REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-326/2023-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Adeli Turkalj, u pravnoj stvari tužiteljice SR, iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćniku Davoru Pavičiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Pavičić & partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Triglav osiguranje d.d., Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB-29743547503, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Lui, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete zbog povrede na radu, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. travnja 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno, zamjenice punomoćnika tužiteljice Ivane Barišić Šutić, odvjetnice i punomoćnika tuženika, 29. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Triglav osiguranju d.d., Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB- 29743547503 da tužiteljici SR, iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana isplati na ime naknade štete ukupan iznos od 1.452,77 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. studenog 2022. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

II Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica potražuje iznos od 267,39 eur sa pripadajućom kamatom kao i zahtjev za isplatom zakonske zatezne kamate na iznos od 1.452,77 eur tekuće od 2. ožujka 2022. do 6. studenog 2022.

III Nalaže se tuženiku Triglav osiguranju d.d., Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB- 29743547503 da tužiteljici SR, iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.690,71 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. travnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok se dio zahtjeva za naknadom troškova postupka u iznosu od 387,24 eur, odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 2. ožujka 2023. podnijela tužbu ovom sudu protiv tuženika radi naknade štete zbog povrede na radu. U tužbi navodi da je prilikom obavljanja svog redovnog rada 26. studenog 2021. stradala kao zaposlenica osiguranika tuženika Chromos boje i lakovi d.d. i to na način da joj je prilikom rada na pokretnoj traci kantica s bojom prignječila prste lijeve ruke.

Nadalje navodi da je njezin poslodavac u vrijeme štetnog događaja imao ugovorenu policu osiguranja od odgovornosti br. 990007061707 za svoje djelatnike kod tuženika s ugovorenim učešćem u šteti (franšiza) u iznosu od 1.000,00 eur.

Ističe da odgovornost osiguranika tuženika za naknadu štete proizlazi iz odredbe čl. 7. st. 3. Zakona o radu prema kojoj je poslodavac dužan osigurati radniku uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika. Također navodi da prema odredbi čl. 111. st. 1. Zakona o radu, ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, osiguranik tuženika je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznoga prava, dok prema odredbi čl. 25. Zakona o zaštiti na radu, odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti).

Naglašava da je u nezgodi zadobila ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, zbog čega joj je pružena medicinska pomoć u Kliničkom bolničkom centru „Sestre milosrdnice“ u Zagrebu te da je kod nje kao posljedica ozljeđivanja u predmetnoj nezgodi, zaostala deformacija noktiju na trećem (srednjak) i četvrtom (prstenjak) prstu lijeve ruke, što predstavlja naruženje.

Navodi da sukladno odredbama čl. 1100. st. 1. i 2. te čl. 1095. Zakona o obveznim odnosima potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 3.667,73 eur.

Također navodi da se u mirnom postupku dana 01. ožujka 2022. obratila s odštetnim zahtjevom tuženiku, koji joj je na ime nespornog dijela naknade štete, a umanjeno za ugovorenu franšizu u iznosu od 1.000,00 eur, isplatio iznos od 1.327,23 eur. Slijedom navedenog, od tuženika potražuje naknadu neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete u iznosu od 1.340,50 eur sa zakonskim zateznim kamatama od dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od 02. ožujka 2022. pa do isplate sukladno čl. 1103. ZOO.

2. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, tužiteljica u podnesku od 15. studenog 2024. od tuženika na ime naknade neimovinske i imovinske štete potražuje ukupan iznos od 4.047,39 eur, s time da je gore navedeni iznos umanjila za iznos od 1.327,23 eur, koji joj je tuženik isplatio prije početka ovog postupka (4. travnja 2022.), kao i za ugovorenu franšizu u iznosu od 1.000,00 eur, tako da konačno potražuje iznos od 1.720,16 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. ožujka 2022. (dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva) do isplate kao i troškove parničnog postupka sa kamatama od presuđenja do isplate.

3. U odgovoru na tužbu tuženik prigovara stvarnoj nadležnosti Općinskog radnog suda jer se u predmetnoj stvari ne radi o sporu između radnika i poslodavca.

Priznaje pasivnu legitimaciju, kao i sam nastanak štetnog događaja, te objektivnu odgovornost svog osiguranika za nastanak istog, a osporava visinu postavljenog tužbenog zahtjeva.

Navodi da nije sporno da je policom osiguranja od odgovornosti koju je zaključio Chromos boje i lakovi d.d. ugovorena franšiza (učešće osiguranika u šteti) u iznosu od 1.000,00 eur po štetnom događaju.

Ističe kako je u mirnom postupku tužiteljici na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege isplatio nesporni iznos odštete od 1.327,23 eur (10.000,00 kn) te smatra da je isplatom navedenog iznosa u cijelosti ispunio svoju obvezu naknade predmetne štete prema tužiteljici.

Osporava visinu postavljenog tužbenog zahtjeva na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te tuđu pomoć i njegu te ističe kako je obzirom na pretrpljenu štetu tužbeni zahtjev postavljen previsoko i kao takav nije usklađen niti s Kriterijima VSRH, niti s postojećom sudskom praksom.

Također osporava zahtjev za plaćanjem zateznih kamata na iznos zahtijevane naknade štete počevši od 2. ožujka 2022. jer se tužiteljica nesporno liječila do kraja 2022. te je kontinuirano obavještavan da liječenje nije okončano te da nije moguće utvrditi konačno stanje jer po samom priznanju tužiteljice u mirnom postupku uopće nije mogao utvrditi ukupan opseg posljedica ozljeđivanja te visinu štete niti ga je mogla potvrditi tužiteljica. Nadalje protivi se i dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na potraživanje zateznih kamata na imovinsku štetu u vidu tuđe pomoći i njege te ističe da iste mogu početi teći tek od presuđenja obzirom da je riječ o nerepariranoj imovinskoj šteti čiji će broj novčanih jedinica biti određen tek u presudi pa od tada mogu početi teći i zakonske zatezne kamate. Slijedom navedenoga, predlaže da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu parničnog troška s kamatama od presuđenja pa do isplate.

4. Na ročištu održanom 3. listopada 2023. stranke su učinile nespornim da su tužiteljici tuđu pomoć pružali ukućani.

5. Tuženik se u podnesku od 21. studenog 2024. protivio preinaci tužbe zbog povećanja tužbenog zahtjeva, a sud je na ročištu održanom 3. travnja 2025. dopustio preinaku tužbe sukladno odredbi čl. 190. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP).

6. U podnesku od 2. siječnja 2025. tuženik je naveo da je utvrdio neimovinsku štetu u iznosu od 2.047,23 eur i imovinsku štetu (tuđu pomoć) u iznosu od 280,00 eur, odnosno ukupno 2.327,23 eur pri čemu je po odbitku franšize od 1.000,00 eur, tužiteljici isplatio iznos 1.327,23 eur.

7. Na ročištu održanom 3. travnja 2025. tuženik je povukao prigovor stvarne nenadležnosti ovog suda.

8. Radi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u prijavu o ozljedi na radu (str. 5-8 spisa), medicinsku dokumentaciju (str. 9-18 spisa), fotografije naruženja tužiteljice (str. 19-22 spisa), odštetni zahtjev tužiteljice od 1. ožujka 2022. (str. 23 spisa), potvrdu o isplati nespornog iznosa štete kao i e-mail korespondenciju između punomoćnika tužiteljice i tuženika (str. 30-36 spisa) i presliku zdravstvenog kartona tužiteljice (str. 50-58 spisa).

9. Proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prof.dr.sc. Žarku Rašiću, prim.dr.med. (str. 68-69 spisa).

10. Također je proveden dokaz neposrednim opažanjem naruženja kod tužiteljice (str. 89 spisa).

11. Na temelju ovako provedenog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP) ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

12. Među parničnim strankama nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost za isti te da su tužiteljici tuđu pomoć pružali ukućani.

13. Također je nesporno da je poslodavac tužiteljice u vrijeme štetnog događaja imao sa tuženikom zaključenu policu osiguranja od odgovornosti za svoje djelatnike s ugovorenim učešćem u šteti (franšiza) u iznosu od 1.000,00 eur.

14. Nadalje nije sporno da je tuženik 1. ožujka 2022. zaprimio odštetni zahtjev tužiteljice i da joj je prije početka ovog postupka (4. travnja 2022.) isplatio novčani iznos od 1.327,23 eur (10.000,00 kn) na ime štete iz predmetnog štetnog događaja.

15. Među parničnim strankama sporna je visina tužbenog zahtjeva, kao i tijek zakonskih zateznih kamata.

16. Iz e-mail korespondencije između pun. tužiteljice i tuženika proizlazi da tuženik nije mogao utvrditi ukupan opseg posljedica ozljeđivanja tužiteljice te visinu štete jer je pun. tužiteljice e-mailovima obavještavao tuženika da liječenje još nije završeno (e-mailovi od 5. svibnja 2022. i 30. studenog 2022.).

17. Iz prijave o ozljedi na radu proizlazi da se tužiteljica kao radnica osiguranika tuženika ozlijedila 26. studenog 2021. za vrijeme radnog vremena na način da je mijenjala visinu diska na zatvaračici kako bi se ambalaža u kojoj se pakirao proizvod dobro zatvorila te je nova doza koja je došla pokretnom trakom na zatvaračicu prignječila prste lijeve ruke tužiteljice.

18. Radi utvrđenja ozljeda koje je tužiteljica zadobila u štetnom događaju provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prof.dr.sc. Žarku Rašiću, prim.dr.med., specijalisti kirurgu.

19. Iz nalaza i mišljenja gore navedenog stalnog sudskog vještaka od 3. studenog 2024. proizlazi da je tužiteljica stradala u štetnom događaju, 26. studenog 2021., te je pri tome zadobila prijelome nokatnih nastavaka srednjeg i domalog prsta lijeve šake. Provedena je konzervativna terapija, imobilizacijom, a nakon toga fizikalna terapija.

Navodi da je liječenje tužiteljice završeno odnosno da se njezino zdravstveno stanje stabiliziralo i da su se mogle ocijeniti trajne posljedice nakon provedene fizikalne terapije i zadnje kontrole fizijatra 7. studenog 2022.

Vještak navodi da je tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta, trajnog karaktera sumarno 3 dana, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 8 dana, dok su bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali sumarno tijekom 45 dana. Navodi da su povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani kroz smanjenje životnih aktivnosti. Nadalje vještak navodi da je tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) bio jačeg intenziteta i kraćeg trajanja. Također navodi da je sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 2 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 7 dana i manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 25 dana.

Ističe da je u navedenom štetnom događaju tužiteljica zadobila ozljedu srednjeg i domalog prsta lijeve šake (prijelome nokatnih nastavaka srednjeg i domalog prsta lijeve šake) te da je navedena ozljeda dovela do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od ukupno 3%, a isto se očituje u povremenim bolovima u vršcima srednjeg i domalog prsta lijeve šake te ograničenoj pokretljivosti u krajnjem zglobu srednjeg i domalog prsta lijeve šake. Nadalje, vještak navodi da je nakon predmetnog štetnog događaja tužiteljici bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 25 dana po 2 sata dnevno, te još 20 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove (kuhanje, peglanje, spremanje) pomoć pri odlasku u trgovinu i slično (nošenje imobilizacije kroz 3 tjedna na lijevoj nedominantnoj ruci.)

Naglašava da promjena na srednjem i domalom prstu lijeve ruke predstavlja naruženje lakog stupnja koje je vidljivo kada se gleda u prste tužiteljice tj. poglavito u nokte tužiteljice.

20. Na gore navedeni nalaz i mišljenje vještaka tužiteljica nije imala prigovora te je u skladu s istim uredila tužbeni zahtjev.

21. Tuženik je u podnesku od 21. studenog 2024. naveo da isključivo iz razloga ekonomičnosti postupka ne stavlja primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka u odnosu na ocjenu smanjenja životnih aktivnosti te ocjenu trajanja i intenziteta straha te fizičkih bolova kao i potrebu za tuđom pomoći i njegom. Nadalje navodi da u odnosu na ocjenu naruženosti kao lakog stupnja u smislu promjene na srednjem i domalom prstu lijeve ruke koje je vidljivo kada se gleda u nokte tužiteljice smatra da je ova procjena vještaka pogrešna i potpuno neprihvatljiva te predlaže da sud neposrednim opažanjem utvrdi karakter i uočljivost istog u svakodnevnom životu.

22. Sud je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti budući je stručan, logičan, detaljan i sukladan medicinskoj dokumentaciji, s time da je na prijedlog tuženika izvršio neposredno opažanje naruženja kod tužiteljice nastalog kao posljedica štetnog događaja.

23. Neposrednim opažanjem suda utvrđeno je da je kod tužiteljice zaostala deformacija noktiju trećeg prsta (srednjeg) kao i četvrtog prsta (prstenjaka) lijeve ruke, nokti na naprijed navedenim prstima rastu prema dolje te je boja nokta promijenjena, s time da je tužiteljica naglasila da joj to naruženje predstavlja nelagodu, smeta ju kada netko zapitkuje o tome te se na taj način prisjeća nesretnog događaja.

24. Iz nalaza i mišljenja vještaka, kao i neposrednog opažanja naruženja, sud je utvrdio da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime joj je nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19.st.2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 , dalje ZOO), a u vezi s čl. 1046. ZOO-a.

25. Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl.1100.st.1. ZOO-a). Sud je pri tome uzeo u obzir fizičke bolove, strah, duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti i duševne bolove zbog naruženja, budući su to u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Sud je također uzeo u obzir potrebu za tuđom pomoći i njegom budući tužiteljici temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a pripada pravo na naknadu štete za tuđu pomoć i njegu.

26. Cijeneći intenzitet i trajanje straha, fizičkih bolova, te stupanj smanjenja životne aktivnosti te duševne boli zbog naruženja, a uzimajući u obzir dob tužiteljice (rođena 1973.), težinu zadobivenih ozljeda, dužinu trajanja liječenja te nelagodnosti pretrpljene tijekom liječenja kao i nelagodu zbog promjena na srednjem i četvtrom prstu lijeve ruke, sud smatra da tužiteljici na ime pravične novčane naknade pripada iznos od 3.500,00 eur.

27. Sukladno nalazu i mišljenju vještaka prema kojem je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 70 sati, sud je temeljem odredbe čl. 223. ZPP-a utvrdio da joj pripada pravična novčana naknada s toga osnova u iznosu od 280,00 eur, a kao cijenu sata pružene tuđe pomoći i njege kao primjerenu utvrdio je iznos od 4,00 eur, s time da je vodio računa o općem kretanju cijene sata osoba koje takvu uslugu pružaju te prosječni iznos neto zarade koje pri tome ostvaruju.

28. Tuženik je tužiteljici prije početka ovog postupka po odbitku ugovorene franšize u iznosu od 1.000,00 eur, isplatio iznos od 1.327,23 eura budući je utvrdio utvrdio neimovinsku štetu u iznosu od 2.047,23 eur i imovinsku štetu (tuđu pomoć) u iznosu od 280,00 eur, odnosno ukupno iznos od 2.327,23 za predmetni štetni događaj. S obzirom na navedeno, sud je tužiteljici od ukupnog iznosa koji bi joj pripao s osnova naknade štete zbog povrede na radu, odnosno iznosa od 3.780,00 eur dosudio iznos od 1.452,77 eur i to na ime neimovinske štete budući joj je tuženik u mirnom postupku namirio u cijelosti imovinsku štetu (tuđu pomoć i njegu), dok je dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 267,39 eur odbio kao neosnovan.

29. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a, koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate.

30. Tužiteljici je dosuđena zatezna kamata na gore navedeni iznos u skladu s odredbom čl. 1103. ZOO-a, odnosno od 7. studenog 2022. kada je liječenje tužiteljice završeno. Naime, sud je odbio isplatu navedene kamate kako je to zatražila tužiteljica - od dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od 2. ožujka 2022. do 6. studenog 2022. s obzirom da u trenutku podnošenja odštetnog zahtjeva šteta još nije nastala jer nisu bili poznati svi elementi štete, uključivo i njen opseg (a što proizlazi i iz e-mail korespondencije između pun. tužiteljice i tuženika). Tek od dana kada je liječenje završeno, odnosno kada se zdravstveno stanje tužiteljice stabiliziralo, dakle od 7. studenog 2022. (kako je to vještak u svom nalazu i mišljenju utvrdio) može se utvrditi obujam nastale štete i zbog toga se početak tijeka zateznih kamata određuje od navedenog dana.

31. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. st.2. ZPP-a, a u svezi s čl. 155. ZPP-a.

32. Trošak je odmjeren temeljem važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika razmjerno vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva i u okviru zahtjeva za naknadu troškova.

33. Trošak tužiteljice sastoji se od troška sastava odštetnog zahtjeva u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 32), troška sastava tužbe u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 7/1), troška sastava podnesaka od 24. travnja 2023. i 15. studenog 2024. u iznosu od 200,00 eur za svaki (Tbr. 8/1), troška sastava podneska od 17. listopada 2023. u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 8/4), troška pristupa na ročišta dana 3. listopada 2023. i 3. travnja 2025. u iznosu od 200,00 eur za svako (Tbr. 9/1) i troška pristupa na ročište na kojem se presuda objavljuje u iznosu od 100,00 eur (Tbr. 9/3), a što ukupno iznosi 1.350,00 eur.

34. Navedenom iznosu dodan je PDV od 25% u iznosu od 337,50 eur pa ukupan trošak tužiteljice iznosi 1.687,50 eur.

35. Tužiteljica je u ovom postupku uspjela 100 % u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva, a 84,46 % u pogledu visine istog. S obzirom na kvalitativni i kvantitativni uspjeh tužiteljice u ovom sporu, sud je ocijenio da je tužiteljica uspjela u omjeru od 92,23 %.

36. Nadalje, sud je utvrdio da je tuženik uspio u omjeru od 7,77 %. S obzirom na navedeno tužiteljici pripada naknada parničnog troška u omjeru od 84,46 %.

37. Dakle, tužiteljici je priznat trošak u iznosu od 1.425,26 eur, a s obzirom da je u sporu uspio u omjeru od 84,46 %. Navedenom iznosu dodan je trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 265,45, a koji je tužiteljici priznat u cijelosti, jer je bio neophodan neovisno o uspjehu u sporu, pa ukupan trošak tužiteljice iznosi 1.690,71 eur, dok je dio zahtjeva za naknadom troškova postupka u iznosu od 387,24 eur odbijen kao neosnovan.

38. Naime, sud tužiteljici nije priznao trošak sastava podneska od 13. travnja 2023. jer ga je ocijenio nepotrebnim za vođenje ovog postupka.

39. Sud je tužiteljici priznao zatraženu kamatu na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20) po stopi određenoj odredbom čl. 29. ZOO-a, tekućom od dana presuđenja do isplate.

40. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 29. travnja 2025.

Sudac:

Adela Turkalj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

- tužiteljici po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku