Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

Pr-270/2023-26

OPĆINSKI SUD U SPLIT

Gundulićeva 27, Split

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji mr. sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice JU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnicama Meri Blaslov Pavasović i Eciji Kuljiš Bajić, Split, odvjetnicama u Splitu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi utvrđenja i naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnice tužiteljice Meri Blaslov Pavasović, odvjetnice u Splitu i zakonske zastupnice tuženice Ljiljane Vuličević Vidan, zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Splitu, objavljene 28. travnja 2025.,

p r e s u d i o j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je nezakonitim rasporedom tužiteljice na radno mjesto administrativne referentice – upisničarke i onemogućavanjem tužiteljici obavljanja i izvršavanja poslova njezinog radnog mjesta voditeljice parnične pisarnice (pisarnice Građanskog odjela) Županijskog suda u Splitu, sve u periodu od 10. travnja 2020. do 02. siječnja 2023., narušeno dostojanstvo i povrijeđen ugled i čast tužiteljice.

2. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici naknadu neimovinske štete, zbog povrede prava osobnosti, u iznosu od 6.636,14 EUR / 50.000,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena.“

II Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 1.400,00 EUR.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj 24.3.2023. tužiteljica navodi da je zaposlena na Županijskom sudu u Splitu na radnom mjestu voditelja parnične pisarnice – položaj III vrste, sve prema rješenju tuženika broj: 8 Su 90/04 od 04. veljače 2004. Dana 07. travnja 2020. predsjednik Županijskog suda u Splitu da je donio Odluku o neiskorištenim danima godišnjeg odmora iz 2019., pod br. 2 Su-186/2020-10, kojom je generalno odlučeno na koji će se način, a zbog epidemije COVID-19, koristiti neiskorišteni dani godišnjeg odmora iz 2019., a da bi potom 08. travnja 2020., pod br. 7 Su-6/2019, bila donesena i Odluka o korištenju godišnjih odmora iz 2019., kojom je pojedinačno za sve zaposlene službenike i namještenike Suda točno određen i vremenski period korištenja navedenog neiskorištenog dijela godišnjeg odmora. Po primitku Odluke od 07. travnja 2020. tužiteljica da je uputila dopis predsjedniku Suda u kojem je izrazila svoje nezadovoljstvo odlukom da se tzv. „pasivno dežurstvo, tretira kao korištenje „starog godišnjeg odmora“, posebno navodeći da uredno funkcioniranje Građanske pisarnice suda, u vrijeme epidemije COVID-19, nikada nije bilo dovedeno u pitanje bez obzira na broj zaposlenika te pisarnice koji su u određenim periodima opravdano izostajali s rada. Predsjednik suda da je, u svom odgovoru pod br 7 Su-6/2019 od 08. travnja 2020., dopis tužiteljice ocijenio neprimjerenim navodeći da je isti pisan ispod dopuštene razine komunikacije, da sadrži elemente podrugljivosti i pokazuje podcjenjivački odnos prema predsjedniku Suda. Tužiteljica da je potom, u svom odgovoru od 09. travnja 2020., po dopisu predsjednika Suda, izrazila svoje žaljenje ukoliko je bila krivo shvaćena glede činjenica iznesenih u dopisu od 08. travnja 2020. navodeći da je zapravo samo htjela ukazati na to da joj je „stari godišnji odmor“ kojeg je „čuvala i ostavila“ potreban radi brige o staroj i već dvije godine nepokretnoj majci, a što da je poznato i predsjedniku Suda tpa da utoliko smatra, da nije zaslužila ni da joj se predsjednik Suda obraća na način kako je to učinio u svom odgovoru od 08. travnja 2020.

1.1. Dana 10. travnja 2020., dakle sutradan, po primitku drugog dopisa tužiteljice, predsjednik Suda da donosi, pod br. 5 Su-759/19-2 Izmijenjeni i dopunjeni godišnji raspored poslova sudaca, sudskih savjetnika, službenika i namještenika Županijskog suda u Splitu za 2020. godinu, kojim mijenja taj raspored (od 29. 11. 2019. i od 17. 01. 2020.) u dijelu pod točkom IV. , stranica 2. i stanica 21. na način da: „Pisarnica građanskog odjela“ umjesto „voditeljica pisarnice - JU“ ima stajati „voditelj pisarnice - TU“, a umjesto „upisničar - TU“ ime stajati „upisničar - JU“, dok da je u drugom odjeljku umjesto „a službenica JU je zadužena za obavljanje poslova iz čl. 24. st. 1. toč. 4. Pravilnika“ ima stajati „a službenica TU je zadužena za obavljanje poslova iz čl. 24. st. 1. toč. 4. Pravilnika“. O naprijed navedenoj promjeni radnog mjesta tužiteljica da je obaviještena e-mailom bez ijedne riječi objašnjenja ili obrazloženja te joj je naloženo odmah odstupiti sa svog radnog mjesta, a njezine je poslove je preuzela TU. Dana 14. travnja 2020. pod br. 7 Su-243/2020-1 predsjednik Suda da donosi Rješenje o rasporedu na radno mjesto osnovom kojeg se tužiteljica s tim danom raspoređuje na radno mjesto administrativne referentice-upisničarke, radno mjesto III. vrste, pod rednim brojem 26. Pravilnika o unutarnjem redu Županijskog suda u Splitu broj 3 Su-629/2018 od 20. svibnja 2019. te joj se određuje i plaća po umnošku koeficijenta složenosti poslova 0,898 i osnovice za izračun plaće uvećanom za 0,5 % za svaku godinu radnog staža. Prema obrazloženju ovog rješenja utvrditi je da je isto doneseno temeljem naprijed navedenog Izmijenjenog i dopunjenog godišnjeg rasporeda poslova od 10. travnja 2020. te kako je pak istim određeno da žalba ne odgađa izvršenje rješenja to je tužiteljica od tada i obavljala poslove administrativne referentice-upisničara. Do dana donošenja rješenja o rasporedu od 14. travnja 2020. tužiteljica da je poslove voditelja parnične pisarnice tuženika obavljala više od šesnaest godina (08. travnja 2020. navršila je 40 godina staža u državnoj službi od čega kod tuženika 28 godina) te na njezin rad nikada nije bilo pritužbi ni primjedbi, dapače njezin je rad ocjenjivan uvijek najvećim ocjenama pa tako prigovora na njezin rad nije imao ni sadašnji predsjednik Suda što je i izrijekom naveo u svom dopisu br. 7 Su-6/2019 od 08. travnja 2020.

1.2. Tužiteljica je mišljenja da je u konkretnom slučaju poslodavac pravosudno tijelo, odnosno Županijski sud u Splitu pa kada je u pitanu primjena propisa, da se ne može poći od pretpostavke ne poznavanja kogentnih pravnih normi koje se primjenjuju kada je u pitanju primanje na rad ili raspoređivanje (premještanje) državnih službenika i namještenika. U tom smislu nadalje postupanje predsjednika Suda, koje se iznosi u nastavku tužbe, da nije moguće ocijeniti drugačije nego namjernim i nezakonitim kažnjavanjem tužiteljice za ono što se usudila napisati u svom dopisu od 08. travnja 2020. Naime, na radno pravni status zaposlenih službenika u pravosudnim tijelima, kada je u pitanju njihovo primanje na rad i raspoređivanje na radna mjesta odnosno premještaj na drugo radno mjesto, da se primjenjuje Zakon o državnim službenicima - čl. 2. (NN br. 92/2005, 140/2005, 142/2006, 77/2007, 107/2007, 27/2008, 34/2011, 49/2011, 150/2011, 34/2012, 38/2013, 37/2013, 1/2015, 138/2015, 102/2015, 61/2017, 70/2019, 98/2019 - dalje u tekstu: ZDS). Ukoliko je predsjednik Suda, kao čelnik pravosudnog tijela, smatrao da bi tužiteljica svojim navodima iz dopisa od 08. travnja 2020. i od 09. travnja 2020. na bilo koji način povrijedila svoje službene dužnosti ili pak etička načela, a kada je u pitanju komunikacija s nadređenom osobom, da je mogao u odnosu na istu provesti ZDS-om propisani postupak zbog povrede službene dužnosti, što je međutim izostalo, očigledno iz razloga što u postupanju tužiteljice nije bilo elemenata bilo kakve povrede službene dužnosti. Predsjednik Suda da je međutim, odlučio „sankcionirati“ tužiteljicu na neprimjeren i nezakonit način, kršeći njezina osnovna prava koja proizlaze iz radnog odnosa, degradirajući je u njezinom službeničkom položaju i narušivši joj na taj način čast i ugled, ljudsko dostojanstvo i integritet, što je sve imalo posljedica i na zdravstveno stanje tužiteljice.

1.3. Tužiteljica navodi da je protiv rješenja o rasporedu na radno mjesto administrativne referentice – upisničarke od 14. travnja 2020., uložila žalbu Odboru za državnu službu RH koji da je svojim rješenjem pod oznakom klasa: UP/II-112- 07/20-01/422, ur. br. 566-01/12- 20-3 od 09. studenog 2020. poništio prvostupanjsko rješenje tuženika. U obrazloženju rješenja Odbora za državnu službu, upozoren je Sud, pozivom i na odgovarajuće odredbe Sudskog poslovnika, da se godišnjim rasporedom poslova ne mogu raspoređivati službenici na različita radna mjesta već da se tim rasporedom utvrđuje raspored poslova unutar pojedinih radnih mjesta npr. administrativnih referenata-sudskih zapisničara po referadama sudaca ili pak administrativnih referenata – upisničara po ustrojstvenim jedinicama u sudskoj pisarnici i sl., dok se raspored na radna mjesta vrši sukladno odredbama ZDS-a. Posebno je kod toga Odbor u svom rješenju naveo da činjenica što je i predsjednik Vrhovnog suda RH potvrdio Izmijenjeni i dopunjeni godišnji raspored poslova sudaca, sudskih savjetnika, službenika i namještenika Županijskog suda u Splitu za 2020., br. 5 Su-759/19-2 od 10. travnja 2020., da ne znači da taj godišnji raspored poslova može biti osnova za donošenje rješenja o rasporedu službenika na radna mjesta.

1.4. U ponovnom postupku, predsjednik Suda da donosi dana 25. studenog 2020. novo rješenje o rasporedu na radno mjesto pod oznakom 7 Su-243/2020-5, kojim se tužiteljica opet raspoređuje na isto radno mjesto administrativne referentice- upisničarke te joj se za to radno mjesto određuje i plaća prema koeficijentu složenosti poslova od 0,898. U obrazloženju rješenja da su iznijeti začuđujući pravni stavovi i zaključci poslodavca – Županijskog suda u Splitu, da su iznijeti vrlo opsežno, ali da je odluku o ispravnosti tih pravnih stavova i mišljenja, a kada je u pitanju zakonitost rasporeda (premještaja) tužiteljice na drugo radno mjesto, dao Odbor za državnu službu RH koji je, po žalbi tužiteljice, ponovno poništio rješenje o rasporedu tužiteljice, svojim rješenjem pod oznakom klasa: UP/II-112-07/20-01/842, ur. br. 566- 01/13-21-6 od 01. ožujka 2021. Kako je predsjednik Suda svojim nezakonitim postupanjem, grubo uznemirio i uvrijedio tužiteljicu kako na osobnoj tako i na profesionalnoj razini te svojim postupcima povrijedio njezinu čast i ugled, to je nužno, navodi tužiteljica, osvrnuti se i na dio obrazloženja rješenja Suda o rasporedu tužiteljice od 25. studenog 2020. u kojem Sud, sada dodatno obrazlažući razloge rasporeda tužiteljice od 14. travnja 2020., neistinito i neosnovano tereti tužiteljicu za nešto što ona nikada nije učinila, štoviše iz takvih neosnovanih, neistinitih i iskonstruiranih utvrđenja, izvlači zaključke o navodnim lošim karakternim osobinama tužiteljice i zaključuje kako s takvom osobom više nije moguća suradnja.

1.4.1. Naime, kako je to naprijed već navedeno tužiteljica da je svoj dopis predsjedniku Suda na Odluku o neiskorištenim danima godišnjeg odmora od 07. travnja 2020., uputila 08. travnja 2020. te dodatno i svoje očitovanje od 09. travnja 2020. po dopisu (odgovoru) predsjednika suda br. 7 Su-6/2019. Pregledom navedenih dopisa, da je nedvojbenim za utvrditi da tužiteljica nigdje ni na jedan način ne navodi da neće izvršavati svoje radne obveze ili pak da odbija izvršiti Odluku predsjednika Suda od 07. travnja 2020. Nikakve druge pisane ili usmene komunikacije vezano za predmetnu problematiku da nije bilo između predsjednika Suda i tužiteljice. Štoviše, dana 08. travnja 2020., a kako je to također naprijed navedeno, predsjednik Suda donio je i Odluku o korištenju godišnjih odmora iz 2019., na koju tužiteljica nije uložila nikakav prigovor i koja Odluka je, u dijelu kojim je određeno korištenje godišnjeg odmora tužiteljice, u cijelosti i realizirana. Nadalje, u obrazloženju ponovnog rješenja o rasporedu na radno mjesto administrativne referentice-upisničarke od 25. studenog 2020., a kada se tužiteljica, poslije bolovanja i iskorištenog godišnjeg odmora za 2020. već bila vratila na rad (01. studenog 2020.), između ostalog, navodi se i slijedeće:„ Dakle službenica koja po svom položaju mora nadzirati rad službenika u pisarnici i odgovara za uredno obavljanje poslova pisarnice odbija izvršiti Odluku predsjednika suda što jasno ukazuje da u tim okolnostima ne može nadzirati rad službenika u pisarnici i uredno i pravodobno obavljati poslove u izvanrednim okolnostima epidemije koronavirusa.“, „ Međutim, kada netko tko je voditelj Građanske pisarnice i uz predsjednicu i zamjenicu predsjednice Građanskog odjela, predstavlja prvog suradnika predsjedniku suda u radu Građanskog odjela, ne poštuje vrlo ozbiljnu situaciju u kojoj se našla cijela država zbog epidemije bolesti COVID -19 i to ignorira na neprimjeren i neprihvatljiv način, bez empatije za rad suda u cjelini, svih drugih kolega, onda je jedina primjerena reakcija na takvo ponašanje bila donošenje konkretnog rješenja o rasporedu s mjesta voditeljice Parnične pisarnice na mjesto administrativne referentice-upisničarke. Tako ponašanje službenice JU bilo je ispod digniteta službe i voditeljice Građanske pisarnice i nije bilo etično u konkretnoj profesionalnoj i životnoj situaciji.“, „ Međutim, na takvu Odluku predsjednika suda u gotovo izvanrednoj situaciji za cijelu državu uslijedila je neprimjerena prijepiska, tada voditeljice Građanske pisarnice JU u kojoj ona inzistira na korištenju starog godišnjeg odmora po svojoj volji, što je bilo u izravnoj suprotnosti s odredbama Zakona o radu i KU-a.“, „ Uostalom navedena službenica i u svojoj žalbi na poništeno rješenje sebe prikazuje kao žrtvu i postavlja mnoga retorička pitanja…“, „Nakon svega navedenog to samo dodatno potvrđuje neprimjerenost ponašanja službenice JU i nedostatak empatije za ovo što se dogodilo. Kad već postavlja takva pitanja onda bi bilo korektno da je, nakon svega sama dala ostavku na mjesto voditeljice Građanske pisarnice…“. Iz ovako citiranog dijela obrazloženja rješenja tuženika od 25. studenog 2020. da nedvojbeno proizlazi da je predsjednik Suda predmetno rješenje o rasporedu tužiteljice (jednako kao i ono od 14. travnja 2020.), kojim se ista degradira u svom službeničkom statusu na način što se raspoređuje na poslove niže složenost (voditelj parnične pisarnice – položaj III. vrste, administrativni refernt-upisničar – radno mjesto III. vrste) te joj se posljedično smanjuje i plaća i to rješenje da je donio isključivo i jedino zbog sadržaja dopisa tužiteljice od 08. travnja 2020., smatrajući da takav njegov postupak predstavlja „primjerenu reakciju“ na ono što je tužiteljica napisala. Kod toga nadalje, u obrazloženju istog rješenja, neosnovano se i apsolutno nepotrebno, sve i pod pretpostavkom da su bili ostvareni zakonski uvjeti prema ZDS-u za premještaj tužiteljice, stigmatizira tužiteljicu kao osobu loših karakternih osobina koja da: „na neprimjeren i neprihvatljiv način ignorira vrlo ozbiljnu situaciju u kojoj se našla cijela država zbog epidemije bolesti COVID-19“, koja je „bez empatije za rad suda u cjelini i svih drugih kolega“, čije je ponašanje „ispod digniteta službe i voditeljice Građanske pisarnice i nije bilo etično u konkretnoj profesionalnoj i životnoj situaciji“ i sl., sve to kod nesporene činjenice da je tužiteljica JU cijelo vrijeme trajanja izvanrednih mjera uvedenih zbog epidemije COVID-19 uredno obavljala sve svoje poslove sukladno određenom rasporedu tih poslova uključivo i što je, bez pogovora, postupila po nezakonitom rješenju predsjednika Suda i odmah po primitku e-maila od 10. travnja 2020. predala dužnost voditeljice službenici TU i započela obavljati poslove upisničara na kojima je radila do 25. svibnja 2020., a kada da je po uputi nadležne liječnice, zbog teškog stresa uvjetovanog navedenom situacijom na radu i posljedično narušenog zdravstvenog stanja, upućena na bolovanje.

1.5. Po primitku rješenja Odbora za državnu službu RH pod oznakom klasa: UP/II- 112-07/20-01/842, ur. br. 566-01/13-21-6 od 01. ožujka 2021. kojim je ponovo poništeno rješenje o rasporedu tužiteljice na radno mjesto administrativne referentice-upisničarke od 25. studenog 2020., tužiteljica navodi da je predsjednik Suda je pozvao tužiteljicu na razgovor dana 08. ožujka 2021., te da joj na jedan neprimjeren i ponižavajući način, kao podređenoj službenici, kazao da će i dalje, bez obzira na odluku Odbora, obavljati poslove upisničara te da je dužna te poslove obavljati bez pogovora i da je sama kriva za nastalu situaciju. Dana 15. ožujka 2021. predsjednik Suda da je donio rješenje br. 7 Su-243/2020-13 kojim je određeno da će tužiteljica od 14. travnja 2020. (dan kada je doneseno prvo rješenje o rasporedu na radno mjesto administrativne referentice-upisničarke) primati plaću po umnošku koeficijenta složenosti poslova 1,004 i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5% za svaku godinu navršenog radnog staža, dakle prema koeficijentu složenosti određenom za radno mjesto voditelja parnične pisarnice. Tako da je dakle, Županijski sud u Splitu, da je odlučio nezakonitu situaciju u koju je tužiteljica dovedena upravo nezakonitim rješenjima čelnika pravosudnog tijela, riješiti na način što neće poštovati odluku nadležnog državnog tijela koje je prema ZDS isključivo ovlašteno, u upravnom postupku, rješavati o žalbama državnih službenika izjavljenih, između ostalog, i protiv rješenja o rasporedu na radno mjesto ali će joj, na teret državnog proračuna, isplaćivati plaću za poslove koje po zabrani poslodavca nije mogla obavljati. Tužiteljica smatra da je sud mogao, ukoliko je smatrao da su rješenja Odbora za državnu službu RH utemeljena na pogrešnoj primjeni materijalnog prava ili su pak nezakonita i neprovediva iz bilo kojeg drugog zakonskog razloga, koristi se svojim pravom iz odredbe čl. 63. st. 5. ZDS-a („Protiv rješenja Odbora za državnu službu državno tijelo i državni službenik mogu pokrenuti upravni spor.“), ali ne nasilno i s pozicije jačeg, uz omalovažavanje i ponižavanje tužiteljice, odlučiti da neće poštivati i provoditi te odluke. Naime, poništenjem i drugog nezakonitog rješenja Suda o rasporedu tužiteljice na radno mjesto administrativne referentice – upisničarke, da je ostalo i dalje egzistentno jedino rješenje koje tužiteljica o svom rasporedu na radno mjesto ima, odnosno rješenje br. 8 Su 90/04 od 04. veljače 2004. prema kojem tužiteljica obavlja poslove voditeljice parnične pisarnice Županijskog suda u Splitu.

1.6. Tužiteljica navodi kako seprema odredbi čl. 12. st. 1. ZDS-a, državnom službeniku jamči zaštita od svakog neopravdanog ili nepotrebnog premještaja ili udaljenja s radnog mjesta. Sud ovdje napominje, da je ZDS na koji se tužiteljica poziva, nevažeći od 1.1.2024. (Zakon o državnim službenicima, NN br. 92/2005, 140/2005, 142/2006, 77/2007, 107/2007, 27/2008, 34/2011, 49/2011, 150/2011, 34/2012, 38/2013, 37/2013, 1/2015, 138/2015, 102/2015, 61/2017, 70/2019, 98/2019). Nadalje, tužiteljica navodi da je u odredbi čl. 9. st. 2. istog ZDS-a određeno da državni službenik ima pravo i na zaštitu moralnog integriteta tijekom obavljanja službeničke dužnosti. Tužiteljica se poziva i na odredbe čl. 73. i 74. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN br. 112/2017, 12/2018, 2/2019, 119/2019, 66/2020, dalje KU) koje propisuju da državni službenik i namještenik ima pravo na poštivanje osobe i zaštitu dostojanstva za vrijeme i u svezi obavljanja poslova svog radnog mjesta te da je zabranjeno svako uznemiravanje državnih službenika, a koje uznemiravanje se onda definira kao svako ponašanje poslodavca koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva službenika i namještenika, a koje uzrokuje strah ili neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje za drugog službenika i namještenika. Konačno, tužiteljica navodi da je prema odredbi čl. 7. Zakona o radu (NN br. 93/14, 127/17, 98/19) – supsidijarna primjena prema čl. 4. st. 2. ZDS-a, poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao zbog obavljanja kojeg je zasnovan radni odnos te je dužan zaštiti dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti s tim Zakonom i posebnim zakonima. Nadalje, tužiteljica navodi, da prema odredbi čl. 51. Zakona o zaštiti na radu (NN br. 71/2014, 118/2014, 154/2014, 94/2018, 96/2018) poslodavac da je obvezan provoditi prevenciju stresa na radu ( zdravstvene i psihičke promjene koje su posljedica akumulirajućeg utjecaja stresora na radu kroz dulje vrijeme, a očituju se kao fiziološke, emocionalne, kognitivne reakcije te kao promjene ponašanja radnika) ili u svezi s radom koji je uzrokovan osobito čimbenicima kao što su sadržaj rada, organizacija rada, radno okruženje, loša komunikacija i međuljudski odnosi, kako bi sveo na najmanju mjeru potrebu radnika da svladava poteškoće zbog dugotrajnije izloženosti intenzivnom pritisku te otklonio mogućnost da se umanji radna učinkovitost radnika i pogorša njegovo zdravstveno stanje. Tužiteljica ističe da je nesporno bilo pravo predsjednika Suda da kao čelnik pravosudnog tijela, sukladno ZDS-u i sukladno Zakonu o sudovima, donosi razne upravne i druge akte, izdaje naredbe i daje upute u okviru svojih ovlasti, što nedvojbeno uključuje i donošenje rješenja o rasporedu ili premještaju na radna mjesta državnih službenika, jednako kao što je i pravo držanog službenika, ovdje tužiteljice, da sukladno propisanim zakonskim procedurama ulaže pravne lijekove na odluke za koje smatra da povrjeđuju njezina prava. U konkretnom slučaju međutim, predsjednik Suda da je, kao poslodavac, donoseći nesporno nezakonite odluke o rasporedu tužiteljice te obrazlažući, u pisanim rješenjima, razloge takvog svog postupanja grubo povrijedio pravo osobnosti tužiteljice odnosno narušio njezino ljudsko dostojanstvo i integritet te povrijedio njezinu čast i ugled. Tužiteljica je, a kako je to naprijed već rečeno, poslove voditelja parnične pisanice kod tuženika obavljala uspješno više od šesnaest godina pa je nedvojbeno da je namjera predsjednika Suda bila, spornim i nezakonitim rješenjima o rasporedu na poslove niže složenosti dakle degradacijom tužiteljice u njezinom službeničkom statusu, nakon četrdeset godina radnog staža u državnoj službi, istu poniziti i narušiti joj profesionalni dignitet stečen dugogodišnjim uspješnim radom, a što da je sve nužno imalo za posljedicu i narušavanje psihičkog stanja zdravlja tužiteljice. Da ne može postupati na način kako je to učinjeno već prvim rješenjem o rasporedu od 14. travnja 2020., predsjednik Suda da je jasno i nedvosmisleno upozoren rješenjem Odbora za državnu službu od 09. Studenog 2020. što ga međutim, nije spriječilo da ponovno na isti nezakonit način odluči o radno pravnom statusu tužiteljice štoviše da i poslije drugog rješenja Odbora za državnu službu RH od 01. ožujka 2021. ustraje u svojoj nakani šikaniranja, ponižavanja i omalovažavanja tužiteljice onemogućavanjem istoj da obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređena konačnim i pravomoćnim rješenjem još od 2004. godine. Ustrajnost postupanja predsjednika Suda, a kada je u pitanju nezakonito postupanje glede poslova koje tužiteljica mora obavljati – poslovi upisničara, da nedvojbeno ima sva obilježja mobinga kako se isti definira u sudskoj praksi odnosno kao specifičan oblik ponašanja na radnom mjestu kojim jedna osoba, ovdje čelnik pravosudnog tijela, sustavno psihički i moralno ponižava i diskreditira drugu osobu, ovdje tužiteljicu, s ciljem ugrožavanja njezinog ugleda, časti i dostojanstva sve do eliminacije s radnog mjesta.

1.6.1. Zbog naprijed navedenog postupanja tuženika, tužiteljica da se pisanim putem, radi zaštite svog dostojanstva i sprječavanja daljnjeg uznemiravanja i ponižavanja na radnom mjestu, obratila pisanim putem povjerljivoj savjetnici Županijskog suda u Splitu koja da je svojim dopisom br. 172021 od 21. travnja 2021. obavijestila tužiteljicu da, po pregledu dostavljene joj dokumentacije, nisu utvrđeni uvjeti za poduzimanje mjera radi sprječavanja nastavaka uznemiravanja jer da takvo uznemiravanje ne postoji.

1.6.2. Sud ovdje napominje, da je tužiteljica tvrdnje iz točke 1.6.1. u dijelu navoda da bi bila mobingirana (šikanirana) na radnom mjestu nezakonitim postupanjem čelnika tijela, opovrgla na ročištu od 17.7.2024. kada ikazuje da naknadu štete u ovom postupku ne traži zbog mobinga već da je traži zbog povrede dostojanstva, ugleda i časti. Tužiteljica u tužbi ističe, da svojim nezakonitim postupanjem, odnosno nezakonitim rješenjima o rasporedu (premještaju) tužiteljice na radno mjesto administrativne referentice - upisničarke te ustrajnim onemogućavanjem tužiteljici obavljanja i izvršavanja poslova njezinog radnog mjesta voditeljice parnične pisarnice na Županijskom sudu u Splitu, kao štetnim radnjama, čelnik pravosudnog tijela je povrijedio pravo osobnosti tužiteljice odnosno grubo povrijedio njezino ljudsko dostojanstvo, čast i ugled, kao vanjske manifestacije tog dostojanstva koje pojedinac, pa dakle i tužiteljica, ima ne samo kao član društvene zajednice nego i kao član određenog poslovnog subjekta – poslodavca kod kojeg je u radnom odnosu i ostvaruje se na profesionalnom planu. Postupanje Suda, a kako je to već naprijed kazano, da je dovelo je do stresa i poremećaja psihičkog stanja zdravlja tužiteljice zbog čega je ista morala zatražiti pomoć liječnika, duži vremenski period je bila na bolovanju te i poslije toga bila pod liječničkom kontrolom, pa je dakle pretrpjela i nematerijalnu štetu koju je poslodavac - Sud, obvezan naknaditi po općim propisima obveznog prava.Tužiteljica ističe da je nezakonit raspored tužiteljice i nezakonito onemogućavanje istoj da u Županijskom sud u Splitu obavlja poslove svog radnog mjesta trajalo je sve do 02. siječnja 2023. kada je temeljem odluke Vrhovnog suda RH br. Su IV-391/2022-2 od 29 prosinca 2022., Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovlaštenoj za obavljanje poslova sudske uprave, dana 02. Siječnja 2023. (br. 5 Su- 621/2022-7) izmijenio Godišnji raspored poslova sudaca, sudskih savjetnika, službenika i namještenika Županijskog suda u Splitu za 2023., br. 5 Su-621/2022 od 29. studenog 2022. i to u dijelu pod točkom IV. 3. - Sudska pisarnica - Pisarnica građanskog odjela, na način što je tužiteljica, s danom 02. siječnja 2023., vraćena na rad na radno mjesto Voditelja pisarnice, dakle sukladno pravomoćnom rješenju Županijskog suda u Splitu br. 8 Su 90/04 od 04. veljače 2004.

1.7. Zbog naprijed iznesenog tužiteljica je podnijela, sukladno odredbi čl. 186. a. ZPP-a zahtjev za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu. Svojim dopisom br. N-DO-153/2022 od 27. lipnja 2022. Općinsko državno odvjetništvu u Splitu odbilo je predmetni zahtjev tužiteljice navodeći da se u konkretnom slučaju nije našlo elemente nezakonitog i nepravilnog rada u postupanju čelnika pravosudnog tijela te da su utoliko i zahtjevi tužiteljice neosnovani. Stoga je tužiteljica podnijela ovu tužbu, u kojoj sukladno naprijed iznesenom, a temeljem odredbe čl. 1046. i čl. 1100. Zakona o obveznom odnosima (NN br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018) u svezi s čl. 111. Zakona o radu, tužiteljica predlaže sudu donijeti presudu kojo mbi se utvrdilo da je nezakonitim rasporedom tužiteljice na radno mjesto administrativne referentice – upisničarke i onemogućavanjem tužiteljici obavljanja i izvršavanja poslova njezinog radnog mjesta voditeljice parnične pisarnice (pisarnice Građanskog odjela) Županijskog suda u Splitu, u razdoblju od 10. travnja 2020. do 02. siječnja 2023., narušeno dostojans neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 6.636,14 EUR, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekuće od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

2. U podnesenom odgovoru na tužbu od 18.5.2023. tuženica tvrdi kako se u cijelosti protivi navodima iz tužbe kojima bi se ukazivalo na navodno nezakonito postupanje tuženice, a iz kojih razloga se protivi istaknutom tužbenom zahtjevu za cijelo. Naime, tuženica da je sve odluke vezano za status tužiteljice, uključujući i rješenje o rasporedu na radno mjesto, donijela u okviru zakonskih ovlasti predsjednika suda. Također je i Godišnji raspored poslova sudaca, sudskih savjetnika, službenika i namještenika u Županijskom sudu u Splitu, donesen u skladu s propisima, a što da potvrđuje dokumentacija na koju se sama tužiteljica poziva i priložena je uz tužbu. Dakle, ni u kom slučaju da ne egzistira pravna osnova podnesene tužbe i istaknutog tužbenog zahtjeva jer da se ne radi o nezakonitom i nepravilnim radu tuženice u kojem postupanju da bi se ispoljio mobing. Opreza radi, unatoč tome što da ne egzistira pravna osnova istaknutog tužbenog zahtjeva, tuženica osporava i zahtjev za naknadu štete kako zbog nepostojanja pravne osnove tako i zbog nepostojanja uzročno poljedične veze, a u pogledu istaknute visine ista da je proizvoljno i previsoko određena. Donošenje u tužbi citiranih odluka od strane tuženice, da ni u kom slučaju ne može biti postupanje koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva, ugleda i časti tužiteljice. Nadalje, donošenje odluka poslodavca, na koje je tužiteljica uredno koristila sva raspoloživa prava sredstva da zaštiti prava za koja smatra da joj pripadaju, da se ne mogu podvesti ni na jedan način pod odredbe iz čl. 134 Zakona o radu i čl. 74. Kolektivnog ugovora, a da se zasigurno ne radi ni o mobingu, ni diskriminaciji niti povredi prava osobnosti kako to tužiteljica tvrdi. Naprotiv, tuženica, odnosno predsjednik Županijskog suda u Splitu u kojem je tužiteljica zaposlena kao službenica, u cijelosti da je postupao u skladu sa zakonskim ovlastima u cilju osiguravanja obavljanja poslova Županijskog suda u Splitu u izvanrednoj situaciji uzrokovanoj epidemijom bolesti Covid-19. Odluke koje su donesene da su zasnovane ne samo na odredbama Zakona o sudovima, Sudskom poslovniku, Zakonu o radu, Zakona o državnim službenicima i Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike već i pozivom na Upute za rad tijela državne uprave u vezi s pojavom bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS COV-2 Ministarstva uprave, klasa: 011-02720-01776 od 19. ožujka 2020. godine i objava i naputaka Nacionalnog stožera civilne zaštite. Tuženica smatra da se cjelokupna životna i pravna situacija, a time i sve donesene odluke, moraju sagledavati upravo u ozračju tada izvanredne situacije opće ugroze na nivou cijele države koja je do tada, na sreću bila nepoznata, a u kojoj je na najbolji mogući način trebalo zaštiti zdravlje ljudi ali i osigurati rad svih službi u Republici Hrvatskoj, pa tako i rad Županijskog suda u Splitu. Upravo iz tih razloga donesena je i Odluka o neiskorištenim danima godišnjeg odmora za 2019. godine od 07. travnja 2020. kao i Odluka o korištenju godišnjeg odmora iz 2019. godine od 08. travnja 2020. godine, koja je za tužiteljicu bila „sporna“. Predmetne odluke o korištenju godišnjeg odmora da su se odnosile na sve službenike i namještenike Županijskog suda u Splitu bez ikakve iznimke, kao što je uostalom na isti način postupljeno i u odnosu na sve dužnosnike tog suda. Dakle, odluka da nije donesena selektivno, niti je bila usmjerena na tužiteljicu, odnosno službenike i namještenike građansko upravne pisarnice tog suda, već da su n aisti način tretirani svi bez izuzetka, a sve s ciljem osiguranja mogućnost djelovanja suda u novonastalim uvjetima uzrokovanim pandemijom, proglašenim lockdownom i Mjerama koje je Stožer propisivao. Tuženica napominje da su na taj način postupala i druga pravosudna tijela, ne samo na području nadležnosti tog županijskog suda već i šire, uključivo i Vrhovni sud Republike Hrvatske te Ministarstvo uprave Republike Hrvatske. Dakle, da se ne radi ni o mobingu, ni diskriminaciji niti povredi prava osobnosti kako to tužiteljica tvrdi.

2.1. Nadalje, tuženica ističe da predsjednik suda Godišnjim rasporedom poslova odlučuje na koji način će organizirati obavljanje poslova u sudu te da je ovlašten u tom smislu službenike rasporediti na odgovarajuća radna mjesta, neovisno o tome na koje radno mjesto je izvršen njihov raspored rješenjem o rasporedu službenika na rad, a da pri tom službenici zadržavaju pravo na plaću radnog mjesta na koje su rješenjem raspoređeni, kao što je u ovom slučaju takvu plaću zadržala tužiteljica. Ocjenjujući složenost i ozbiljnost cjelokupne situacije, posebno uvjete rada uzrokovane pandemijom, a radi efikasnog i učinkovitog rada suda, pozivom na Sudski poslovnik, Zakon o sudovima te Pravilnik o radu u sustavu eSpisa, vodeći računa o potrebama suda, da je donesen Izmijenjeni i dopunjeni godišnji raspored poslova sudaca, sudskih savjetnika, službenika i namještenika Županijskog suda u Splitu za 2020. godinu. Temeljem Izmijenjenog i dopunjenog godišnjeg rasporeda poslova sudaca, sudskih savjetnika, službenika i namještenika Županijskog suda u Splitu za 2020. godinu, koji je postao pravomoćan potvrdom Predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske (odbijena primjedba ovdje tužiteljice), da je doneseno Rješenje o rasporedu na radno mjesto od 14. travnja 2020. godine kojim je tužiteljica raspoređena na radno mjesto administrativne referentice-upisničarke, radno mjesto III. vrste i sukladno istom određena joj je plaća s pripadajućim koeficijentom za to radno mjesto. Tužiteljica da je predmetno rješenje pobijala žalbom, kao i kasnije doneseno, a upravo sukladno odlukama Odbora za državnu službu, posebno Rješenju od 01. ožujka 2021. godine, Županijski sud u Splitu da je donio rješenje od 15. ožujka 2021. godine kojim tužiteljici "određuje plaću po umnošku koeficijenta složenosti poslova 1,004 i osnovice za izračun plaće uvećan za svaku godinu radnog staža bez donošenja posebnog rješenje" i to od 14. travnja 2020. godine. Tim rješenjem tužiteljici da je priznato pravo na plaću za radno mjesto voditeljice parnične pisarnice, položaj III vrste od 14. travnja 2020. godine, tako da joj s tog osnova nije nastupila nikakva šteta niti je povrijeđen njen radno pravni status jer da je za cijelo sporno razdoblje ostvarila plaću upravo za radno mjesto voditelja građansko upravne pisarnice, a iz kojih razloga nije mogla biti raspoređena na to radno mjesto, da je vidljivo iz obrazloženja rješenja. Nadalje, Godišnjim rasporedom poslova za 2023. godinu tužiteljica da je raspoređena na radno mjesto voditelja građanske pisarnice Županijskog suda u Splitu te da obavlja poslove voditeljice parnične pisarnice, položaj III. vrste s pripadajućom plaćom. Dakle, mišljenja je tuženica, da njen radno pravni status nije ni na jedan način povrijeđen jer joj je za cijelo sporno razdoblje utvrđena i isplaćena plaća upravo za radno mjesto voditelja građanske pisarnice, a Županijski sud u Splitu da je u cijelosti postupio sukladno donesenim odlukama nadležnih viših tijela kako u pogledu radnog mjesta tako i u pogledu pripadajuće plaće. Zbog svega navedenog, da je neosnovano potraživanje naknade na ime nematerijalne štete u istaknutom iznosu.

2.2. Tuženica ističe, da sama činjenica da su donesena određena rješenja protiv kojih je tužiteljica koristila sva pravna sredstva koja joj zakonom stoje na raspolaganju, bez obzira na ishod, pa i u slučaju da su poništena zbog određenih nedostataka, da ne daju joj pravo na naknadu štete, a u konkretnom slučaju ni jedna od predmetnih odluka da ne predstavlja niti je prouzročila povredu dostojanstva ugleda i časti tužiteljice. Medicinska dokumentacija kojom tužiteljica ukazuje na, po njenom mišljenju, utjecaj cijelog postupka na njeno psihičko zdravstveno stanje, da nije također osnova za zatraženu nematerijalnu štetu zbog svih razloga prethodno istaknutih, a niti je dokazana uzročno posljedična veza. Uostalom, činjenica da se podnose pravni lijekovi protiv određenih rješenja sama po sebi za određene osobe može izazvati stres, ali to nije osnova za odštetnu odgovornost jer se radi o iscrpljivanju redovnog pravnog puta kojim su u konačnici sve donesene odluke viših tijela od strane tuženice i ispoštovane. Slijedom svega navedenog, tuženica predlaže tužbu odbiti kao neosnovanu.

3. Tijekom postupk sud je izveo dokaz čitanjem rješenja Županijskog suda u Splitu, Predsjednika suda broj: 8 Su 90/04 od 04. veljače 2004., odluka Županijskog sud u Splitu, Ureda predsjednika suda br. 2 Su-186/2020-10 od 07. 04. 2020. i br. 7 Su- 6/2019 od 08. 04. 2020., dopisa tužiteljice od 08. 04. 2020. i od 09. 04. 2020., dopisa Županijskog sud u Splitu, Ureda predsjednika suda br. 7 Su-6/19 od 08. 04. 2020., Izmijenjenog i dopunjenog godišnjeg rasporeda poslova sudaca, sudskih savjetnika, službenika i namještenika Županijskog suda u Splitu za 2020. godinu, br. 5 Su- 759/19-2 od 10. 04. 2020., Rješenja Županijskog sud u Splitu, Ureda predsjednika suda o rasporedu na radno mjesto br. 7 Su-243/2020-1 od 14. 04. 2020., rješenja Županijskog sud u Splitu, Ureda predsjednika o ocjeni državnog službenika – tužiteljice za razdoblje 2011. do 2019., Žalbe tužiteljice od 28. 04. 2020., Rješenje Odbora za državnu službu, klasa: UP/II-112-07/20-01/422, ur. br. 566-01/12-20-3 od 09. 11. 2020., Rješenja Županijskog suda u Splitu, Ureda predsjednika suda o rasporedu na radno mjesto br. 7 Su-243/2020-5 od 25. 11. 2020., Žalbe tužiteljice od 27. 11. 2020., Rješenja Odbora za državnu službu, klasa: UP/II-112-07/20-01/842, ur. br. 566-01/13-21-6 od 01. 03. 2021., Rješenja Županijskog suda u Splitu, Ureda predsjednika suda br. 7 Su-243/2020-13 od 15. ožujka 2021., dopisa tužiteljice od 19. 03. 2021., dopisa J, Povjerenice za etiku Županijskog suda u Splitu od 30.3.2021., Zahtjeva tužiteljice za mirno rješenje spora od 19. 04. 2022., dopisa Općinskog državnog odvjetništva u Splitu br. N-DO-153/2022 od 27.06.2022., Odluka Vrhovnog suda RH br. Su IV-391/2022-2 od 29 prosinca 2022., Godišnjeg raspored poslova sudaca, sudskih savjetnika, službenika i namještenika Županijskog suda u Splitu za 2023., br. 5 Su-621/2022-7 od 02. siječnja 2023., Odluke Vrhovnog suda u Zagrebu, br. Su-IV-125/2020-51 od 9.4.2020, email poruka iz Kabineta ministra, Upute Ministarstva pravosuđa i uprave o mjerama za sprječavanje šitenja epidemije bolesti COVID-a9 uzrokovane virusom SARS-CoV-2 i osiguranje uvjeta za redovito obavljanje poslova u tijelima državne uprave te uredima i drugim stručnim službama Vlade RH od 27.11.2020. i od 2.11.2020. i dopisa VSRH od 13.3.2020. Upute Vlade RH o navedenim mjerama, Upute Vrhovnog sud RH o mjerama za sprječavanje šitenja epidemije bolesti COVID-a9 uzrokovane virusom SARS-CoV-2 i organizaciji rada prvostupanjskih i drugostupanjskih sudova za vrijeme trajanja epidemije od 2.11.2020., medicinske dokumentacije te spisu druge priložene dokumentacije, izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice u svojstvu parnične stranke i saslušanjem svjedoka CU, izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po satlnom sudskom vještaku dr. Nikoli Sikirici, spec. psihijatru.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da joj je predsjednik suda povrijedio dostojanstvo za vrijeme rada u razdoblju od 10.4.2020. do 2.1.2023. kada je odlukama nezakonito rasporedio tužteljicu na drugo radno mjesto i nije joj omogućeno obavljanje i izvršavanje poslova njenog radnog mjesta te zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete s osnova pretrpljenih duševnih bolova, zbog povrede ugleda i časti.

6. Prema odredbi članka 7. stavak 5. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19 - dalje: ZR), poslodavac je dužan zaštiti dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti s tim Zakonom i posebnim zakonima. Ovom odredbom ZR uređuje zaštitu radnika, ali ipak načelno upućuje i na posebne zakone kojima bi se mogla ostvariti zaštita dostojanstva radnika. ZR ne definira dostojanstvo radnika, niti uznemiravanje ili diskriminaciju radnika. Da bi se utvrdilo značenje nekih od tih pojmova, treba imati u vidu odredbe ZSD-a.

6.1. Odredba čl. 2. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“ broj 85/08, 112/12 - dalje ZSD) propisuje da je izravna diskriminacija postupanje uvjetovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. tog Zakona (rasa ili etnička pripadnost ili boja kože, spol, jezik, vjera, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, imovno stanje, članstvo u sindikatu, obrazovanje, društveni položaj, bračni ili obiteljski status, dob, zdravstveno stanja, invaliditet, genetsko naslijeđe, rodni identitet, izražavanje ili spolne orijentacija) kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji.

6.2. Što se tiče uznemiravanja, ono bi prema mišljenju suda, bilo svako neželjeno ponašanje koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje, bez uvjeta da je uzrokovano nekim od osnova za diskriminaciju iz čl. 1. st. 1. ZSD. Na taj način se mogućnost zaštite radnika proširuje jer time i oni radnici koji su uznemiravani iz razloga koji nisu temeljeni na diskriminatornim kriterijima mogu koristiti prava i zaštitu iz čl. 134. ZR. U skladu s ovoduskim poimanjem uznemiravanja propisuju i odredbe čl. 73. i 74. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN br. 112/2017, 12/2018, 2/2019, 119/2019, 66/2020, dalje KU) na koje se poziva tužiteljica pa je tako određeno, da državni službenik i namještenik ima pravo na poštivanje osobe i zaštitu dostojanstva za vrijeme i u svezi obavljanja poslova svog radnog mjesta te da je zabranjeno svako uznemiravanje državnih službenika, a koje uznemiravanje se onda definira kao svako ponašanje poslodavca koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva službenika i namještenika, a koje uzrokuje strah ili neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje za drugog službenika i namještenika.

6.3. Tužiteljica ne tvrdi da bi bila diskriminirana niti ističe neki od osnova za diskriminaciju, a što je uvjet da bi se diskriminacija uopće utvrdila. Tužiteljica prvotno u tužbi tvrdi da su postupanja predsjednika suda imala obilježja mobinga. Prema prihvaćenom pravnom standardu, mobing je specifični oblik ponašanja na radnom mjestu kojim jedna osoba ili skupina njih sustavno psihički (moralno) zlostavlja i ponižava drugu osobu, s ciljem ugrožavanja njezina ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta, sve do eliminacije s radnog mjesta. Takve se aktivnosti smatraju mobingom ako su učestale i u tom slučaju radnik ima pravo na naknadu štete od poslodavaca sukladno općim propisima obveznog prava. Međutim, na ročištu od 17.7.2024. tužiteljica iskazuje kako ovom tužbom ne traži naknadu štete zbog mobinga već da traži naknadu štete zbog toga što joj je povrijeđeno dostojanstvo. Iz toga sud zaključuje, da tužiteljica u ovom postupku traži naknadu štete zbog uznemiravanja na radnom mjestu, čime joj je povrijeđeno dostojanstvo pa tužiteljica traži naknadu neimovinske štete s osnova pretrpljenih duševnih bolova zbog povrede ugleda i časti.

6.4. Nadalje, prema odredbi članka 111. stavak 1. ZR, ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu prema općim propisima obveznog prava. Pravo na naknadu štete iz stavka 1. ovoga članka odnosi se i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa (stavak 2.). Prema čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 – dalje ZOO) šteta je, među ostalim, i povreda prava osobnosti, a sud če u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema (čl. 1100. st. 1. ZOO).

7. Čitanjem dokumentacije iz spisa sud je utvrdio sljedeće činjenice:

-da je tužiteljica JU rješenjem predsjednika Županijskog suda u Splitu (ŽU) od 4.2.2004. premještena s poslova administrativni referent-upisničar u kaznenoj pisarnici, na poslove voditelja parnične pisarnice III vrste zbog potrebe službe počev od 15.1.2004.,

- da je predsjednik Županijskog suda u Splitu, DU (dalje: predsjednik suda) dana 7.4.2020. donio Odluku Odluku o neiskorištenim danima godišnjeg odmora iz 2019. kojom je odlučeno, zbog novonastale i izvanredne situacije epidemije bolesti COVID-19, da svi suci, službenici i namještenici u razdoblju od travnja do svibnja 2020. koriste tzv. stari godišnji odmor iz 2019. U Odluci je navedeno da za vrijeme korištenja tzv. Starog dodišnjeg odmora zaposlenici neće biti pozivani na sud, dok da će preostale dane kada su zaposlenici kod kuće, isti biti u statusu pasivnog dežurstva,

- da je email porukom od 7.4.2020. zatraženo od navedenih da se očituju o korištenju preostalih dana godišnjeg odmora iz 2019. kako bi se o navedenom mogla voditi evidencija,

- da se tužiteljica 8.4.2020. dopisom očitovala predsjedniku suda na način, da mu među ostalim navodi, da isti možda ne zna da u građanskoj pisarnici radi 7 djelatnika pa da će se prema uputama nacionalnog stožera civilne zaštite u pisarnici teško održati razmak od 2 metra. Tužiteljica u dopisu navodi i sljedeće:“Što znači pasivno dežurstvo, stojiš kući, ne izlaziš nigdje i to Vi zovete godišnjim odmorom?...Je li pošteno da ga iskoristim na ovakav način?...Ujedno vas molim da mi izdate rješenje o korištenju tzv starog godišnjeg odmora kak bi mogla i službeni na isto prigovoriti“,

- da je predsjednik suda odgovorio tužiteljici dopisom od 8.4.2020. u kojem ističe da je u Odluci od 7.4.2020. objašnjeno da se zaposlenici neće pozivati na sud u vrijeme korištenja tzv. starog godišnjeg odmora i da će tužiteljica odluku o korištenju tog godišnjeg odmora dobiti kada bude izrađena. Predsjednik sud ističe kako je ton tužiteljice iz njenog dopisa ispod svake razine, posebice ako misli da on ne zna koliko službenica radi u građanskoj pisarnici i kada mu o tome postavlja retoričko piranje.

- da je predsjednik suda 8.4.2020. donio Odluku o korištenju godišnjeg odmora iz 2019. Kojom je napravljen raspored za sve zaposlenike suda kada će točno u travnu i svibnju 2020. koristiti neiskorištene dane tzv. Starog godišnjeg odmora iz 2019. Pa da je tako za tužiteljicu određeno da će to biti od 14.4.2020. do 17.4.2020. i od 11.5.2020. do 15.5.2020.,

- da je tužitljica 9.4.2020. napisala dopis predsjedniku suda u kojem je izrazila svoje žaljenje ukoliko je bila krivo shvaćena glede iznesenog u dopisu od 08. travnja 2020. navodeći da je zapravo samo htjela ukazati na to da joj je tzv. stari godišnji odmor kojeg je „čuvala i ostavila“ potreban radi brige o staroj i već dvije godine nepokretnoj majci, a što da je poznato i predsjedniku suda. Nadalje, tužiteljica navodi, kada ju je upraviteljica sudskih pisatnica ŠU nazvala i obavijestila kada će joj pisati dane starog godišnjeg odmora, tužiteljica da joj je rekla da 5 dana piše kada hoće, ali da joj 4 dana ostavi za lipanj, ali da je ista rekla da ne može. Tužiteljica u dopisu ističe da joj je to bilo teško za prihvatiti i nadlje navodi:“Na jučerašnji dan kada punim 40 godina radnog staža u državnoj službi od Vas, umjesto rješenja o isplati jubilarne nagrade, dobijem „čestitku.“,

- da je predsjednik suda 10.4.2020. donio Izmijenjeni i dopunjeni godišnji raspored poslova za 2020. godinu prema kojem tužiteljica više ne obavlja poslove voditeljice pisarnice građenskog odjela već obavlja poslove upisničara, a koje poslove upisničara je do tada obavljala TU i koja sada umjesto tužiteljice obavlja poslove voditeljice pisarnice,

- da je predsjednik suda 14.4.2020. donio Rješenje o rasporedu na radno mjesto kojim tužiteljicu raspoređuje na radno mjesto administrativne referentice-upisničarke, radno mjesto III. vrste te joj se određuje i plaća po umnošku koeficijenta složenosti poslova 0,898 i osnovice za izračun plaće uvećanom za 0,5 % za svaku godinu radnog staža, a iz obrazloženja tog rješenja proizlazi da je isto doneseno na temelju Izmijenjenog i dopunjenog godišnjeg rasporeda poslova od 10.4.2020.,

- da je tužuteljica za razdoblje od 2011. do 2019. Rješenjima o ocjeni državnog službenika ocijenjena s ocjenom „izuzetan“,

- da je tužiteljica na Rješenje o rasporedu na radno mjesto od 14.4.2020. izjavila žalbu po kojoj je Odbor za državnu službu RH donio rješenje od 9.11.2020. kojim je poništeno prvostupanjsko rješenje, a u obrazloženju odluke se navodi da se službenici ne mogu raspoređivati na druga radna mjesta temeljem godišnjeg rasporeda poslova niti s etemeljem istog mogu donositi rješenja kojima će se rješavati o pravima, obvezama i interesima službenika te da je Zakonom o državnim službenicima propisano da se službenici raspoređuju kada se donese novi Pravilnik o unutarnjem redu, u skladu s odredbom čl. 127. tog Zakonu. U odluci se navodi i to, da neovisno o činjenici što je predsjednik Vrhovnog suda RH potvrdio Izmijenjeni i dopunjeni godišnji raspored poslova, da to ne može biti osnova za donošenje rješenja o rasporedu službenika na radna mjesta. Protiv tog rješenja upravni spor nije pokrenut.

- da je predsjednik suda 25.11.2020. donio Rješenje o rasporedu na radno mjesto kojim se tužiteljica opet raspoređuje na radno mjesto administrativne referentice- upisničarke te joj se za to radno mjesto određuje i plaća prema koeficijentu složenosti poslova od 0,898. U obrazloženju rješenja predsjednik suda se poziva na čl. 63. st. 1. tada važećeg ZDS prema kojem čelnik tijela odlučuje o rasporedu službenika na radno mjesto, sukladno propisima o ustrojstvu državnog tijela. Poziva se na čl. 30. st. 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ br. 28/2013, 33/2015, 82/2015, 82/2016, 67/2018, 126/2019, 130/2020 – dalje ZS) prema kojem predsjednik suda poslove sudske uprave obavlja sukladno zakonu i Sudskom poslovniku, poziva se na odredbu čl. 23. st. 8. Sudskog poslovnika ("Narodne novine" br. 37/2014., 49/2014., 8/2015., 35/2015., 123/2015., 45/2016., 29/2017., 33/2017., 34/2017., 57/2017., 101/2018., 119/2018., 81/2019., 128/2019., 39/2020., 47/2020., 138/2020., 147/2020.) prema kojoj se Godišnjim rasporedom poslova utvrđuje raspored administrativnih referenata - sudskih zapisničara po referadama, sudaca i sudskih savjetnika te raspored administrativnih referenata - upisničara po ustrojstvenim jedinicama u sudskoj pisarnici te će se pobliže utvrditi njihova radna zaduženja. Predsjednik suda smatra da primjenjujući odredbu čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku, nije moguće donijeti pravilnu i zakonitu odluku samo primjenom ZDS-a, a potom ignorirajući ZS i Sudski poslovnik. U obrazloženju Odluke ističe se, da je na ovakvu odluku presjednika suda u izvanrednoj situaciji za cijelu državu zbog pandemije bolesti COVID-19, uslijedila neprimjerena prijepiska tada voditeljice građanske pisarnice JU u kojoj ona inzistira na korištenje starog godišnjeg odmofra po svojoj volji pa kako je ona kao voditeljica građanske pisarnice, uz predsjednic i zamjenicu predsjednice građanskog odjela, prvi suradnik predsjednika sud, da nakon takvog ponašanja tužiteljice više nije postojala mogućnost suradnje s obzirom ista nije poštovala izvanrednu situaciju i odluku predsjednika suda. Nadalje se navodi kako je tužiteljica prikazujući sebe kao žrtvu i postavljajući mnoga retorička pitanja potvrdila neprimjerenost svog ponašanja i nedostatak empatije i da je ponašanje tužiteljice ispod digniteta njene službe i kad već postavlja takva pitanja, onda da bi bilo korektno da je, nakon svega sama dala ostavku na mjesto voditeljice građanske pisarnice. U Odluci se među ostalim napominje, da je tada istu ili sličnu odluku o korištenju starog godišbnjeg odmora donio i predsjednik VSRH i Ministar.

- da je predsjednik Vrhovnog suda RH donio Odluku od 9.4.2020. kojom je pod točkom II. određeno da svi zaposlenici VSRH tzv. stari godišnji odmor za 2019. koriste u razdoblju od 15.4.2020. do 15.5.2020., da je Kabinet ministra dana 6.5.2020. poslao email poruku, među ostalima i sudovima, kojom se čelnici upućuju da pozovu državne službenike i namještenike na izjašnjavanje o vremenu korištenja preostalog godišnjeg odmora iz 2019., da je predsjednik VSRH dostavio dopis od 13.3.2020. svim predsjednicima sudova kojim ih se ovlašćuje, ovisno o situaciji na svakom pojedinom sudu i području suda, da organiziraju način rada sukladno općim mjerama zaštite, preporukma i odlukama vezano uz širenje epidemije.

- da je tužiteljica izjavila žalbu na rješenje predsjednika suda od 25.11.2020. i da je Odbor za državnu službu donio rješenje 1.3.2021. kojim poništva prvostupanjsko rješenje o rasporedu tužiteljice na radno mjesto administrativne referentice- upisničarke od 25.11.2020. U obrazloženju Odluke se navodi da predsjednik suda nesporno ima nadležnost za donošenje akata prema odredbi čl. 63. st. 1. ZSD-a, ali da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za donošenje rješenja o rasporedu. Naime, da je činjenica da čelnik tijela odlučuje, između ostalog, o rasporedu državnih službenika na radna mjesta, ali da su prava, obveze i odgovornosti i raspored službenika unutar prvostupanjskih tijela, uređena odredbama ZSD-a, a o čemu se donosi rješenje odnosno upravni akt pa da se službenici ne mogu rasoiređivati temeljem godišnjeg rasporeda poslova. Naime, prema čl. 108. st. 1. ZS-a broj sudskih službenika da određuje ministar pravosuđa pa nakon što čelnik tijela donese Pravilnik o unutarnjm redu prvostupanjskog tijela i dopije potrebnu suglasnost Ministarstva pravosuđa te potom stupi na snagu, tada da prvostupanjsko tijelo na temelju istoga raspoređuje službenike na radna mjesta. Odbor ističe da ni iz čega ne proizlaz da bi se službenici mogli raspoređivati na druga radna mjesta temeljem godišnjeg rasporeda poslova kojim se organizira rad i raspored poslova na sudu, niti se temeljem istog mogu donositi rješenja kojima će se rješavati o pravima, obvezama ili interesima službenika. Zaključno, predsjednik suda da može službeniku koji je raspoređen na određeno radno mjesto samo rasporediti poslove tog radnog mjesta, ane službenika rasporediti na srugo radno mjesto prema Sistematizaciji radnih mjesta koja je sastavni dio Pravilnika o unutarnjem redu prvostupanjskog tijela.

- da je predsjednik suda Rješenjem od 15.3.2021. odredio da tužiteljica prima plaću od 14.4.2020. po umnošku koeficijenta složenosti poslova 1,004 i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5% za svaku godinu navršenog radnog staža, dakle prema koeficijentu složenosti određenom za radno mjesto voditelja parnične pisarnice.

- da je tužiteljica dana 19.3.2021. prijavila Povjerenici za etiku/Povjerljivoj savjetnici suda, RU uznemiravanje koje uzrokuje povredu dostojanstva tužiteljice i ponižavajuće okruženje na radu jer je predsjednik suda u dva navrata donio nezakonita rješenja (14.4.2020. i 25.11.2020.) o rasporedu tužiteljice na radno mjesto niže složenosti poslova, a nakon što je zaprimio rješenje Odbora od 1.3.2021., da isto nije odmah dostavljeno tužiteljici i da ga je propustio izvršiti. Konkretno, da nakon što je rješenje o rsporedu tužiteljice na drugo radno mjesto poništeno, predsjednik suda da joj je kazao da će unatoč tome i dalje nastaviti raditi poslove upisničara, a na koju prijavu je KU dopisom od 30.3.2021. odgovorila da smatra da se navedeni dopis ne može smatrati pritužbom na ponašanje državnog službenika u smislu čl. 18. Etičkog kodeksa te da ona nije ovlaštena osoba za primanje i rješavanje pritužbi vezanih za zaštitu dostojanstva u smislu odredbe čl. 75. KU-a.

- da je predsjednik VSRH dana 29.12.2022. donio Odluku kojom se ukida Godišnji raspored poslova Županijskog suda u Splitu od 29.11.2022. koji je donesen od sutkinje ovlaštene za obavljanje poslova sudske uprave Županijskog suda u Splitu Tihane Pivac te je isti vraćen na dopunu. U obrazloženju Odluke navodi se da je VSRH prethodno potvrdio identičan GRP ŽS u Splitu za 202o. godinu, ali da je ta Odluka bila donesena 4.5.2020. dok još nisu bila donesena rješenja Odbora za državnu službu RH od 9.11.2020. i 1.3.2021., a koja rješenja se ne mogu zanemariti. Naime, predsjednik suda da je rasporedio službenicu JU na radno mjesto upisničarke na osnovu nezakonitih rješenja koja je poništio Odbor te je donio rješenje 15.3.2021. da tužiteljica počevši od 14.4.2020. prima plaću prema umnošku koeficijenta radnog mjesta voditeljice parnične pisarnice, ali time da nije ispravljen nezakonito postupanje u odnosnu na državnu službenicu. Naime, ističe predsjednik VSRH, IU, da se o pravima, obvezam aili interesima službenika može rješavati isključivo na temelju pravilnih i zakonitih rješenja o rasporedu na pojedino radno mjesto, a koje rješenje je onda temelj i za raspodjelu poslova u godišnjem rasporedu, što je u konkretnom slučaju izostalo pa je stoga GRP ŽSST poništen i vraćenu dopunu.

- da je Županijski sud u Splitu dana 2.1.2023. donio Godišnji raspored poslova sudaca, sudskih savjetnika, službenika i namještenika Županijskog suda u Splitu za 2023. prema kojem je JU vraćena na radno mjesto voditeljice pisatnice.

8. Tužiteljica saslušana u svojstvu parnične stranke iskazuje da je u državnoj službi preko 40 godina, od čega da je u početku radila u Općinskom sudu u Omišu, a na Županijski sud u Splitda je došla 1992. godine. Za voditeljicu parnične pisarnice da je primljena 2004. godine. Cijeli svoj radni staž da je ocijenjena s najboljom ocjenom (izuzetan) vezano uz rad državnog službenika i tako da je ocijenjena i od predsjednika MU, s tim, da kada ju je DU "maka" na radno mjesto upisničara, da je tada dobila nižu ucjenu (primjeren). Sada kada je ponovno vraćena na svoje radno mjesto voditeljice parnične pisarnice, a što da je bilo 2.1.2023., da je ponovno od sadašnjeg predsjednika AU ocijenjena za rad kao izuzetan državni službenik. Tužiteljica navodi kako naknadu štete u ovom postupku ne traži zboog mobinga već zbog povrede časti, ugleda i dostojanstva, nje osobno i nje kao državnog službenika. Navedeno da joj je povrijeđeno postupcima predsjednika Županijskog suda i njegovim odlukama.

8.1. Tužiteljica vezano uz Odluku predsjednika suda o korištenju godišnjeg odmora iz 2019. Navodi kako se sjeća da ju je zvala Tajda Šodan, upraviteljica sudskih pisarnica i da ju je pitala kada bi koristila svoj stari godišnji odmor, a na što da joj ja tužiteljica odgovorila da joj četiri dana starog godišnjeg odmora ostavi zbog njege stare bolesne majke, koja je bila nepokretna, a preostalih pet dana da joj je rekla da ih stavi kad god hoće. Majka da joj živi u [adresa] i tada da nije mogla odlaziti kod nje svakodnevno, s obzirom je u to vrijeme trebala propusnica zbog Covida kako bi išla u drugu općinu. Međutim, tajd Šodan da joj je rekla da to ne može pa da je time tužiteljica bila povrijeđena. Tužiteljica naglašava da je i sam predsjednik znao da njeguje bolesnu majku jer da bi je petkom sreo na izlasku s torbama pa dabi je čak priupitao za majčino zdravlje. Nakon toga, da je uslijedilo pismo tužiteljice predsjedniku suda, a u kojem da je samo iskazala nezadovoljstvo i tužiteljica smatra da tim pismom nije povrijedila predsjednika suda osobno. Tužiteljica navodi da je iza toga dobila pismo od od predsjednika koje da jebilo malo neugodno. Nakon toga da su uslijedile Izmjene godišnjeg rasporeda u kojem da predsjednik suda tužiteljicu "miče" s radnog mjesta voditeljice pisarnice i sa mjesta ključnog korisnika u radu e- spisa. Tužiteljica ističe da voditeljsko mjesto pisarnice nije povezano s ključnim korisnikom za e-spis te da je to mogao biti bilo tko, ali predsjednik da nije htio da ona bude išta već da ju je htio maknuti sa svega i degradirati je totalno da više nije važna u ničemu. Izmjena godišnjeg rasporeda poslova da je uslijedila na Veliki petak, a što da tužiteljicu posebno boli jer da joj nije dao da Uskrs s familijom provede kako treba. Unatoč tome, tužiteljica navodi da je stari godišnji koristila prema Odluci predsjednika, da je od 14.4.2020. radila poslove upisničara na koje je raspoređena, ali da je paralelno obučavala i kolegicu poslovima voditeljice pisarnice koja je preuzela njene poslove i tako sve do 25.5.2020. kada je tužiteljica otvorila bolovanje. Tužiteljica navodi da joj nije bilo lako tih mjesc i pol dana, da joj je bilo grozno, ali da ona nije osoba koja ostavlja "na cjedilu" svoju kolegicu. Na bolovanju da je bila do 31.8.2020., a potom, da je uzela godišnji odmor mjesec dana i onda da je opet išla na bolovanje do 1.11.2020. Tužiteljica navodi kako se ne može točno sjetiti dijagnoze zbog koje joj je otvoreno bolovanje, ali da se sjeća da je imalo veze s depresijom i tjeskobom. Kada se vratila s bolovanja, da je nastavila raditi poslove radnog mjesta upisničara, koje se fizički nalazi u istoj kancelariji kao i radno mjesto voditelja parnične pisarnice i da je radila najnižu vrstu poslova upisničara koje nitko ne želi raditi, a to su poslovi arhiviranja spisa.Inače, u toj istoj pisarnici radi četiri upisničara od kojih je jedan voditelj. Na radno mjesto voditelja parnične pisarnice da je vraćena 2.1.2023. i od tada da normalno radi poslove svoga radnog mjesta. Što se tiče plaće, predsjednik suda da joj je rješenjem plaću smanjio na plaću upisničara i tako sve do drugog rješenja Odbora za državnu službu kojim je poništeno rješenje predsjenika pa da je nakon toga doneseno rješenje od strane predsjednika suda da će joj se plaća obračunavati i isplaćivati prema koeficijentu složenosti poslova i osnovici za radno mjesto voditelja parnične pisarnice i to iako je tužiteljica radila poslove upisničara. Tužiteljica navodi da je predsjednik suda ignorirao rješenje Odbora za državnu službu kojim je poništeno njegovo rješenje te je ponovno donio isto rješenje u kojem je tužiteljica prikazana kao osoba bez karaktera, bez empatije pa da ju je to jako povrijedilo. Radi se o rješenju od 25.11.2020. „Što mislite kako sam se ja osjećala kada sam iz tog rješenja pročitala da je moje ponašanje bilo ispod digniteta službe i voditeljice građanske pisarnice i da nije bilo etično u konkretnoj profesionalnoj i životnoj situaciji. To je rečeno meni koja nikada ne odlazim na pauzu i koja sam cijeli svoj radni vijek podredila sudu. Naime, ja sam uvijek sucima bila na raspolaganju, točna u odlascima i dolascima. Navedeno svatko može potvrditi tko radi na sudu“ kazala je tužiteljica. Tužiteljica smatra da ju je predsjednik svojim odlukama kaznio kao da je počinila tešku povredu službene dužnosti i to bez provedenog postupka, a ništa nije napravila već je samo iskazala svoje nezadovoljstvo, „ na što valjda u ovoj državi imam pravo“ navodi tužiteljica.

8.2. Tužiteljica je iskazala da je nakon drugog ukidnog rješenja od strane Odbora za državnu službu, dana 8. Ožujka bila na razgovoru kod predsjednika suda, koji daje bio vrlo ponižavajući i mučan. „Da ja to sada prepričavam, nema smisla, jer je to bilo između mene i njega u četiri oka te nitko to nije čuo“ navodi tužiteljica. Na inzistitanje zakonske zastupnice tuženice, tužiteljica navodi da se ne može točno sjetiti svih detalja razgovora, ali da se sjeća da joj je predsjednik rekao "ti više nisi voditeljica, ima da radiš ono što ti GU kaže i da šutiš". Drugih detalja da se ne može sjetiti, ali da se sjeća kada ga je pitala:"Zašto predsjedniče niste mene pozvali na razgovor, ako se ja nisam snašla u toj situaciji?", a na što da joj je predsjednik glasno zapljeskao i rekao:"bravo, bravo", a što je točno s tim mislio, tužiteljica ne zna, ali pretpostavlja da se isčuđavao tome zašto bi on nju trebao pozvati na razgovor. Nadalje, tužiteljica navodi da je pod liječničkim tretmanom bila jako dugo, nekih godinu i pol dana, da je odlazila kod liječnika specijalista – psihijatra, a da nikada prije toga nije odlazila kod psihijatra niti koristila bolovanje.

8.3. Tužiteljica navodi da je 17 godina radila kao voditeljica parnične pisarnicenpa da se uslijed navedenih događanja osjećala posramljeno, da su svi suci i službenici bili šokirani i da su je zapitkivali što se točno dogodilo, a ona da im na to nije imala odgovara jer da joj nije bilo jasno zašto je raspoređena na drugo radno mjesto, odnosno "zašto me je maka" s mjesta voditeljice parnične pisarnice. Tijekom liječenje da je uzimala terapiju jer da nije mogla spavati pa da je pila antidepresive. Terapiju više ne pije i da više nema takvih problema te da se osjećalo dobro čak i prije nego li je vraćena na svoje radno mjesto.

9. DU, predsjednik Županijskog suda u Splitu saslušan je na ročištu od 16.10.2024. u svojstvu svjedoka kada je iskazao da u vremenu pandemije nisu znali što je potencijalna opasnost pa da su predsjednici sudova sami donosili odluke na temelju općih uputa stožera, da se radilo o trenutku kada nisu imali naputaka od strane VSRH i Ministarstva pravosuđa već da su imali općenite naputke stožera. Dakle, u tom razdoblju da je trebalo organizirati na sudu, a sve uz zadovoljenje svih potrebnih kriterija prema uputama stožera. Sjeća se svjedok da je tako donio odluke koje su se odnosile i na službenike i na suce, da se radilo u skraćenom radnom vremenu od 8 do 13 sati te da se radilo na način da bi 15 dana bili na radnom mjestu, a 15 dana bi bili kod kuće. Sjeća se DU da je vrhunac virusa bio u travnju 2020. godine i da je tada razmišljao o tome što će uslijediti u narednom razdoblju od nekoliko mjeseci, da je znao da je službenicima i sucima ostalo neiskorištenog starog godišnjeg odmora, da se govorilo da bi mogao uslijediti pad intenziteta zaraze od T pa da je odlučio donijeti odluku o korištenju starog godišnjeg odmora. U tom trenutku da se rukovodio time da zakon kaže da se stari godišnji odmor treba iskoristiti do kraja lipnja pa da je smatrao da to znači da se taj stari godišnji ne treba iskoristiti u lipnju već da se može iskoristiti i prije toga. Pri tom, da je imao na umu da su u tom razdoblju radili smanjenim intenzitetom pa da je znao da kada pandemija "opadne", da će se odjednom sve "otvoriti", a to znači da tada trebaju raditi punim intenzitetom, a što da ne bi mogli ako bi svi službenici i suci koristili stari godišnji odmor u šestom mjesecu. Stoga da je donio odluku o korištenju neiskorištenog godišnjeg odmora iz 2019. god. prema kojoj su svi bez iznimke, suci, službenici i namještenici trebali iskoristiti stari godišnji odmor u travnju i svibnju 2020., DU napominje, da je istu takvu odluku donio i VSRH dva dana nakon što je on donio takvu odluku. Ta odluka da se odnosila čak i na njega, predsjednika suda. DU ističe da je njegova funkcija predsjednika suda, kao da je kapetan broda i da se sjeća da je u toj situaciji svaki dan bio na sudu i radio zajedno sa svojom suradnicom – koordinatoricom za pandemiju Covid.

9.1. Dana **.**.2020., DU navodi, da je donio spornu odluku o neiskorištenim danima godišnjeg odmora iz 2019. i da je u drugom pasusu te odluke naveo da će namještenici, službenici i suci biti kući u tzv. pasivnom dežurstvu, a to da je značilo da će biti kući, ali da će ih se zvati ukoliko se netko razboli. Međutim, kada su koristili stari godišnji odmor, tada da ih se ne bi zvalo i kada se netko razboli. Nakon toga da je uslijedio dopis tužiteljice 8. travnja 2020. Poznato mu je da je tužiteljica u uredu predsjednika zatražila da se taj njen dopis zavede pod službeni broj Su. DU naglašava da JU zna 25 godina, da su „bili na ti“, međutim, ovdje da se ne radi o problemu JU i problemu CU već da se radi o problemu između službenice i predsjednika suda. Dakle, da treba biti pristojnosti i poštivanja autoriteta. Od tužiteljice da je dobio spomenuti dopis koji je u spisu i koji se može pročitati, a u kojem tužiteljica, među ostalim, navodi: "Je li vi znate koliko nas radi u pisarnici, je li vi znate koliko je nama teško, koliko mi radimo i je li to način za korištenje starog godišnjeg odmora?". On da je tužiteljici odgovorio isti dan, kulturno i s pozicije predsjednika suda te da se sadržaj toga dopisa, također može pročitati jer je isti priložen spisu. Sjeća se da je rekao da je bilo vrlo omalovažavajuće da se pita predsjednika je li zna koliko ljudi radi u pisarnici, s obzirom je predsjednik taj koji donosi GRP pa da on vrlo dobro zna koliko one rade i da nikada nije bilo prigovora na njihov rad s njegove strane, ali to da ne znači da se takvim tonom i s omalovažavanjem mogu obraćati predsjedniku suda. Ta odluka da nije donesena samo u odnosu na jednu pisarnicu suda već da je donesena u odnosu na sve pisarnice suda i sve suce, dakle ona se bez iznimke odnosila nad da je ponovno 9. travnja 2020. uputila dopis predsjedniku suda. Sjeća se da je u drugoj rečenici rekla da joj je žao što nije shvatio što ona želi kazati.

9.2. SU iskazuje da nakon toga dolazi Izmjena GRP-a, a to da je bilo u vrijeme kada je do tada bio manje od dvije godine predsjednik suda i da takvu situaciju do tada nije imao. Njegov prvi suradnik nakon predsjednice Građanskog odjela da je bila voditeljica parnične pisarnice i za njega da je je bilo nedopustivo da iz te pozicije ne poštuje predsjednika suda jer da onda s njom ne može surađivati. U to vrijeme on da je smatrao da su Zakon o sudovima, Sudski poslovnik i GRP lex specialis u odnosu na Zakon o državnim službenicima. Naime, on da je tada iz pozicije predsjednika suda mogu suca s Kaznenog odjela premjestiti na Građanski odjel ako postoji potreba suda za tim i da bi tada, na tom novom odjelu, taj sudac imao manju plaću jer nije sudac USKOK-a pa da je smatrao, da ako može premjestiti suca s odjela na odjel, da tako može premjestiti i službenika kada se radi o voditelju pisarnice. Na isti način može promijeniti i voditelja odjela sudaca.

9.3. Dakle, Navodi C, da su imali Odluku o rasporedu na radno mjesto i Izmjenu GRP-a. Na Odluku o Izmjenama GRP-a tužiteljica da je izjavila prigovor i o njemu da je odlučio predsjednik VSRH na način da je ta primjedba odbijena i da su potvrđene Izmjene GRP-a. Tužiteljica da nije izjavila prigovore na ta dva rasporeda po GRP-u koji su doneseni koncem 2020. za 2021. i koji su donesen koncem 2021. za 2022. U studenom 2020. Odbor za državnu službu poništio je njegovo Rješenje o rasporedu na drugo radno mjesto. Kako prvo rješenje nije bilo puno obrazloženo, da je smatrao potrebnim u drugom rješenju dodatno obrazložiti svoju odluku. U međuvremenu da je kontaktirao tadašnjeg savjetnika ministra i da mu je rekao s kojim se problemom susreo, a koje prigode da mu je savjetnik rekao da i drugi predsjednici sudova imaju isti takav problem, ali da će Odbor za državnu službu vjerojatno poništiti i ovo drugo Rješenje o rasporedu tužiteljice na drugo radno mjesto. Tada da mu je rečeno od strane savjetnika ministra da navedenu situaciju riješi na način da službeniku vratim koeficijent voditeljice, a da je Godišnjim rasporedom mogu rasporediti na mjesto upisničara i da će to proći u COP-u. Nakon toga da je uslijedilo novo rješenje u trećem mjesecu 2021. kojim je poništeno drugo Rješenje o rasporedu i tada, pošto je imao ispred sebe njihov zauzeti pravni stav, a s druge strane sugestiju savjetnika ministra, da je odlučio tužiteljici vratiti koeficijent pa da je u tom smislu donio rješenje i naložio računovodstvu da tužiteljici isplati razliku plaće. LU ističe kako nema nikakav poriv osvećivati se tužiteljici ili nanijeti štetu tužiteljici. Sjeća se da su čak angažirali vještaka kako bi se točno utvrdila razlika plaće, međutim Godišnji raspored poslova da je ostao isti i nakon toga kada su donijeli novi GRP koncem 2021.za 2022., da nije bilo primjedbe od strane JU. Primjedba da je išla na onaj GRP koji je donesen koncem 2022. za 2023., a koji da nije donio on već ga je donijela tadašnja vršiteljica dužnosti predsjednika suda sutkinja Tihana Pivac i taj GRP je ukinut na izjavljenu primjedbu JU.

9.4. DU potvrđuje da je tužiteljica u ožujku 2021. god. bila na razgovoru kod njega, da misli da je on nju pozvao na razgovor i tada da joj je rekao da će joj vratiti koeficijent, ali da će i dalje ostati na radnom mjestu upisničara prema GRP-u, i to da je bilo nakon primitka druge odluke Odbora i da se ne sjećam da je tada išta neprimjereno bilo rečeno. Nadalje, DU potvrđuje da je tužiteljicu u svojoj odluci opisao kao da je postupila neetično, da nema dovoljno empatije i da postupa ispod digniteta službe, međutim to da se odnosilo na njene dopise, a ne na njen rad. Naime, da se radilo o specifičnim radnim uvjetima kada nisu znali s čim se borimo (pandemija Covid), da su radili u smjenama i imali drugačije uvjete rada. Njegova namjera prema tužiteljici da nije bila ništa osobno jer da je u protivnom mogao ići protiv tužiteljice stegovnim postupkom i s Odborom za državnu službu "igrati ping pong" do beskonačnosti. Nadalje, svjedok DU navodi kako nije pokrenut upravni spor u odnosu na odluke Odbora za državnu službu jer da je smatrao da možda prvo rješenje nije bilo dovoljno detaljno obrazloženo pa da je donio novo rješenje, a u međuvremenu da je kontaktirao savjetnika ministra pa kada mu je rečeno da je takav stav i praksa Odbora, da je smatrao da onda nema smisla ići u upravni spor već je donio rješenje o koeficijentu. Naime, da je pokrenuo upravni spor, to da bi opet značilo da se treba čekati pravomoćnost pa da bi se opet gubilo vrijeme.

10. Imajući na umu utvrđene činjenice, iskaz tužiteljice i iskaz svjedoka CU, sud je ocijenio da sve odluke donesene vezano uz status tužiteljice, ne predstavljaju postupanje koje za cilj ima ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva, ugleda i časti tužiteljice. Naime, predsjednik suda kao čelnik pravosudnog tijela je u otežanim životnim i poslovnim uvjetima za vrijeme pandemije COVID-19 organizirao proces rada na način koji je smatrao najboljim kako bi se zaštitilo ljudsko zdravlje, ali i održao proces rada pa je tako donio odluke o korištenju tzv. starog godišnjeg odmora iz 2019. u travnju i svibnju 2020. godine, a koje odluke su se odnosile na sve zaposlenike suda, uključujući predsjednika suda i tužiteljicu te je takvu odluku donio i predsjednik VSRH vezano uz zaposlenike svog suda.

10.1. Tužiteljica je u svezi navedenog iskazala nezadovoljstvo, smatrajući da joj se treba omogućiti korištenje jednog dijela starog godišnjeg odmora u lipnju 2020., a sve zbog njege bolesne majke pa je u tom smislu, uputila dva dopisa predsjedniku suda (8.4.2020. i 9.4.2020.) u kojima, među ostalim, navodi:“Što znači pasivno dežurstvo, stojiš kući, ne izlaziš nigdje i to Vi zovete godišnjim odmorom?...Je li pošteno da ga iskoristim na ovakav način?...Ujedno vas molim da mi izdate rješenje o korištenju tzv starog godišnjeg odmora kako bi mogla i službeni na isto prigovoriti“, „Na jučerašnji dan kada punim 40 godina radnog staža u državnoj službi od Vas, umjesto rješenja o isplati jubilarne nagrade, dobijem „čestitku“ te navodi, da predsjednik suda možda ne zna da u građanskoj pisarnici radi 7 djelatnika pa da će se prema uputama nacionalnog stožera civilne zaštite u pisarnici teško održati razmak od 2 metra. Predsjednik suda, u obrazloženju Rješenja od 25.11.2020., osuđuje takav način ponašanja tužiteljice kao službenice, navodeći da je neprimjereno, da nedostaje empatije, da je ispod digniteta službe, da je takva prijepiska neprimjerena ozbiljnoj situaciji u kojoj se našla cijela država, pogotovo u situaciji kada se radi o voditeljici građanske pisarnice, koja je uz predsjednicu parničnog odjala, prva suradnica predsjednika suda i s kojom svakodnevno treba surađivati. DU iskazuje da tim nije osudio tužiteljicu kao osobu već da je osudio omalovažavajući način obraćanja državnog službenika predsjedniku suda, smatrajući da u tom odnosu treba biti pristojnosti i poštovanja, ali da mu nije bio cilj nanijeti štetu tužiteljici ili joj se osvećivati jer bi u protivnom, protiv državne službenice, pokrenuo stegovni postupak.

10.2. Nadalje, sama činjenica što su rješenja od 14.4.2020. i 25.11.2020. kojima je tužiteljica raspoređena na drugo radno mjesto poništena, ne znači da su ista imala za cilj eliminaciju tužiteljice s radnog mjesta ili da su imala ili stvarno predstavljaju povredu dostojanstva, ugleda i česti tužitljice, pogotovo u okolnostima kada je tužiteljici omogućeno da na sve odluke ulaže pravne lijekove, kada je tužiteljica nakon uspjeha u žalbenim postupcima vraćena na svoje radno mjesto i kad joj je tužiteljici isplaćena razlika plaće koja je nastala dok je radila na drugom radnom mjestu. Dakle, u konkretnom slučaju ni jedna od predmetnih odluka ni opisana postupanja predsjednika suda, ne predstavljaju niti su imala za cilj povredu, dostojanstva, ugleda i časti tužiteljice.

10.3. Pretpostavke za nastanak obveze za naknadu štete je postojanje protupravne radnje štetnika pa kako je utvrđeno da iste nije bilo, a koja bi za posljedicu imala povredu parava osobnosti, tužiteljica nije u pravu kada smatra da bi imala pravo na naknadu štete po toj osnovi. U sudskom postupku je provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Nikoli Sikirici, spec. psihijatru, kojem je sud naložio da se izjasni o tome je li kod tužiteljice u razdoblju od 10.4.2020. godine do 2.1.2023. godine došlo do poremećaja psihičkog zdravlja i je li trpila duševne boli, te njihov intenzitet i je li to bilo u uzročno-posljedičnoj vezi s događanjima na poslu. Sudski vještak podnio je pisani nalaz i mišljenje 9.1.2025. u kojem navodi da tužiteljica do spornog razdoblja nije bila liječena ambulantno psihijatrijski i da je kod tužiteljice došlo do pogoršanja psihičkog stanja kao posljedica događanja na poslu u vidu poremećaja prilagodbe i anksiozno-depresivnog poremećaja. Međutim, od rujna 2021. godine na njeno psihičko stanje da je dominantno utjecao drugi egzogeni frustracijski čimbenik, a to da je zdravstveno stanje supruga. Vještak dr. Sikirica je mišljenja da je tužiteljica kao posljedicu događanja na poslu trpila duševne boli koje se mogu okarakterizirati kao skup neugodnih emocija. Skup neugodnih emocija većeg intenziteta da je mogao trajati do nekoliko dana, zatim skup neugodnih emocija umjerenog intenziteta do 2-3 tjedna, te skup neugodnih emocija slabijeg intenziteta do pola godine. Psihijatrijsko liječenje tužiteljice da je završeno 11.05.2022. godine te se u tom dijelu mišljenje vještaka poklapa s iskazom tužiteljice kada navodi da nije imala nikakvih psihičkih problema i da se osjećala dobro i prije nego li je vraćena na svoje radno mjesto (2.1.2023.). Stranke nisu imale primjedbi na vješto, osim tuženica koja prigpvara samo u dijelu mišljenja vještaka o tome da je tužiteljicu dodatno retraumatiziralo vrijeme provedeno u sudskom procesu. Tuženica ističe da tužiteljica u spornom razdoblju nije bila u sudskom procesu pa da je u tom dijelu mišljenje vještaka bezpredmetno. Svakao, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da su opisana događanja na poslu kod tužiteljice izazvala skup neugodnih emocija. Međutim, postupci tuženice, odnosno njenih zaposlenika (predsjednika suda, sutkinje ovlaštene za obavljanje poslova sudske uprave) ne mogu se smatrati uznemiravanjem, mobingom ili diskriminacijom pa nedostaje element porotupravnosti da bi tužiteljica ostvarila pravo na naknadu štete, tim više, što je na neugodne emocije tužiteljice dominantno utjecao drugi čimbenik, zdravstveno stanje supruga i što njihovo trajanje i intezitet nije bio toliki da bi oprvdavao dosudu novčane naknade, a sve u slučaju postojanja protupravnosti u postupanju tuženice, odnosno njenih zaposlenika.

11. Sljedom svega navedenog, tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan te je odlučeno kao u izreci presude pod točkom I.

12. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14, 70/19, 80/22, 155/23., u tekstu ZPP) pa je tuženici s obzirom na uspijeh u ovom postupku na temelju popisanog troška i primjenom Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23., dalje: Tarife) određen trošak kako slijedi: za sastav odgovora na tužbu i podnesaka od 1010.2024. i 6.2.2025. – za svaku radnju 100 (Tbr. 8., t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima od 8.5.2024., 17.7.2024., 16.10.2024. i 10.2.2025. - za svako 100 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), što zbrojeno daje 700 bodova, a pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eur (Tbr. 54. Tarife) daje 1.400,00 eur koliko je naloženo tužiteljici da isplati tuženici na ime parničnog troška ovog postupka, a slijedom čega je odlučeno kao u izreci presude pod točkom II.

Split, 28. travnja 2025.

sutkinja:

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude parnične stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda.

DNA:

- pun. tužitelja,

- ODO Split,

- u spis

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte