REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1250/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Aleksandri Pomykalo kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja IB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Zajedničkog odvjetničkog društva Marko Gracin & Vatroslav Šego, odvjetnicima iz Zagreba, protiv tuženika ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB 82031999604, zastupanog po punomoćnici VB, dipl.prav., radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 12. ožujka 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, objavljene 29. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKOM ELEKTRIČNOM TRAMVAJU d.o.o., iz Zagreba, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, u roku od 15 dana isplatiti tužitelju IB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.063,14 eura bruto uvećano za zakonske kamate osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, koje teku:

- za kolovoz 2019. na iznos od 104,62 eura od 11. rujna 2019. do isplate,

- za rujan 2019. na iznos od 98,61 eura od 11. listopada 2019. do isplate,

- za listopad 2019. na iznos od 111,55 eura od 11. studenog 2019. do isplate,

- za studeni 2019. na iznos od 99,74 eura od 11. prosinca 2019. do isplate,

- za prosinac 2019. na iznos od 99,51 eura od 11. siječnja 2020. do isplate,

- za siječanj 2020. na iznos od 117,18 eura od 11. veljače 2020. do isplate,

- za veljaču 2020. na iznos od 96,11 eura od 11. ožujka 2020. do isplate,

- za ožujak 2020. na iznos od 101,25 eura od 11. travnja 2020. do isplate,

- za travanj 2020. na iznos od 85,87 eura od 11. svibnja 2020. do isplate,

- za svibanj 2020. na iznos od 98,05 eura od 11. lipnja 2020. do isplate,

- za lipanj 2020. na iznos od 109,38 eura od 11. srpnja 2020. do isplate,

- za srpanj 2020. na iznos od 106,72 eura od 11. kolovoza 2020. do isplate,

- za kolovoz 2020. na iznos od 101,02 eura od 11. rujna 2020. do isplate,

- za rujan 2020. na iznos od 106,75 eura od 11. listopada 2020. do isplate,

- za listopad 2020. na iznos od 106,97 eura od 11. studenog 2020. do isplate,

- za studeni 2020. na iznos od 125,25 eura od 11. prosinca 2020. do isplate,

- za prosinac 2020. na iznos od 137,16 eura od 11. siječnja 2021. do isplate,

- za siječanj 2021. na iznos od 120,29 eura od 11. veljače 2021. do isplate,

- za veljaču 2021. na iznos od 102,72 eura od 11. ožujka 2021. do isplate,

- za ožujak 2021. na iznos od 114,14 eura od 11. travnja 2021. do isplate,

- za travanj 2021. na iznos od 120,04 eura od 11. svibnja 2021. do isplate,

- za svibanj 2021. na iznos od 122,79 eura od 11. lipnja 2021. do isplate,

- za lipanj 2021. na iznos od 131,00 eura od 11. srpnja 2021. do isplate,

- za srpanj 2021. na iznos od 131,82 eura od 11. kolovoza 2021. do isplate,

- za kolovoz 2021. na iznos od 120,97 eura od 11. rujna 2021. do isplate,

- za rujan 2021. na iznos od 120,51 eura od 11. listopada 2021. do isplate,

- za listopad 2021. na iznos od 114,54 eura od 11. studenog 2021. do isplate,

- za studeni 2021. na iznos od 134,06 eura od 11. prosinca 2021. do isplate,

- za prosinac 2021. na iznos od 130,59 eura od 11. siječnja 2022. do isplate,

- za siječanj 2022. na iznos od 118,82 eura od 11. veljače 2022. do isplate,

- za veljaču 2022. na iznos od 98,89 eura od 11. ožujka 2022. do isplate,

- za ožujak 2022. na iznos od 107,96 eura od 11. travnja 2022. do isplate,

- za travanj 2022. na iznos od 114,78 eura od 11. svibnja 2022. do isplate,

- za svibanj 2022. na iznos od 115,92 eura od 11. lipnja 2022. do isplate,

- za lipanj 2022. na iznos od 115,00 eura od 11. srpnja 2022. do isplate,

- za srpanj 2022. na iznos od 122,59 eura od 11. kolovoza 2022. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 31. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa nadalje po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKOM ELEKTRIČNOM TRAMVAJU d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, da tužitelju IB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura, uvećano za zakonske kamate koje na taj iznos teku od 29. travnja 2025. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je od 2. studenoga 2018. zaposlenik društva Zagrebački električni tramvaj d.o.o. U odnosu na radno mjesto tužitelja, ističe se kako je tužitelj temeljem Ugovora o radu od 26. listopada 2018. bio zaposlen na određeno vrijeme na radnom mjestu „Vozač tramvaja I“, šifra radnog mjesta ZS191, Tramvajski promet Trešnjevka, nakon čega je s poslodavcem sklopio još dva ugovora o radu za isto radno mjesto i to 15. listopada 2019. Ugovor o radu na određeno vrijeme te 11. studenoga 2019. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Nadalje, tužitelj je 21. srpnja 2022. sklopio novi Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto Vozač tramvaja III“, šifra radnog mjesta ZS193, Tramvajski promet Trešnjevka, međutim, u naravi se radi o istom radnom mjestu te tužitelj od kada je zasnovao radni odnos do danas, radi na istom radnom mjestu s identičnim radnim zadacima. U skladu s odredbom čl. 6. i 7. Ugovora o radu sklopljenih 26. listopada 2019., 15. listopada 2019. te 11. studenoga 2019. određeno je kako će se radniku, ovdje tužitelju, obračunavati i isplaćivati plaća sukladno Kolektivnom ugovoru i Pravilniku o radu, i to prema koeficijentu složenosti poslova 2,20. Odredbom čl. 6. Ugovora o radu od 21. srpnja 2022. određeno je kako će se radniku isplaćivati plaća prema koeficijentu složenosti poslova 2,40.

2. Do provedbe statusnih promjena 2018. tuženik je imao svojstvo podružnice Zagrebačkog holdinga d.o.o., a nakon provedbe statusnih promjena i osnivanja tuženika kao pravne osobe kod njega je produžena primjena TKU koji se primjenjivao u Zagrebačkom holdingu d.o.o. Tim Temeljnim kolektivnim ugovorom za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o., Dodatkom V. Temeljnog kolektivnog ugovora te Pravilnikom o radu za društvo Zagrebački holding d.o.o., a koji su se do 31. prosinca 2019. primjenjivali na tuženika, određeno je da osnovnu plaću radnika za puno radno vrijeme i normalni učinak čini zbroj umnoška osnovice i koeficijenta karakteristične skupine poslova i zadaća u koju je razvrstano radno mjesto na koje je radnik raspoređen, stalnog dodatka i dodatka na radni staž. Na istovjetan način osnovnu plaću člankom 67. regulira i Kolektivni ugovor za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. od 31. prosinca 2019., koji se primjenjivao od 1. siječnja 2020. godine.

3. Obračunavanjem plaće prema koeficijentu 2,20 tužitelj je u periodu od 2. studenoga 2018. kao dana početka rada na radnom mjestu „Vozač tramvaja I“, do 1. kolovoza 2022. kao dana početka rada na radnom mjestu „Vozač tramvaja III“, diskriminiran u odnosu na druge radnike tuženika koji obavljaju isti posao. Nakon sklapanja ugovora o radu za radno mjesto „Vozač tramvaja III“ tužitelju se plaća također obračunavala primjenom koeficijenta 2,40 iako su njegovi radni zadaci bili nepromijenjeni. Tužitelj je temeljem svih sklopljenih ugovora o radu obavljao u naravi isti posao slijedom čega mu se temeljem ranije sklopljenih ugovora o radu plaća neosnovano obračunavala primjenom koeficijenta 2,20. Naime, drugim tuženikovim radnicima, koji su u naravi obavljali iste poslove kao tužitelj, mjesečna plaća je već tada obračunavana primjenom koeficijenta 2,40, čime su u konačnici ostvarivali bitno višu osnovnu plaću od tužitelja. Diskriminacijski učinak još je jasniji ako se uzme u obzir da se u konkretnom slučaju radilo o radnom mjestu koje je organizirano kao rad u smjenama, pri čemu je nerijetko bio slučaj da nakon odrađene radne smjene pojedinog vozača zamjenjuje drugi vozač koji nastavlja voziti isti tramvaj na istoj relaciji do završetka svoje smjene, obavljajući iste radne zadatke, ali pritom dobiva veću plaću od vozača kojeg je prethodno zamijenio jer mu se plaća obračunava po koeficijentu 2,40, a ne 2,20.

4. Radnici tuženika koji su zaposleni na radnom mjestu vozača tramvaja vrše primopredaju smjena sukladno rasporedu kojega tuženik objavljuje svakoga petka na svojim internim stranicama, a jedino iz kojega rasporeda je vidljivo koji je od vozača upravljao tramvajem, kojim tramvajem je upravljao te u kojem vremenu.

5. Tužitelj ističe kako je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnicima za jednak rad i rad jednake vrijednosti. Odredbe o određivanju i jednakosti plaća sadržane u čl. 90. i 91. Zakona o radu (u daljnjem tekstu: ZR) koje se ne odnose samo na jednakost plaća žena i muškaraca, već općenito na jednakost plaća istih radnih mjesta.

6. Temeljem izračuna razlike plaće primjenom koeficijenta 2,40 u skladu s podacima sadržanima u priloženim platnim listama, proizlazi kako je tužitelj za period od kada je zasnovao radni odnos pa do zaključno sa srpnjem 2022., uskraćen za 4.585,68 eura bruto, a koji iznos predstavlja razliku plaća koje su mu morale biti obračunate i isplaćene po koeficijentu 2,40 i plaća koje su mu obračunate i isplaćene po koeficijentu 2,20. Plaća se, u skladu s kolektivnim ugovorima te ugovorima o radu, isplaćuje najkasnije do desetog dana u mjesecu za rad u prethodnom obračunskom razdoblju.

7. Tužitelj je podneskom od 27. studenog 2024. uredio tužbeni zahtjev kao u izreci.

8. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja, navodeći da je nesporno da je tužitelj radio kod tuženika u utuženom razdoblju. U programu prekvalifikacije za vozača tramvaja tužitelj je bio obvezan pohađati nastavu, izvršavati ostale predviđene obveze utvrđene programom prekvalifikacije te položiti završni ispit. Nakon položenog završnog ispita za zanimanje vozač tramvaja tužitelj se upućuje na uvođenje u rad uz nadzor vozača

- mentora u trajanju od 30 dana. Uvođenje u rad je sastavni dio prekvalifikacije. Nakon položenog završnog ispita i uspješno okončanog uvođenja u rad, tužitelj i tuženik sklapaju ugovor o radu kojim će kandidat zasnovati radni odnos kod naručitelja za obavljanje poslova vozača tramvaja. Tek nakon provedene prekvalifikacije za zanimanje vozač/vozačica tramvaja s tužiteljem je zaključen ugovor o radu na određeno vrijeme s pripadajućim koeficijentom složenosti poslova radnog mjesta „Vozač tramvaja I“- 2,20, uz probni rad od dva mjeseca.

9. Iz navedenog se može jasno zaključiti da je temeljem prvog ugovora o radu tužitelj obavljao posao vozača tramvaja kao vozač početnik, odnosno isti je prvi puta obavljao posao za koji je bio osposobljen temeljem navedenog programa prekvalifikacije i iz tog razloga je potpuno netočan navod tužitelja da je obavljao isti posao kao primjerice ostali vozači tramvaja koji godinama rade kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme. Dakle, iz navedenih razloga tužitelju je ponuđen ugovor s nižim koeficijentom 2,20, a tek kasnije nakon više godina obavljanja poslova vozača tramvaja tužitelju je ponuđen ugovor o radu s koeficijentom 2,40, sukladno njegovim sposobnostima, vještinama, radnom iskustvu u tome zanimanju i vrednovanju njegovog rada od strane tuženika.

10. Upravo suprotno navodima tužitelja, vozači tramvaja koji primaju plaću prema koeficijentu složenosti poslova 2,20, kao što je u određenom razdoblju primao tužitelj, i vozači tramvaja koji primaju plaću prema koeficijentu složenosti poslova 2,40, ne obavljaju jednak rad, odnosno rad jednake vrijednosti, a posebice uzimajući u obzir kriterije kao što su vještine radnika i njihova odgovornost.

11. Sukladno Katalogu radnih mjesta po grupama složenosti poslova - GRUPA SLOŽENOSTI POSLOVA V. (VKV, SSS) 2,11-2,40, a koji je sastavni dio Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta ZET-a iz 2015., utvrđena su sljedeća radna mjesta: VOZAČ TRAMVAJA I – koeficijent složenosti poslova 2,20, VOZAČ TRAMVAJA II – koeficijent složenosti poslova 2,30, VOZAČ TRAMVAJA III – koeficijent složenosti poslova 2,40. Sukladno Prilogu 3 - Katalogu radnih mjesta po grupama složenosti poslova, s tužiteljem je zaključen ugovor o radu u kojem je određena plaća prema koeficijentu složenosti poslova 2,20 i u tom slučaju radnik nakon obavljenog rada ima pravo na isplatu ugovorene i određene plaće.

12. Ujedno se ističe da su 22. kolovoza 2019. donesene izmjene i dopune Pravilnika iz 2015. kojima je u određenom dijelu izmijenjena organizacijska struktura te usklađeni nazivi sukladno statusnoj promjeni tuženika. Navedeni raspon koeficijenata složenosti poslova u skladu je s čl. 71. Temeljnog Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Zagreba, a prema kojem se radno mjesto vozača svrstava u V. grupu složenosti poslova s koeficijentom složenosti poslova od 2,11–2,40. Također, čl. 70. Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. iz 2019. i Kolektivnog ugovora iz 2023. koji je trenutno na snazi, predviđen je raspon koeficijenta za KV, VK i SSS od 2,01 do 3,00, što znači da je radnik i po novom općem aktu poslodavca unutar predviđene grupe raspona koeficijenta.

13. Dakle, plaća tužitelja je određena ugovorom o radu, u skladu s važećim aktima koje je donio poslodavac (Kolektivnim ugovorom). Prema odredbi čl. 90. važećeg Zakona o radu, poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom ugovorom o radu. Prema tome, tuženik je izvršio svoju ugovornu obvezu.

14. Potpuno su netočni navodi tužitelja u kojima se navodi da je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao poslove složenosti koeficijenta 2,40, te da je stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na druge radnike koji obavljaju iste poslove i radne zadatke te za isti rad i posao primaju plaću koeficijenta složenosti poslova 2,40. Tužitelju, kao i ostalim novozaposlenim vozačima tramvaja kod tuženika, prvim ponuđenim ugovorom o radu na određeno vrijeme (koeficijent složenosti 2,20) određena je plaća kojom je u potpunosti vrednovan njihov rad. Tijekom selekcijskog postupka i prilikom potpisivanja ugovora o radu tužitelj je bio upoznat s visinom plaće koju će primati (koeficijent složenosti poslova 2,20). Tužitelj je mogao odbiti ponudu ugovora o radu, tj. ne potpisati isti ukoliko nije bio zadovoljan ponuđenim koeficijentom složenosti poslova 2,20 za radno mjesto „Vozač tramvaja I“ za koje je zaključio ugovor o radu.

15. Tuženik ukazuje da je ugovor o radu dvostranoobvezni pravni posao koji nastaje suglasnošću volja poslodavca i radnika. Tužitelju su već u vrijeme sklapanja ugovora o radu bile poznate sve činjenice i okolnosti vezane uz navedeno radno mjesto pa tako i odredbe vezane za određivanje plaće. Samim time, tužitelj je znao i pristao da mu plaća bude određena sukladno koeficijentu koji je određen za navedeno radno mjesto, odnosno 2,20.

16. Odredbom čl. 7. st. 1. važećeg Zakona o radu propisano je da je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, dok je radnik obvezan prema uputama poslodavca danima u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao. Prema odredbi čl. 15. st. 1. t. 8. Zakona o radu ugovor o radu mora sadržavati podatak o bruto plaći, a što u konkretnom slučaju je, dakle, poslodavac dužan radniku dati posao i radnik nakon obavljenog rada ima pravo na isplatu tako ugovorene i određene plaće.

17. Dakle, tuženik je tužitelju plaću obračunavao i isplaćivao sukladno sklopljenom ugovoru o radu na neodređeno vrijeme. Tuženik je izvršio svoju ugovornu obvezu, a ugovor poslodavaca i radnika o radnom mjestu i visini plaće nije protivan niti jednoj kogentnoj normi koja bi bila temelj za prihvaćanje tužbenog zahtjeva tužitelja kojim isti traži da sud naloži tuženiku da mu isplati plaću različitu od one koja je između njih ugovorena.

18. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u: Ugovor o radu (strana 10-11, 12-14, 15-17, 18-20 spisa), prenošenje ugovora o radu na novog poslodavca (strana 21 spisa), Pravilnik o radu (strana 22-25 spisa), Temeljni kolektivni ugovor (strana 26-29 spisa), Dodatak TEKU (strana 30-36 spisa), Kolektivni ugovor (strana 37- 77 spisa), isplatne liste (strana 78-87, 170 spisa), Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta (strana 96-112 spisa), Izmjenu i dopunu Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta (strana 113-126 spisa), nazive radnih mjesta i grupa složenosti 8strana 139-140 spisa), dokumentaciju u eSpisu (strana 148-169, 181-205 spisa), obračun utuženog potraživanja (strana 174 spisa), saslušan je svjedok HB (strana 210 spisa), saslušan je tužitelj (strana 211 spisa).

19. Ocjenjujući rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

20. Prvenstveno, neosnovano je pozivanje tuženika na odredbe čl. 133. Zakona o radu da ako je tužitelj smatrao da mu je povrijeđeno njegovo pravo iz radnog odnosa trebao je podnijeti zahtjev za zaštitu prava u roku propisanom, budući je navedenom odredbom propisano da se zahtjev za zaštitu prava podnosi u zakonskom roku, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa, a u ovom slučaju se upravo radi o novčanom potraživanju radnika za koje nije bio u obvezi podnošenja zahtjeva za zaštitu prva.

21. Među strankama je nesporno da je tužitelj s tuženikom sklopio više uzastopnih ugovora o radu za obavljanje poslova radnog mjesta Vozač tramvaja I s koeficijentom obračuna plaće 2,20, a ugovorom o radu od 21. srpnja 2022. za obavljanje poslova radnog mjesta Vozač tramvaja III s koeficijentom obračuna plaće 2,40.

22. Među strankama je sporno pripada li tužitelju pravo na isplatu razlike plaće između koeficijenta 2,20 i 2,40 za razdoblje od kolovoza 2019. do srpnja 2022. s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

23. Izvršenim uvidom u Pravilnik o radu tuženika iz studenoga 2016. utvrđeno je da su mjesta vozača razvrstana u grupu složenosti V. - VK i SSS s koeficijentima složenosti od 2,11 do 2,40.

24. Izvršenim uvidom u TKU za radnike u trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Zagreba i Dodatak V TKU Kolektivni ugovor tuženika iz veljače 2002. utvrđeno je da su u čl. 70 mjesta vozača razvrstana u grupu složenosti V. - VK i SSS s koeficijentima složenosti od 2,11 do 2,40.

25. Izvršenim uvidom u Kolektivni ugovor tuženika (u daljnjem tekstu KU) iz prosinca 2019. utvrđeno je da su čl. 70. utvrđena sva radna mjesta na koja se primjenjuje KU i razvrstana su u četiri grupe složenosti s koeficijentima i otežanim uvjetima rada, a sastavni su dio KU-a. Prema navedenom članku radno mjesto tužitelja razvrstano je u grupu složenosti II čija su obilježja grupa poslova koja podrazumijeva srednje složene poslove i zadatke na kojima se rad ponavlja uz povremenu pojavu novih poslova, a među kojima su i poslovi vozača, a utvrđeni koeficijent složenosti je od 2,01 do 3,00. Nadalje, čl. 73. utvrđeno je da se Ugovorom o radu utvrđuje pripadajući koeficijent radnog mjesta i dodaci koji se ostvaruju na pojedinom radnom mjestu.

26. Izvršenim uvidom u Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog holdinga d.o.o. Podružnica ZET-a, u Prilogu 3, utvrđeno je da su koeficijent složenosti poslova vozača I u grupi V (KV, SSS) s koeficijentom vozača autobusa I - 2,20 za SSS.

27. Uvidom u isplatne liste tužitelja razvidno je da je istom utvrđen koeficijent, 2,400, i da je isti korigiran na - 0,20. Tijekom postupka tuženik nije dokazao opravdanost razloga za takvo korigiranja koeficijenta, odnosno umanjenje koeficijenta za 0,20.

28. Tužitelj u svom iskazu navodi da od 2018. radi na poslovima vozača tramvaja, da su prvotno svi mlađi imali koeficijent 2,22 njih 80-100, potom se izjednačilo na 2,4, sada 2,6, i da su svi obavljali iste poslove kao i starije kolege (vožnja tramvaja, prodaja karata, rad u smjenama).

29. Saslušani svjedok HB iskazao je da kod tuženika vozi tramvaj 23 godine, od 2024. isplaćuje mu se plaća po koeficijentu 2,6, a prije toga je bila 2,4, i obavlja iste poslove kao tužitelj, nema razlike u vrsti poslova.

30. Sud je iskaz tužitelja i svjedoka prihvatio u cijelosti kao životan, uvjerljiv i suglasan s dokumentacijom dostavljenom u spisu, iz kojeg proizlazi da je tužitelj u utuženom periodu obavljao kod tuženika iste poslove na radnom mjestu vozača tramvaja kao i drugi radnici na istim poslovima i da ne postoji razlika između obavljanja poslova na radnim mjestima vozača tramvaja I i vozača tramvaja III, a tuženik tijekom postupka svoju tvrdnju da to nije tako nije dokazao.

31. Odredbom čl. 91. st. 1. Zakona o radu ('Narodne novine' 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, u daljem tekstu ZR) propisano je da je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad i rad jednake vrijednosti; st. 2. određuje da se o radu jednake vrijednosti radi ako dvije osobe različitoga spola obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima ili bi mogle jedna drugu zamijeniti u odnosu na posao koji obavljaju, ako je rad koji jedna od njih obavlja slične naravi radu koji obavlja druga, a razlike između obavljenog posla i uvjeta pod kojima ih obavlja svaka od njih nemaju značaja u odnosu na narav posla u cijelosti ili se pojavljuju tako rijetko da ne utječu na narav posla u cijelosti, te ako je rad koji jedna od njih obavlja jednake vrijednosti kao rad koji obavlja druga, uzimajući u obzir kriterije kao što su stručna sprema, vještine, odgovornost, uvjeti u kojima se rad obavlja te je li rad fizičke naravi. Pri tome odredbe ZR-a o jednakosti plaća za jednaki rad i rad jednake vrijednosti koje se odnose na jednakost plaća žene i muškarca sud tumači ekstenzivno tako da se ne odnose samo na osobe različitoga spola nego općenito na jednakost plaća svih radnika koji obavljaju jednake poslove bez obzira na naziv radnog mjesta, kao što je ovdje slučaj.

32. Odredbom čl. 91. st. 5. ZR-a ništetna je odredba ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugoga pravnog akta koja je protivna čl. 91. st. 1. ZR-a, stoga su ništetne i odredbe Ugovora o radu koje je tužitelj sklopio s tuženikom, a kojima je koeficijent za obračun plaće tužitelja na radnom mjestu vozača tramvaja utvrđen u visini 2,20 umjesto u visini od 2,40, jer je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao isti posao u istim uvjetima kao i drugi zaposlenici tuženika na radnom mjestu vozača tramvaja, te je mogao zamijeniti bilo kojeg vozača tramvaja koji je u navedenom razdoblju primao plaću prema koeficijentu 2,40.

33. Slijedom navedenoga sud je prihvatio tužbeni zahtjev i tužitelju dosudio traženi iznos razlike bruto plaće za utuženo razdoblje koju bi ostvario po koeficijentu 2,40, sa zateznim kamatama prema odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, u daljem tekstu ZOO) koji propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine duguje i zakonske zatezne kamate, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza sadržan u bruto plaći.

34. Temeljem odredbe čl. 154. u svezi čl. 156. ZPP-a tužitelju su dosuđeni troškovi koji su bili prijeko potrebni radi vođenja parnice i zastupanja po punomoćniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), a čiji trošak se sastoji od troškova sastava tužbe 100 bodova, pristup na ročište 24.10.2024. i 12.3.2025. svako po 100 bodova, dva obrazložena podneska svaki po 100 bodova, ukupno 500 bodova odnosno 1.000,00 eura, uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 250,00 eura. Ukupno je tužitelju priznat trošak u iznosu od 1.250,00 eura.

35. Tužitelj je temeljem odredbe čl. 15. st. 1. točka 3. Zakona o sudskim pristojbama oslobođen od plaćanja istih.

U Zagrebu 29. travnja 2025.

Sutkinja:

Aleksandra Pomykalo

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 5 primjeraka, u roku 15 dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude, sukladno odredbi čl. 335. st. 7., 8. i 9. ZPP-a.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika