REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-247/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Zlatka Pirc, predsjednika vijeća, Dubravke Šimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja REA iz [adresa], 26-500, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužitelja RE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po punomoćnici Mirni Bokun Vlašić, odvjetnici u Puli, protiv tuženice [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, građansko – upravni odjel, radi naknade štete i isplate, rješavajući žalbu I. tužitelja i tuženice protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Pn-273/2020-69, od 27. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba I. tužitelja REA se odbija kao neosnovana, a žalba tuženice [adresa] djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, te se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Pn-273/2020-69, od 27. veljače 2023.:

- potvrđuje u točki I. izreke u odnosu na II. tužitelja RE,

- potvrđuje u točki II. izreke u odnosu na I. tužitelja,

- preinačuje u točki I. izreke u odnosu na I. tužitelja i sudi;

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Tuženica [adresa] dužna je prvotužitelju SEA, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti iznos od 36.487,29 EUR (274.988,80 kn) s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe do isplate sukladno odredbi iz članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se do 31.srpnja 2015 godine određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena u roku od 15 dana."

- preinačuje rješenje o troškovima postupka (točka III izreke), i rješava:

Tužitelji su dužni solidarno naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 4.511,78 EUR u roku od 15 dana.

II. Tužitelji su dužni solidarno naknaditi tuženici trošak sastava žalbe u iznosu od 1.000,00 EUR, u roku od 15 dana.

III. Odbija se I. tužitelj sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe i odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja tuženica je dužna isplatiti I. tužitelju SEA iznos od 36.487,29 EUR (274.988,80 kn), a II. tužitelju SE, iznos od 3.471,98 EUR (26.159,67 kn), sve sa zakonskom zateznom kamatom pobliže naznačenoj u izreci presude (točka I. izreke); u preostalom dijelu tužbeni zahtjev je odbijen (I. tužitelja do zatraženog iznosa od 441.387, 87 EUR, a II. tužitelja do zatraženog iznosa od 41.989,23 EUR), (točka II. izreke); tuženici je naloženo da tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 4.881,74 EUR sa zakonskom zateznom kamatom pobliže naznačenoj u izreci (točka III. izreke).

2. Protiv presude žalbu su pravovremeno podnijeli I. tužitelj OEA (dalje u tekstu: I. tužitelj) i tuženica, zbog žalbenih razloga navedenih u članku 353. stavak 1. točka 1-3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP).

3. I. tužitelj pobija presudu u točkama II. i III. izreke, predlaže da se presuda u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima. Traži trošak žalbe.

4. Tuženica pobija presudu u točkama I. i III. izreke, predlaže da se tužba odbaci kao nedopuštena, podredno presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži trošak sastava žalbe.

5. I. tužitelj u odgovoru na žalbu tuženice predlaže da se žalba odbije i prvostupanjska presuda potvrdi u dosuđujućem dijelu. Traži trošak odgovora na žalbu.

6. Tuženica u odgovoru na žalbu I. tužitelja predlaže da se žalba odbije i prvostupanjska presuda potvrdi u odbijajućem dijelu.

7. Žalba I. tužitelja nije osnovana, a žalba tuženice je djelomično osnovana.

8. I tužitelj i tuženica su izjavili žalbe i zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, ali ne navode u žalbama o kojoj povredi postupka se radi.

9. Ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud nije utvrdio da su u prvostupanjskom postuku počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavak 2. ZPP-a.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja da im tuženica, zbog nepravilnog rada Općinskog suda u Puli i Županijskog suda u Puli, isplati na ime naknade štete i to: I. tužitelju iznos od 441.388,13 EUR, a II. tužitelju iznos od 41.989,23 EUR, koji iznosi predstavljaju zakonsku zateznu kamatu na blokirana novčana sredstva I. tužitelja u iznosu od 531.286,49 EUR, 16.000,00 kn i 14.750,00 EUR, a II. tužitelja u iznosu od 52.102,15 EUR, i to u razdoblju od 28. kolovoza 2006. do 4. rujna 2012.

11. Tvrdnje tužitelja su, da im je u navedenom razdoblju njihov novac bio nepravilno blokiran od strane Općinskog suda u Puli i Županijskog suda u Puli, i to zbog propusta u postupanju navedenih sudova, jer nisu vodili računa da je blokada trebala trajati do okončanja kaznenog postupka koji je pokrenut protiv njih, odnosno dok se ne steknu uvjeti za vraćanje novca, kako proizlazi iz rješenja Županijskog suda u Puli, – Istražni centar u predmetu poslovni broj: Kir-1247/2006. od 28. kolovoza 2006.

12. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je obvezao tuženicu da tužiteljima isplati na ime naknade štete, i to I. tužitelju iznos od 36.487,29 EUR, koji predstavlja zakonske zatezne kamate na blokirana novčana sredstva I. tužitelja u iznosu od 531.286,49 EUR, 16.000,00 kn i 14.500,00 EUR, a II. tužitelju iznos od 3.471,98 EUR, koji predstavlja zakonske zatezne kamate na blokirana novčana sredstva II. tužitelja u iznosu od 52.102,15 EUR, i to za razdoblje od 6. veljače 2012. do 3. rujna 2012., u kojem je, po zaključku prvostupanjskog suda, Općinski sud u Puli radio nepravilno i nezakonito, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev, za naknadu štete za razdoblje od 28. kolovoza 2006. do 6. veljače 2012., odbio.

13. Prvostupanjski sud je utvrdio :

- da je ODO u Puli 28. kolovoza 2006. podnio Županijskom sudu Pula – Istražnom centru prijedlog za provedbu određene istražne radnje temeljem članka 219. stavka 6. ZKP – blokade računa okrivljenika, ovdje I. i II. tužitelja, te računa okrivljenice ZEA, otvorenih kod [obrt], [obrt] i [obrt],

- da je Županijski sud u Puli – Istražni centar 28. kolovoza 2006., pod poslovnim brojem: Kir-1247/2006. donio nalog kojim je navedenim bankama naložio da privremeno blokira račune I. i II. tužitelja i ZEA, do okončanja kaznenog postupka, donosno do daljnje odluke suda, kada se budu stekli uvjeti za vraćanje,

- da je ODO u Puli 28. prosinca 2007. podnio Županijskog sudu u Puli – Istražnom centru kaznenu prijavu protiv I. i II. tužitelja, te AEA i ČEA zbog postojanja sumnje na počinjenje kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja prikrivanjem protuzakonito dobivenog novca, opisano u članku 279. KZ-a i to u razdoblju od kolovoza 2004. do ožujka 2006. u Puli, s obrazloženjem da su novac, koji su priskrbili u 2002. kaznenim djelom u [adresa], uložili u banke u [adresa],

- da je rješenjem Općinskog suda u Puli poslovni broj: K-349/2008. od 26. kolovoza 2008., u kaznenom predmetu protiv optuženika ČEA i dr., zbog kaznenog djela iz članka 279. stavka 1. i 2. KZ-a, po optužnom prijedlogu ODO u Puli, poslovni broj: K-DO-698/2007 od 24. lipnja 2008., riješeno da se temeljem članka 65. stavka 1. u vezi s člankom 67. stavkom 2. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima kazneni predmet poslovni broj: K-349/08. protiv optuženika OE, REA, BEA i RE, zbog kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja - prikrivanje protuzakonito dobivenog novca iz članka 279. stavka 1. i 2. KZ-a ustupi nadležnom pravosudnom tijelu [adresa], ukoliko se ista tome ne protivi,

- da je Općinski sud u Puli dopisom do 30. srpnja 2012., poslovni broj: K-349/2008. izvijestio ODO Pula da je 6. veljače 2012. zaprimio odluku [obrt], [adresa], broj: V Ds 57/10/s od 28. srpnja 2011. kojim se prekida istraga protiv OE, REA, BEA i RE, te ga poziva da se očituje da li ustraje u kaznenom progonu okrivljenika, te da li postoje zapreke da se izvrši deblokada računa okrivljenika,

- da je ODO u Puli na taj dopis odgovorio dopisom od 16. kolovoza 2012. u kojem navodi da nema zapreke da sud izvrši deblokadu računa okrivljenika obzirom da iz odluke Okružnog tužiteljstva grada Katowice proizlazi da je istraga u predmetnom slučaju obustavljena iz razloga što nema dokaza da financijska sredstva u predmetnom slučaju, uplaćivana na području [adresa] od strane okrivljenih, potječu od kaznenih djela za koja su bili osuđeni ZE i AE u [adresa],

- da su rješenjem Općinskog suda u Puli poslovni broj: K-349/2008., od 4. rujna 2012. stavljeni izvan snage nalozi Županijskog suda u Puli, Istražni centar poslovni broj: Kir-1247/2006., te su deblokirani svi računi tužitelja PEA otvoreni kod [obrt], [obrt] i [obrt],

- da su tužitelji u predmetu Općinskog suda u Puli, poslovni broj: K-349/2008 podnijeli zahtjeve za deblokadu računa, i to: 2. siječnja 2012., 7. veljače 2012., 30. srpnja 2012., 6. kolovoza 2012., te ranije, i u rujnu 2010.

14. Temeljem navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da je Općinski sud u Puli postupio protupravno kada po zaprimanju ovjerenog prijevoda odluke [obrt], [adresa], o obustavi istrage protiv okrivljenika – ovdje tužitelja, 6. veljače 2012., nije donio odluku o deblokadi računa tužitelja, jer je odluka o blokadi računa bila donesena na način da zabrana raspolaganja traje do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka, a isti postupak je okončan 29. srpnja 2011., o čemu je Općinski sud u Puli službeno saznao 6. veljače 2012. Kako je Općinski sud u Puli 6. veljače 2012., mogao donijeti odluku o deblokadi računa, a tu odluku je donio tek 4. rujna 2012., po zaključku prvostupanjskog suda, ispunjene su pretpostavke za naknadu štete tužiteljima zbog nezakonitog i nepravilnog rada tog suda, i to za razdoblje od 6. veljače 2012. do 3. rujna 2012. u kojem razdoblju je sud postupao protupravno, dok za ranije razdoblje Općinski sud u Puli i Istražni centar Županijskog suda u Puli nisu postupili nezakonito ili protupravno na bilo koji način, već su postupali prema tada važećim odredbama Zakona o kaznenom postupku.

15. Tuženica u žalbi osporava navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda, te ističe prigovore koje je isticala i tijekom prvostupanjskog postupka i to:

- prigovor apsolutne nenadležnosti hrvatskih sudova, jer je postupak vođen u [adresa], pa sudovi u [adresa] nisu nadležni odlučivati o tužbi podnesenoj zbog postupanja pravosudnih tijela u sudskim postupcima u [adresa],

- prigovor da je tužba podnesena nakon proteka prekluzivnog roka iz članka 17. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem (NN 145/2010, 70/2017 - dalje: Zakon o postupku oduzimanja imovinske koristi), a koja zakonska odredba je istovjetna odredbi članka 557. Zakona o kaznenom postupku postupku (NN br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 143/13, 56/13, 145/13., 152/14., 70/17. 126/19. i 80/22 – dalje: ZKP), od 1 godine od pravomoćnosti odluke o prekidu istrage, pa je istu trebalo odbaciti, a da je prvostupanjski sud pogrešno prigovor prekluzije odbio, s obrazloženjem da u vrijeme podnošenja tužbe nije protekao zastarni rok od 3 godine koji teče od deblokade računa,

- prigovor nedostatka aktivne legitimacije I. tužitelja, jer se sredstva u iznosu od 531.286,59 EUR, na koja I. tužitelj potražuje zakonske zatezne kamate, nisu nalazila na računu I. tužitelja, već TEA, a što proizlazi iz sudske nagodbe sklopljene kod Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: P-1950/2012 od 9. siječnja 2014., između TEA i I. tužitelja, pa osporava zaključak prvostupanjskog suda da su predmetna sredstva u vrijeme blokade bila vlasništvo I. tužitelja,

15.1. Dalje osporava odgovornost za naknadu štete, jer se radi o razdoblju od svega 6 mjeseci i 28 dana u kojem je, po zaključku prvostupanjskog suda, Općinski sud u Puli postupao protupravno, a prvostupanjski sud ne navodi koji je to eventualni propust suda u tom razdoblju, obzirom da se radi o složenom predmetu, s ustupom kaznenog progona drugoj državi, te ističe da je Općinski sud u Puli, u predmetu poslovni broj: K-349/2008, poduzimao sve radnje u primjerenom roku i zakonito, kao i da tužitelji nisu dokazali da su njihova sredstva bila položena na računu kod banaka u [adresa].

16. Neosnovani su žalbeni navodi da je tužbu trebalo odbaciti, jer je podnesena nakon proteka prekluzivnog roka iz članka 17. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi, a koja zakonska odredba je istovjetna odredbi članka 557. ZKP.

17. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno da je Županijski sud u Puli – Istražni Centar, a po prijedlogu ODO u Puli od 28. kolovoza 2006., isti dan, 28. kolovoza 2006., donio nalog poslovni broj: Kir-1247/2006, kojim je bankama naložio da privremeno blokiraju račune I. i II. tužitelja i GEA, do okončanja kaznenog postupka, koji se vodi protiv njih, odnosno do daljnje odluke suda.

18. Prema odredbi članka 17. stavak 1. i 3. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi, za štetu koja je posljedica privremene mjere radi osiguranja oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom, odgovara [adresa], a protivnik osiguranja može pokrenuti parnični postupak za naknadu štete pred nadležnim sudom, u roku od godine dana, računajući od pravomoćnosti presude kojom je okrivljenik oslobođen ili je optužba odbijena.

19. Navedeni Zakon stupio je na snagu 1. siječnja 2011. i ne primjenjuju se u ovoj pravnoj situaciji, jer nalog za blokiranje računa tužitelja nije donesen prema odredbama tog Zakona, pa tužitelji, koji su tužbu podnijeli 2014., nisu prekludirani rokovima iz tog Zakona za podnošenje tužbe za naknadu štete protiv tuženice.

19.1. Neosnovano je i pozivanje tuženice na odredbu članka 557 ZKP-a koja odredba je istovjetna odredbi članka 17. stavak 3. Zakona o oduzimanju imovinske koristi, obzirom da je navedena odredba unesena u ZKP Zakonom o izmjenama i dopunama ZKP iz 2017. (NN 70/2017), pa se ne primjenjuje u ovoj pravnoj stvari, jer je tužba podnesena prije donošenja tog Zakona.

20. Tužba je podnesena u roku od 3 godine od deblokade računa (računi deblokirani 4. rujna 2012., a tužba je podnesena 23. listopada 2014.), pa je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je prigovor zastare, odnosno prekluzije, neosnovan.

21. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženice o apsolutnoj nenadležnosti hrvatskih sudova za postupanje u ovoj pravnoj stvari, jer se kazneni postupak protiv tužitelja vodio u [adresa]. Tužitelji su podnijeli tužbu protiv [adresa] nakon okončanja kaznenog postupka protiv njih u [adresa], radi naknade štete zbog nezakonitog postupanja pravosudnih tijela u [adresa], i to Općinskog suda u Puli, u predmetu poslovni broj: K-349/2008, pa je sud u [adresa] nadležan odlučivati o tom zahtjevu tužitelja.

22. Suprotno žalbenim navodima, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je postupanje Općinskog suda u Puli, nakon što je taj sud službeno, 6. veljače 2012., saznao za odluku tijela [adresa] o prekidu istrage protiv tužitelja, pa do donošenja odluke o deblokadi računa 3. rujna 2012., bilo nepravilno, pa postoji odgovornost tuženice za naknadu štete sukladno odredbi članka 105. stavak 1. Zakona o sudovima ("Narodne Novine" broj: 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23., 155/23. i 36/24.).

23. Prema navedenoj zakonskoj odredbi, [adresa] odgovara za štetu koju u obnašanju sudačke dužnosti nanese sudac stranci svojim nezakonitim ili nepravilnim radom, s tim da je nezakonit rad postupanje protivno zakonu ili drugom propisu, ili propuštanje, da se zakon ili drugi propis primijeni, a nepravilan rad je činjenje ili nečinjenje suprotno uobičajenom propisanom radu obavljanja djelatnosti.

24. I po ocjeni ovog suda, rad Općinskog suda u Puli može se ocijeniti nepravilnim, jer nije u primjerenom roku, nakon što je saznao za obustavu istrage protiv okrivljenika (ovdje tužitelja), donio rješenje o deblokadi računa tužitelja, već je to učinio po proteku 7 mjeseci, a tužitelji su u tom razdoblju višekratno tražili od suda ukidanje naloga o blokadi njihovih novčanih sredstava, a iz razloga jer je kazneni postupak, koji je vođen protiv njih u [adresa], završen.

25. Neosnovani su i ničim dokazani žalbeni navodi tuženice, da se zbog složenosti predmeta i činjenice da je došlo do ustupa kaznenog progona, ne može smatrati da prvostupanjski sud nije poduzimao sve radnje u primjerenim rokovima. Općinski sud u Puli je rješenje o deblokadi računa donio po proteku 7 mjeseci od saznanja da je kazneni postupak protiv tužitelja obustavljen, unatoč višekratnim požurnicama tužitelja u tom razdoblju za deblokadu računa, a tuženica ničim nije dokazala da je Općinskom sudu u Puli za poduzimanje te radnje bilo opravdano potrebno punih 7 mjeseci.

26. Suprotno žalbenim navodima, iz dopisa Sberbank d.d. proizlazi da je u toj banci u [adresa] otvoren račun II. tužitelja i da su na istom 30. kolovoza 2006., blokirana sredstva u iznosu od 59.102,15 EUR, a deblokirana 12. rujna 2012., pa su suprotni provedenim dokazima žalbeni navodi tuženice da tužitelji nisu dokazali da su njihova sredstva bila položena na računu kod banaka u [adresa].

27. Stoga je prvostupanjski sud pravilno obvezao tuženicu da II. tužitelju SE isplati na ime naknade štete iznos od 3.471,18 EUR, koji predstavlja zakonske zatezne kamate na blokirana novčana sredstva II. tužitelja u iznosu od 52.102,15 EUR, na računu tog tužitelja, za razdoblje od 6. veljače 2012. do 3. rujna 2012., čija visina je utvrđena vještačenjem, a žalbom se posebno ne osporava.

27.1. II. tužitelj je zbog nepravilnog rada Općinskog suda u Puli u navedenom razdoblju bio onemogućen raspolagati svojim novčanim sredstvima, koja su se nalazila na njegovom računu u banci, pa mu je tuženica dužna naknaditi štetu u vidu zakonske zatezne kamate na ta sredstva, za razdoblje u kojem su bila blokirana zbog nepravilnog rada suda.

28. Stoga je žalba tuženice u tom dijelu odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena u dosuđujućem dijelu u odnosu na II. tužitelja (točka I. izreke), sukladno članku 368. stavak 1. ZPP-a.

29. Osnovani su žalbeni navodi da I. tužitelj nije aktivno legitimiran za potraživanje naknade štete od tuženice, i da je pravilnom primjenom materijalnog prava prigovor nedostatka aktivne legitimacije I. tužitelja trebalo prihvatiti.

30. I. tužitelj potražuje na ime naknade štete iznos od 441.388,13 EUR, koji predstavlja zakonske zatezne kamate na blokirana novčana sredstva u iznosu od 531.000,00 EUR, 14.750,00 EUR i 16.000,00 kn, a na računima kod ... i ...

30.1. Iz podataka navedenih banaka proizlazi da su se u vrijeme donošenja rješenja o blokadi na računima ĐEA, i to kod ..., nalazili iznosi od 531.286,49 EUR i 20.000,00 kn, a kod ... iznos od 15.042,89 EUR, dok su I. tužitelju blokirana sredstva na računu kod ... u iznosu od 583,88 EUR.

31. Prvostupanjski sud je odbio prigovor tuženice o nedostatku aktivne legitimacije I. tužitelja, jer su u postupku koji se vodio pod poslovnim brojem: P-1950/2012, po tužbi tužitelja REA protiv tuženice ĆEA, radi isplate, stranke zaključile sudsku nagodbu u kojoj su suglasno izjavile da novac koji se nalazio na računima tuženice kod ... i ..., a koji je blokiran, pripada tužitelju i tuženica se obvezuje taj novac isplatiti tužitelju, a ostatak je dar tužitelja tuženici, pa je, po zaključku prvostupanjskog suda, novac koji se u trenutku blokade nalazio na računima ĐEA, novac tužitelja.

32. Osnovani su žalbeni navodi da je navedeni zaključak prvostupanjskog suda pogrešan.

33. Tužitelj je 13. studenog 2012. kod Općinskog suda u Puli pod poslovnim brojem:

P-1950/12 podnio tužbu protiv tuženice ĐEA, radi isplate, u kojem postupku su tužitelj i tuženica 9. siječnja 2014., zaključili sudsku nagodbu.

34. Članak 2. Nagodbe, zaključene 9. siječnja 2014. na ročištu u predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj: P-1950/2012, glasi:

"Sporazumne su stranke suglasne da je novac koji se nalazi na računima tuženice kod ... (ranije ... u sveukupnom iznosu od 531.624,41 EUR) i ... koji je rješenjem Općinskog suda u Puli poslovni broj K- 349/2008 od 4. rujna 2012. deblokiran.

Tuženica JEA, adresa na putovnici 41-902 [adresa], adresa u osobnoj iskaznici [adresa], 42-622 [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužna je isplatiti tužitelju SEA, Szdydlowek, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 267.000,00 EUR s računa koji se vodi kod ... broj IBAN: [broj bankovnog računa]:7625030073201785609 (ranije 2503007-3201785609) odmah po potpisivanju ove Nagodbe.

Ostatak novca koji se nalazi na tom računu (do iznosa od 405.804,95 EUR) kao i iznos koji je tuženica već podigla u iznosu od 125.820,00 EUR, kao i novac koji je tuženica podigla iz računa kod ... u iznosu od 14.500,00 EUR predstavlja u cilju zaključenja ove Nagodbe dar tužitelja tuženici u ukupnom iznosu od 280.000,00 EUR."

35. Obzirom na navedeni sadržaj nagodbe ne može se prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da su stranke u nagodbi suglasno izjavile da novac koji se nalazio na računima ĐEA, kod ... i ... pripada I. tužitelju. Iz navedenog sadržaja nagodbe proizlazi da je novac koji se nalazio na računima tuženice ĐEA kod ... u iznosu od 531.624,41 EUR, 4. rujna 2012. deblokiran, te da je tuženica dužna isplatiti tužitelju iznos od 267.000,00 EUR sa računa koji se vodi kod ... po potpisivanju nagodbe, a ostatak novca koji se nalazi na tom računu kao i iznos koji je tuženica već podigla s tog računa (125.820,00 EUR) i s računa kod ... (14.500,00 EUR), predstavlja dar tužitelja tuženici.

36. I. tužitelj ničim nije dokazao da mu je tuženica MEA, nakon zaključenja nagodbe, isplatila iznos koji se obvezala nagodbom, pa u pravnoj situaciji kao što je ovdje, kada se u vrijeme donošenja rješenja o blokadi (2006.) i u vrijeme donošenja rješenja o deblokadi (2012.) novčana sredstva na koja tužitelj potražuje zakonske zatezne kamate nisu nalazila na računu tužitelja, već računu ĐEA, kada je MEA nakon deblokade računa podigla sav taj novac, kada je I. tužitelj spor s ĐEA, u kojem je tvrdio da je novac na računima ĐEA njegova imovina, riješio sudskom nagodbom zaključenom 9. siječnja 2014. iz čijeg sadržaja ne proizlazi izričito i nedvojbeno da su novčana sredstva koja su blokirana na računu ĐEA, njegovo vlasništvo, te kada nije dokazao da mu je MEA, temeljem zaključene nagodbe isplatila novac, I. tužitelj nije aktivno legitimiran potraživati naknadu štete od tuženice, jer nije dokazao da je u utuženom razdoblju on bio vlasnik novca na računima ĐEA, a koji je blokiran nepravilnim radom Općinskog suda u Puli.

37. Pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev I. tužitelja je trebalo odbiti u cijelosti zbog nedostatka aktivne legitimacije, pa je žalba tuženice u tom dijelu prihvaćena i prvostupanjska presuda u odnosu na I. tužitelja preinačena u točki I. izreke, sukladno članku 373. točka 3. ZPP-a, i tužbeni zahtjev je odbijen i u dijelu za isplatu iznosa od 36.487,29 EUR.

38. Obzirom da je žalba tuženice u odnosu na I. tužitelja u cijelosti osnovana, zbog osnovanosti prigovora nedostatka aktivne legitimacije I. tužitelja, o žalbi I. tužitelja u odnosu na odbijajući dio presude nije posebno raspravljano, te je prvostupanjska presuda potvrđena u odnosu na I. tužitelja u točki II. izreke, sukladno članku 368. stavak 1. ZPP-a.

39. Nakon preinake prvostupanjske presude, promijenio se i uspjeh stranaka u postupku.

40. U odnosu na osnov tužbe tužitelji su uspjeli sa 50% i tuženica sa 50 %, dok je u odnosu na visinu uspjeh tužitelja neznatan (0,0071% - od zatraženih 486.376,00 EUR, dosuđeno je 3.471,98 EUR), a uspjeh tuženice je 100%, pa je, sukladno navedenom uspjeh tužitelja u postupku 25%, a uspjeh tuženice 75%.

40.1. Stoga su tužitelji, sukladno članku 154. stavak 2. ZPP, dužni naknaditi tuženici 50% troškova postupka.

41. Tuženici je, prema priloženom troškovniku od 29. svibnja 2019., priznat trošak sastava odgovora na tužbu, te zastupanja na ročištima 5. ožujka 2015., 21. svibnja 2015., 5. srpnja 2016., 9. svibnja 2018., 7. rujna 2018., 29. svibnja 2019., za svaku radnju u iznosu od 5.000,00 kn (Tbr. 8.1. i Tbr 9.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15,37/22 i 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), te zastupanja na ročištima 4. listopada 2016. i 6. veljače 2017. za svako u iznosu od 1.250,00 kn (Tbr. 9.5. Tarife), ukupno trošak u iznosu od 4.977,11 EUR (37.500,00 kn), a prema priloženom troškovniku od 19. prosinca 2022., priznat trošak zastupanja na ročištima 2. studenog 2020., 16. veljače 2022., 11 travnja 2022., 4. studenog 2022. i 19. prosinca 2022., za svako 400 bodova, ukupno 2000 bodova x 2,00 EUR, 4.000,00 EUR i trošak prijevoda 46,45 EUR, (350,00 kn), odnosno trošak u iznosu od 9.023,56 EUR, od kojeg su tužitelji dužni naknaditi tuženici 50%, odnosno trošak u iznosu od 4.511,78 EUR.

42. Tuženica je uspjela sa žalbom, pa joj pripada trošak sastava žalbe prema Tbr. 10. stavak 1. Tarife, u visini od 500 bodova x 2,00 EUR, odnosno trošak u iznosu od 1.000,00 EUR, koji su joj dužni naknaditi tužitelji.

43. I. tužitelj je odbijen sa zahtjevom nadoknadu troška žalbe jer s istom nije uspio i odgovora na žalbu jer ta radnja nije bila potrebna, sukladno članku 166. stavak 1. u vezi sa člankom 154. stavak 1. i 155. stavak 1. ZPP-a.

44. U nepobijanom dijelu, točka II. izreke u odnosu na II. tužitelja, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

45. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 29. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

mr. sc. Zlatko Pirc