Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Gž-417/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu po sutkinji mr. sc. Bojani Skenderović u pravnoj stvari tužitelja Vodovod i kanalizacija d.o.o., OIB: 56826138353, Split, Hercegovačka 8, zastupanog po punomoćnici CT, zaposlenici tužitelja, protiv tuženika ĆT OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i tuženika MT OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanih po punomoćniku Ivanu Čizmiću, odvjetniku u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-3081/2018 od 20. listopada 2020., dana 29. travnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje točka I. rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-3081/2018 od 20. listopada 2020.
II. Nepobijana točka II. izreke rješenja ostaje neizmijenjena.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem u točki I. izreke utvrđeno je da se tužba tužitelja smatra povučenom. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženicima trošak parničnog postupka u iznosu od 8.250,00 kn u roku od 15 dana.
2. Navedeno rješenje u dijelu u kojem je odlučeno o presumiranom povlačenju tužbe pravodobnom žalbom pobija tužitelj bez navođenja žalbenih razloga, predlažući drugostupanjskom sudu ukinuti pobijano rješenje, ukinuti platni nalog iz Rješenja te donijeti odluku kojom se dopušta povrat u prijašnje stanje i predmet vraća na ponovno suđenje i odluku.
3. Žalba tužitelja nije osnovana.
4. Obrazlažući pobijano rješenje prvostupanjski sud navodi da tužitelj nije pristupio na ročište određeno za dan 20. listopada 2020., iako je bio uredno pozvan, pa je sukladno odredbama čl. 295. i 465. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92.,112/99., 88/01.,117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08, 57/11, 25/13., dalje u tekstu ZPP) riješio kao u izreci. Pored toga, sud je tužitelju naložio i plaćanje troškova tuženicima pozivom na odredbu čl. 158. st. 1. ZPP-a
5. Tužitelj u žalbi ističe da je u ovom slučaju prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe ZPP-a i da je ročište na koje nije pristupio tužitelj trebao odgoditi i zakazati novo ročište, a tek u slučaju ponovnog nedolaska na novo zakazano ročište da se ima smatrati da je tužitelj povukao tužbu.
6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda, pazeći pri tome na apsolutno bitne procesne povrede na koje ovaj sud sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, utvrđeno je da nije počinjena ni jedna od tih povreda zakona.
7. Najprije treba ukazati da se tužitelj neosnovano poziva i u žalbi citira odredbe čl. 499. i čl. 500. ZPP-a budući se te odredbe primjenjuju u postupku pred trgovačkim sudovima. Pored toga, razmatrajući zakonodavni okvir koji uređuje sporno pitanje ovdje valja ukazati da je odredbe 465. ZPP izmijenjena odredbom čl. 94. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 70/19 dalje ZID ZPP/19), koja odredba se sukladno odredbi čl. 117. st. 2. ZID ZPP/19 primjenjuje na sve postupke u tijeku. Odredbom članka 94. ZID ZPP/19 brisana je odredba čl. 465. st. 2. ZPP/14 (kojom je bilo propisano da će sud odgoditi koje od kasnijih ročišta sa kojeg izostanu obje stranke). Nadalje, odredbom čl. 465. st. 1. ZPP- a propisan je nastup presumpcije povlačenja tužbe kao posljedice pasivnosti tužitelja koji iako uredno pozvan nije pristupio na pripremno ročište (osim ako se tuženik na tom ročištu ne upusti u raspravljanje).
8. Nadalje, odredbom čl. 457. ZPP-a je propisano da će se ako u glavi tridesetoj (Postupak u sporovima male vrijednosti) ne postoje posebne odredbe, u postupku u sporovima male vrijednosti primjenjivati ostale odredbe tog Zakona. Budući da je odredbom čl. 465. ZPP-a kao specijalnom odredbom za sporove male vrijednosti regulirana samo situacija nedolaska tužitelja na pripremno ročište (o čemu ovdje nije riječ jer je tužitelj izostao sa ročišta za glavnu raspravu), u konkretnoj situaciji se sukladno odredbi čl. 457. ZPP-a primjenjuje odredba čl. 295. ZPP-a. Tom je odredbom propisano da će se ako s ročišta za glavnu raspravu izostane tužitelj ili ako na to ročište ne dođe tuženik, a uredno su pozvani, rasprava održati s prisutnom strankom (st. 1.), dok je st. 2. propisano da će se ako s ročišta za glavnu raspravu neopravdano izostanu obje stranke ili ako dođu na ročište, ali se neće upustiti u raspravljanje ili se udalje s ročišta, smatrati da je tužitelj povukao tužbu.
9. Razmatranjem spisa utvrđeno je da su na prvo ročište u ovom predmetu zakazano za dan 23. rujna 2016. pristupili zamjenici punomoćnika tužitelja i zamjenici punomoćnika tuženika HT i tuženika „Hrstić“ P.T.O. vlasnik FT, dok za tuženika ĆT nitko nije pristupio. Nakon toga, ročišta su održana još 01. veljače 2017, 18. rujna 2017., 11. prosinca 2017., 20. rujna 2018. i 15. travnja 2019. na koja ročišta su pristupali zamjenici punomoćnika stranaka i ročišta su stalno iznova odgađana radi mogućnosti mirnog rješenja spora. Potom je novo ročište određeno za dan 20. listopada 2020. na koje nije pristupio punomoćnik tužitelja, dok se prisutni zamjenik punomoćnika tuženika nije želio upustiti u raspravljanje, pa je prvostupanjski sud na istom ročištu donio pobijano rješenje.
10. Kako je tužitelj sa predmetnog ročišta izostao, a svoj izostanak nije opravdao valjanom medicinskom dokumentacijom niti je konkretno uopće obrazložio tko od eventualnih punomoćnika tužitelja zbog lošeg zdravstvenog stanja nije u mogućnosti pristupiti, dok se tuženici nisu htjeli upustiti u raspravljanje, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je u konkretnoj situaciji došlo do presumiranog povlačenja tužbe u smislu odredbe čl. 295. st. 2. ZPP-a. Takav stav zauzet je i na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 27. studenoga 2019. (Su-IV-245/2019) na kojem je prihvaćeno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3838/18 od 9. siječnja 2019. U toj je odluci, između ostalog, Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrdio: „...Imajući na umu sadržaj navedene zakonske odredbe, pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova te sadržaj pitanja koje se postavlja u reviziji, a polazeći od činjeničnih utvrđenja u postupku koji je prethodio reviziji, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili odredbu čl. 295. st. 2. ZPP jer i prema pravnom shvaćanju ovoga suda u situaciji kada s ročišta za glavnu raspravu neopravdano izostane tužitelj, a uredno je pozvan, a tuženik se neće upustiti u raspravljanje, dolazi do presumiranog povlačenja tužbe u smislu odredbe čl. 295. st. 2. ZPP. Naime, u takvim okolnostima za zaključiti je da su obje stranke izrazile volju da ne raspravljaju pred sudom, tužitelj time što, iako uredno pozvan, nije pristupio na ročište za glavnu raspravu, a izostanak nije opravdao (neopravdano je izostao), a tuženik time što se na istom ročištu za glavnu raspravu nije htio upustiti u raspravljanje. U takvoj činjeničnoj i procesnoj situaciji nema mjesta održavanju ročišta za glavnu raspravu (sud zapravo ne bi imao s kime raspravljati), jer je došlo do presumiranog povlačenja tužbe u smislu odredbe čl. 295. st. 2. ZPP, a što je sud dužan utvrditi deklaratornim rješenjem...“.
11. U odnosu na tužiteljeve žalbene navode da izostanak procesnih sudionika u pojedinom predmetu ne bi trebao imati za njih negativne posljedice, ovaj sud ukazuje da se u vrijeme održavanja ročišta 20. listopada 2020. epidemiološka situacija uzrokovana virusom Covid-19 normalizirala, odnosno bila je povoljnija, što je i sam Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrdio svojim priopćenjem za javnost 22. svibnja 2020.
12. Zbog svega navedenog, žalba tužitelja je odbijena i rješenje suda prvog stupnja je potvrđeno sukladno odredbi članka 380. točka 2. ZPP-a.
U Varaždinu 29. travnja 2025.
Sutkinja
Bojana Skenderović
