REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-471/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Marić, kao predsjednice vijeća, Branke Ribičić, kao suca izvjestitelja i Berislava Devčića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Goranu Jariću, odvjetniku iz Vukovara, protiv tuženika Hrvatske poštanske banke d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 87939104217, zastupanog po punomoćniku Mihovilu Graniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Žurić i partneri d.o.o. Zagreb, radi ništetnosti i isplate, rješavajući žalbe tužitelja i tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu broj P- 601/2023-22 od 28. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane, te se potvrđuje presuda i rješenje Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu broj P-601/2023-22 od 28. ožujka 2024. u cijelosti.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

Odbija se kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti ovog Suda podnesen od strane tuženika.

I. Utvrđuje se ništetnom odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi Ugovora o kreditu br.: 218612 sklopljenog 10. srpnja 2008. između tužitelja RČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sada iz [adresa], kao korisnika kredita i tuženika Hrvatske poštanske banke d.d. iz [adresa], OIB: 87939104217 kao kreditora sadržana u čl. 2.1. Ugovora kojom je ugovorena „promjenjivost kamatne stope„ na način da je ugovoreno da je: „Redovna kamatna stopa: 5,90 % (petcijeladevedestposto ) godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora „.

II. Utvrđuje se ništetnom odredba o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF Ugovora o kreditu br.: 218612 sklopljenog 10. srpnja 2008. između tužitelja RČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sada iz [adresa] kao korisnika kredita i tuženika Hrvatske poštanske banke d.d. iz [adresa], OIB: 87939104217 kao kreditora sadržana u čl. 8. Ugovora, a u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita „ u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB tečaju za devize važećem na dan dospijeća„.

III. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 6.1. Ugovora o kreditu br.: 218612 sklopljenog 10. srpnja 2008.g. između tužitelja RČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sada iz [adresa] kao korisnika kredita i tuženika Hrvatske poštanske banke d.d. iz [adresa], OIB: 87939104217 kao kreditora koja glasi: „ Jednokratno 1,50% ( jedancijelopedesetposto ) od iznosa kredita, minimalno 500,00 kn (petstokuna) naplaćuje se neposredno prije isplate kredita„.

IV. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. iz [adresa], OIB: 87939104217 da tužitelju RČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sada iz [adresa] isplati iznos od ukupno 6.682,98 eura

(šesttisućašestoosamdesetdvaeura i devedesetosamcenti) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

-na iznos od 6,94 EUR od 05. rujna 2008.g.

-na iznos od 6,94 EUR od 13. listopada 2008.g.

-na iznos od 17,24 EUR od 12. studenog 2008.g.

-na iznos od 17,24 EUR od 10. prosinca 2008.g.

-na iznos od 20,55 EUR od 12. siječnja 2009.g.

-na iznos od 25,87 EUR od 13. ožujka 2009.g.

-na iznos od 25,87 EUR od 13. ožujka 2009.g.

-na iznos od 25,87 EUR od 10. travnja 2009.g.

-na iznos od 25,87 EUR od 14. svibnja 2009.g.

-na iznos od 25,87 EUR od 10. lipnja 2009.g.

-na iznos od 25,87 EUR od 10. srpnja 2009.g.

-na iznos od 25,87 EUR od 13. kolovoza 2009.g.

-na iznos od 25,87 EUR od 10. rujna 2009.g.

-na iznos od 25,87 EUR od 09. listopada 2009.g.

-na iznos od 17,73 EUR od 06. studenog 2009.g.

-na iznos od 17,73 EUR od 09. prosinca 2009.g.

-na iznos od 17,73 EUR od 11. siječnja 2010.g.

-na iznos od 17,73 EUR od 05. veljače 2010.g.

-na iznos od 17,73 EUR od 08. ožujka 2010.g.

-na iznos od 31,31 EUR od 07. travnja 2010.g.

-na iznos od 31,31 EUR od 06. svibnja 2010.g.

-na iznos od 31,31 EUR od 08. lipnja 2010.g.

-na iznos od 31,31 EUR od 09. srpnja 2010.g.

-na iznos od 40,88 EUR od 06. kolovoza 2010.g.

-na iznos od 40,88 EUR od 08. rujna 2010.g.

-na iznos od 53,09 EUR od 07. listopada 2010.g.

-na iznos od 53,09 EUR od 08.studenog 2010.g.

-na iznos od 63,27 EUR od 08. prosinca 2010.g.

-na iznos od 75,48 EUR od 10. siječnja 2011.g.

-na iznos od 119,23 EUR od 10. veljače 2011.g.

-na iznos od 119,23 EUR od 11. ožujka 2011.g.

-na iznos od 119,23 EUR od 11. travnja 2011.g.

-na iznos od 119,23 EUR od 10. svibnja 2011.g.

-na iznos od 130,62 EUR od 08. lipnja 2011.g.

-na iznos od 130,62 EUR od 07. srpnja 2011.g.

-na iznos od 166,38 EUR od 08. kolovoza 2011.g.

-na iznos od 137,04 EUR od 09. rujna 2011.g.

-na iznos od 87,78 EUR od 07. listopada 2011.g.

-na iznos od 92,64 EUR od 09. studenog 2011.g.

-na iznos od 87,51 EUR od 08. prosinca 2011.g.

-na iznos od 93,52 EUR od 10. siječnja 2012.g.

-na iznos od 97,82 EUR od 07. veljače 2012.g.

-na iznos od 97,93 EUR od 07. ožujka 2012.g.

-na iznos od 95,36 EUR od 05. travnja 2012.g.

-na iznos od 96,42 EUR od 09. svibnja 2012.g.

-na iznos od 98,70 EUR od 08. lipnja 2012.g.

-na iznos od 96,35 EUR od 06. srpnja 2012.g.

-na iznos od 97,25 EUR od 06. kolovoza 2012.g.

-na iznos od 94,92 EUR od 07. rujna 2012.g.

-na iznos od 91,90 EUR od 05. listopada 2012.g.

-na iznos od 95,74 EUR od 07. studenog 2012.g.

-na iznos od 94,17 EUR od 07. prosinca 2012.g.

-na iznos od 97,46 EUR od 10. siječnja 2013.g.

-na iznos od 91,37 EUR od 11. veljače 2013.g.

-na iznos od 92,42 EUR od 11. ožujka 2013.g.

-na iznos od 96,89 EUR od 09. travnja 2013.g.

-na iznos od 92,57 EUR od 08. svibnja 2013.g.

-na iznos od 87,87 EUR od 07. lipnja 2013.g.

-na iznos od 86,49 EUR od 10. srpnja 2013.g.

-na iznos od 86,49 EUR od 07. kolovoza 2013.g.

-na iznos od 89,93 EUR od 11. rujna 2013.g.

-na iznos od 94,59 EUR od 15. listopada 2013g.

-na iznos od 93,66 EUR od 25. studenog 2013.g.

-na iznos od 93,66 EUR od 20. prosinca 2013.g.

-na iznos od 92,35 EUR od 20. siječnja 2014.g.

-na iznos od 93,66 EUR od 17. veljače 2014.g.

-na iznos od 93,66 EUR od 17. ožujka 2014.g.

-na iznos od 151,48 EUR od 25. travnja 2014.g.

-na iznos od 111,66 EUR od 14. svibnja 2014.g.

-na iznos od 178,02 EUR od 13. lipnja 2014.g.

-na iznos od 178,02 EUR od 10. srpnja 2014.g.

-na iznos od 178,02 EUR od 12. kolovoza 2014.g.

-na iznos od 97,02 EUR od 12. rujna 2014.g.

-na iznos od 100,57 EUR od 10. listopada 2014g.

-na iznos od 100,57 EUR od 12. studenog 2014.g.

-na iznos od 100,57 EUR od 12. prosinca 2014.g.

-na iznos od 100,57 EUR od 12. siječnja 2015.g.

-na iznos od 105,03 EUR od 10. ožujka 2015.g.

-na iznos od 105,63 EUR od 10. travnja 2015.g.

-na iznos od 105,63 EUR od 08. svibnja 2015.g.

-na iznos od 118,30 EUR od 08. lipnja 2015.g.

-na iznos od 158,25 EUR od 31. srpnja 2015.g.

i to po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena za razdoblje do 31. srpnja 2015., za razdoblje od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja do 31. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te za razdoblje od 01. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. iz [adresa], OIB: 87939104217 da tužitelju RČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sada iz [adresa] isplati iznos od 673,90 eura (šestosedamdesettrieura i devedesetcenti) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 16. srpnja 2008. po godišnjoj kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena za razdoblje do 31. srpnja 2015., za razdoblje od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja do 31. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te za razdoblje od 01. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. iz [adresa], OIB: 87939104217 da tužitelju RČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.800,00 eura, (tisućuosamstoeura) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. ožujka 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

VII. Odbija tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova sastava obrazloženih podnesaka po punomoćniku odvjetniku od 23. listopada i 06. studenog 2023., kao neosnovanim.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu u cijelosti pobija tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se ista preinači u smislu žalbenih navoda, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1. U sadržaju žalbe tuženik u bitnome ukazuje da bi se neka odredba ugovora utvrdila nepoštenom i ništetnom, potrebno je da se kumulativno ispune sljedeći uvjeti:

- da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo;

- da je odredba i/ili nejasna, i/ili teško razumljiva i/ili teško uočljiva; te naposljetku,

- da je odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja i da stoga uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebno ističe kako je Člankom 6. Ugovora jasno propisano da se tužitelj tuženiku obvezuje platiti naknadu za obradu zahtjeva i administraciju kredita pri čemu je iznos te naknade jasno i razumljivo izražen u postotku od 1.50% od iznosa kredita, da se radi o jasno uočljivoj i lako razumljivoj odredbi, a da tužitelj nije dokazao kako se o toj ugovornoj odredbi nije pregovaralo, da je iz samog Ugovora o kreditu vidljivo kako tuženik ni u kojem slučaju nije prikrivao sporne odredbe ugovora niti ih formulirao na nerazumljiv i apstraktan način, da je iskaz tužitelja nevjerodostojan imajući u vidu njegovo svojstvo stranke u postupku, da je tužitelj svojom slobodnom voljom pristao na prethodno navedene uvjete tuženika za davanje kredita, kao i plaćanje sporne naknade, a što je i potvrdio svojim potpisom na kraju ugovora o kreditu, te parafiranjem svakog pojedinog lista predmetnog Ugovora, obzirom da je presuda o glavnoj stvari neosnovana osporava se i odluka o parničnom trošku.

3. Protiv odbijajućeg dijela odluke o parničnom trošku (točka VII. Izreke) pravovremenu žalbu podnosi tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te odluka o trošku preinači u smislu žalbenih navoda.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Ovaj sud je pobijanu presudu ispitao u smislu istaknutih žalbenih razloga, te nije našao da bi bila počinjena neka od bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.

7. Navodima žalbe odluka prvostupanjskog suda nije dovedena u sumnju budući je prvostupanjski sud utvrdio odlučno činjenično stanje, te je pravilno primijenio materijalno pravo.

8. Među strankama nije sporno da je između tužitelja i prednika tuženika dana 10. srpnja 2008. zaključen Ugovor o kreditu br. 218612, potvrđen 14. srpnja 2008. po javnom bilježniku Mirjani Borić iz Osijeka pod poslovnim brojem: OV-21441/08, da je tim ugovorom tužitelju odobren namjenski kredit za kupnju vozila u iznosu 26.331,38 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate, sa rokom otplate 84 mjeseci, da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu sa odlukom Kreditora, da je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita jednokratno 1,50% od iznosa kredita, da je otplata kredita u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća, kao i da je kredit tužitelj cijelosti otplatio.

9. U ovom predmetu se osnovano prvostupanjski sud pozvao na učinke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su tužene banke od 1. rujna 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu, na način da nije potrošače u cijelosti informiralo o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 1. rujna 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. tako što je u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženi kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tuženi promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

9.1. Citiranom presudom utvrđeno je i to da je i tuženi povrijedio kolektivne interesa i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

9.2. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-7129/2013-4 od dana 13. lipnja 2014., a u odnosu na pravnog prednika tuženika presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine.

10. Odredbom članka 502.c ZPP propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

11. Stoga je prvostupanjski sud cijeneći i iskaz tužitelja osnovano utvrdio ništetnim odredbe spornog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu sa odlukom banke /kreditora i o valutnoj klauzuli u CHF kako je to pobliže označeno u točkama I. i II. izreke, te u točki IV. prihvaćajući nalaz financijskog vještačenja usvojio restitucijski zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa temeljem navedenih ništetnih odredbi ugovora.

12. Što se tiče žalbenih navoda tuženika kojima se posebno osporava utvrđenje prvostupanjskog suda u točki III. izreke kojom je utvrđena ništetnom i odredba članka 6.1.Ugovora o kreditu kojom je ugovorena jednokratna naknada od 1,50% od iznosa kredita, ovaj sud je stava da je prvostupanjski sud nakon dovoljne raspravljenosti ove pravne stvari, poglavito cijeneći iskaz tužitelja iz kojeg proizlazi da se ni o toj odredbi ugovora nije pregovaralo, niti da je dobio obavijesti o svim parametrima koji su od utjecaja na iznos naknade, kao i da je pobijana odredba bila unaprijed formulirana standardnim, tipskim ugovorom tuženika, pravilno odlučio da se radi o ništetnoj odredbi te obvezao tuženika da vrati ono što je po toj odredbi neosnovano naplatio, kao što je odlučeno u točki III. i V. izreke.

13. Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke. Presudom Europskog suda od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 odlučeno je da čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom, treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva. To znači da su u Ugovoru o kreditu tužitelju morali na jasan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti određene naknade za obradu kredita i njena visina, što nije učinjeno, pa je stoga i u tom dijelu žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu.

14. Budući je tužitelj uspio u sporu, osnovano je prvostupanjski sud, temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a, tuženika obvezao naknaditi mu parnični trošak koji je u smislu odredbe članka 155. ZPP-a bio potreban za vođenje spora, tako da žalba tuženika kojom se samo načelno osporava odluka o parničnom trošku u dosuđujućem dijelu nije osnovana. Međutim, nije osnovana ni žalba tužitelja izjavljena protiv odluke o troškovima postupka u odbijajućem dijelu, jer je prvostupanjski sud polazeći od odredbe članka 155. ZPP-a, pravilno ocijenio da podnesak tužitelja od 25. listopada 2024. uz koji je dostavljena zamjenička punomoć, nije trošak koji bi padao na teret protivne stranke, jer je tu punomoć trebalo priložiti odmah na ročištu, a isto tako ni podnesak od 06. studenog 2023. u kojemu se tužitelj osvrnuo na zadaću sudskog vještaka, nije bio potreban za vođenje spora.

15. Radi svega iznesenog je žalbe tužitelja i tuženika valjalo odbiti kao neosnovane , te odlučiti kao u izreci.

U Požegi, 29. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Renata Marić