REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-11457/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Jasne Momirović kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I okrivljenika ENERGETIKA JURIĆ d.o.o., kao pravne osobe i II okrivljenika HZ, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, zbog prekršaja iz čl. 229. st. 1. t. 35. i 34. i st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19), čl. 172. st. 2. t. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22), čl. 150. stavak 1. i 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 80/13, 137/13, 98/19) i čl. 247. st. 2. t. 2. i st. 4. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20), odlučujući o žalbi I okrivljenika ENERGETIKA JURIĆ d.o.o. i II okrivljenika HZ, podnesenoj putem branitelja Nenada Škare, odvjetnika u ZOU Nenad Škare i Silvije Petrović iz Zagreba, protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, broj: 68. Pp 2230/2022, od 5. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. U povodu žalbe I okrivljenika ENERGETIKA JURIĆ d.o.o. i II okrivljenika HZ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odnosu na točku 6. izreke, tako da se protiv I okrivljenika ENERGETIKA JURIĆ d.o.o. i II okrivljenika HZ, zbog prekršaja iz čl. 247. st. 2. t. 2. i st. 4. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20), činjenično opisanog u izreci pod točkom 6., na temelju čl. 181. t. 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 – dalje u tekstu PZ), optužba odbija.

II. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe I okrivljenika ENERGETIKA JURIĆ d.o.o. i II okrivljenika HZ, a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela u odnosu na djela pod točkom 1., 3. i 4. izreke i u odluci o kazni I okrivljeniku za djela pod točkom 1., 2., 3., 4. 5. i 7. i odluci o kazni II okrivljeniku za djela pod točkom 1., 3. i 4. izreke, na način da se za djela pod točkom 1., 3. i 4. izreke, na temelju čl. 172. st. 2. t. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22), uz primjenu čl. 37. PZ u odnosu na I okrivljenika, I okrivljeniku ENERGETIKA JURIĆ d.o.o. utvrđuje novčana kazna u iznosu od po 500,00 eura (petstoeura), za svako djelo i II okrivljeniku HZ na temelju istog propisa za djela pod točkom 1., 3. i 4. izreke utvrđuje novčana kazna u iznosu od po 130,00 eura (stotrideseteura), za svako djelo, te u odluci o kazni I okrivljeniku ENERGETIKA JURIĆ d.o.o. za djela pod točkom 2., 5. i 7. izreke, na način da se na temelju istih propisa uz primjenu čl. 37. PZ I okrivljeniku ENERGETIKA JURIĆ d.o.o. utvrđuje novčana kazna u iznosu od po 1.040,00 eura (tisućučetrdeseteura), za svako djelo.

III. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba I okrivljenika ENERGETIKA JURIĆ d.o.o. i II okrivljenika HZ i u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

IV. Uslijed odluka pod točkom I., II. i III. izreke, preinačuje se odluka o ukupnoj novčanoj kazni, tako da se za učinjena djela prekršaja pod točkom 1., 2., 3., 4. 5. i 7. izreke pobijane presude izriče ukupna novčana kazna I okrivljeniku ENERGETIKA JURIĆ d.o.o. u iznosu od 4.620,00 eura (četiritisućešestodvadeseteura) i II okrivljeniku HZ u iznosu od 1.186,35 eura (tisućustoosamdesetšesteura itridesetpetcenti), koju kaznu su dužni platiti u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka ove presude, a ako u navedenom roku plate dvije trećine izrečene novčane kazne, sukladno čl. 152. st. 3. PZ novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom.

V. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3c. PZ, I okrivljenik ENERGETIKA JURIĆ d.o.o. i II okrivljenik HZ su dužni naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura (trideseteura), svaki, u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 58.000,00 kuna / 7.697,92 eura, I okrivljenik i od 11.000,00 kuna / 1.459,95 eura, II okrivljenik, zbog prekršaja iz čl. 229. st. 1. t. 35. i 34. i st. 2. Zakona o radu, čl. 172. st. 2. t. 5. i 4. (ispravno t. 5.) i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, čl. 150. stavak 1. i 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i čl. 247. st. 2. t. 2. i st. 4. Zakona o strancima, činjenično opisanih u izreci.

2. Istom presudom okrivljenici su dužni naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna / 39,82 eura, svaki.

3. Protiv navedene presude okrivljenici su putem branitelja pravodobno podnijeli žalbu, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kazni.

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno čl. 202. st. 1. PZ, ovaj sud je utvrdio da se u odnosu na točku 6. izreke protiv okrivljenika prekršajni postupak više ne može voditi, jer je od vremena kada su prema optužbi prekršaj počinjen (do 25. studenog 2019.) proteklo više od četiri godine, pa je u smislu čl. 13. st. 1. PZ nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te u tom dijelu na temelju čl. 181. t. 5. PZ, protiv okrivljenika optužba odbijena, uslijed čega je žalba okrivljenika u tom dijelu bespredmetna.

7. Odlučujući dalje u odnosu na djela pod točkom 1., 2., 3. 4. 5. i 7. izreke, u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. PZ, ovaj sud je utvrdio da u predmetu nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. PZ i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

8. U odnosu na djela pod točkom 1., 2., 3. 4. i 7. se napominje da sukladno čl. 16. st. PZ, sastoji li se počiniteljeva djelatnost iz više vremenski odvojenih radnji, prekršaj je počinjen danom posljednje radnje.

9. Nadalje, ispitujući u smislu navoda žalbe odluku o izrečenoj kazni, ovaj sud nalazi da su utvrđene kazne okrivljenicima za djela pod točkom 2., 5. i 7., suprotno tvrdnji žalitelja koji neosnovano tvrde da nije uzeto u obzir da ranije nisu kažnjavani, nisu prestroge, tim više što su i I okrivljeniku i II okrivljeniku znatno ublažene ispod donje granice propisane kazne za predmetne prekršaje i po propisu koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja i prema propisima koji su na snazi u vrijeme donošenja odluke ovog suda (Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 33/23) i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu („Narodne novine“, broj 151/22). Stoga, prema načelu konkretnosti nema mjesta primjeni navedenih novih blažih propisa, koji su na snazi u vrijeme donošenja odluke ovog suda, jer po stavu ovog suda, „novi zakoni“, odnosno njihove izmjene i dopune ne dovode do povoljnijeg rezultata za okrivljenike.

10. Međutim, imajući u vidu da je prvostupanjski sud za djela pod točkom 2., 5. i 7. izreke I okrivljeniku, primjenom odredbi o ublažavanju kazne, iste maksimalno ublažio i utvrdio novčane kazne za ta djela u visini četverostrukog iznosa općeg zakonskog minimuma kazne pravnoj osobi (4x2.000,00 kuna), u skladu s tada važećom odredbom čl. 33. st. 1. PZ, a u međuvremenu je 1.1.2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 114/22), kojim se mijenja odredba čl. 33. st. 1. PZ, te je sada propisano da za prekršaj propisan zakonom za počinitelja prekršaja pravnu osobu ne može biti izrečena novčana kazna u iznosu manjem od 260,00 eura, u smislu čl. 3. st. 2. PZ, primijenjen je Zakon o izmjenama Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 114/22), kao blaži propis za počinitelja, te je u skladu s tim, po službenoj dužnosti, I okrivljeniku za djela pod točkom 2., 5. i 7. izreke utvrđena novčana kazna u visini četverostrukog iznosa sada propisanog općeg zakonskog minimuma novčane kazne pravnoj osobi u iznosu od 1.040,00 eura, kao u izreci pod točkom II.

11. Nadalje, dana 1.1.2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona i mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 119/22) kojim je za predmetne prekršaje pod točkom 1., 3. i 4. izreke iz članka 172. st. 2. t. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju propisana novčana kazna poslodavcu u iznosu od 660,00 do 6630,00 eura, te odgovornoj osobi u iznosu od 130,00 do 1.320,00 eura, dok je Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18), koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja propisivao za taj prekršaj novčanu kaznu poslodavcu u iznosu od 5.000,00 do 50.000,00 kuna, te odgovornoj osobi u iznosu od 1.000,00 do 10.000,00 kuna, dakle nešto strožu novčanu kaznu, pa kako se sukladno načelu primjene blažeg propisa iz članka 3. PZ, prema počinitelju primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja, trebalo je djela okrivljenika pod točkom 1., 3. i 4. izreke pravno označiti po blažem propisu, kao u izreci pod točkom II., te II okrivljeniku za ta djela utvrditi novčane kazne u sada propisanom minimalnom iznosu. Također, u odnosu na I okrivljenika, iako se u izreci pobijane presude prvostupanjski sud poziva na čl. 37. PZ i u obrazloženju navodi da je i za ta djela kazna ublažena, I okrivljeniku je za djela pod točkom 1., 3. i 4. utvrđena novčana kazna u iznosu od po 8.000,00 kuna, dakle iznad minimalnog iznosa tada propisane kazne, čime je povrijeđen zakon na štetu I okrivljenika (čl. 196. t. 5. PZ), na što osnovano u žalbi ukazuju žalitelji, pa je ovaj sud prihvaćanjem žalbe okrivljenika u tom dijelu, I okrivljeniku za djela pod točkom 1., 3. i 4. izreke utvrdio novčanu kaznu u iznosu od po 500,00 eura, dakle ispod donje granice sada propisane kazne poslodavcu, a koje kazne okrivljenicima ovaj sud smatra primjerenim težini prekršaja, stupnju krivnje, opasnosti djela, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ.

12. U odnosu na žalbene navode žalitelja da je prvostupanjski sud sukladno čl. 39. st. 1. PZ bio dužan, nakon što je utvrdio pojedinačne kazne za svaki od terećenih prekršaja primijeniti odredbe o stjecaju i izreći jedinstvenu novčanu kaznu, a koja je u pravilu i u praksi redovito manja od pojedinačnog zbroja, ističe se da sukladno čl. 39. st. 1. t. 2. PZ, u ovom slučaju ukupna novčana kazna je jednaka zbroju pojedinačno utvrđenih novčanih kazni.

13. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika i određen je u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka pred ovim sudom.

14. Iz navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci, s tim da sukladno čl. 152. st. 3. PZ, ako okrivljenici u roku koji je određen za plaćanje kazne, plate dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom.

U Zagrebu 29. travnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović, v.r.

Jasna Momirović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.