Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-10206/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, Mladena Genca, predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje Ksenije Šupe Vukadinović u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice ĆH, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi CONNECTOR d.o.o., zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu (Narodne novine, broj: 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 42/20, 47/20), odlučujući o žalbi okrivljenice ĆH koju brane odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka iz Rijeke, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 25. kolovoza 2022. godine, broj: 17. Pp-7354/2022, u sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se neosnovanom žalba okrivljenice ĆH, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi CONNECTOR d.o.o. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenica ĆH obvezana je naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura koji je dužna platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 25. kolovoza 2022. godine, broj: 17. Pp-7354/2022, proglašena je krivom okrivljenica ĆH, kao odgovorna osoba u pravnoj osobi CONNECTOR d.o.o., zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu i na temelju citiranog propisa uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18), kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 300,00 kuna.

2. Okrivljenica je obvezana na naknadu troška prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 kuna.

3. Protiv navedene presude okrivljena odgovorna osoba podnijela je žalbu iz svih žalbenih razloga, navodeći u bitnom da okrivljena pravna osoba nije bila u obvezi podnositi godišnje financijske izvještaje i voditi knjigovodstvo jer nije poslovala od samog osnivanja 2015., tj. nije imala bilo kakvih poslovnih događaja o kojima bi trebala voditi poslovne knjige niti je imala u poslovnim knjigama podatke o imovini i obvezama koji bi se morali evidentirati u poslovnim ili računovodstvenim knjigama subjekta. U tom slučaju trebala je samo dostaviti izjavu o neaktivnosti Financijskoj agenciji, međutim koji propust nije sankcioniran prekršajnim odredbama. Nadalje, žaliteljica ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona budući su razlozi koji su navedeni u presudi potpuno nejasni i proturječni te postoji proturječnost između navoda prvostupanjskog suda u pogledu navođenja da je točan navod obrane da se ne radi o slučaju nepredavanja izjave o neaktivnosti, a nakon toga da jedino predaja takve izjave može dovesti do oslobađanja od kazne za prekršaj koji joj se stavlja na teret, a s obzirom da je u obrazloženju pobijane presude navedeno „pritom je točan navod obrane da ovdje nije optuženo nepredavanje izjave o neaktivnosti za 2017., no kako je to obrazloženo u točki 4.5., samo pravovremena predaja takve izjave može ekskulpirati okrivljenike od nepostupanja po obvezi iz članka 30. ZR-a na predaju godišnjih financijskih izvještaja s ostalom propisanom dokumentacijom radi javne objave za poslovnu 2017. godinu“. Žaliteljica nadalje ističe kako su se financijski izvještaji redovno dostavljali Financijskoj agenciji za svaku godinu, te ističe da Financijska agencija ne prima izjave o neaktivnosti od pravnih osoba koje su obavljale svoju djelatnost pa prestale, već samo od pravnih osoba koje od samog osnivanja, tj. upisa u sudski registar nisu obavljale svoju djelatnost. Zbog navedenog, žaliteljica predlaže ovom Sudu preinačiti pobijanu presudu i osloboditi je optužbe, podredno, istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući predmet u povodu žalbe okrivljenika po službenoj dužnosti, u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), ovaj Sud je utvrdio da na štetu okrivljenice nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona.

6. Razmatrajući nadalje žalbu okrivljenice i ispitujući presudu, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje. Naime, u provedenom postupku, a na temelju izvedenih dokaza, nedvojbeno je utvrđeno da okrivljena odgovorna osoba poduzetnika, nije dostavila Financijskoj agenciji do 30. lipnja 2021. za statističke i druge potrebe propisane financijske izvještaje - bilancu, račun dobiti i gubitka i dodatne podatke, za prethodnu kalendarsku 2020. Ovakvim ponašanjem okrivljena odgovorna osoba ostvarila je sva zakonska obilježja prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu. Upravo je iz Izvatka iz registra godišnjih financijskih izvještaja za 2021. izdanog od strane Financijske agencije 12. travnja 2022. vidljivo da obveznik nije dostavio godišnji financijski izvještaj za statističke i druge potrebe za 2020. godinu, niti izjavu o neaktivnosti u skladu sa člankom 30. stavkom 9. Zakona o računovodstvu.

7. Tvrdnje žalitelja kako pravna osoba nije imala bilo kakvih poslovnih događaja o kojima bi trebala voditi poslovne knjige niti je imala u poslovnim knjigama podatke o imovini i obvezama koji bi se morali evidentirati u poslovnim ili računovodstvenim knjigama subjekta i da je u tom slučaju trebala samo dostaviti izjavu o neaktivnosti Financijskoj agenciji, no takav propust nije sankcioniran prekršajnim odredbama, nisu osnovane. Naime, iz sudskog registra nadležnog Trgovačkog suda u Zagrebu vidljivo je da je okrivljena pravna osoba CONNECTOR j.d.o.o. brisana tek 2. prosinca 2021. Napominje se kako je sve do trenutka brisanja pravne osobe iz sudskog registra nadležnog trgovačkog suda, pravna osoba dužna za svaku godinu Financijskoj agenciji dostaviti financijske izvještaje za statističke i druge potrebe, u zakonom propisanom roku, pa je tako okrivljena odgovorna osoba bila u obvezi dostaviti Financijskoj agenciji propisane financijske izvještaje za 2020. do 30. lipnja 2021., te bi ju od te obveze ekskulpiralo jedino to da je do 30. lipnja 2021. dostavila Financijskoj agenciji Izjavu o neaktivnosti za 2020. godinu. Kako iz Izvatka iz registra godišnjih financijskih izvještaja za 2021. godinu proizlazi da okrivljena odgovorna osoba nije Financijskoj agenciji dostavila Izjavu o neaktivnosti pravne osobe za 2020. Financijskoj agenciji, to je evidentno da na strani okrivljenika nema te ekskulpirajuće okolnosti pa se samo potvrđuje kako je prvostupanjski sud pravilno i točno utvrdio činjenično stanje, uz valjanju primjenu odredaba materijalnog propisa.

8. Stoga, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljenicu osnovano proglasio krivom zbog prekršaja koji joj je stavljen na teret optužnim prijedlogom za što je dao valjane razloge, te da okrivljenica žalbenim navodima nije ničim dovela u sumnju pravilnost i zakonitost iste odluke. Ovdje se napominje kako nije osnovan navod žaliteljice o počinjenoj bitnoj povredi odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona jer da bi razlozi koji su navedeni u presudi bili potpuno nejasni i proturječni te da postoji proturječnost između navoda prvostupanjskog suda u pogledu navođenja da je točan navod obrane da se ne radi o slučaju nepredavanja izjave o neaktivnosti, a nakon toga da jedino predaja takve izjave može dovesti do oslobađanja od kazne za prekršaj koji joj se stavlja na teret. Ovo zato, jer obrazloženje pobijane presude nema rečenicu „pritom je točan navod obrane da ovdje nije optuženo nepredavanje izjave o neaktivnosti za 2017., no kako je to obrazloženo u točki 4.5., samo pravovremena predaja takve izjave može ekskulpirati okrivljenike od nepostupanja po obvezi iz članka 30. ZR-a na predaju godišnjih financijskih izvještaja s ostalom propisanom dokumentacijom radi javne objave za poslovnu 2017. godinu“. Pri tom se još napominje kako je predmet ovog postupka ne predaja dokumentacije radi statističkih i drugih potreba, a ne radi javne objave.

9. Imajući u vidu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj Sud je utvrdio da je izrečena novčana kazna okrivljenoj odgovornoj osobi pravilna i zakonita i da je primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja (članak 36. Prekršajnog zakona). Naime, za prekršaj iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu je u vrijeme počinjenja prekršaja bila propisana novčana kazna za odgovornu osobu u iznosu od 5.000,00 do 20.000,00 kuna, dok je u međuvremenu 1. siječnja 2023. godine stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o računovodstvu (Narodne novine, broj: 114/22), a koji za navedeni prekršaj propisuje novčanu kaznu za odgovornu osobu u iznosu od 660 do 2.650 eura (što je protuvrijednost od 4.972,77 do 19.966,43 kuna, u skladu s fiksnim tečajem od 7,53450 kuna).

10. Međutim, u konkretnom slučaju vodeći računa da je „novi“ zakon neznatno blaži od zakona koji je bio u vrijeme počinjenja prekršaja iz razloga konverzije kuna u euro, ovaj Sud smatra da je izrečena novčana kazna u ublaženom iznosu od 300,00 kuna za odgovornu osobu, pravilno odmjerena i izrečena prema svim okolnostima slučaja uzimajući u obzir utvrđene olakotne okolnosti - nekažnjavanost okrivljenice i da je pravna osoba brisana pa ne postoji bojazan od ponavljanja djela, dok otegotne okolnosti nisu nađene, zbog čega bi ovako izrečena novčana kazna bila izrečena i prema „kasnijem“ zakonu, pa stoga u konkretnom slučaju nije trebalo primijeniti odredbu članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona.

11. Prema uvjerenju ovog Suda izrečenom novčanom kaznom žaliteljici ostvariti će se svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.

12. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezana okrivljenica na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

13. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 29. travnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Ksenija Šupe Vukadinović v.r.

Mladen Genc v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenu odgovornu osobu, branitelja i tužitelja.