-1-                                      Broj:Ppž-10017/2022

 

                                     

 

  U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

                                                    P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog I.Z., zbog prekršaja iz članka 53. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), odlučujući o prigovoru okrivljenika, protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave šibensko-kninske Postaje prometne policije Šibenik od 7. rujna 2022., klasa: 211-07/22-3/17611, u sjednici vijeća održanoj 16. studenoga 2023.                                        

                                              p r e s u d i o   j e

 

I               U povodu prigovora okr. I.Z., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, tako da se činjenično opisano postupanje okrivljenika u izreci označava prekršajem iz članka 53. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) i na temelju tog propisa okr. I.Z. se izriče novčana kazna u iznosu od 390,00 EUR (tristodevedeset eura) / 2.938,53 kn[1] (dvijetisućedevetstotridesetosam kuna i pedesettri lipe), koju kaznu je dužna platiti u roku od trideset dana od primitka ove presude, pa ako u tom roku plati dvije trećine izrečene kazne smatrat će se da je kazna u cjelini plaćena.

 

II    U ostalom dijelu, odbija se prigovor okrivljenika I.Z. kao neosnovan te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, prekršajni nalog potvrđuje.

 

III               Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3. c. Prekršajnog zakona okrivljenik I.Z. je dužna platiti troškove drugostupanjskog postupka u iznosu od 15,00 EUR (petnaest eura) / 113, 02 kn (stotrinaest kuna i dvije lipe), u roku petnaest dana od primitka ove presude.

 

                                                      Obrazloženje

 

1.              Uvodno citiranim prekršajnim nalogom okr. I.Z.proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 53. stavka 1. i 4.  Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 kuna.             

             

1.1.              Istim nalogom okrivljeniku je, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1  mjeseca.

 

1.2.              Okrivljenik je nadalje dužan naknaditi i troškove prekršajnog postupka u iznosu od 500,00 kuna.

 

2.              Protiv prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

 

2.1.               Okrivljenik izražava kajanje te ističe okolnosti u kojima je postupao. Navodi da u svom vozačkom iskustvu do sada nije kažnjavan i da mu je vozačka dozvola potreba za putovanje na posao koji je udaljen za više od 100 km od mjesta stanovanja. Također predlaže da se kazna zamijeni radom za opće dobro ili da se primjeni opomena, jer da bi se i na taj način postigla svrha kažnjavanja.

 

2.2.   Okrivljenik predlaže da se njegov prigovor prihvati.

 

3.              Prigovor je neosnovan.

 

4.              Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 238. stavka 11. i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18. i 114/22.) Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske nalazi da prvostupanjsko prekršajno tijelo nije počinilo bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

4.1.              Nakon počinjenja djela, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, 1. siječnja 2023. stupio je na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 114/22.) kojim je za predmetni prekršaj propisana blaža novčana kazna, u odnosu na raniji propis.

 

4.2.   Sukladno odredbe članka 3. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja.

 

4.3.              Prema tome, budući da je Zakonom o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) propisan blaži minimum novčane kazne to je trebalo primijeniti novi Zakon jer je blaži za počinitelja. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona preinačio pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela i izrekao novčanu kaznu, kao u izreci ove odluke u točki I.

 

5.              Razmatrajući u pogledu navoda prigovora odluku o kazni u smislu odredbe članka 36. Prekršajnog zakona ovaj sud je, s obzirom na sve okolnosti koje se tiču djela i počinitelja, ocijenio da je novčana kazna izrečena u zakonom propisanim granicama i nije prestrogo odmjerena, jer je prvostupanjsko prekršajno tijelo kaznu odmjerilo u posebnim zakonom minimalno propisanom iznosu. Takvu mjeru kazne je po službenoj dužnosti, primjenom blažeg zakona, izrekao i ovaj sud, smatrajući je primjerenom težini i opasnosti djela te stupnju prekršajne odgovornosti okrivljenika, kao i ranijoj nekažnjavanosti, na koju upire okrivljenik, a koja je već u dovoljnoj mjeri vrednovana s obzirom na mjeru izrečene kazne, dok okrivljenik ne dokumentira nikakve naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje najniže mjere kazne, primjenom instituta ublažavanja.

 

5.1.    Neosnovano okrivljenik predlaže da se prema njemu primjeni opomena, budući da nisu ostvareni zakonom propisani uvjeti za primjenu mjere upozorenja, jer se sukladno članka 43. stavka 1. Prekršajnog zakona opomena može primijeniti prema počinitelju prekršaja za koji je kao jedina kazna propisana novčana kazna do 663,61 eura, što nije slučaj u ovom predmetu, s obzirom da je za počinjeni prekršaj   propisana novčana kazna od u rasponu od 390,00 do 920,00 eura.

 

5.2.               Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba, u za to određenom roku, plati dvije trećine izrečene kazne.

 

5.3.              Prijedlog okrivljenika da se kazna zamjeni radom za opće dobro je preuranjen, jer se, sukladno odredbe članka 34. Prekršajnog zakona, o istome odlučuje u postupku izvršenja prekršajne sankcije. Međutim, osuđenik ne može sam tražiti niti zahtijevati da mu se novčana kazna zamijeni radom za opće dobro.

 

6.               Odluka o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od jednog mjeseca utemeljena je na odredbi članka 58. Prekršajnog zakona, pa je i ovaj sud mišljenja da je, s obzirom na značaj počinjenog prekršaja, imajući na vrijeme i frekventnost prometa na mjestu počinjenja, te stupanj ugrožavanja drugih sudionika u prometu i njihove imovine primjena zaštitne mjere opravdana, smatrajući da je potrebno otkloniti uvjete koji omogućavaju ponavljanje ovakvog prekršaja, s time da je mjera u najkraće propisanom vremenu trajanja, s obzirom na ranije primjereno ponašanje okrivljenika u prometu i njegovu životnu dob, razmjerna naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju.

 

6.1.              U svezi navoda okrivljenika kojim predlaže ukidanje zaštitne mjere ističe se da paušalnim navodima nije doveo u pitanje zakonitost i pravilnost odluke, budući da iste nije konkretizirao i potkrijepio dokazima o činjenicama na kojima temelji prigovor, u smislu odredbe članka 237. stavka 2. Prekršajnog zakona.

                                                           

7.              Paušalni iznos troškova postupka po prigovoru temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena u okviru raspona propisanog Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u minimalnije propisanom iznosu, s obzirom na manju složenost i kraće trajanje postupka.  

            

8.              Zbog izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci.

                               

U Zagrebu 16. studenoga 2023.

 

          Zapisničarka:                                                                            Predsjednica vijeća:

         Nada Horvatović, v. r.                                                        Renata Popović, v. r.

 

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova RH, Policijskoj upravi šibensko-kninskoj, Postaji prometne policije Šibenik u 3 (tri) otpravka: za spis i okrivljenika.