REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Gž-70/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Berislava Devčića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Renate Marić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Sandra Panjković, odvjetnica iz Siska, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., OIB: 02535697732 iz Zagreba, Radnička cesta 50, kojeg zastupa Maja Čuljak, odvjetnica iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Kutini broj P-45/2023-7 od 11. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini broj P-45/2023-7 od 11. prosinca 2024. u pobijanim stavcima I. i III. izreke.
r i j e š i o j e
I. Žalba tuženika se uvažava te se ukida presuda Općinskog suda u Kutini broj P- 45/2023-7 od 11. prosinca 2024. u pobijanim stavcima II., IV. i V. izreke i predmet se u tom dijelu vraća istom sudu na ponovni postupak.
II. O zahtjevu za naknadu troškova drugostupanjskog postupka odlučiti će prvostupanjski sud prilikom donošenja konačne odluke.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
I Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 9012607082 koji su 14. lipnja 2007. sklopili tužitelj AZ iz [adresa] kao korisnik kredita i tuženik Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50 kao kreditor u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana, a preko ugovorene kamatne stope od 4,35 % godišnje.
II Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., Radnička cesta 50 da tužitelju KZ iz [adresa] isplati iznos od 4.663,25 € (četiri tisuće šesto šezdeset i tri eur i dvadeset i pet cent), sa zakonskom zateznom kamatom i to:
- na iznos od 40,00 € od 30.9.2007.,
- na iznos od 41,90 € od 31.10.2007.,
- na iznos od 42,43 € od 30.11.2007.,
- na iznos od 42,08 € od 31.12.2007., do 31.12.2007. po članku 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to:
- na iznos od 40,66 € od 31.1.2008.,
- na iznos od 73,02 € od 29.2.2008.,
- na iznos od 74,21 € od 31.3.2008.,
- na iznos od 72,06 € od 30.4.2008.,
- na iznos od 71,52 € od 31.5.2008.,
- na iznos od 72,12 € od 30.6.2008.,
- na iznos od 70,71 € od 31.7.2008.,
- na iznos od 70,71 € od 31.8.2008.,
- na iznos od 71,42 € od 30.9.2008.,
- na iznos od 77,94 € od 31.10.2008.,
- na iznos od 73,40 € od 30.11.2008.,
- na iznos od 78,06 € od 31.12.2008.,
- na iznos od 78,69 € od 31.1.2009.,
- na iznos od 78,91 € od 28.2.2009.,
- na iznos od 77,83 € od 31.3.2009.,
- na iznos od 77,89 € od 30.4.2009.,
- na iznos od 76,49 € od 31.5.2009.,
- na iznos od 75,29 € od 30.6.2009.,
- na iznos od 75,45 € od 31.7.2009.,
- na iznos od 75,99 € od 31.8.2009.,
- na iznos od 75,81 € od 30.9.2009.,
- na iznos od 75,11 € od 31.10.2009.,
- na iznos od 75,86 € od 30.11.2009.,
- na iznos od 76,85 € od 31.12.2009.,
- na iznos od 78,06 € od 31.1.2010.,
- na iznos od 77,61 € od 28.2.2010.,
- na iznos od 79,19 € od 31.3.2010.,
- na iznos od 78,71 € od 30.4.2010.,
- na iznos od 79,36 € od 31.5.2010.,
- na iznos od 84,36 € od 30.6.2010.,
- na iznos od 83,14 € od 31.7.2010.,
- na iznos od 85,95 € od 31.8.2010.,
- na iznos od 84,87 € od 30.9.2010.,
- na iznos od 82,74 € od 31.10.2010.,
- na iznos od 69,57 € od 30.11.2010.,
- na iznos od 73,31 € od 31.12.2010.,
- na iznos od 68,09 € od 31.1.2011.,
- na iznos od 68,89 € od 28.2.2011.,
- na iznos od 67,53 € od 31.3.2011.,
- na iznos od 67,59 € od 30.4.2011.,
- na iznos od 59,49 € od 31.5.2011.,
- na iznos od 59,65 € od 30.6.2011.,
- na iznos od 63,01 € od 31.7.2011.,
- na iznos od 47,98 € od 31.8.2011.,
- na iznos od 46,43 € od 30.9.2011.,
- na iznos od 46,14 € od 31.10.2011.,
- na iznos od 45,92 € od 30.11.2011.,
- na iznos od 46,45 € od 31.12.2011.,
- na iznos od 47,02 € od 31.1.2012.,
- na iznos od 46,96 € od 29.2.2012.,
- na iznos od 46,42 € od 31.3.2012.,
- na iznos od 46,53 € od 30.4.2012.,
- na iznos od 46,63 € od 31.5.2012.,
- na iznos od 46,19 € od 30.6.2012.,
- na iznos od 46,20 € od 31.7.2012.,
- na iznos od 45,91 € od 31.8.2012.,
- na iznos od 45,33 € od 30.9.2012.,
- na iznos od 45,71 € od 31.10.2012.,
- na iznos od 45,87 € od 30.11.2012.,
- na iznos od 45,66 € od 31.12.2012.,
- na iznos od 44,50 € od 31.1.2013.,
- na iznos od 45,27 € od 28.2.2013.,
- na iznos od 45,21 € od 31.3.2013.,
- na iznos od 44,72 € od 30.4.2013.,
- na iznos od 43,62 € od 31.5.2013.,
- na iznos od 43,47 € od 30.6.2013.,
- na iznos od 43,57 € od 31.7.2013.,
- na iznos od 43,84 € od 31.8.2013.,
- na iznos od 44,32 € od 30.9.2013.,
- na iznos od 43,89 € od 31.10.2013.,
- na iznos od 43,94 € od 30.11.2013.,
- na iznos od 44,02 € od 31.12.2013. do isplate, sve u roku od 15 dana.
III Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 9012607082 koji su 14. lipnja 2007. sklopili tužitelj AZ iz [adresa] kao korisnik kredita i tuženik Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta
kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule
vezane za CHF.
IV Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. Radnička cesta 50, Zagreb, da tužitelju KZ iz [adresa] isplati iznos od 8.712,57 € (osam tisuća sedamsto dvanaest eur i pedeset i sedam cent), sa zakonskom zateznom kamatom i to:
- na iznos od 3,14 € od 31.7.2007.,
- na iznos od 4,70 € od 31.8.2007.,
- na iznos od 3,12 € od 30.11.2007.,
- na iznos od 0,85 € od 31.12.2007.,
do 31.12.2007. po članku 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to:
- na iznos od 6,27 € od 31.1.2008.,
- na iznos od 10,56 € od 29.2.2008.,
- na iznos od 16,14 € od 31.3.2008.,
- na iznos od 6,95 € od 30.4.2008.,
- na iznos od 4,92 € od 31.5.2008.,
- na iznos od 7,92 € od 30.6.2008.,
- na iznos od 1,96 € od 31.7.2008.,
- na iznos od 2,30 € od 31.8.2008.,
- na iznos od 5,81 € od 30.9.2008.,
- na iznos od 35,26 € od 31.10.2008.,
- na iznos od 15,40 € od 30.11.2008.,
- na iznos od 36,60 € o d 31.12.2008.,
- na iznos od 39,84 € od 31.1.2009.,
- na iznos od 41,26 € od 28.2.2009.,
- na iznos od 36,80 € od 31.3.2009.,
- na iznos od 37,51 € od 30.4.2009.,
- na iznos od 31,69 € od 31.5.2009.,
- na iznos od 26,73 € od 30.6.2009.,
- na iznos od 27,84 € od 31.7.2009.,
- na iznos od 30,70 € od 31.8.2009.,
- na iznos od 30,38 € od 30.9.2009.,
- na iznos od 27,65 € od 31.10.2009.,
- na iznos od 31,55 € od 30.11.2009.,
- na iznos od 36,48 € od 31.12.2009.,
- na iznos od 42,47 € od 31.1 2010.,
- na iznos od 40,91 € od 28.2.2010.,
- na iznos od 48,65 € od 31.3.2010.,
- na iznos od 46,96 € od 30.4.2010.,
- na iznos od 50,49 € od 31.5.2010.,
- na iznos od 73,91 € od 30.6.2010.,
- na iznos od 68,91 € od 31.7.2010.,
- na iznos do 82,41 € od 31.8.2010.,
- na iznos od 78,07 € od 30.9.2010.,
- na iznos od 68,88 € od 31.10 2010.,
- na iznos od 86,65 € od 30.11.2010.,
- na iznos od 108,79 € od 31.12.2010.,
- na iznos od 93,53 € od 31.1.2011.,
- na iznos od 99,07 € od 28.2. 2011.,
- na iznos od 91,92 € od 31.3. 2011.,
- na iznos od 92,75 € od 30.4. 2011.,
- na iznos od 122,33 € od 31.5. 2011.,
- na iznos od 124,32 € od 30. 6.2011.,
- na iznos od 149,85 € od 31.7.2011.,
- na iznos do 137,48 € od 31.8.2011.,
- na iznos od 123,83 € od 30.9.2011.,
- na iznos od 122,13 € od 31.10.2011.,
- na iznos od 120,91 € od 30.11.2011.,
- na iznos od 126,91 € od 31.12.2011.,
- na iznos od 133,22 € od 31.1.2012.,
- na iznos od 133,70 € od 29.2.2012.,
- na iznos od 129,47 € od 31.3.2012.,
- na iznos od 131,56 € od 30.4.2012.,
- na iznos od 133,54 € od 31.5.2012.,
- na iznos od 130,40 € od 30.6.2012.,
- na iznos od 131,45 € od 31.7.2012.,
- na iznos do 129,68 € od 31.8.2012.,
- na iznos od 125,19 € od 30.9.2012.,
- na iznos od 129,94 € od 31.10.2012.,
- na iznos od 132,55 € od 30.11.2012.,
- na iznos od 131,64 € od 31.12.2012.,
- na iznos od 121,48 € od 31.1.2013.,
- na iznos od 130,14 € od 28.2.2013.,
- na iznos od 130,55 € od 31.3.2013.,
- na iznos od 126,91 € od 30.4.2013.,
- na iznos od 117,22 € od 31.5.2013.,
- na iznos od 116,97 € od 30.6.2013.,
- na iznos od 119,06 € od 31.7.2013.,
- na iznos do 122,97 € od 31.8.2013,
- na iznos od 128,97 € od 30.9.2013.,
- na iznos do 125,88 € od 31.10.2013,
- na iznos od 127,65 € od 30.11.2013.,
- na iznos od 129,68 € od 31.12.2013.,
- na iznos od 131,59 € od 31.1.2014.,
- na iznos od 134,28 € od 28.2.2014.,
- na iznos od 133,47 € od 31.3.2014.,
- na iznos od 130,31 € od 30.4.2014.,
- na iznos od 129,03 € od 31.5.2014.,
- na iznos od 129,37 € od 30.6.2014.,
- na iznos od 133,45 € od 31.7.2014.,
- na iznos od 136,41 € od 31.8.2014.,
- na iznos od 135,74 € od 30.9.2014.,
- na iznos od 138,58 € od 31.10.2014.,
- na iznos od 140,56 € od 30.11.2014.,
- na iznos od 139,51 € od 31.12.2014.,
- na iznos od 140,92 € od 31.1.2015.,
- na iznos od 140,92 € od 28.2.2015.,
- na iznos od 140,92 € od 31.3.2015.,
- na iznos od 140,92 € od 30.4.2015.,
- na iznos od 140,92 € od 31.5.2015.,
- na iznos od 140,92 € od 30.6.2015.,
- na iznos od 140,92 € od 31.7.2015.,
- na iznos od 140,92 € od 31.8.2015.,
- na iznos od 140,92 € od 30.9.2015. do isplate, sve u roku 15 dana.
V Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 5.286,16 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računajući ovu od 11.12.2024.do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te je predložio drugostupanjskom sudu da pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, te da naloži tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak postupka, kao i troškove žalbenog postupka ili da istu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
2.1. Tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud odlučivao o tužbenom zahtjevu koji se temelji na tvrdnji o ništetnosti dijela odredbi Ugovora o kreditu broj 9011192946 , a da pri tome nije imao u vidu da je tužiteljev kredit konvertiran u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015, dalje u tekstu: ZID ZPK), te da je konverzija izvršena upravo sa svrhom i na način da se u obračun uključe sva plaćanja od početka trajanja kredita i to na način kao da je kredit početno bio u EUR, a da je preplata priznata potrošaču na ime plaćanja budućih obroka koji će dospijevati, pa da je iz tog razloga neosnovano vraćanje na početno ugovorenu kamatnu stopu iz kredita u kojem je ugovorena otplata uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, kao i da je donesenom presudom tužitelj ostvario pravo koje je protivno člancima 19.a, 19.b i 19.c ZID ZPK.
2.2. Dodatno ističe da se ne može prihvatiti tvrdnja da tužitelju nije bilo omogućeno pregovaranje u pogledu sklapanja Dodatka navedenog Ugovora o kreditu, obzirom da je samim zakonom propisan rok u kojem su banke, kao kreditori, bili dužni ponuditi sklapanje takvog Dodatka korisnicima kredita u valuti CHF, a da je potrošačima ostavljen rok od 30 dana u kojem su se trebali izjasniti prihvaćaju li konverziju, odnosno ponudu za sklapanje novog ugovora o kreditu, te nalazi da prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude nije imao u vidu odluku Suda EU C-567/20, odluke Vrhovnog suda RH, kao i pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH izneseno u oglednom postupku koji se vodio pod poslovnim brojem:
Gos1/2019, a prema kojem pravnom shvaćanju da je sklapanjem Sporazuma o konverziji osigurano otklanjanje nepoštenih ugovornih odredbi uz istovremeno održavanje valjanosti ugovora, odnosno da je konverzijom kredita u potpunosti riješeno pitanje obeštećenja potrošača jer da su ekonomski dovedeni u situaciju kao da su otpočetka koristili kredit u EUR-ima. Osim toga je u žalbi ponovljen prigovor da tužitelj u postupku nije dokazao svoje svojstvo potrošača.
2.3. Također je tuženik osporio i pravilnost primjene materijalnog prava kod donošenja pobijane presude, jer prvostupanjski sud nije iz izračuna sudske vještakinje iznosa preplate, uzeo u obzir i odbio tzv. negativne tečajne razlike. Nadalje se žalbenim navodima ukazuje da se činjenica podnošenja kolektivne tužbe Udruge Franak u kolektivnom sporu ne može smatrati radnjom tužitelja u smislu prekida zastare, te da se prvostupanjski sud nije mogao pozvati na utvrđenja iz tog postupka pa da je svakako osnovan prigovor zastare, a u vezi sa svim žalbenim navodima ističe da je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14- Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje u tekstu: ZPP) iz razloga što je presuda nerazumljiva i proturječi sama sebi i razlozima presude, a da su navedeni razlozi nejasni i proturječni, te da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava ili zapisnika. Zbog pogrešne odluke o glavnoj stvari tuženik osporava i odluku o troškovima postupka.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim odredbi Ugovora o kreditu broj 9012607082 od 14. lipnja 2007., u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i to preko ugovorene stope od 4,35 % godišnje i u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, te zahtjev za isplatom preplaćenih iznosa anuiteta otplate kredita.
6. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno, a što proizlazi i iz priložene dokumentacije, da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik dana 14. lipnja 2007. sklopili Ugovor o kreditu broj 90120607082 (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) za iznos od 85.570,00 CHF protuvrijednost u kunama po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita sa promjenjivom kamatnom stopom sukladno odluci banke s tim da je početna kamatna stopa ugovorena u visini od 4,35%, te da je vraćanje kredita vezano za tečaj CHF, zatim da su 7. prosinca 2015. sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9012607082 (dalje u tekstu: Dodatak Ugovoru) na način da je s danom 30. rujna 2015. provedena konverzija kredita sa valutnom klauzulom u CHF u kredit sa valutnom klauzulom u EUR sukladno odredbama ZID ZPK.
7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći na zakonom propisane bitne povrede postupka drugostupanjski sud je ocijenio da u provedenom postupku nisu počinjene bitne povrede na koje se na temelju odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP), pazi po službenoj dužnosti. Nije osnovano ni žalbeno isticanje tuženika da bi presuda bila opterećena bitnom povredom iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer ista nema nikakvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati u žalbenom postupku.
8. Neosnovano tuženik ističe i da je prvostupanjski sud pogrešno ili nepotpuno utvrdio činjenično stanje u pogledu dijela pobijane presude kojim su usvojeni deklaratorni tužbeni zahtjevi tužitelja. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da nije osnovan tuženikov prigovor nedostatka pravnog interesa tužitelja za vođenje ovog postupka zbog sklapanja Dodatka Ugovora kojim je provedena konverzija kredita, budući da prema pravnom stajalištu iz rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. tužitelj, kao korisnik kredita, ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga ostvario eventualna prava za koja smatra da mu pripadaju bez obzira na to što je sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditu na temelju ZID ZPK kojim je provedena konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR.
9. Nadalje, iako je ugovaranje valutne klauzule dopušteno jer tako proizlazi iz članka 22. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO), odredba u Ugovoru o kreditu prema kojoj se visina anuiteta veže uz tečaj valute švicarski franak u vrijeme plaćanja anuiteta tako da korisnik kredita u cijelosti snosi rizik promjene tečaja, ne bi se mogla izuzeti od primjene Direktive 93/13 i ne može se isključiti ispitivanje njezine nepoštenosti, jer valutna klauzula sadržana u odredbi članka 22. stavka 1. ZOO-a nije i ne bi smjela biti izvor neravnoteže između prava i obveza stranaka bilo kojih ugovora pa tako niti ugovora o kreditu kao potrošačkih ugovora, kako je to smatrao i Ustavni sud RH u rješenju broj: U-I-392/2011. od 13. prosinca 2016. Prema tome odlučujući o ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su navedene odredbe ništetne, budući je banka postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja vodeći računa samo o svom interesu i ne uvažavajući interes potrošača, a kako se o predmetnim odredbama nije pregovaralo, da su nametnute ugovorne odredbe tužitelja stavile u neravnopravni položaj. Naime, cijeneći iskaz tužitelja pravilno je utvrđeno da u postupku koji je prethodio zaključenju predmetnog ugovora o kreditu on nije pregovarao sa tuženikom o spornim odredbama ugovora o kreditu, te da ga tuženik nije upozorio na parametre promjene kamatne stope, niti na rizike fluktuacije tečaja CHF, nego je rečeno da je CHF stabilna valuta i da je to najpovoljniji kredit.
10. Imajući u vidu da iz provedenog dokaznog postupka, a osobito iz iskaza tužitelja, proizlazi da prilikom zaključenja predmetnog ugovora o kreditu stranke nisu pojedinačno pregovarale na način da bi tuženik dao tužitelju odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba, što nije tvrdila ni saslušana svjedokinja FZ, tužiteljeva osobna bankarica, a da je predmetni Ugovor o kreditu bio unaprijed pripremljen od tuženika i da tužitelj nije mogao utjecati na njegov sadržaj, kao i da je iz priloženog Ugovora o kreditu vidljivo da se radi o standardnom ugovoru koji sadrži odredbu o valutnoj klauzuli u kojoj je sav rizik razlika na ime ugovorene valutne klauzule prebačen na korisnika kredita, te da sadrži odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je određena u visini od 4,35%, a da pri tome nisu navedeni kriteriji na temelju kojih će se ta kamatna stopa nadalje mijenjati, te vodeći računa o ishodu kolektivne tužbe u kojoj je tuženik sudjelovao kao stranka, a koja se vodila kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 i kod Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-7129/2013 i Pž- 6632/2017, te primjenjujući odredbe članka 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje u tekstu: ZZP) u vezi sa člankom 4. ZOO-a, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno članku 87. ZZP-a, kao i članku 322. ZOO-a.
11. Prihvaćajući deklaratorni dio tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je na temelju članka 326. stavak 1. ZOO-a pravilno zaključio da u situaciji kada su ugovorne odredbe ništetne po samom zakonu, iste ne mogu postati valjane niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, kako to tvrdi tuženik pozivajući se na činjenicu sklapanja Dodatka Ugovora o kreditu. Nadalje, iako Dodatak Ugovora o kreditu predstavlja akt kojeg su banke bile dužne sklopiti na temelju zakona odnosno odredbe članka 19. b. ZID ZPK, a sve u cilju da se položaj korisnika kredita u valuti CHF kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u valuti EUR, to ne znači da je tužitelj kao korisnik kredita izgubio pravo potraživati stečeno bez osnove zbog ništetnih ugovornih odredbi, ukoliko se u postupku utvrdi da Sporazumom o konverziji tužitelj nije u cijelosti obeštećen, odnosno da sklapanjem Dodatka Ugovora o kreditu nisu sanirane posljedice ništetnosti Ugovora o kreditu.
12. Tuženik je tijekom prvostupanjskog postupka, a i u žalbi istakao i prigovor zastare koji je prvostupanjski sud pravilno ocijenio neosnovanim iz razloga što zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a u konkretnom slučaju se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina sukladno članku 225. ZOO-a, jer se radi o vraćanju stečenog bez osnove. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH iznesenom u presudi i rješenju poslovni broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., te pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog na sjednici održanoj 31. siječnja 2022., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO- a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, zastarni rok restitucijskih zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača podnesena je 4. travnja 2012. Trgovačkom sudu u Zagrebu, čime je došlo do prekida zastare, a zastara je počela teći iznova od dana kad je spor pravomoćno okončan, i to u odnosu na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli od 15. lipnja 2018, a od 13. lipnja 2014. u odnosu na ništetnost zbog promjenjive kamatne stope. Obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena 5. lipnja 2019., ista je podnesena unutar zastarnog roka od 5 godina.
13. Neosnovano se u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije utvrdio da li tužitelj u ugovornom odnosu s tuženikom ima status potrošača, jer je prvostupanjski sud osnovano iz iskaza tužitelja i odredbi samog predmetnog ugovora zaključio da je tužitelj sklopio Ugovor o kreditu kao fizička osoba, te da je namjena kredita bila adaptacija stambenog objekta, iz čega proizlazi da tužitelj nije kredit ishodio u svrhu neke poslovne djelatnosti, a ako je tuženik smatrao suprotno, to je u postupku trebao i dokazati, jer se sudska praksa u tom pravcu ustalila da je u tom slučaju teret dokaza na tuženiku. Uzgred je za napomenuti da niti žalbeni navodi tuženika da se prilikom izračuna preplaćenih anuiteta po osnovi valutne klauzule, trebalo uzeti u obzir i negativne razlike kada je tečaj CHF bio manji od početnog, nisu osnovani, jer tuženik je do zaključenja prethodnog postupka samo opreza radi istaknuo prigovor prijeboja, bez u pogledu iznosa specificiranog zahtjeva, tako da prvostupanjski sud o istome nije bio ni u obvezi odlučivati.
14. Zbog svega naprijed iznesenog sud drugog stupnja je zaključio da je žalba tuženika neosnovana u dijelu u kojem se pobija deklaratorni dio prvostupanjske presude, pa je žalba u tom dijelu odbijena, a prvostupanjska presuda u pobijanim stavcima I. i III. potvrđena, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.
15. Prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio kondemnatorni tužbeni zahtjev tužitelja jer je na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da je tužitelj zbog promjene kamatne stope i zbog tečajne razlike CHF u odnosu na kunu po srednjem tečaju HNB preplatio iznose od 4.663,25 eura, odnosno 8.712,57 eura, a da pri tome nije obrazložio zbog čega smatra da za odluku o tom tužbenom zahtjevu nije odlučna činjenica da je prilikom konverzije Ugovora o kreditu priznata preplata u konverziji, koja prema članku 3. Dodatka Ugovoru iznosi 6.118,23 eura kao i da sudska vještakinja u nalazu i mišljenju kao ni na ročištu za glavnu raspravu nije iskazala da je prilikom izrade nalaza i mišljenja nije uzela u obzir efekte konverzije, što bi značilo da nije uzela u obzir preplatu utvrđenu u konverziji. Budući da tužitelj kao korisnik kredita ima pravo potraživati stečeno bez osnove zbog ništetnih ugovornih odredbi samo ukoliko se u postupku utvrdi da Sporazumom o konverziji nije u cijelosti obeštećen, činjenično stanje u pogledu točnih iznosa preplate anuiteta kredita u prvostupanjskom postupku nije potpuno utvrđeno. Slijedom toga iz tog razloga se žalba tuženika ukazuje djelomično osnovanom, pa je drugostupanjski sud odlučio pobijanu presudu u kondemnatornom dijelu u stavcima II. i IV. izreke ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, primjenom odredbe članka 370. ZPP-a.
16. Kako obveza naknade troškova ovisi o konačnom rješenju spora, to je ukinuta i odluka o naknadi troškova parničnog postupka iz stavka V. izreke. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi članka 166. stavak 3. ZPP-a.
17. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će, dopunskim saslušanjem sudske vještakinje ili dopunskim vještačenjem utvrditi za koja mjesečna razdoblja je utvrđena preplata iz provedene konverzije u iznosu od 6.118,23 eura, te će u skladu s tim utvrditi razdoblja za koja tužitelj nije u cijelosti obeštećen zbog utvrđene ništetnosti odredbi o promjeni kamatne stope i primjeni valutne klauzule iz osnovnog ugovora o kreditu do izvršene konverzije, odnosno do sklapanja Dodatka Ugovoru o kreditu. Nakon što se utvrde navedene odlučne činjenice, prvostupanjski sud će proanalizirati i ostale provedene dokaze, te će nakon toga ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva po visini istog, kao i o cjelokupnim troškovima postupka.
18. Zbog svega iznesenog sud drugog stupnja je odlučio kao u izreci ove presude i rješenja.
U Požegi, 29. travnja 2025.
Predsjednik vijeća
Branimir Miljević
