Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: P-258/2019-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Tamari Turek, u pravnoj stvari tužiteljice EN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Andreji Fosin, odvjetnici iz Varaždina, protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Knezović i partneri j.t.d. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 10. travnja 2025., u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnice tužiteljice i punomoćnika tuženika, 28. travnja 2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe Ugovora o kreditu broj 136-336/2006 od 23. listopada 2006. sklopljen između tužiteljice EN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, solemniziran po javnom bilježniku Jagodi Vajdić Sevšek iz Varaždina pod brojem OU-1337/2006-1 od 23. listopada 2006. u čl.6., a koji glasi:

„nakon promjene kamatne stope ista se mijenja sukladno odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe Adria Bank d.d. ili drugog akta banke. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest banke o visini kamatne stope i visini anuiteta u skladu s promijenjenom kamatnom stopom.“,

te se utvrđuje da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe Ugovora o kreditu broj 136-336/2006 od 23. listopada 2006. sklopljen između tužiteljice EN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i tuženika Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, 10000 Zagreb, OIB: 14036333877, solemniziran po javnom bilježniku Jagodi Vajdić Sevšek iz Varaždina pod brojem OU-1337/2006-1 od 23. listopada 2006., u čl. 3. , a koji glasi:

"Kamata se obračunava u CHF a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja. ",

te u čl. 4. koji glasi:

"Kredit se otplaćuje u ….mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti ... CHF obračunate po srednjem tečaju za CHF Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja. "

te je ništetna i ugovorena valuta u CHF iz čl. 2. Ugovora o kreditu prema kojoj je vezana glavnica za švicarski franak.

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, 10000 Zagreb, OIB: 14036333877, da tužiteljici EN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 11.379,53 eur (jedanaest tisuća tristo sedamdeset devet eura i pedeset tri centa) sa zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 5 postotnih poena, tekućom od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, u kunskoj protuvrijednosti CHF pa do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 31. prosinca 2023. pa do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to

- na iznos od 2,30 €

s kamatom tekućom od 31.07.08. do isplate

- na iznos od 64,57 € s kamatom tekućom od 01.10.08. do isplate

- na iznos od 91,61 € s kamatom tekućom od 31.10.08. do isplate

- na iznos od 77,49 € s kamatom tekućom od 02.12.08. do isplate

- na iznos od 104,85 € s kamatom tekućom od 31.12.08. do isplate

- na iznos od 108,59 € s kamatom tekućom od 02.02.09. do isplate

- na iznos od 105,62 € s kamatom tekućom od 31.03.09. do isplate

- na iznos od 106,51 € s kamatom tekućom od 30.04.09. do isplate

- na iznos od 99,38 € s kamatom tekućom od 01.06.09. do isplate

- na iznos od 94,13 € s kamatom tekućom od 30.06.09. do isplate

- na iznos od 95,52 € s kamatom tekućom od 31.07.09. do isplate

- na iznos od 98,29 € s kamatom tekućom od 31.08.09. do isplate

- na iznos od 98,05 € s kamatom tekućom od 30.09.09. do isplate

- na iznos od 95,25 € s kamatom tekućom od 02.11.09. do isplate

- na iznos od 100,50 € s kamatom tekućom od 30.11.09. do isplate

- na iznos od 104,71 € s kamatom tekućom od 31.12.09. do isplate

- na iznos od 110,70 € s kamatom tekućom od 01.02.10. do isplate

- na iznos od 109,33 € s kamatom tekućom od 01.03.10. do isplate

- na iznos od 117,46 € s kamatom tekućom od 31.03.10. do isplate

- na iznos od 115,92 € s kamatom tekućom od 30.04.10. do isplate

- na iznos od 120,16 € s kamatom tekućom od 01.06.10. do isplate

- na iznos od 144,94 € s kamatom tekućom od 30.06.10. do isplate

- na iznos od 139,58 € s kamatom tekućom od 02.08.10. do isplate

- na iznos od 155,94 € s kamatom tekućom od 31.08.10. do isplate

- na iznos od 150,29 € s kamatom tekućom od 30.09.10. do isplate

- na iznos od 141,20 € s kamatom tekućom od 02.11.10. do isplate

- na iznos od 160,38 € s kamatom tekućom od 30.11.10. do isplate

- na iznos od 173,64 € s kamatom tekućom od 31.12.10. do isplate

- na iznos od 156,78 € s kamatom tekućom od 31.01.11. do isplate

- na iznos od 163,27 € s kamatom tekućom od 28.02.11. do isplate

- na iznos od 155,73 € s kamatom tekućom od 31.03.11. do isplate

- na iznos od 157,11 € s kamatom tekućom od 30.04.11. do isplate

- na iznos od 188,98 € s kamatom tekućom od 31.05.11. do isplate

- na iznos od 192,09 € s kamatom tekućom od 30.06.11. do isplate

- na iznos od 218,72 € s kamatom tekućom od 01.08.11. do isplate

- na iznos od 205,04 € s kamatom tekućom od 31.08.11. do isplate

- na iznos od 190,06 € s kamatom tekućom od 30.09.11. do isplate

- na iznos od 166,36 € s kamatom tekućom od 31.10.11. do isplate

- na iznos od 165,26 € s kamatom tekućom od 30.11.11. do isplate

- na iznos od 172,07 € s kamatom tekućom od 31.12.11. do isplate

- na iznos od 178,01 € s kamatom tekućom od 31.01.12. do isplate

- na iznos od 178,80 € s kamatom tekućom od 29.02.12. do isplate

- na iznos od 174,70 € s kamatom tekućom od 31.03.12. do isplate

- na iznos od 177,47 € s kamatom tekućom od 30.04.12. do isplate

- na iznos od 179,36 € s kamatom tekućom od 31.05.12. do isplate

- na iznos od 176,17 € s kamatom tekućom od 30.06.12. do isplate

- na iznos od 177,01 € s kamatom tekućom od 31.07.12. do isplate

- na iznos od 174,62 € s kamatom tekućom od 31.08.12. do isplate

- na iznos od 169,52 € s kamatom tekućom od 01.10.12. do isplate

- na iznos od 175,03 € s kamatom tekućom od 31.10.12. do isplate

- na iznos od 177,68 € s kamatom tekućom od 30.11.12. do isplate

- na iznos od 175,75 € s kamatom tekućom od 31.12.12. do isplate

- na iznos od 165,36 € s kamatom tekućom od 31.01.13. do isplate

- na iznos od 174,19 € s kamatom tekućom od 28.02.13. do isplate

- na iznos od 174,96 € s kamatom tekućom od 02.04.13. do isplate

- na iznos od 171,50 € s kamatom tekućom od 30.04.13. do isplate

- na iznos od 160,73 € s kamatom tekućom od 31.05.13. do isplate

- na iznos od 160,46 € s kamatom tekućom od 01.07.13. do isplate

- na iznos od 163,11 € s kamatom tekućom od 31.07.13. do isplate

- na iznos od 167,34 € s kamatom tekućom od 31.08.13. do isplate

- na iznos od 173,21 € s kamatom tekućom od 30.09.13. do isplate

- na iznos od 170,19 € s kamatom tekućom od 31.10.13. do isplate

- na iznos od 172,33 € s kamatom tekućom od 30.11.13. do isplate

- na iznos od 174,76 € s kamatom tekućom od 31.12.13. do isplate

- na iznos od 88,82 € s kamatom tekućom od 31.01.14. do isplate

-na iznos od 91,41 € s kamatom tekućom od 28.02.14. do isplate

- na iznos od 90,56 € s kamatom tekućom od 31.03.14. do isplate

- na iznos od 87,70 € s kamatom tekućom od 30.04.14. do isplate

- na iznos od 86,79 € s kamatom tekućom od 31.05.14. do isplate

- na iznos od 87,20 € s kamatom tekućom od 30.06.14. do isplate

- na iznos od 90,44 € s kamatom tekućom od 31.07.14. do isplate

- na iznos od 93,18 € s kamatom tekućom od 01.09.14. do isplate

- na iznos od 92,61 € s kamatom tekućom od 30.09.14. do isplate

- na iznos od 94,97 € s kamatom tekućom od 31.10.14. do isplate

- na iznos od 96,58 € s kamatom tekućom od 01.12.14. do isplate

- na iznos od 95,63 € s kamatom tekućom od 31.12.14. do isplate

- na iznos od 95,90 € s kamatom tekućom od 31.01.15. do isplate

- na iznos od 95,90 € s kamatom tekućom od 28.02.15. do isplate

- na iznos od 95,90 € s kamatom tekućom od 31.03.15. do isplate

- na iznos od 95,90 € s kamatom tekućom od 30.04.15. do isplate

- na iznos od 95,90 € s kamatom tekućom od 01.06.15. do isplate

- na iznos od 95,90 € s kamatom tekućom od 30.06.15. do isplate

- na iznos od 95,90 € s kamatom tekućom od 31.07.15. do isplate

- na iznos od 95,90 € s kamatom tekućom od 31.08.15. do isplate

- na iznos od 95,90 € s kamatom tekućom od 30.09.15. do isplate

u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.310,20 eur (dvije tisuće tristo deset eura i dvadeset centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. travnja 2025. do isplate po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se preinaka tužbe od 17. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je ovome sudu podnijela tužbu u kojoj u bitnome navodi da je kao korisnica kredita 23. listopada 2006. s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu broj 136- 336/2006, da je 27. siječnja 2016. sklopila Aneks uz Ugovor o kreditu broj 136- 336/2006 temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) kojim je provedena konverzija kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR, da provedena konverzija kredita sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju iz 2015. godine nije od utjecaja na ništetne ugovorne odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj 136-336/2006 od 23. listopada 2006., i to ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope sukladno odluci tuženika te ništetnoj ugovornoj odredbi po kojoj je glavnica i kamata vezana uz valutu CHF, da je ugovorom o namjenskom kreditu tuženik odobrio i stavio joj na raspolaganje kredit kunske protuvrijednosti iznosa od 97.000,00 CHF prema srednjem tečaju CHF Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita, da je u čl. 3. Ugovora o kreditu broj 136-336/2006 od 23. listopada 2006. bila ugovorena kamatna stopa na dan sklapanja ugovora od 3,88% godišnje, a u čl. 6. da je bila ugovorena promjenjivost sukladno odluci o kamatnim stopama Hypo-Albe-Adria-Bank d.d. ili drugog akta banke, da je u čl. 4. Ugovora o kreditu bila ugovorena otplata kredita u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunate po srednjem tečaju CHF Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja, da su odredba čl. 6. Ugovora o kreditu broj 136-336/2006 od 23. listopada 2006. kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope temeljem odluke o kamatnim stopama banke, kao i vezanost za valutnu klauzulu u čl. 4., temeljem odredbe čl. 322. Zakona o obveznim odnosima ništetne, da u ugovoru tuženik nije izričito utvrdio parametre za promjenu kamatne stope, niti metodu izračuna tih parametara, te je time protivno prisilnim propisima takvim ugovornim odredbama tuženik prouzročio znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, protivno načelu savjesnosti i poštenja, da je tuženik ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije kao trgovac tužiteljicu kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je uzrokovalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pri čemu se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.

2. Podneskom od 17. veljače 2025., a koji je podnesen nakon zaključenja prethodnog postupka, te po provedenom knjigovodstveno-financijskom vještačenju, tužiteljica je povećala tužbeni zahtjev za isplatu na iznos od 11.379,53 eur, a kojoj se preinaci tužbe tuženik protivio podneskom od 18. ožujka 2025. Temeljem čl. 190. st. 2. i st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01.,117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19.; u daljnjem tekstu: ZPP), a vodeći se zaključkom usvojenim na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-162/2021 od 26. studenog 2021., sud je odlučio kao u izreci gornjeg rješenja, te prihvatio preinaku tužbe sadržanu u podnesku tužiteljice od 17. veljače 2025. kojom je ista povećala tužbeni zahtjev na isplatu, a s obzirom da tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla postaviti konačni tužbeni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka, unatoč poduzimanju potrebnih radnji prije podnošenja tužbe u smislu čl. 186. st. 1. ZPP-a u svrhu postavljanja urednog tužbenog zahtjeva, te je konačni zahtjev postavila nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja po određenju ovoga suda.

3. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnome navodi da tužiteljica nema pravni interes za podnošenje kondemnatorne tužbe, a iz razloga što je tužiteljica provedbom konverzije sukladno ZID ZPK u potpunosti već ostvarila pravnu zaštitu koju traži u ovom postupku, osporava da bi odredbe Osnovnog ugovora koje se odnose na kamatnu stopu i vezanje glavnice uz valutu švicarskog franka uopće bile ništetne, da je sklapanjem Aneksa Osnovni ugovor prestao postojati, da je sklapanjem Aneksa tužiteljica pristala konzumirati prava koja su joj dana temeljem prisilnih odredaba ZID ZPK, odnosno da se sklapanjem Aneksa korisnik kredita tužiteljica izričito odrekla prava osporavati odredbe Osnovnog ugovora u budućnosti, ističe prigovor zastare utuženih tražbina, ističe da tužiteljica nakon izvršene konverzije kredita nema pravo zahtijevati od tuženika vraćanje bilo kakvih iznosa koje je tužitelj platio po Osnovnom ugovoru, da je Osnovni ugovor s valutnom klauzulom u CHF u cijelosti promijenjen u ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR na način kao da je u svim aspektima (kako u pogledu glavnice, tako i u pogledu ugovornih kamata) i bio sklopljen u EUR od samog početka, da je prvotni CHF ugovor o kreditu nakon konverzije u eurski kredit jednostavno prestao postojati obzirom da konverzija ima pravni učinak ex tunc, da takav pravni učinak konverzije proizlazi iz samog ZID ZPK, obzirom da je provedbom konverzije korisnik kredita doveden u položaj u kojem bi bio da je umjesto kredita u CHF sklopio odgovarajući kredit u EUR, da se tužiteljica nema pravo pozivati na utvrđenja iz spomenutih presuda donesenih u okviru Kolektivnog spora, i to iz razloga što nije postojala mogućnost ostvarenja kolektivne zaštite potrošača prema potrošačkim propisima koji su bili na snazi u trenutku sklapanja Osnovnog ugovora, iz razloga što je temeljna pretpostavka za usvajanje tužbenog zahtjeva prethodno prejudicijalno utvrđenje suda da su sporne odredbe Osnovnog ugovora ništetne (tuženik kaže prejudicijalno obzirom da se tužbenim zahtjevom ne traži utvrđenje ništetnosti slijedom čega se o navedenoj problematici ne može odlučivati meritorno kao o glavnom pitanju), a tužiteljici nedostaje pravni interes da sud donese takovo utvrđenje, iz razloga što među strankama ovog spora više ne postoji pravni odnos koji bi bio obuhvaćen presudama donesenim u okviru Kolektivnog spora, te iz razloga što se pravomoćnost prvostupanjske presude donesene u Kolektivnom sporu ne odnosi na Osnovni ugovor, nadalje navodi da je valutna klauzula sadržana u Osnovnom ugovoru nije ništetna, i to iz razloga što je ugovaranje valutne klauzule izričito dozvoljeno temeljem zakona, iz razloga što valutnu klauzulu nije dozvoljeno podvrgnuti testu poštenosti iz članka 84. ZZP/03, te iz razloga što valutna klauzula ne predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu u smislu članka 81. ZZP/03, nadalje ističe da odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije ništetna naprosto iz razloga što ista nije zabranjena odnosno nije protivna niti jednom prisilnom pravnom propisu, a s obzirom da je riječ o odredbi o kojoj se pojedinačno raspravljalo, te je tužiteljica mogla birati između više kredita s fiksnom i promjenjivom kamatnom stopom, a ne uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno odredba sama po sebi ne uzrokuje nikakvu neravnotežu u pravnom odnosu između stranaka (a što se može utvrditi kada se razmotri kretanje kamatnih stopa tijekom cijelog razdoblja otplate) i nije ugovorena suprotno načelu savjesnosti i poštenja obzirom da tuženik nije samovoljno mijenjao kamatne stope jer su svi parametri koji utječu na promjenu kamatne stope izvan sfere utjecaja tuženika.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u ugovor o kreditu, Anex, sudsku praksu, popis uplata (list 8 spisa), sudsku praksu, znanstvene članke, bilten, promidžbene materijale, opće uvjete, metodologiju (listovi 60-536 spisa), sudske praksu (list 547-558 spisa), pregled sudske prakse (list 559-581 spisa); kamatne stope (list 589-597 spisa), izračun konverzije (list 600-601 spisa), zahtjev za kredit (list 602 spisa), obavijest (list 603-604 spisa), izračun konverzije (list 614 spisa), obavijesti (listovi 615-619 spisa); izračun kamatne stope (list 624-634 spisa), izračun (list 640- 645 spisa), izjavu (list 646-650 spisa), nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Vlaste Santo Olđa (list 671-757 spisa), te su saslušani tužiteljica (list 780-781 spisa) i svjedok NN (list 622 spisa).

5. Valja napomenuti da je tuženik podneskom od 1. prosinca 2020. odustao od saslušanja svjedoka ENT, djelatnice tuženika, iz kojeg razloga sud nije izveo dokaz saslušanjem navedene svjedokinje.

6. Valja napomenuti da je tuženik podneskom od 18. ožujka 2025. odustao od saslušanja svjedoka ZN, djelatnika tuženika, iz kojeg razloga sud nije izveo dokaz saslušanjem navedenih svjedoka

7. Temeljem čl. 8. ZPP nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio kao u izreci ove presude.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnim dijelova odredaba čl. 2., 3., 4. i 6. Ugovora o kreditu broj 136-336/2006 od 23. listopada 2006. sklopljenog između tuženika kao kreditora i tužiteljice kao korisnika kredita, a kojima je ugovorena promjenjivost kamatne stope u skladu s odlukom tuženika, te otplata kredita primjenom valutne klauzule u valuti CHF, kao i zahtjev tužiteljice s osnova stjecanja bez osnove u iznosu od 11.379,53 EUR s osnova preplate zbog promjene tečaja CHF i kamatne stope u skladu s odlukom tuženika, sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a koji je novčani iznos prešao u imovinu tuženika ispunjenjem spornih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, a koje odredbe tužiteljica ocjenjuje nepoštenima u smislu čl. 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.; dalje: ZZP), a posljedično tome i ništetnima sukladno čl. 87. st. 1. ZZP, pri čemu se tužiteljica poziva na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., djelomično potvrđene presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

9. Između stranaka nije sporno, te isto proizlazi i iz dokumentacije u spisu, i to:

- da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor dana 23. listopada 2006. sklopili Ugovor o kreditu broj 136-336/2006 (dalje: Ugovor o kreditu),

- da se Ugovorom o kreditu tuženik kao kreditor obvezao tužiteljici kao korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 97.000,00 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita,

- da se radi o kreditu za kupnju stana,

- da je čl. 3. Ugovora o kreditu ugovoreno da redovna kamata iznosi 3,88% godišnje, a čl. 6. Ugovora o kreditu da se nakon promjene kamatne stope ista mijenja u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika,

- da je čl. 4. Ugovora o kreditu ugovoreno da se kredit otplaćuje u 360 jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 456,41 CHF po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan plaćanja,

- da su stranke dana 27. siječnja 2016. sklopile Aneks uz predmetni Ugovor o kreditu, a kojim su utvrdile da preplata iznosi 8.233,21 kn.

10. Između stranaka je sporno jesu li odredbe čl. 2., 3., 4. i 6. predmetnog Ugovora o kreditu ništetne u smislu čl. 81., 82. i 87. st. 1. ZZP, a posljedično tome potražuje li osnovano tužiteljica od tuženika iznose koje mu je platila temeljem navedenih ugovornih odredbi, te učinak konverzije izvršene Aneksom od 27. siječnja 2016., pri čemu tuženik osporava tužiteljičino pozivanje na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., osporava da bi sporne odredbe Ugovora o kreditu bile nepoštene i ništetne u smislu čl. 81. i 82. ZZP, pri čemu ističe i prigovor zastare potraživanja utuženog tužbom i preinakom.

11. Sukladno čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11.; dalje: ZOO) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

12. Sukladno čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

13. Sukladno čl. 326. st. 1. ZOO ništetan ugovor ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno nestane.

14. Sukladno čl. 148. st. 1. ZOO obnova je bez učinka ako je prijašnja obveza bila ništetna ili već ugašena.

15. Sukladno čl. 81. st. 1., st. 2., st. 3. i st. 4. ZZP ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pri čemu se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, a činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, a ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

16. Sukladno čl. 87. st. 1. i st. 2. ZZP nepoštena ugovorna odredba je ništava, pri čemu ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

17. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženik i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 06. kolovoza 2007., i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 ) i to čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

18. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/17-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

19. Sukladno čl. 502.a ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

20. Sukladno čl. 502.c ZPP fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

21. Polazeći od čl. 502.c ZPP sud je prvenstveno uvidom u predmetni Ugovor o kreditu, te u iskaz tužiteljice, utvrdio da je tužiteljica isti sklopila u svojstvu potrošača u smislu čl. 3. st. 1. ZZP, a koje svojstvo tuženik tijekom postupka nije ničime osporio, niti iz dostavljene dokumentacije proizlazi da bi tužiteljica Ugovor o kreditu sklopila u svrhe koje su namijenjene njezinom zanimanju, poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti (sukladno stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanog u rješenju broj Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020. teret dokaza tvrdnje da tužitelj u parnici u kojoj se poziva na utvrđenja iz pravomoćnih odluka u kolektivnom sporu nema svojstvo potrošača jest na tuženiku koji takav prigovor ističe), a da je tuženik predmetni Ugovor sklopio u svojstvu trgovca u smislu čl. 3. st. 1. ZZP sklapajući predmetni Ugovor u okviru svoje poslovne djelatnosti. Sud je nadalje utvrdio da je predmetni Ugovor sklopljen 23. listopada 2006., dakle unutar razdoblja obuhvaćenog presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., kao i da je spornim ugovornim odredbama ugovorena promjenjivost kamatne stope i otplata kredita primjenom valutne klauzule vezane uz tečaj CHF važeći na dan plaćanja, a na koje se ugovorne odredbe odnosi utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. Imajući u vidu navedena utvrđenja sud je temeljem čl. 502.c ZPP vezan za pravna utvrđenja presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. o nepoštenosti i ništetnosti ugovornih odredbi dijelu u kojem se odnose na promjenjivost kamatne stope ovisno o odluci tuženika i otplatu kredita primjenom valutne klauzule vezane uz tečaj CHF važeći na dan plaćanja. Valja napomenuti da u ovome postupku tužiteljica ne potražuje naknadu štete, već zahtjeva povrat stečenog bez osnove zbog utvrđene ništetnosti ugovornih odredbi, no da je odredbu čl. 502.c ZPP potrebno tumačiti teleološki, a s obzirom da se zaštita kolektivnih interesa ne može učinkovito ostvariti isključivo gramatičkim tumačenjem čl. 502.c ZPP i njegovom primjenom isključivo u parnicama za naknadu štete (sudska praksa - rješenje Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-63/18 od 27. kolovoza 2018.). Slijedom navedenog, sud nalazi neosnovanim tuženikovo osporavanje učinaka presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u ovome sporu, a u odnosu na navode tuženika da je sklapanjem Aneksa predmetni Ugovor o kreditu prestao postojati, valja uputiti na odredbu čl. 328. ZOO sukladno kojoj se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.

22. S obzirom da je sud u ovome postupku vezan pravnim utvrđenjima presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., a slijedom toga nije obvezan provoditi dokazni postupak radi utvrđenja činjenica o kojima ovisi odluka o nepoštenosti i ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivost kamatne stope ovisno o odluci tuženika i otplatu kredita primjenom valutne klauzule vezane uz tečaj CHF važeći na dan plaćanja, konkretno činjenice nerazumljivosti osporenih ugovornih odredaba tužiteljici kao prosječnom potrošaču zbog izostanka odgovarajućih obavijesti u općim informacijama koje je kroz opće ili tržišne komunikacije davao tuženik, nemogućnosti pojedinačnog pregovaranja o njihovom sadržaju, te posljedično tome i postojanja znatne neravnoteže u međusobnim pravima i obvezama (sudska praksa – presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 3142/2018 od 19. ožujka 2019.), sud nije našao potrebnim niti ekonomičnim posebno analizirati dostavljenu dokumentaciju, i to ugovor o kreditu, Anex, sudsku praksu, popis uplata (list 8 spisa), sudsku praksu, znanstvene članke, bilten, promidžbene materijale, opće uvjete, metodologiju (listovi 60-536 spisa), sudske praksu (list 547-558 spisa), pregled sudske prakse (list 559-581 spisa), kamatne stope (list 589-597 spisa), izračun konverzije (list 600-601 spisa), zahtjev za kredit (list 602 spisa), obavijest (list 603-604 spisa), izračun konverzije (list 614 spisa), obavijesti (listovi 615-619 spisa); izračun kamatne stope (list 624-634 spisa), izračun (list 640-645 spisa), izjavu (list 646-650 spisa), kao ni saslušati javnu bilježnicu Jagodu Vajdić-Sevšek iz [adresa] (koja je u međuvremenu i preminula). U odnosu na okolnost informiranja tužiteljice neposredno od strane zaposlenika tuženika o parametrima o kojima ovisi promjena kamatne stope i o posebnim rizicima ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, sud je saslušao svjedoka NN, tadašnjeg djelatnika tuženika, a koji u bitnome navodi da se ne sjeća tužiteljice, niti postupka sklapanja predmetnog ugovora, kao i tužiteljicu koja u bitnome navodi da od strane djelatnika banke nije dobila nikakva posebna upozorenja vezana uz specifične rizike zaduživanja u CHF, da joj nije bilo rečeno da je valuta CHF "valuta utočišta", niti da HNB ne bi štitio tečaj kune prema tečaju CHF kao što ga štiti u odnosu na tečaj EUR, te da joj nisu bili obrazloženi parametri o kojima bi ovisila promjenjivost kamatne stope, a koji iskaz tužiteljice sud prihvaća, a s obzirom da nije proturječan preostalim izvedenim dokazima, niti ga je tuženik ičim osporio. Slijedom navedenog, sud utvrđuje da tuženik nije dokazao da bi od strane djelatnika tuženika tužiteljica prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora bila informirana o parametrima o kojima ovisi promjenjivost kamatne stope i o posebnim rizicima ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima.

23. Slijedom svega gore navedenog, a polazeći od pravnih utvrđenja presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojima je sud vezan u ovom postupku, te činjenice da tuženik u ovome postupku nije dokazao da bi prije sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu neposredno informirao tužiteljicu o parametrima o kojima ovisi promjenjivost kamatne stope i o posebnim rizicima ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, sud je sporne odredbe čl. 2., 3., 4. i 6. Ugovora o kreditu ocijenio ništetnima i odlučio kao u toč. I. izreke ove presude, a posljedično tome ocijenio je osnovanim zahtjev s osnova stjecanja bez osnove, a s obzirom da je tužiteljica sukladno čl. 323. st. 1. ZOO i čl. 1111. st. 1. ZOO stekla pravo na povrat svih neosnovano plaćenih iznosa temeljem ništetnih odredbi od trenutka sklapanja predmetnog Ugovora.

24. U odnosu na istaknuti prigovor zastare valja uputiti na odredbu čl. 225. ZOO sukladno kojoj tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u presudi broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. sukladno kojem pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare temeljem čl. 241. ZOO, a zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, te na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. sukladno kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a slijedom čega se prigovor zastare tuženika ukazuje neosnovanim u cijelosti, a s obzirom da je u konkretnom slučaju zastara za potraživanje s osnova povrata preplaćenog temeljem ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope sukladno jednostranoj odluci banke počela teći dana 14. lipnja 2014., a zastara za potraživanje s osnova povrata preplaćenog temeljem ništetne odredbe o otplati kredita primjenom valutne klauzule u CHF počela teći 15. lipnja 2018., dok je predmetna tužba podnesena prije isteka općeg zastarnog roka dana 19. travnja 2019. Također, valja napomenuti da je prigovor zastare neosnovan i u odnosu na potraživanje tužiteljice utuženo preinakom tužbe od 17. veljače 2025., a s obzirom na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-123/2024-5 od 27. svibnja 2024.

25. Odluku o visini tužiteljeva potraživanja sud temelji na nalazu stalne sudske vještakinje Vlaste Santo-Olđa od 20. prosinca 2024. iz kojeg proizlazi da je tužiteljica tuženiku zbog promjene kamatne stope u odnosu na onu prvotno ugovorenu, te zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan korištenja, više platila iznos od 11.938,58 eur, uz jasnu naznaku datuma i iznosa svake pojedine uplate, da je konverzija izvršena sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/2015; dalje: ZID ZPK), kao i da po umanjenju iznosa preplate za iznos utvrđen u postupku konverzije preplata iznosi 11.379,53 eur, uz jasnu naznaku datuma i iznosa svake pojedine uplate. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz stalne sudske vještakinje Vlaste Santo-Olđa, a s obzirom da je izrađen temeljem cjelokupne dokumentacije sadržane u spisu, a sudu jasno i razumljivo prikazuje izračun preplaćenog iznosa. Valja napomenuti da stranke nisu imale prigovor na matematički izračun vještaka, te su na ročištu održanom dana 10. travnja 2025. izričito navele da ne traže saslušanje vještakinje. Zaključno, sud ističe da je vještakinja nalaz izradila sukladno uputi iz ovosudnog rješenja kojim joj je vještačenje povjereno, pri čemu je izračun izrađen primjenom kamatne stope od 3,88% godišnje i tečaja CHF koji je vrijedio na dan korištenja kredita tijekom cijelog razdoblja otplate ispravan izračun, a sukladno utvrđenjima iz točke 23. ovog obrazloženja. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u toč. II. izreke ove presude, odnosno naložio tuženiku platež preplaćenog iznosa kako je utvrđen nalazom stalne sudske vještakinje Vlaste Santo-Olđa.

26. U odnosu na učinak Aneksa predmetnom Ugovoru o kreditu od 27. siječnja 2016. valja prvenstveno napomenuti da je isti sastavljen sukladno odredbama ZID ZPK, kao i da iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Vlaste Santo-Olđa od 20. prosinca 2024. proizlazi da je konverzija izvršena sukladno odredbama ZID ZPK. Imajući u vidu navedeno, sud iskaz tužiteljice u dijelu u kojem ista navodi da s bankom nije mogla pregovarati o iznosu preplate, niti o sadržaju Aneksa, iako prihvaća, no ujedno i ocjenjuje irelevantnim, sve s obzirom da je predmetni Aneks sastavljen, odnosno izračun konverzije izrađen sukladno odredbama ZID ZPK, te ne predstavlja ugovor formuliran isključivom voljom tuženika, već ugovor čiji je sadržaj određen prisilnim propisom (ZID ZPK). Nadalje, valja istaknuti da su stranke sklapanjem Aneksa od 27. siječnja 2016. uredile svoj obvezni odnos na način da su za preostalo razdoblje otplate kredita ugovorile promjenjivu kamatnu stopu vezanu uz EURIBOR te valutnu klauzulu u EUR, a tužiteljicu su kao potrošača u financijskom smislu utvrđivanjem i uračunavanjem preplate stavile u položaj jednak položaju u kojem bi bila da je koristila kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, no predmetnim Aneksom sukladno čl. 326. st. 1. ZOO predmetni Ugovor o kreditu nije konvalidiran, niti je sukladno čl. 148. st. 1. ZOO izvršena obnova predmetnog Ugovora o kreditu, niti se sklapanjem Aneksa od 27. siječnja 2016. ili na neki drugi način tužiteljica odrekla svog prava na potpunu restituciju u smislu čl. 323. st. 1. ZOO, pri čemu ni ZID ZPK ne propisuje takav učinak provedenih konverzija (sudska praksa presuda Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-480/2021-2 od 16. listopada 2024.).

27. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice temelji se na čl. 29. st. 1. i st. 2. ZOO, te na čl. 1115. ZOO, a slijedom čega je, s obzirom da se tuženik kao sastavljač ništetnih odredbi smatra nepoštenim stjecateljem, valjalo istome naložiti isplatu zakonske zatezne kamate na pojedine preplaćene iznose od dana njihove uplate, a kako su isti utvrđeni nalazom stalne sudske vještakinje Vlaste Santo-Olđa.

28. Odluku o troškovima parničnog postupka sud temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP sukladno kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

29. Sud je potrebnim za vođenje parničnog postupka tužiteljici priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eur po tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023; dalje: Tarifa), trošak zastupanja na ročištima održanima 16. rujna 2020., 4. studenog 2020. i 19. svibnja 2023. u iznosu od 200,00 eur za svako ročište po tbr. 9. toč. 1. Tarife, te trošak sastava podnesaka od 19. kolovoza 2020., 17. veljače 2025. i 20. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 eur za svaki podnesak po tbr. 8. toč. 1. Tarife, uvećano za porez na dodanu vrijednost u iznosu od 350,00 eur, trošak vještačenja u iznosu od 400,00 eur, te za trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 160,20 eur, a što sveukupno predstavlja priznati trošak parničnog postupka u iznosu od 2.310,20 eur.

30. Odluka o zateznim kamatama na troškove parničnog postupka temelji se na čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17.) sukladno kojem će sud ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno već u ovršnoj ispravi, na prijedlog ovrhovoditelja, u rješenju o ovrsi odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke odnosno sklapanja nagodbe do naplate, slijedom čega je valjalo naložiti tuženiku da tužiteljici isplati zatezne kamate na troškove ovog parničnog postupka od dana donošenja ove presude do isplate.

31. Iz iznesenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 28. travnja 2025.

Sutkinja

Tamara Turek

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave iste izjaviti žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1/ tužiteljica, po punomoćnici Andreji Fosin, odvjetnici iz Varaždina

2/ tuženik, po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Knezović i partneri j.t.d. iz Zagreba