Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-12734/2022
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, Mladena Genca, predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje Ksenije Šupe Vukadinović u svojstvu više sudske savjetnice - specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika pravne osobe RAKIAR d.o.o. i odgovorne osobe LĆ, zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu (Narodne novine, broj: 78/15, 134/15, 120/16, 116/18), odlučujući o žalbi okrivljenika pravne osobe RAKIAR d.o.o. i odgovorne osobe LĆ, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 14. rujna 2022., broj: 31. Pp-5719/2022, u sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se neosnovanom žalba okrivljenika pravne osobe RAKIAR d.o.o. i odgovorne osobe LĆ i potvrđuje prvostupanjska presuda.
II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenici pravna osoba RAKIAR d.o.o. i odgovorna osoba LĆ, obvezni su naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 14,00 (četrnaest) eura - svaki okrivljenik, koji su dužni platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 14. rujna 2022., broj: 31. Pp-5719/2022, proglašeni su krivima okrivljenici pravna osoba RAKIAR d.o.o. i odgovorna osoba LĆ zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu i na temelju citiranog propisa, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18), kažnjeni novčanim kaznama i to pravna osoba u iznosu od 3.000,00 kuna / 210,00 eura (fiksni tečaj konverzije 7,5345), a odgovorna osoba u iznosu od 500,00 kuna / 66,36 eura.
2. Okrivljenici su obvezani na naknadu troška prekršajnog postupka svaki u iznosu od 200,00 kuna / 26,54 eura.
3. Protiv navedene presude okrivljenici su podnijeli žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava, a kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, navodeći kako okrivljena pravna osoba godinama nema nikakve poslovne aktivnosti, no ne mogu zatražiti brisanje iz sudskog registra dok se vodi sudski spor oko nekretnine koju posjeduju. Stoga žalitelji smatraju kako nemaju obvezu podnošenja nikakvih financijskih izvještaja Financijskoj agenciji. Kada ih je Porezna uprava zatražila financijske izvještaje 31. kolovoza 2022., spremno su se odazvali i dostavili traženo pa žalitelji smatraju kako su i time ispunili svoju obvezu za koju ih se tereti. Zbog navedenog, žalitelji predlažu ovom Sudu preinačiti pobijanu presudu i osloboditi ih optužbe.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući predmet u povodu žalbe okrivljenika po službenoj dužnosti, u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), ovaj Sud je utvrdio da nije došlo do povrede materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika, da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona.
6. Razmatrajući žalbu okrivljenika i ispitujući presudu, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje. Naime, u provedenom postupku, a na temelju izvedenih dokaza, nedvojbeno je utvrđeno da okrivljena pravna osoba kao poduzetnik i odgovorna osoba poduzetnika, nisu dostavili Financijskoj agenciji do 30. lipnja 2021. za statističke i druge potrebe propisane financijske izvještaje - bilancu, račun dobiti i gubitka i dodatne podatke, za prethodnu kalendarsku 2020. godinu. Ovakvim ponašanjem okrivljenici su ostvarili sva zakonska obilježja prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu.
7. U vezi žalbenih navoda kako činjenično stanje u postupku nije u potpunosti utvrđeno, ističe se kako je sud kao dokaz u postupku izvršio uvid u Izvadak iz registra godišnjih financijskih izvještaja za 2020. godinu, te je utvrdio da do dana izdavanja izvatka 8. travnja 2022. obveznik nije predao financijske izvještaje za statističke i druge potrebe za 2020. godinu niti izjavu o neaktivnosti u skladu sa člankom 30. stavkom 9. Zakona o računovodstvu. Napominje se kako je sve do trenutka brisanja pravne osobe iz sudskog registra nadležnog trgovačkog suda, pravna osoba dužna za svaku godinu Financijskoj agenciji dostaviti financijske izvještaje za statističke i druge potrebe, u zakonom propisanom roku, pa su tako okrivljenici bili u obvezi dostaviti Financijskoj agenciji propisane financijske izvještaje za 2020. do 30. lipnja 2021., te bi ih od te obveze ekskulpiralo jedino to da su do 30. lipnja 2021. dostavili Financijskoj agenciji Izjavu o neaktivnosti za 2020. godinu. Kako iz dokaznog postupka proizlazi da okrivljenici nisu dostavili Izjavu o neaktivnosti pravne osobe za 2020. godinu do 30. lipnja 2021. Financijskoj agenciji, to je evidentno da na strani okrivljenika nema te ekskulpirajuće okolnosti. Jednako tako ne može ih ekskulpirati niti okolnost što su na poziv Porezne uprave od 31. kolovoza 2022. dostavili tražene financijske izvještaje i dokumente.
8. Prvostupanjski sud je proveo sve potrebne dokaze te je u potpunosti utvrdio činjenično stanje tako da nije bilo potrebe za daljnjim provođenjem dokaza. Odluku o prekršajnoj odgovornosti žalitelja prvostupanjski sud je valjano obrazložio, pa takvo obrazloženje prihvaća i ovaj Sud. Navodi žalbe ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja tako da nije došlo niti do pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava, a kako to pogrešno smatraju žalitelji.
9. Imajući u vidu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj Sud je utvrdio da su izrečene novčane kazne okrivljenicima pravilne i zakonite i da su primjerene težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja (članak 36. Prekršajnog zakona). Naime, za prekršaj iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu je u vrijeme počinjenja prekršaja bila propisana novčana kazna za pravnu osobu u iznosu od 10.000,00 kuna do 100.000,00 kuna, a za odgovornu osobu u iznosu od 5.000,00 kuna do 20.000,00 kuna, dok je u međuvremenu 1. siječnja 2023. godine stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o računovodstvu (Narodne novine, broj: 114/22), a koji za navedeni prekršaj propisuje novčanu kaznu za pravnu osobu u iznosu od 1.320,00 eura do 13.270,00 eura (što je protuvrijednost od 9.945,54 kuna do 99.982,82 kuna, u skladu s fiksnim tečajem od 7,53450 kuna), a za odgovornu osobu u iznosu od 660,00 eura do 2.650,00 eura (što je protuvrijednost od 4.972,77 kuna do 19.966,43 kuna, u skladu s fiksnim tečajem od 7,53450 kuna).
10. Međutim, u konkretnom slučaju vodeći računa da je „novi“ zakon neznatno blaži od zakona koji je bio u vrijeme počinjenja prekršaja iz razloga konverzije kuna u euro, ovaj Sud smatra da su izrečene novčane kazne u ublaženom iznosu od 3.000,00 kuna za pravnu osobu i 500,00 kuna za odgovornu osobu, pravilno odmjerene i izrečene prema svim okolnostima slučaja, neovisno o tome što je za okrivljenu odgovornu osobu nastupila rehabilitacija jer je od dana pravomoćnosti odluka proteklo više od tri godine, zbog čega bi ovako izrečene novčane kazne bile izrečene i prema „kasnijem“ zakonu, pa stoga u konkretnom slučaju nije trebalo primijeniti odredbu članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona.
11. Prema uvjerenju ovog Suda i ovako izrečenim ublaženim novčanim kaznama ostvariti će se svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.
12. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to su na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezani okrivljenici na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
13. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 29. travnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Ksenija Šupe Vukadinović v.r.
Mladen Genc v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.