1. i 2.). Budući da navedeno okolnosti tuženik nije dokazao, sud smatra da postoji odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj te da je isti u predmetnoj stvari pasivno legitimiran.

16. Visina štete proizlazi iz potvrde o isplaćenim mirovinama i izvoda iz banke doznačenih mirovinskih primanja, a koje se odnose na plaćene invalidske mirovine osiguranika FV za razdoblje od 1. ožujka 2018. do 31. ožujka 2020. Tuženik osim što je paušalno osporio visinu tužbenog zahtjeva nije predložio dokaze kojima bi sud mogao utvrditi da navedene isprave tužitelja nisu ispravne ili da imaju neki nedostatak.

17. Obzirom na navedeno, tužitelj osnovano potražuje od tuženika, a temeljem citiranih odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju i utvrđenog omjera uzroka invalidnosti, isplatu iznosa od 14.538,04 kn/ 1.929,53 Eura.

18. Na svotu potraživanja, na ime naknade štete, tužitelj ima pravo na zateznu kamatu u visini određenoj zakonom koja teče od prvog idućeg dana nakon isteka roka od 15 dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu (čl. 165. st.3. ZMO/13).

19. Tužitelj je dostavio povratnicu iz koje je vidljivo da tuženiku odštetni zahtjev zaprimio 29. svibnja 2020., pa sud smatra da tužiteljima pravo na zakonske zatezne kamate koje teku od 16. lipnja 2020., pa mu je sud iste i dosudio, a odbio je tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje isplatu zateznih kamata od 10. lipnja 2020. do 15. lipnja 2020.

20. O stopi zateznih kamata odlučeno je primjenom odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015) do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi propisanoj Zakonom o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022) za odnose koji ne proizlaze iz trgovačkih ugovora.

21. Tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka budući da nije uspio u sporu u neznatnom dijelu. Tužitelj ima pravo na naknadu plaćenog troška pristupa svjedoka na ročište u iznosu od 7,17 Eura.

22. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 29. travnja 2025.

SUDAC:

Marko Ivrlač

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu županijskom sudu u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.1., 2., 4., 5., 6.,

8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st.1. ZPP-a)