REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-598/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Aleksandri Pomykalo kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Zajedničkog odvjetničkog društva Marko Gracin & Vatroslav Šego, odvjetnicima iz Zagreba, protiv tuženika ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB 82031999604, zastupanog po punomoćnici UČ, dipl.prav., radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 13. ožujka 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, objavljene 29. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKOM ELEKTRIČNOM TRAMVAJU d.o.o., iz Zagreba, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, u roku od 15 dana isplatiti tužitelju ZČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.425,09 eura bruto uvećano za zakonske kamate, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, koje teku:

- za travanj 2019. na iznos od 101,90 eura od 11. svibnja 2019. do isplate,

- za svibanj 2019. na iznos od 107,31 eura od 11. lipnja 2019. do isplate,

- za lipanj 2019. na iznos od 94,41 eura od 11. srpnja 2019. do isplate,

- za srpanj 2019. na iznos od 102,72 eura od 11. kolovoza 2019. do isplate,

- za kolovoz 2019. na iznos od 110,26 eura od 11. rujna 2019. do isplate,

- za rujan 2019. na iznos od 103,48 eura od 11. listopada 2019. do isplate,

- za listopad 2019. na iznos od 108,81 eura od 11. studenog 2019. do isplate,

- za studeni 2019. na iznos od 93,81 eura od 11. prosinca 2019. do isplate,

- za prosinac 2019. na iznos od 104,59 eura od 11. siječnja 2020. do isplate,

- za siječanj 2020. na iznos od 108,43 eura od 11. veljače 2020. do isplate,

- za veljaču 2020. na iznos od 96,28 eura od 11. ožujka 2020. do isplate,

- za ožujak 2020. na iznos od 97,40 eura od 11. travnja 2020. do isplate,

- za travanj 2020. na iznos od 83,67 eura od 11. svibnja 2020. do isplate,

- za svibanj 2020. na iznos od 104,59 eura od 11. lipnja 2020. do isplate,

- za lipanj 2020. na iznos od 105,49 eura od 11. srpnja 2020. do isplate,

- za srpanj 2020. na iznos od 107,11 eura od 11. kolovoza 2020. do isplate,

- za kolovoz 2020. na iznos od 113,85 eura od 11. rujna 2020. do isplate,

- za rujan 2020. na iznos od 109,58 eura od 11. listopada 2020. do isplate,

- za listopad 2020. na iznos od 107,11 eura od 11. studenog 2020. do isplate,

- za studeni 2020. na iznos od 110,88 eura od 11. prosinca 2020. do isplate,

- za prosinac 2020. na iznos od 129,32 eura od 11. siječnja 2021. do isplate,

- za siječanj 2021. na iznos od 126,90 eura od 11. veljače 2021. do isplate,

- za veljaču 2021. na iznos od 103,55 eura od 11. ožujka 2021. do isplate,

- za ožujak 2021. na iznos od 113,45 eura od 11. travnja 2021. do isplate,

- za travanj 2021. na iznos od 92,52 eura od 11. svibnja 2021. do isplate,

- za svibanj 2021. na iznos od 105,95 eura od 11. lipnja 2021. do isplate,

- za lipanj 2021. na iznos od 120,02 eura od 11. srpnja 2021. do isplate,

- za srpanj 2021. na iznos od 115,85 eura od 11. kolovoza 2021. do isplate,

- za kolovoz 2021. na iznos od 131,16 eura od 11. rujna 2021. do isplate,

- za rujan 2021. na iznos od 123,32 eura od 11. listopada 2021. do isplate,

- za listopad 2021. na iznos od 120,39 eura od 11. studenog 2021. do isplate,

- za studeni 2021. na iznos od 131,27 eura od 11. prosinca 2021. do isplate,

- za prosinac 2021. na iznos od 130,76 eura od 11. siječnja 2022. do isplate,

- za siječanj 2022. na iznos od 122,72 eura od 11. veljače 2022. do isplate,

- za veljaču 2022. na iznos od 109,59 eura od 11. ožujka 2022. do isplate,

- za ožujak 2022. na iznos od 109,56 eura od 11. travnja 2022. do isplate,

- za travanj 2022. na iznos od 118,87 eura od 11. svibnja 2022. do isplate,

- za svibanj 2022. na iznos od 120,12 eura od 11. lipnja 2022. do isplate,

- za lipanj 2022. na iznos od 112,91 eura od 11. srpnja 2022. do isplate,

- za srpanj 2022. na iznos od 115,18 eura od 11. kolovoza 2022. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 31. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa nadalje po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKOM ELEKTRIČNOM TRAMVAJU d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, da tužitelju ZČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura, uvećano za zakonske kamate koje na taj iznos teku od 29. travnja 2025. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je od studenoga 2018. zaposlenik društva Zagrebački električni tramvaj d.o.o. U odnosu na radno mjesto tužitelja, ističe se kako tužitelj ne raspolaže prvim ugovorom o radu iz listopada 2018. kojim se zapošljava kod tuženika na radno mjesto vozača tramvaja, a kojim je bio zaposlen na određeno vrijeme na radnom mjestu „Vozač tramvaja I“, šifra radnog mjesta ZS191, Tramvajski promet Trešnjevka. Dana 12. studenoga 2019. tužitelj je sklopio novi ugovor o radu na neodređeno vrijeme za isto radno mjesto, a 22. srpnja 2022. tužitelj sklapa ugovor na neodređeno za radno mjesto „Vozač tramvaja III“, šifra radnog mjesta ZS193, Tramvajski promet Trešnjevka, međutim, u naravi se radi o istom radnom mjestu s identičnim radnim zadacima.

2. U skladu s odredbom čl. 6. Ugovora o radu sklopljenog 12. studenoga 2019. određeno je kako će se radniku, ovdje tužitelju, obračunavati i isplaćivati plaća sukladno Kolektivnom ugovoru i Pravilniku o radu, i to prema koeficijentu složenosti poslova 2,20. Odredbom čl. 6. Ugovora o radu od 22. srpnja 2022. određeno je kako će se radniku isplaćivati plaća prema koeficijentu složenosti poslova 2,40.

3. Do provedbe statusnih promjena 2018. tuženik je imao svojstvo podružnice Zagrebačkog holdinga d.o.o., a nakon provedbe statusnih promjena i osnivanja tuženika kao pravne osobe kod njega je produžena primjena TKU koji se primjenjivao u Zagrebačkom holdingu d.o.o. Tim Temeljnim kolektivnim ugovorom za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o., Dodatkom V. Temeljnog kolektivnog ugovora te Pravilnikom o radu za društvo Zagrebački holding d.o.o., a koji su se do 31. prosinca 2019. primjenjivali na tuženika, određeno je da osnovnu plaću radnika za puno radno vrijeme i normalni učinak čini zbroj umnoška osnovice i koeficijenta karakteristične skupine poslova i zadaća u koju je razvrstano radno mjesto na koje je radnik raspoređen, stalnog dodatka i dodatka na radni staž. Na istovjetan način osnovnu plaću člankom 67. regulira i Kolektivni ugovor za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. od 31. prosinca 2019., koji se primjenjivao od 1. siječnja 2020. godine.

4. Obračunavanjem plaće prema koeficijentu 2,20 tužitelj je u periodu od studenoga 2018., kao dana početka rada na radnom mjestu „Vozač tramvaja I“, do 1. kolovoza 2022., kao dana početka rada na radnom mjestu „Vozač tramvaja III“, diskriminiran u odnosu na druge radnike tuženika koji obavljaju isti posao. Nakon sklapanja ugovora o radu za radno mjesto „Vozač tramvaja III“ tužitelju se plaća također obračunavala primjenom koeficijenta 2,40 iako su njegovi radni zadaci bili nepromijenjeni.

5. Drugim tuženikovim radnicima, koji su u naravi obavljali iste poslove kao tužitelj, mjesečna plaća je već tada obračunavana primjenom koeficijenta 2,40, čime su u konačnici ostvarivali bitno višu osnovnu plaću od tužitelja.

6. Diskriminacijski učinak još je jasniji ako se uzme u obzir da se u konkretnom slučaju radilo o radnom mjestu koje je organizirano kao rad u smjenama, pri čemu je nerijetko bio slučaj da nakon odrađene radne smjene pojedinog vozača zamjenjuje drugi vozač koji nastavlja voziti isti tramvaj na istoj relaciji do završetka svoje smjene, obavljajući iste radne zadatke, ali pritom dobiva veću plaću od vozača kojeg je prethodno zamijenio jer mu se plaća obračunava po koeficijentu 2,40, a ne 2,20. Radnici tuženika koji su zaposleni na radnom mjestu vozača tramvaja vrše primopredaju smjena sukladno rasporedu kojega tuženik objavljuje svakoga petka na svojim internim stranicama, a jedino iz kojega rasporeda je vidljivo koji je od vozača upravljao tramvajem, kojim tramvajem je upravljao te u kojem vremenu.

7. Tužitelj ističe kako je Poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnicima za jednak rad i rad jednake vrijednosti. Odredbe o određivanju i jednakosti plaća sadržane u čl. 90. i 91. Zakona o radu (u daljnjem tekstu: ZR) koje se ne odnose samo na jednakost plaća žena i muškaraca, već općenito na jednakost plaća istih radnih mjesta. Unatoč tome što je Ugovorom o radu određeno da se tužitelju plaća obračunava i isplaćuje po koeficijentu 2,20, tuženik je bio dužan, s obzirom na sve ranije navedeno, već tada obračunavati i isplaćivati plaću tužitelju po koeficijentu 2,40 jer je u skladu s člankom 91. stavkom 1. Zakona o radu poslodavac dužan radnicima isplaćivati jednaku plaću za jednak rad i rad jednake vrijednosti dok je sukladno stavku 5. istoga članka svaka odredba suprotna tome ništetna.

8. Temeljem izračuna razlike plaće primjenom koeficijenta 2,40 u skladu s podacima sadržanima u priloženim platnim listama, proizlazi kako je tužitelj za period od kada je zasnovao radni odnos pa do zaključno sa srpnjem 2022., uskraćen za 5.192,00 eura bruto, a koji iznos predstavlja razliku plaća koje su mu morale biti obračunate i isplaćene po koeficijentu 2,40 i plaća koje su mu obračunate i isplaćene po koeficijentu 2,20. Plaća se, u skladu s Kolektivnim ugovorima te ugovorima o radu, isplaćuje najkasnije do desetog dana u mjesecu za rad u prethodnom obračunskom razdoblju.

9. Tužitelj je podneskom od 25. rujna 2024. uredio tužbeni zahtjev kao u izreci.

10. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja, navodeći da u ovom predmetu nisu ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe jer je prije podnošenja tužbe tužitelj, ukoliko je već smatrao da je njegovo pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, morao uputiti zahtjev poslodavcu za zaštitu prava radnika, što je tužitelj propustio učiniti. Sukladno čl. 133. Zakona o radu („Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.) radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo odnosno saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava. Dakle, ukoliko je tužitelj smatrao da mu je povrijeđeno njegovo pravo iz radnog odnosa, trebao je podnijeti zahtjev za zaštitu prava u roku propisanom u čl. 133. Zakona o radu.

11. Nastavno na navode iz tužbe, nesporno je da je tužitelj radnik kod tuženika na radnom mjestu „Vozač tramvaja“ u Tramvajskom prometu Trešnjevka. U utuženom razdoblju, temeljem zaključenih ugovora o radu, radniku je bio utvrđen koeficijent složenosti poslova 2,20 za radno mjesto „Vozač tramvaja I“.

12. Sukladno Katalogu radnih mjesta po grupama složenosti poslova – Grupa složenosti poslova V. (VKV, SSS) 2,11–2,40, a koji je sastavni dio Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta ZET-a iz 2015., utvrđena su sljedeća radna mjesta: VOZAČ TRAMVAJA I – koeficijent složenosti poslova 2,20; VOZAČ TRAMVAJA II – koeficijent složenosti poslova 2,30 i VOZAČ TRAMVAJA III – koeficijent složenosti poslova 2,40. Navedeni raspon koeficijenata složenosti poslova u skladu je s čl. 71. Temeljnog Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkim društva u vlasništvu Grada Zagreba, a prema kojem se radno mjesto vozača svrstava u V. grupu složenosti poslova s koeficijentom složenosti poslova od 2,11 do 2,40. Navedeni raspon koeficijenata složenosti poslova u skladu je s čl. 70. Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. iz 2019. i trenutno važećeg Kolektivnog ugovora iz 2023., a prema kojem se radno mjesto vozača svrstava u II. grupu složenosti poslova s koeficijentom složenosti poslova od 2,01 do 3,00. Dakle, plaća tužitelja je određena ugovorom o radu, u skladu s važećim aktima koje je donio poslodavac (Kolektivnim ugovorom). Prema odredbi čl. 90. Zakona o radu poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom ugovorom o radu. Prema tome, tuženik je izvršio svoju ugovornu obvezu.

13. Tuženik ukazuje da je ugovor o radu dvostranoobvezni pravni posao koji nastaje suglasnošću volja poslodavca i radnika. Tužitelju su već u vrijeme sklapanja ugovora o radu bile poznate sve činjenice i okolnosti vezane uz navedeno radno mjesto pa tako i odredbe vezane za određivanje plaće. Samim time, tužitelj je znao i pristao da mu plaća bude određena sukladno koeficijentu koji je određen za navedeno radno mjesto, odnosno 2,20.

14. Zaključno, navodi tužitelja da tuženik neosnovano vrši korekciju koeficijenta za 0,20 su neistiniti jer tužitelj prima plaću u skladu s koeficijentom radnog mjesta za koje je potpisao ugovor o radu. Podaci na isplatnim listama radnika automatski se ispisuju temeljem podataka koji se povlače iz sustava, odnosno programa Argosy koje poslodavac, ovdje tuženik, koristi za vođenje elektronske evidencije svih potrebnih osobnih podataka o radniku i podataka relevantnih za njegov radno pravni status i odnos kod poslodavca. Zbog ograničenosti mogućnosti akcija u sustavu i mogućnosti programa, a obzirom na kompleksne izmjene svih dosadašnjih organizacija i sistematizacija radnih mjesta koje je sa šiframa svih radnih mjesta potrebno evidentirati u samom sustavu, ovo pitanje je isključivo tehničke naravi i ne utječe na isplatu plaće koja je isplaćena sukladno ugovoru o radu kojeg je radnik sklopio.

15. Netočni su navodi tužitelja da su predloženi svjedoci, kao i drugi vozači tramvaja kod tuženika kojima se obračunava plaća po koeficijentu 2,40 , obavljali isti rad s istim uvjetima kao i tužitelj u utuženom razdoblju. Upravo suprotno navodima tužitelja postoje razlike u radnom iskustvu, vještinama i radu koji obavljaju, obzirom da voze različite tramvajske linije.

16. Iz priloženih ugovora o radu, za radno mjesto „Vozač III“, u članku 2. u opisu poslova tog radnog mjesta, vidljivo je da, između ostalog „ G III“ obavlja poslove mentora u okviru svog radnog mjesta, dok takav posao nije u opisu poslova radnog mjesta „Vozač I“. Poslovi mentorstva su istaknuti kao jedna od razlika između poslova radnog mjesta „Vozač I“ i „Vozač III“ te takve poslove, između ostalog, mogu obavljati samo vozači na radnom mjestu „Vozač III“. Time se želi ukazati na važnosti u razlici u znanju, vještinama i radnom iskustvu vozača pa se u skladu s tim daju i složeniji poslovi duže zaposlenim vozačima (zaposlenim na radnom mjestu „ G III“) kao što je obavljanje mentorstva mladim novozaposlenim vozačima. Napominjemo kako mentoriranje nije istaknuto kao isključivi razlog i temelj za primjenu različitog koeficijenta složenosti poslova i nije sporno da se vozačima koji obavljaju poslove mentorstva nad novim kolegama za to isplaćuje poseban dodatak na plaću, a plaća im se obračunava i isplaćuje sukladno koeficijentu složenosti poslova koji je određen njihovim ugovorima o radu.

17. Zbog svega navedenog tuženik je razvrstao vozače u tri skupine odnosno utvrdio tri radna mjesta (Vozač tramvaja I, Vozač tramvaja II, Vozač tramvaja III) i za sva navedena radna mjesta je utvrdio da im pripada različit koeficijent složenosti poslova (2,20, 2,30 i 2,40). Također, iz Karte radnog mjesta za Vozača tramvaja I proizlazi da nije potrebno radno iskustvo na poslovima vozača, dok je za radno mjesto Vozača tramvaja III potrebno radno iskustvo od 2 godine i to na poslovima vozača tramvaja u ZET-u.

18. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva jer tužitelj nije priložio valjane dokaze na kojima temelji razlike plaće koje potražuje tužbom niti da bi upravo zatraženi iznosi predstavljali razliku plaće koju isti potražuje.

19. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u: Temeljni kolektivni ugovor (strana 10-13 spisa), Pravilnik o radu (strana 14-17 spisa), isplatne liste (strana 18-32 spisa), prenošenje ugovora o radu na novog poslodavca (strana 33 spisa), Dodatak TKU (strana 34-40 spisa), Ugovor o radu (strana 41-43, 44-46 spisa), Kolektivni ugovor (strana 47-87, 112-152 spisa), Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta (strana 95-104, 105-111 spisa), popis poslova (strana 165-166 spisa), obračun utuženog potraživanja (strana 171-172 spisa), dokumentaciju u eSpisu (strana 178-202 spisa), saslušani su svjedoci ĐČ i LČ (strana 208-209 spisa), saslušan je tužitelj (strana 209 spisa).

20. Ocjenjujući rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

21. Prvenstveno, neosnovano je pozivanje tuženika na odredbe čl. 133. Zakona o radu da ako je tužitelj smatrao da mu je povrijeđeno njegovo pravo iz radnog odnosa trebao je podnijeti zahtjev za zaštitu prava u roku propisanom, budući je navedenom odredbom propisano da se zahtjev za zaštitu prava podnosi u zakonskom roku, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa, a u ovom slučaju se upravo radi o novčanom potraživanju radnika za koje nije bio u obvezi podnošenja zahtjeva za zaštitu prava.

22. Među strankama je nesporno da je tužitelj s tuženikom sklopio više uzastopnih ugovora o radu za obavljanje poslova radnog mjesta Vozač tramvaja I s koeficijentom obračuna plaće 2,20, a ugovorom o radu od 21. srpnja 2022. za obavljanje poslova radnog mjesta Vozač tramvaja III s koeficijentom obračuna plaće 2,40.

23. Među strankama je sporno pripada li tužitelju pravo na isplatu razlike plaće između koeficijenta 2,20 i 2,40 za razdoblje od kolovoza 2019. do srpnja 2022. s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

24. Izvršenim uvidom u Pravilnik o radu tuženika iz studenoga 2016. utvrđeno je da su mjesta vozača razvrstana u grupu složenosti V. - VK i SSS s koeficijentima složenosti od 2,11 do 2,40.

25. Izvršenim uvidom u TKU za radnike u trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Zagreba i Dodatak V TKU-u Kolektivni ugovor tuženika iz veljače 2002. utvrđeno je da su u čl. 70 mjesta vozača razvrstana u grupu složenosti V. - VK i SSS s koeficijentima složenosti od 2,11 do 2,40.

26. Izvršenim uvidom u Kolektivni ugovor tuženika (u daljnjem tekstu KU) iz prosinca 2019. utvrđeno je da su čl. 70. utvrđena sva radna mjesta na koja se primjenjuje KU i razvrstana su u četiri grupe složenosti s koeficijentima i otežanim uvjetima rada, a sastavni su dio KU-a. Prema navedenom članku radno mjesto tužitelja razvrstano je u grupu složenosti II čija su obilježja grupa poslova koja podrazumijeva srednje složene poslove i zadatke na kojima se rad ponavlja uz povremenu pojavu novih poslova, a među kojima su i poslovi vozača, a utvrđeni koeficijent složenosti je od 2,01 do 3,00. Nadalje, čl. 73. utvrđeno je da se Ugovorom o radu utvrđuje pripadajući koeficijent radnog mjesta i dodaci koji se ostvaruju na pojedinom radnom mjestu.

27. Izvršenim uvidom u Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnica ZET-a, u Prilogu 3, utvrđeno je da su koeficijent složenosti poslova vozača I u grupi V (KV, SSS) s koeficijentom vozača autobusa I - 2,20 za SSS.

28. Uvidom u isplatne liste tužitelja razvidno je da je istom utvrđen koeficijent 2,400, i da je isti korigiran na - 0,20. Tijekom postupka tuženik nije dokazao opravdanost razloga za takvo korigiranja koeficijenta, odnosno umanjenje koeficijenta za 0,20.

29. U svom iskazu tužitelj je iskazao da kod tuženika radi 7 godina na poslovima vozača tramvaja; prvih mjesec dana imao je mentora, plaću po koeficijentu 2,2 do veljače 2023. kada je povećano na 2,4, a sad je 2,6, da cijelo vrijeme obavlja iste poslove.

30. Svjedoci ĐČ i LČ iskazali su da su za poslove vozača tramvaja imali plaću prema 2,4, i da u obavljanju poslova vozača tramvaja između njih i tužitelja nema nikakve razlike.

31. Sud je iskaz tužitelja i svjedoka prihvatio u cijelosti kao životan, uvjerljiv i suglasan s dokumentacijom dostavljenom u spisu, iz kojeg proizlazi da je tužitelj u utuženom periodu obavljao kod tuženika iste poslove na radnom mjestu vozača tramvaj kao i drugi radnici na istim poslovima i da ne postoji razlika između obavljanja poslova na radnim mjestima vozača tramvaja I i vozača tramvaja III, a tuženik tijekom postupka svoju tvrdnju da to nije tako nije dokazao.

32. Odredbom čl. 91. st. 1. Zakona o radu ('Narodne novine' 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, u daljem tekstu ZR) propisano je da je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad i rad jednake vrijednosti; st. 2. određuje da se o radu jednake vrijednosti radi ako dvije osobe različitoga spola obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima ili bi mogle jedna drugu zamijeniti u odnosu na posao koji obavljaju, ako je rad koji jedna od njih obavlja slične naravi radu koji obavlja druga, a razlike između obavljenog posla i uvjeta pod kojima ih obavlja svaka od njih nemaju značaja u odnosu na narav posla u cijelosti ili se pojavljuju tako rijetko da ne utječu na narav posla u cijelosti, te ako je rad koji jedna od njih obavlja jednake vrijednosti kao rad koji obavlja druga, uzimajući u obzir kriterije kao što su stručna sprema, vještine, odgovornost, uvjeti u kojima se rad obavlja te je li rad fizičke naravi. Pri tome odredbe ZR-a o jednakosti plaća za jednaki rad i rad jednake vrijednosti koje se odnose na jednakost plaća žene i muškarca sud tumači ekstenzivno tako da se ne odnose samo na osobe različitoga spola nego općenito na jednakost plaća svih radnika koji obavljaju jednake poslove bez obzira na naziv radnog mjesta, kao što je ovdje slučaj.

33. Odredbom čl. 91. st. 5. ZR-a ništetna je odredba ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugoga pravnog akta koja je protivna čl. 91. st. 1. ZR-a, stoga su ništetne i odredbe Ugovora o radu koje je tužitelj sklopio s tuženikom, a kojima je koeficijent za obračun plaće tužitelja na radnom mjestu vozača tramvaja utvrđen u visini 2,20 umjesto u visini od 2,40, jer je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao isti posao u istim uvjetima kao i drugi zaposlenici tuženika na radnom mjestu vozača tramvaja, te je mogao zamijeniti bilo kojeg vozača tramvaja koji je u navedenom razdoblju primao plaću prema koeficijentu 2,40.

34. Slijedom navedenoga sud je prihvatio tužbeni zahtjev i tužitelju dosudio traženi iznos razlike bruto plaće za utuženo razdoblje koju bi ostvario po koeficijentu 2,40, sa zateznim kamatama prema odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, u daljem tekstu ZOO) koji propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine duguje i zakonske zatezne kamate, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza sadržan u bruto plaći.

35. Temeljem odredbe čl. 154. u svezi čl. 156. ZPP-a tužitelju su dosuđeni troškovi koji su bili prijeko potrebni radi vođenja parnice i zastupanja po punomoćniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), a čiji trošak se sastoji od troškova sastava tužbe 100 bodova, pristup na ročište 4.2.2025. i 13.3.2025. svako po 100 bodova, obrazložen podnesak po 100 bodova, ukupno 400 bodova odnosno 800,00 eura, uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 200,00 eura. Ukupno je tužitelju priznat trošak u iznosu od 1.000,00 eura.

36. Tužitelj je temeljem odredbe čl. 15. st. 1. točka 3. Zakona o sudskim pristojbama oslobođena od plaćanja istih.

U Zagrebu 29. travnja 2025.

Sutkinja:

Aleksandra Pomykalo

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 5 primjeraka, u roku 15 dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude, sukladno odredbi čl. 335. st. 7., 8. i 9. ZPP-a.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika