REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-5/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Marić, kao predsjednice vijeća, Branke Ribičić, kao suca izvjestitelja i Berislava Devčića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Tei Tončić, odvjetnici u Puli, protiv tuženika Hrvatske poštanske banke d.d., OIB: 87939104217, Zagreb, Jurišićva 4, zastupanog po punomoćnicima u OD Žurić i partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo posl. br. 29 P- 447/2023-5 od 17. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo posl. br. 29 P-447/2023-5 od 17. studenog 2023. u cijelosti

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I. Utvrđuje se ništetnom odredba o isključivoj mjesnoj nenadležnosti sadržana u čl.11.4. Ugovora o kreditu broj 210259 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 31.07.2007.god. a koja glasi: « Za sve sporove iz ovog Ugovora svi potpisnici ovog Ugovora ugovaraju mjesnu nadležnost suda u Zagrebu... » pa stoga navedena odredba ugovora ne proizvodi nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

II. Utvrđuje se ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u Ugovoru o kreditu broj 210259 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 31.07.2007. god. u odredbi čl. 2.1., a koje glase: «… promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.» pa stoga navedena odredba ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvodi nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

III. Utvrđuju se ništetnim odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u Ugovoru o kreditu broj 210259, kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 31.07.2007. god. kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, sadržane: u odredbi čl.8. koja glasi: « … po srednjem tečaju HNB tečaju za devize važećem na dan dospijeća. » pa stoga navedena odredba ugovora ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

IV. Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u čl.6.1. Ugovora o kreditu br. 210259 sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao davatelja kredita dana 31.07.2007.god. koja propisuje iznos naknade za obradu zahtjeva Ugovora o kreditu u iznosu od 1,35 % od iznosa kredita, a koja glasi: „Jednokratno 1,35%

(jedancijelatridestepetposto) od iznosa kredita, minimalno 500,00 (petstokunainulalipa) kn naplaćuje se neposredno prije isplate kredita.” pa stoga navedena odredba ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

V. Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u čl. 6.2. Ugovora o kreditu br. 210259 sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao davatelja kredita dana 31.07.2007. god. koja propisuje iznos naknade za osiguranje kredita kod osiguravajućeg društva, a koja glasi: „Jednokratna uplata po premijskoj stopi od 1,95% (jedancijeladevedestipetposto) na iznos glavnice uvećane za 20%...”pa stoga navedena odredba ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

VI. Nalaže se tuženiku Nova Hrvatska Banka d.d., OIB 78427478595 da tužitelju NL, OIB [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplati iznos od 3.648,91 eur / 27.492,71 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koja teče:

- na iznos od 6,07 eur/ 45,73 kn od 03.11.2008. do isplate

- na iznos od 22,44 eur/ 169,04 kn od 02.01.2009. do isplate

- na iznos od 23,84 eur/ 179,66 kn od 02.02.2009. do isplate

- na iznos od 24,56 eur/ 185,02 kn od 02.03.2009. do isplate

- na iznos od 22,87 eur/ 172,3 0 kn od 01.04.2009. do isplate

- na iznos od 22,62 eur/ 170,45 kn od 02.05.2009. do isplate

- na iznos od 19,97 eur/ 150,5 0 kn od 01.06.2009. do isplate

- na iznos od 17,65 eur/ 132,96 kn od 01.07.2009. do isplate

- na iznos od 18,46 eur/ 139,08 kn od 01.08.2009. do isplate

- na iznos od 20,19 eur/ 152,1 0 kn od 01.09.2009. do isplate

- na iznos od 21,84 eur/ 164,57 kn od 01.10.2009. do isplate

- na iznos od 20,87 eur/ 157,22 kn od 02.11.2009. do isplate

- na iznos o d 23,11 eur/ 174,11 kn od 01.12.2009. do isplate

- na iznos od 25,23 eur/ 190,1 0 kn od 02.01.2010. do isplate

- na iznos od 27,47 eur/ 206,94 kn od 01.02.2010. do isplate

- na iznos od 26,88 eur/ 202,52 kn od 01.03.2010. do isplate

- na iznos od 30,64 eur/ 230,87 kn od 01.04.2010. do isplate

- na iznos od 29,67 eur/ 223,57 kn od 03.05.2010. do isplate

- na iznos od 31,56 eur/ 237,82 kn od 01.06.2010. do isplate

- na iznos od 42,22 eur/ 318,11 kn od 01.07.2010. do isplate

- na iznos od 39,80 eur/ 299,84 kn od 02.08.2010. do isplate

- na iznos od 48,89 eur/ 368,39 kn od 01.09.2010. do isplate

- na iznos od 44,09 eur/ 332,23 kn od 01.10.2010. do isplate

- na iznos od 40,48 eur/ 305,03 kn od 02.11.2010. do isplate

- na iznos od 51,46 eur/ 387,74 kn od 01.12.2010. do isplate

- na iznos od 58,25 eur/ 438,87 kn od 03.01.2011. do isplate

- na iznos od 53,33 eur/ 401,8 0 kn od 01.02.2011. do isplate

- na iznos od 54,05 eur/ 407,23 kn od 01.03.2011. do isplate

- na iznos od 50,52 eur/ 380,61 kn od 01.04.2011. do isplate

- na iznos od 51,61 eur/ 388,83 k n od 02.05.2011. do isplate

- na iznos od 63,62 eur/ 479,35 kn od 01.06.2011. do isplate

- na iznos od 65,31 eur/ 492,07 kn od 01.07.2011. do isplate

- na iznos od 78,61 eur/ 592,28 kn od 01.08.2011. do isplate

- na iznos od 73,78 eur/ 555,9 0 kn od 01.09.2011. do isplate

- na iznos od 66,26 eur/ 499,22 kn od 01.10.2011. do isplate

- na iznos od 66,06 eur/ 497,75 kn od 02.11.2011. do isplate

- na iznos od 65,24 eur/ 491,54 kn od 01.12.2011. do isplate

- na iznos od 67,97 eur/ 512,12 kn od 02.01.2012. do isplate

- na iznos od 70,98 eur/ 534,78 kn od 01.02.2012. do isplate

- na iznos od 71,07 eur/ 535,46 kn od 01.03.2012. do isplate

- na iznos od 69,18 eur/ 521,22 kn od 02.04.2012. do isplate

- na iznos od 69,94 eur/ 527,00 kn od 02.05.2012. do isplate

- na iznos od 71,07 eur/ 535,49 kn od 01.06.2012. do isplate

- na iznos od 69,86 eur/ 526,34 kn od 02.07.2012. do isplate

- na iznos od 69,96 eur/ 527,12 kn od 01.08.2012. do isplate

- na iznos od 68,84 eur/ 518,67 kn od 01.09.2012. do isplate

- na iznos od 66,76 eur/ 503,04 kn od 01.10.2012. do isplate

- na iznos od 69,29 eur/ 522,1 0 kn od 02.11.2012. do isplate

- na iznos od 70,21 eur/ 529,02 kn od 01.12.2012. do isplate

- na iznos od 69,85 eur/ 526,26 kn od 02.01.2013. do isplate

- na iznos od 66,15 eur/ 498,43 kn od 01.02.2013. do isplate

- na iznos od 68,71 eur/ 517,72 kn od 01.03.2013. do isplate

- na iznos od 69,30 eur/ 522,14 kn od 02.04.2013. do isplate

- na iznos od 68,15 eur/ 513,47 kn od 02.05.2013. do isplate

- na iznos od 64,74 eur/ 487,82 kn od 01.06.2013. do isplate

- na iznos od 62,63 eur/ 471,89 kn od 01.07.2013. do isplate

- na iznos od 64,51 eur/ 486,02 kn od 01.08.2013. do isplate

- na iznos od 65,80 eur/ 495,74 kn od 02.09.2013. do isplate

- na iznos od 69,09 eur/ 520,58 kn od 01.10.2013. do isplate

- na iznos od 67,28 eur/ 506,91 kn od 02.11.2013. do isplate

- na iznos od 68,09 eur/ 513,03 kn od 02.12.2013. do isplate

- na iznos od 68,75 eur/ 518,03 kn od 02.01.2014. do isplate

- na iznos od 70,02 eur/ 527,59 kn od 01.02.2014. do isplate

- na iznos od 71,35 eur/ 537,59 kn od 01.03.2014. do isplate

- na iznos od 70,67 eur/ 532,45 kn od 01.04.2014. do isplate

- na iznos od 69,34 eur/ 522,47 kn od 02.05.2014. do isplate

- na iznos od 68,74 eur/ 517,95 kn od 02.06.2014. do isplate

- na iznos od 69,01 eur/ 519,93 kn od 01.07.2014. do isplate

- na iznos od 72,07 eur/ 542,98 kn od 01.08.2014. do isplate

za period od 01.01.2008.god. do 31.07.2015.god. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05), od 01.08.2015.god do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

VII. Nalaže se tuženiku Nova Hrvatska Banka d.d., OIB 78427478595, da tužitelju, NL OIB [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana po osnovi jednokratne naknade za obradu zahtjeva kredita isplati iznos od 131,76 eur / 992,74 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 06.08.2007. god. do isplate po stopi od 15% godišnje propisanoj Uredbom Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate za period do 31.12.2007.god. (NN 72/02), za period od 01.01.2008.god do 31.07.2015.god. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05), od 01.08.2015.god do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

VIII. Nalaže se tuženiku Nova Hrvatska Banka d.d., OIB 78427478595, da tužitelju NL, OIB [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana po osnovi jednokratne naknade za osiguranje kredita kod osiguravajućeg društva isplati iznos od 228,39 eur / 1.720,78 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 06.08.2007. god. do isplate po stopi od 15% godišnje propisanoj Uredbom Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate za period do 31.12.2007.god. (NN 72/02), za period od 01.01.2008.god do 31.07.2015.god. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05), te od 01.08.2015.god do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IX. Nalaže se tuženiku Nova Hrvatska Banka d.d., OIB 78427478595, da tužitelju NL, OIB [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana po osnovi naknade za brisanje iz upisnika isplati iznos od 33,18 eur / 250,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 15.09.2014. god. do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05) za period do 31.07.2015.god., od 01.08.2015.god do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

X. Nalaže se tuženiku Nova Hrvatska Banka d.d., OIB 78427478595, da tužitelju NL, OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 597,24 eura/4.499,90 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve po stopi propisanoj čl.29. st.2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu u točkama III., IV. V., VII., VIII., IX., X u odnosu na utvrđenje i isplatu temeljem pogrešno utvrđene ništetnosti ulazne i izlazne naknade kao i na dosuđene troškove postupka, pobija tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te predlaže da se ista preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti , ili ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

2.1. U sadržaju žalbe se navodi da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, posebice jer obrazloženje presude ne sadrži sve elemente sukladno članku 338. ZPP-a, da sud nije dao razloge zašto je određene odlučne činjenice odbio ili prihvatio, koje je od tih činjenica utvrđivao, kako ih je utvrdio i na temelju kojih dokaza, te kako je dokaze ocijenio, da je za ocjenu nepoštenosti odredbi Ugovora o kreditu prema odredbama članka 96. i 99. ZZP-a – test (ne)poštenosti sud izveo dokaz jedino saslušanjem tužitelja, da u konkretnom slučaju nije utvrdio radi li se radi o „prosječnom potrošaču“ u smislu ZZP-a i prakse Suda Europske unije, da se radi o potrošaču kao „dobro obaviještenoj, razumno pažljivoj i opreznoj osobi“ i da se samo takvom potrošaču može pružiti zaštita u skladu s pravilima o zaštiti potrošača, da se tužitelj mogao informirati o značenju i dometu pojedinih odredbi Ugovora o kreditu prije njegovog potpisivanja, da bi se određena ugovorna odredba mogla utvrditi ništetnom potrebno je utvrditi da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je odredba i/ili nejasna, i/ili teško razumljiva i/ili teško uočljiva, te da je suprotna načelu savjesnosti i poštenja, i da stoga uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, da tuženik nije donio proizvoljnu, jednostranu odluku o naplati naknade za obradu i administraciju kredita, bez znanja korisnika kredita, da naknada za obradu kredita odgovara stvarno pruženim uslugama i stvarno nastalim troškovima koji obuhvaćaju niz radnji prije izdavanja kredita, a isto vrijedi i za naknadu za osiguranje kredita kod osiguravajućeg društva. U konačnici obzirom da se osporava odluka o glavnoj stvari, tuženik osporava i odluku o troškovima postupka.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ovaj sud je pobijanu presudu ispitao u smislu istaknutih žalbenih razloga, te nije našao da bi bila počinjena neka od bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH,123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.

6.1. Suprotno navodima žalbe tuženika, pobijana presuda, sadrži dovoljno jasne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju u žalbi ukazuje tuženik. U razlozima presude sud je naveo što je predmet spora, naznačio pravnu i činjeničnu osnovu, sadržaj izvedenih dokaza, a ocjena provedenih dokaza nema za posljedicu niti nepravilnost, niti nezakonitost pobijane presude, tako da ovaj sud ne nalazi osnovanim ni žalbeni razlog relativno bitne povrede postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u vezi sa člankom 388. stavak 4. ZPP-a.

7. Navodima žalbe nije dovedeno u sumnju po prvostupanjskom sudu utvrđeno činjenično stanje, kao ni primjena materijalnog prava.

8. Uvidom u Ugovor o kreditu br. 210259 od 31. srpnja 2007. utvrđeno je da prednik tuženika Volksbank d.d. Zagreb tužitelju kao korisniku kredita odobrio kredit u iznosu od 16.607,72 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a za devize važeće na dan isplate sa redovnom kamatnom stopom od 5,30% godišnje koja je promjenjiva u skladu s odlukom o kamatama i naknadi kreditora, da je namjena kredita bila je kupnja vozila, da je rok otplate 84 mjeseca, da je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita jednokratno 1,35% od iznosa kredita, minimalno 500,00 kuna koji iznos se naplaćuje neposredno prije isplate kredita, kao i naknada za osiguranje kredita kod osiguravajućeg društva, jednokratna uplata po premijskoj stopi od 1,95% na iznos glavnice uvećane za 20% sukladno Ugovoru o osiguranju potraživanja sa osiguravajućom kućom, koji iznos premije se naplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita, te da je za sve sporove iz tog ugovora ugovara mjesna nadležnost suda u Zagrebu.

9. Tuženik žalbom ne pobija točku I. i II. prvostupanjske presude kojima su utvrđene ništetnim odredba o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti suda u sjedištu kreditora i odredba o promjenjivosti kamatne stope u skladu sa Odlukom kreditora.

10. Ovaj drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno raspravio i ocijenio pitanje ništetnosti u žalbenom postupku spornih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, naknadi za obradu kredita kao i naknadi za osiguranje kredita, kao i osnovanost restitucijskog zahtjeva za isplatu preplaćenih iznosa temeljem tih ništetnih (nepoštenih) odredbi.

11. Iako je točno da se subjektivne granice pravomoćnosti (intervencijski efekt) presude donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013-4 i Pž-6632/2017 odnose na sve fizičke i pravne osobe čije interese štiti udruga za zaštitu potrošača koja je podnijela tužbu, (o čemu dijelom govore i utvrđenja u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019.), to ne znači da su automatizmom ništetne sve odredbe svih ugovora o kreditu glede promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, a pogotovo da se u pojedinačnim parnicama te potencijalno ništetne odredbe uopće ne mogu preispitivati.

11.1. Naime, presudom donesenom u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013-4., između ostalog je zaključeno da iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, no činjenica što obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom, jer u vrijeme sklapanja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate kredita vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu za to platiti.

11.2. I Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Revt 249/14-2, i Rev- 2221/2018 zaključio je da su banke, ( i tuženik) kao visoko specijalizirane novčarske ustanove, čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih "proizvoda", dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu.

11.3. U tom smislu je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj: U-III-5458/2021., od 30. lipnja 2022., i U-III-4424/21, zauzeo stav da ako se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu, onda su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U takvom slučaju u pojedinačnom potrošačkom sporu, nije moguće odbiti dokazni prijedlog za saslušanjem zaposlenika banke na okolnost obaviještenosti određenog potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora (a koja nije bila predmet utvrđivanja u kolektivnom sporu), a potom utvrditi da banka, na kojoj je teret dokazivanja, tu okolnost nije dokazala i zaključiti da nije dala odgovarajuće obavijesti potrošaču. Ustavni sud na kraju je u tom predmetu dao ocjenu da je odbijanjem dokaznog prijedloga za saslušanjem zaposlenice pravne prednice podnositeljice koja je navodno dala odgovarajuće obavijesti potrošaču o parametrima promjene kamatne stope prije sklapanja ugovora o kreditu, odnosno odbijanjem izvođenja dokaza na ovu okolnost obaviještenosti potrošača kao jedinu odlučnu okolnost koja se utvrđuje u pojedinačnom potrošačkom sporu (jer su ostale okolnosti /ne/poštenosti osporenih ugovornih odredaba pravomoćno utvrđene u kolektivnom sporu), povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava u aspektu prava na jednakost oružja.

12. Suprotno navodima žalbe na sporne okolnosti informiranja tužitelja i pregovaranja oko sadržaja spornih odredbi ugovora o kreditu, saslušan tužitelj iz čijeg iskaza proizlazi da kao korisnik kredita nije bio od strane banke informiran o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi, a upravo je na tuženiku je bio teret dokaza da je u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora dao odgovarajuće obavijesti potrošaču o parametrima promjene kamatne stope kao o rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu, a koji bi bili specifični u odnosu na one utvrđene u kolektivnom sporu.

13. Na konkretni spor primjenjuju se odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, i to:

- odredba članka 59. ZZP kojom je propisano da ugovor o potrošačkom zajmu između ostalog mora sadržavati odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu primijeniti,

- odredba članka 81. st.1. ZZP kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a st. 2. je propisano kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, u st.4. navedenog članka propisano je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to i dokazati,

- odredba članka 82. ZZP da ugovorne odredbe, koje bi se uz ispunjenje pretpostavki iz članka 81. ovog Zakona mogle smatrati nepoštenima, jesu npr. odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenjanje ugovorne odredbe bez valjanog ugovorom predviđenog razloga,

- odredba članka 87. ZZP koja propisuje da je nepoštena ugovorna odredba ništava te,

Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07- dalje ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme trajanja Ugovora i to:

- odredba članka 96. ZZP-a, kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana, a na štetu potrošača. Smatra se, da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo, ako je tu odredbu formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati,

- odredba članka 99. ZZP-a, kojom je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive,

- odredba članka 100. ZZP-a, kojom je propisano da ako na temelju zakona ili sporazuma stranaka ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i razumljivo te moraju biti lako uočljive.

- odredba članka 101. ZZP-a kojom je propisano da se dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače u smislu koji je povoljniji za potrošača.

- odredba članka 102. ZZP-a, kojom je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, a ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

14. Prvostupanjski sud je izvršio detaljnu analizu spornih odredbi Ugovora o kreditu i utvrdio da Ugovor o kreditu ne sadrži jasne kriterije koji bi sadržavali i pojašnjavali informacije o specifičnosti i mogućim rizicima promjenjive kamatne stope i valutne klauzule ugovorene u CHF, prije svega jer je ugovor o kreditu sastavljen kao tipski ugovor po kojem je unaprijed izrađen model Ugovora, a iz iskaza tužitelja proizlazi da o spornim ugovornim odredbama nije pregovaralo, niti je bio upoznat od strane djelatnika banke sa rizicima navedenih odredbi, da je tražio pojašnjenje za odredbe ugovora o naknadi za obradu kredita i osiguranju kredita, međutim dobio je odgovor da su navedene odredbe takve ukoliko želi dobiti kredit.

15. Da je tužitelj potrošač proizlazi iz činjenice da ugovor o kreditu nije sklopljen u svrhu koja bi bila namijenjena njegovom zanimanju ili poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, već je kredit podignut kao kredit za kupnju vozila.

16. Temeljem analize dokaznog postupka drugostupanjski sud smatra da tuženik u Ugovoru o kreditu, kao kreditor koji je samostalno sastavio ugovor, nije utvrdio egzaktne parametre i način utvrđivanja parametara koji bi sadržavali osnovne informacije o specifičnostima valutne klauzule u CHF, koji bi bili jasni i razumljivi prosječnom građaninu, odnosno potrošaču, niti je o mogućim rizicima upozorio korisnika kredita.

17. Jednostranim pristupom tuženik je unaprijed sročenim odredbama ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke i valutnoj klauzuli u CHF tužitelju nametnuo te ugovorne odredbe, što je u suprotnosti sa odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača budući uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Isto se odnosi i na odredbe ugovora o plaćanju naknade za obradu kredita, te osiguranje kredita koje ne sadrže određene i jasne parametre kakve to i koje troškove korisnik kredita podmiruje i na koji način je to u korelaciji sa iznosom kredita.

18. Zaključak prvostupanjskog suda sukladan je i zaključcima Visokog trgovačkog suda sadržanog u presudi poslovni broj Pž-7129/2013-4., a slične odredbe sadržane su u Direktivi 93/13/EEZ, jer je u članku 5. Direktive navedeno da u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo, da potrošač prije sklapanja ugovora mora biti obaviješten o svim ugovornim uvjetima i njihovim posljedicama, kao i troškovima koji se naplaćuju, da bi mogao razumno shvatiti ekonomske učinke koje za njega proizlaze iz takvog ugovora.

19. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio ništetnost i nepoštenost spornih odredbi ugovora o kreditu, a kako restitucijski zahtjev za isplatu nije bio sporan, to je materijalno pravo pravilno primijenjeno u odluci o glavnoj stvari i troškovima postupka na koje je tuženik obvezan temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi sa člankom 155. ZPP-a.

20. Radi svega iznesenog žalba tuženika je odbijena kao neosnovana i temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, potvrđena prvostupanjska presuda.

U Požegi, 29. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Renata Marić