Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj P-1609/2019-71

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu toga suda Adriani Puž, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Nikolina Mijolović Jakšetić, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, koju zastupa punomoćnica Maja Čuljak, odvjetnica u u Zagrebu, radi utvrđenja i ništetnosti, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 13. ožujka 2025., u nazočnosti punomoćnice tužitelja, a u odsutnosti tuženika, temeljem odredbe čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP-a) 28. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

1. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe 4. KAMATA NA KREDIT Ugovora o kreditu broj 9011733657 od dana 28.07.2006.g. kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a koja glasi: "...koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana...”

2. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe 4. KAMATA NA KREDIT Ugovora o kreditu broj 9011733657 od dana 28.07.2006.g. kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a koja glasi: "4.2. Visinu kamatne stope Banka može promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda, te urednosti poslovanja Korisnika kredita, i to na dan 01.01 (slovima:prvisiječnja) a primjenjuje se za razdoblje od 01.01. slovima:prvisiječnja) do 30.6 (slovima:tridesetoglipnja) tekuće godine, i to na dan 01.07. (slovima:prvog srpnja) a primjenjuje se za razdoblje od 01.07. (slovima:prvogsrpnja) do 31.12. (slovima:tridesetprvogprosinca) tekuće godine, s time da kamatna stopa iz toč. 4.1. ne može biti viša od važeće kamatne stope propisane odlukom Banke o kreditiranju građana za stambene kredite bez umanjenja kamatne stope sukladno broju grupa proizvoda i urednosti poslovanja Korisnika kredita u trenutku promjene."

3. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ŠN u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe 1. IZNOS KREDITA Ugovora o kreditu broj 9011733657 od dana 28.07.2006.g. kojom je ugovorena valuta CHF, a koja glasi: "...koji odgovara protuvrijednosti od 94.625,62 CHF (slovima: devedesetčetiritisućešestodvadesetpet CHF i šezdesetdva C) po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita.""

4. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe 4. KAMATA NA KREDIT Ugovora o kreditu broj 9011733657 od dana 28.07.2006.g. kojom je ugovorena valuta CHF, a koja glasi: 4.2....Kamata se obračunava u CHF...”

5. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe 5. INTERKALARNA KAMATA Ugovora o kreditu broj 9011733657 od dana 28.07.2006.g. kojom je ugovorena valuta CHF, a koja glasi: "...Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate...”

6. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe 6. KAMATA NA ZAKAŠNJELA PLAĆANJA Ugovora o kreditu broj 9011733657 od dana 28.07.2006.g. kojom je ugovorena valuta CHF, a koja glasi: "...Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate."

7. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe 7. OTPLATA KREDITA Ugovora o kreditu broj 9011733657 od dana 28.07.2006.g. kojom je ugovorena valuta CHF, a koja glasi: "7.2. Kredit u iznosu od 94.625,62 CHF (slovima: devedesetčetiritisućešestodvadesetpet CHF i šezdesetdva C)... plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora."

8. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe 12. ZAVRŠNE ODREDBE Ugovora o kreditu 9011733657 od dana 28.07.2006.g. kojom je ugovorena valuta CHF, a koja glasi: " 12.9. Potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita i Založni dužnik izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF."

9. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. da tužitelju ŠN s osnove preplaćene kamate isplati ukupan iznos od 5.050,81 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja, sukladno Zakonu o obveznim odnosima i odlukama HNB do 31.07.2015. g. iznosi 12% godišnje, a počevši od 01.08.2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena do 31. prosinca 2023., a od 1. siječnja 2024. pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja na pojedine iznose teče kako slijedi:

- na iznos od 41,42 eur počam od 31.08.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 40,69 eur počam od 30.09.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 40,63 eur počam od 31.10.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 41,19 eur počam od 30.11.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 40,88 eur počam od 31.12.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 41,58 eur počam od 31.01.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 77,06 eur počam od 29.02.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 78,38 eur počam od 31.03.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 76,17 eur počam od 30.04.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 75,68 eur počam od 31.05.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 76,38 eur počam od 30.06.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 74,95 eur počam od 31.07.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 75,02 eur počam od 31.08.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 75,85 eur počam od 30.09.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 82,85 eur počam od 31.10.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 78,10 eur počam od 30.11.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 83,14 eur počam od 31.12.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 81,38 eur počam od 31.01.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 81,70 eur počam od 28.02.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 80,65 eur počam od 31.03.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 80,80 eur počam od 30.04.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 79,44 eur počam od 31.05.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 78,27 eur počam od 30.06.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 78,51 eur počam od 31.07.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 79,15 eur počam od 31.08.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 79,06 eur počam od 30.09.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 78,41 eur počam od 31.10.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 79,57 eur počam od 30.11.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 80,40 eur počam od 31.12.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 81,75 eur počam od 31.01.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 81,37 eur počam od 28.02.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 83,14 eur počam od 31.03.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 82,72 eur počam od 30.04.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 83,51 eur počam od 31.05.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 88,87 eur počam od 30.06.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 87,69 eur počam od 31.07.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 90,76 eur počam od 31.08.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 89,74 eur počam od 30.09.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 87,59 eur počam od 31.10.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 72,30 eur počam od 30.11.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 76,28 eur počam od 31.12.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 73,48 eur počam od 31.01.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 74,45 eur počam od 28.02.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 73,07 eur počam od 31.03.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 73,24 eur počam od 30.04.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 63,64 eur počam od 31.05.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 63,89 eur počam od 30.06.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 67,59 eur počam od 31.07.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 50,37 eur počam od 31.08.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 48,82 eur počam od 30.09.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 48,61 eur počam od 31.10.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 48,43 eur počam od 30.11.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 49,08 eur počam od 31.12.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 49,75 eur počam od 31.01.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 49,76 eur počam od 29.02.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 49,25 eur počam od 31.03.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 49,45 eur počam od 30.04.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 49,64 eur počam od 31.05.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 49,26 eur počam od 30.06.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 49,33 eur počam od 31.07.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 49,10 eur počam od 31.08.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 48,57 eur počam od 30.09.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 49,06 eur počam od 31.10.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 49,31 eur počam od 30.11.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 49,17 eur počam od 31.12.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 48,01 eur počam od 31.01.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 48,92 eur počam od 28.02.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 48,93 eur počam od 31.03.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 48,49 eur počam od 30.04.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 47,38 eur počam od 31.05.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 47,31 eur počam od 30.06.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 47,50 eur počam od 31.07.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 47,89 eur počam od 31.08.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 48,51 eur počam od 30.09.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 48,13 eur počam od 31.10.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 48,28 eur počam od 30.11.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 48,46 eur počam od 31.12.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,04 eur počam od 31.01.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,05 eur počam od 28.02.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,03 eur počam od 31.03.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,99 eur počam od 30.04.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,98 eur počam od 31.05.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,97 eur počam od 30.06.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,99 eur počam od 31.07.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,01 eur počam od 31.08.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,99 eur počam od 30.09.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,01 eur počam od 31.10.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,02 eur počam od 30.11.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,00 eur počam od 31.12.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,99 eur počam od 31.01.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,99 eur počam od 28.02.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,97 eur počam od 31.03.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,96 eur počam od 30.04.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,95 eur počam od 31.05.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,94 eur počam od 30.06.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,94 eur počam od 31.07.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,92 eur počam od 31.08.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,91 eur počam od 30.09.2015. godine pa do isplate,

sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

10. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. da tužitelju ŠN s osnove preplaćene valutne klauzule isplati ukupan iznos od 6.164,54 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja, sukladno Zakonu o obveznim odnosima i odlukama HNB do 31.07.2015. g. iznosi 12% godišnje, a počevši od 01.08.2015. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena do 31. prosinca 2023., a od 1. siječnja 2024. pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja na pojedine iznose teče kako slijedi:

- na iznos od 2,35 eur počam od 02.10.2006. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,06 eur počam od 03.11.2006. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,00 eur počam od 30.11.2006. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,28 eur počam od 31.03.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 16,93 eur počam od 31.10.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,69 eur počam od 30.11.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 18,02 eur počam od 31.12.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,72 eur počam od 31.01.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 21,88 eur počam od 28.02.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 18,23 eur počam od 31.03.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 18,81 eur počam od 30.04.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 14,04 eur počam od 31.05.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 9,97 eur počam od 30.06.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 10,88 eur počam od 31.07.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,23 eur počam od 31.08.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,97 eur počam od 30.09.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 10,73 eur počam od 31.10.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 14,92 eur počam od 30.11.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 17,98 eur počam od 31.12.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 22,89 eur počam od 31.01.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 21,62 eur počam od 28.02.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 27,97 eur počam od 31.03.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 26,58 eur počam od 30.04.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 29,48 eur počam od 31.05.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 48,71 eur počam od 30.06.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 44,60 eur počam od 31.07.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 55,69 eur počam od 31.08.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 52,13 eur počam od 30.09.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 44,59 eur počam od 31.10.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 60,12 eur počam od 30.11.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 78,60 eur počam od 31.12.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 65,88 eur počam od 31.01.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 70,50 eur počam od 28.02.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 64,30 eur počam od 31.03.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 65,24 eur počam od 30.04.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 90,98 eur počam od 31.05.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 92,67 eur počam od 30.06.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 114,23 eur počam od 31.07.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 105,02 eur počam od 31.08.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 93,37 eur počam od 30.09.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 91,92 eur počam od 31.10.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 90,89 eur počam od 30.11.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 96,02 eur počam od 31.12.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 101,43 eur počam od 31.01.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 101,84 eur počam od 29.02.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 98,23 eur počam od 31.03.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 100,03 eur počam od 30.04.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 101,73 eur počam od 31.05.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 99,06 eur počam od 30.06.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 99,97 eur počam od 31.07.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 98,47 eur počam od 31.08.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 94,63 eur počam od 30.09.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 98,70 eur počam od 31.10.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 100,95 eur počam od 30.11.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 100,18 eur počam od 31.12.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 91,50 eur počam od 31.01.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 98,91 eur počam od 28.02.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 99,28 eur počam od 31.03.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 96,17 eur počam od 30.04.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 87,89 eur počam od 31.05.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 87,68 eur počam od 30.06.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 89,48 eur počam od 31.07.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 92,84 eur počam od 31.08.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 97,98 eur počam od 30.09.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 95,35 eur počam od 31.10.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 96,88 eur počam od 30.11.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 98,63 eur počam od 31.12.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 93,47 eur počam od 31.01.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 95,62 eur počam od 28.02.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 94,98 eur počam od 31.03.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 92,46 eur počam od 30.04.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 91,43 eur počam od 31.05.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 91,71 eur počam od 30.06.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 94,97 eur počam od 31.07.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 97,34 eur počam od 31.08.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 96,81 eur počam od 30.09.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 99,07 eur počam od 31.10.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 100,66 eur počam od 30.11.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 99,82 eur počam od 31.12.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 100,95 eur počam od 31.01.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 100,96 eur počam od 28.02.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 100,96 eur počam od 31.03.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 100,96 eur počam od 30.04.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 100,97 eur počam od 31.05.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 100,97 eur počam od 30.06.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 100,97 eur počam od 31.07.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 100,98 eur počam od 31.08.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 100,98 eur počam od 30.09.2015. godine pa do isplate,

sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

11. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ŠN u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju s osnove razlike u glavnici nastale konverzijom kredita u valutu EUR isplati ukupan iznos od 902,77 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja sukladno Zakonu o obveznim odnosima i odlukama HNB do 31.07.2015.g. iznosi 12 % godišnje, a počevši od 01.08.2015.g. pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a koja na navedeni iznos teče od 01.10.2015. godine, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

12. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. da tužitelju ŠN naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.755,62 EUR, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana presuđenja tj. od 28. travnja 2025. pa do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe, a odbija se tužitelj sa preostalim dijelom zatraženog parničnog troška.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se prigovor radi prebijanja tuženika Privredna banka Zagreb d.d. od 31. siječnja 2024.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 7. lipnja 2019. navodi da je s tuženikom sklopio 28. srpnja 2006. Ugovor o kreditu broj 9011733657 radi financiranja kupnje stambenog objekta na rok otplate 360 mjeseci. Ugovor da je sklopljen na iznos od CHF 94.625,62 kako je navedeno u čl. 1 Ugovora dok da je u čl. 4 ugovorena kamatna stopa od 4,35 % kao godišnja, promjenjiva te da se mijenja sukladno Odluci banke o kreditiranju građana. Ugovor o kreditu da je sklopljen kao tipski te se o odredbama ugovora niti u jednom trenutku nije pregovaralo. Predmetnim ugovorom tuženik da je ugovorio sa tužiteljem odredbu u kojoj se glavnica kredita veže za valutu CHF. Odredba ugovora o kreditu broj 9011733657 u kojoj se glavnica kredita veže za odredbu CHF da je ništetna. U ovom i sličnim slučajevima da je činjenica kako su banke i prije nego su ugovori o kreditu zaključeni propustili informirati potrošače o općem riziku vezanom uz valutnu klauzulu u CHF o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena i valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za euro jer HNB ne štiti tečaj kn prema švicarskom franku onako kako ga štiti prema euru, o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja euro zone zapravo potpuno neizvjestan, odnosno što je utvrdio MMF još 1997. te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, što da je potvrđeno u kolektivnim presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13.lipnja 2014. i Pž- 6632/2017 od 14.lipnja 2018. Sve gore navedeno da čini ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i promjenjivoj valutnoj klauzuli nepoštenima pa samim time i ništetnim. Činjenica da je da ugovor o kreditu broj 9011733657 sadrži odredbu kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF, a iz takve odredbe da nisu prosječnom potrošaču kao što je tužitelj niti objašnjeni, a niti vidljivi kriteriji na temelju kojih bi on mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz takve klauzule. Ugovori koji su sastavljeni i unaprijed poput ovog između tužitelja i tuženika da moraju udovoljavati zahtjevu jasno i razumljivo sastavljenog teksta ugovornih odredbi, što da zapravo znači da potrošač, ovdje tužitelj, koji je slabija i ranjiva strana, na temelju točnih i razumljivih kriterija mora moći predvidjeti ekonomske posljedice koje iz tih odredbi za njega proizlaze, pri čemu da se kao stupanj pažnje uzima pažnja prosječnog potrošača koji je uredno obaviješten i postupa sa dužnom pažnjom i razboritošću. U konkretnom slučaju ugovor između tužitelja i tuženika da nikako nije udovoljio zahtjevu jasno i razumljivo sastavljenog teksta. Tužitelj da u vrijeme kada je sklapao ugovor nije bio upoznat niti je išta znao o ekonomskom riziku koji za njega predstavlja vezivanje glavnice kredita za valutu CHF. Jedino s čime je tužitelj bio upoznat je činjenica da tečaj CHF može rasti i padati, pa da bi sukladno tome mogao rasti i padati iznos anuiteta, no to da je činjenica koju zna skoro svaka osoba bez da bude upućena u dublju problematiku jer takav zaključak ne vrijedi samo za franak nego za bilo koju valutu koja nije kuna. Dakle, to da je nešto što je poznato svakome bez da bude detaljnije o tome informiran. Tuženik da je bio dužan informirati tužitelja o rizicima i konkretne valute CHF te svim rizicima koji vezano za tu valutu mogu dovesti do značajne neravnoteže prava tijekom ugovora na štetu tužitelj, a što da je sve tuženiku bilo poznato u vrijeme sklapanja kredita jer je isto utvrdio MMF još 1997. Pogotovo da je tuženik trebao informirati tužitelja kako valutna klauzula u CHF nije isto što i valutna klauzula euro, budući da HNB ne štiti tečaj franka kao što štiti tečaj eura. Tužitelj smatra da odredbe ugovora u kojoj se glavnica kredita veže za odredbu CHF je ništetna. Predmetnim ugovorom tuženik da je ugovorio sa tužiteljem odredbu u kojoj je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, ta odredba da je ništetna. Tuženik da je odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi unio u ugovor sa tužiteljem na potpuno nerazumljiv način. Naime, brojni i nepovezani kriteriji Općih uvjeta banke da ne daju temelj za ocjenu da se radi o objektiviziranim kriterijima koji bi se mogli podvesti pod pojam odredivog predmeta obveze, a niti ugovor niti Opći uvjeti ne sadrže referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđenja kamatne stope. Takva odredba ne samo da nije razumljiva tužitelju ili prosječnom potrošaču, već nije razumljiva nikome čemu u prilog ide i činjenica da jedini sigurni element o kojemu ovisi promjena kamatne stope jest odluka banke za koju nitko, pa ni tužitelj nije siguran na temelju čega se donosi. Dakle, osim što je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena i ništetna s aspekta zaštite potrošača, ista da je neodrediva na temelju odredaba Zakona o obveznim odnosima jer ugovorom nisu utvrđeni podaci na temelju kojih bi se kamatna stopa mijenjala. Poziva se tužitelj na odredbe čl. 269, 270,271, 272 Zakona o obveznim odnosima. Suprotno svim ovim odredbama tuženik da nije u ugovor odnio niti jedan parametar koji bi bio tržišno provjerljiv već da je dogovorio da se kamatna stopa mijenja odlukom banke koja nije utemeljena na niti jednoj matematičkoj formuli, već isključivo na volju same banke, odnosno ovdje tuženika i to sve na štetu tužitelja. Dakle, osim što je ugovorio nepoštenu kamatnu stope tuženik da je tijekom otplate primjenjivao i anuitetnu otplatu kredita s time da je uzrokovao da se kod svakog povećanja kamatne stope smanjuje udio glavnice u anuitetu, zbog čega da se kod svakog povećanja kamate usporava smanjivanje glavnice na štetu potrošača, odnosno tužitelja. Zbog gore navedenog odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi da je nepoštena i ništetna. Tužitelj pridržava pravo sukladno čl. 292 st.2 ZPP-a da nakon pribave predloženih dokaza i provedenih dokaza precizira tužbeni zahtjev. Predlaže prihvaćanje tužbe i tužbenog zahtjeva, te potražuje parnični trošak.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, kako u osnovu, tako i u visini, te predlaže istu odbiti uz naknadu troškova ovog postupka tuženiku. Tužitelj je postavio tužbu i tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti i isplate iznosa od 51.680,21 kn koji iznos će tužitelj naknadno specificirati zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, uvećano za troškove postupka. Tuženik prvenstveno ističe da je sa tužiteljem sklopio Dodatak ugovoru o kreditu broj 9011733657 koji je potvrđen od strane javnog bilježnika (dalje: Dodatak ugovoru) radi provedbe postupka konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR na način i u rokovima propisanim Zakonom o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) (dalje ZIDZPK). Vrhovni sud Republike Hrvatske je u oglednom postupku vođenom pod brojem Gos-1/2019-36 Rješenjem od 04.03.2020 godine odgovorio na postavljeno pitanje da Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli!! Ističe se kako je navedenom odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gos-1/2019 zauzeto pravno shvaćanje o podnesenom pitanju. Prema tome Sporazum o konverziji odnosno konkretno odredbe Dodatka Ugovoru o kreditu broj 9011733657 valjan je i ima pravne učinke među strankama ovog postupka. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju je poseban zakon (lex specialis) u odnosu na Zakon o obveznim odnosima. Radi se o izvanrednoj, jednokratnoj i retroaktivnoj mjeri (intervenciji) zakonodavca. Prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne mogu opća pravila ZOO/05 o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, o konverziji dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji. Slijedom navedenog dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđivanje ništetnosti Dodatka Ugovora o kreditu broj 9011733657 koji su tužitelj kao korisnik kao korisnik kredita i tuženi kao kreditor zaključili 02.12.2015 godine u potpunosti neosnovan. Također jer i dio tužbenog zahtjeva kojim se pojedine odredbe sadržane u Ugovoru o kreditu broj 9011733657 imaju utvrditi ništetnim cijelosti neosnovan, a sve kako za klijente koji su prihvatili konverziju sporazum o konverziji u konkretnom slučaju je to Dodatak ugovoru, predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavnom Republike Hrvatske. Napominje se kako korisnici kredita u CHF , koji su svoje obveze konvertirali sukladno ZPK u obveze s naslova ugovora o kreditu u EUR, nemaju pravni interes za vođenje postupka usmjerenog na povrat učinjenih plaćanja s naslova eventualno ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF, a što proizlazi argumentum a contrario iz iznesenog stajališta VSRH, a što je detaljno objašnjeno i u obrazloženju Rješenja VSRH broj Gos-1/2019 . Zakonodavac je intervenirao u slobodu ugovaranja i uređenja ugovornih odnosa uvođenjem zaštitnih mehanizama kako bi se spriječile posljedice stvarne nejednakosti i kako bi se osiguralo načelo jednakosti i ravnopravnosti sudionika ugovornog odnosa kao i načelo pravednosti. Direktiva 93/13 EEZ Vijeća od 05.04.1993.g. jasno propisuje iznimke od primjene Općih pretpostavki za ništetnost (nepoštenost) i to na način da se ne može raditi o nepoštenim ugovornim odredbama ako je njihov sadržaj preuzet iz pozitivnih propisa, a što se konkretno dogodilo prilikom sklapanja Dodatka ugovoru, odnosno prihvatom konverzije od strane tužitelja. Donošenjem Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju došlo je do uspostavljanja ravnoteže interesa između ugovornih strana te je zakonskom intervencijom zakonodavac potpuno otklonio potrebu da se osobama koje su bile ovlaštene tužiti tuženika s osnove odredaba članka 138.a. ZZP-a pruži sudska zaštita i u pogledu njihove restitucije. Položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednačuje sa položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF se izjednačava s položajem potrošača u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Temeljeno načelo primjene i provedbe Zakonom o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju je bilo da se izjednače korisnici kredita u CHF sa korisnicima kredita u EUR, što je u potpunosti i postignuto i u ovoj konkretnoj pravnoj stvari kada je među strankama sklopljen sklopio Dodatak ugovoru o kreditu broj 9011733657 koji je potvrđen od strane javnog bilježnika radi provedbe postupka konverzije. U odnos između stranaka intervenirao je zakonodavac upravo u svrhu restitucije tužitelja kao potrošača. Intervencija zakonodavca odnosila se i na valutu i na visinu kamatne stope i to za period od samog zaključenja ugovora, a ista je regulirana odredbama članka 19.b i 19.c Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje u tekstu ZIDZPK). Tužitelj nije bio u obvezi sklopiti Dodatak ugovora o kreditu, već je to bio njegov izbor, hoće li ili ne prihvatiti ponudu za sklapanje Dodatka ugovora koja se odnosila na konverziju njegova ugovora u valutu EUR i visini kamata koju je tuženik primjenjivao u ugovorima koji su bili zaključeni u valuti EUR. Postupkom konverzije i sklapanjem Dodatka ugovoru obuhvaćene su sve otplate (kamate i glavnica) učinjene do 30.09.2015. godine odnosno do sklapanja Dodatka ugovoru. Ugovor o kreditu u CHF u cijelosti se mijenja u ugovor o kreditu u EUR na način kao da je i bio sklopljen u EUR (a ne u CHF) stoga ugovorne strane ne mogu na temelju prijašnjeg ugovora u CHF jedna od druge bilo što potraživati. Gore spomenutim Zakonom o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju određen je i način vraćanja odnosno izračuna konverzije i to člankom 19.c. Kamate i glavnica koje su plaćene preračunate su u kamate i glavnicu plaćenu u EUR po tečaju koji je vjerovnik primjenjivao na dan uplate na kredite iste vrste i uplate u EUR. Ukupno uplaćene svote koje su veće od ukupne svote anuiteta u EUR čine pretplatu i ta se pretplata prema članku 19.c st.5 Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju koristi za namirenje budućih obroka (anuiteta) sve dok se pretplata u potpunosti ne iskoristi. Tako je došlo do potpune restitucije potrošača. Slijedom gore navedenog primijenjena metodologija koju je tuženik koristio pri konverziji kredita koja je određena člancima 19.b i 19.c Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju dovodi do zaključka da kada je tužitelj prihvatio izračun konverzije i sklopio Dodatak ugovoru o kreditu više se ne može pozivati na eventualnu ništetnost odredbi koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i Odluke o promjeni visine kamatnih stopa na koju se poziva u ovoj tužbi. Tužitelj je prihvatio promjenu kamatnih stopa za valutu EUR koje su se već dogodile (nema neodređenosti niti neodredivosti) te tako nema niti neizvjesnosti za period koji je već prošao i time je otklonjen prigovor o neodredivosti kamatne stope i samim time ništetnosti iste. Prema jasnoj i kogentnoj odredbi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju banke su bile obvezne uz izračun konverzije kredita potrošačima dostaviti i prijedlog novog ili izmijenjenog ugovora o kreditu. Nema razlike između "novog" ili "izmijenjenog" ugovora o kreditu, jer bez obzira kako je nazvan (novi, izmijenjeni, dodatak..) ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF u cijelosti se mijenja u ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR na način kao da je i bio sklopljen u EUR. Prihvatom ponude banke od strane potrošača prestaje postojati ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF kao da ga nikada nije niti bilo, a nastaje novi ugovor s valutnom klauzulom u EUR kao da je od samog početka bio takav (s valutnom klauzulom u EUR). Obzirom da su stranke sporazumno Dodatkom ugovoru o kreditu broj 9011733657 razriješile svoj odnos i to na temelju pisanog prihvata izračuna konverzije (koji na transparentan način prikazuje metodologiju obračuna), to je sukladno Glavi VII. Zakona o obveznim odnosima došlo do prestanka obveze po osnovnom ugovoru i to sukladno članku 160. ZOO-a jer je obveza prestala suglasnošću volja sudionika u obveznom odnosu. Za istači je da je u konkretnom slučaju došlo do prihvata ponude tužitelja (prihvaćen izračun konverzije ) i to ponude kojom je tužitelj bio u potpunosti i na transparentan način informiran o izračunu svih elemenata konverzije, te je imao omogućen pristup povijesnom pregledu općih uvjeta kreditiranja, odluka o kamatnim stopama, dnevnih tečajeva, odnosno svih relevantnih elemenata kako bi bio u potpunosti informiran čime je doveden u potpuno ravnopravni položaj sa tuženikom i imao je dodatni rok u kojem je mogao odlučiti prihvaća li navedenu zakonom određenu ponudu, čime je jasno da je Potrošač ovdje tužitelj prihvatom ponude i izračuna u potpunosti namiren. Budući da se pravomoćne presude na kojima tužitelj temelji svoje zahtjeve VTSRH, Pž-7129/13 od 13.6.2014 i Pž-6632/17 od 14.6.2018 odnose isključivo na ugovore o kreditu u CHF proizlazi da te presude nemaju nikakove učinke na nove (konvertirane) ugovore u kojima vrijednost obveze u kunama nije vezana uz CHF već uz EUR. Prema tome, za zaključiti je da Ugovor o kreditu koji je bio zaključen u CHF nije više na snazi te je isti prestao postojati, a obzirom da je tužitelj s tuženikom sklopio Dodatak ugovoru o kreditu sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, čime je cjelokupna tužba potpuno pogrešno koncipirana i neutemeljena. Tužbeni zahtjev tužitelja kojim se traži isplata neosnovan je u cijelosti, jer niti navedenim zakonom (Zakonom o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju) niti drugim pozitivnim propisom nije zabranjeno ugovaranje valutne klauzule. Također je navedenim zakonom došlo do konverzije kredita radi promjene valutne klauzule i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom u CHF izjednačuje s položajem potrošača koji je koristio kredit u EUR-u tako da je tužbeni zahtjev u odnosu na utvrđenje ništetnosti i isplatu vezanu uz valutnu klauzulu neosnovan. Slijedom odredbi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju tuženik je reobračunavao kredite od samog početka njihova trajanja kao da se radilo o kreditima u EUR i priznao i uračunao sve uplate korisnika kredita u kunama. Na navedeni je obračun tužitelj izričito pristao i prihvatio ga kao istinit i točan (imao je jasnu zakonsku mogućnost ne prihvatiti takav obračun!). Kako je prihvatom konverzije i potpisom Dodatka ugovoru na strani tužitelja prestalo bilo kakovo potraživanje tužitelja po ugovoru u CHF to je očito kako s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev tužitelj više nema i ne može imati bilo kakovih potraživanja odnosno daljnji pravni interes za nastavak ovog postupka. U samom Dodatku ugovora utvrđen je i iznos pretplate koji iznos se sukladno članku 19.c. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju preračunava u kune i točno obračunava. Pretplata se potrošaču uračunava i koristi za namirenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR koji dospijevaju nakon sklapanja Dodatka ugovoru, i to na način kako je to određeno Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju i ne tretiraju se kao umanjenje glavnice. Iz Dodatka ugovora nedvojbeno proizlazi da je tužitelju utvrđen predmetni ukupni iznos pretplate kako s osnove preračunatog tečaja, a tako i sa osnove iznosa preplaćenih kamata, čime je jasno da je tužbeni zahtjev u potpunosti neosnovan. Sve ovo jer je konverzijom obuhvaćena ukupna masa sredstava, odnosno sve uplate po svim osnovama koje je do tada tužitelj izvršavao, pa tako i uplate po osnovi kamata i uplate po osnovi promijene valute CHF. Kako je nesporno da je tužitelj kroz konverziju kredita u cijelosti namiren, usvajanjem postavljanog tužbenog zahtjeva potrošač, odnosno u konkretnom slučaju tužitelj, dobio bi dvostruku zaštitu i sudsku i zakonodavnu te bi ponovno došlo do narušavanja ravnoteže u kojem slučaju bi sada tuženi bio u nepovoljnijem položaju, odnosno došlo bi do dvostruke naplate i temeljem konverzije koji je tužitelj u cijelosti priznao i prihvatio obračun koji je prethodio sklapanju Dodatka ugovora, i temeljem ove tužbe, kada bi došlo do dvostruke naplate. Naime, kako su sve uplate tužitelja obuhvaćene obračunom konverzije i to po svim osnovama to je tužiteljev zahtjev u potpunosti neosnovan, a što jasno proizlazi iz samog teksta i odredaba Dodatka ugovora o kreditu. Konverzija kredita u CHF u odgovarajuće kredite u EUR pojavila se kao jedna od mjera kojim je domaći zakonodavac nastojao ublažiti posljedice kreditnog rizika. Takva konverzija dovela je do toga da korisnici kredita u CHF dolaze u položaj u kojem bi takav korisnik kredita bio da mu je umjesto kredita u CHF bio odobren odgovarajući kredit u EUR. Odredbe zakona strogo i podrobno uređuju način na koji se provodi konverzija. Dakle, konverzija je u cijelosti u rukama korisnika kredita, potrošača, jer postoji zakonska obveza banke da pristane na konverziju, ako potrošač to želi, a istodobno potrošač može izabrati konverziju, ali to nije bio obvezan i mogao je odlučiti zadržati kredit denominiran u CHF ili kredit denominiran u kunama sa valutnom klauzulom u CHF. Iz svega gore navedenog jasno je vidljivo da konverzija ne utječe samo na promjenu valute kredita iz CHF u EUR nego uređuje i pravila prema kojima se uplate obroka s naslova kredita u CHF (uplate glavnica i kamata) konvertiraju u uplate obroka s naslova kredita u EUR. Ako su takove uplate veće od svote obroka s naslova kredita u EUR na dan stupanja na snagu pravila o konverziji (pretplata) one se iskorištavaju za otplatu budućih obroka kredita u EUR ili se vraćaju potrošaču kao korisniku kredita. Stoga je očito da svota svih uplata s naslova kredita u CHF služi namirenju kredita u EUR koji zamjenjuje prvotni kredit u CHF, a sukladno prihvaćenom obračunu (izračunu na koji je tužitelj pristao). Višak pretplate koji nije moguće iskoristiti u tu svrhu vraća se potrošaču. Radi se o prisilnim zakonskim odredbama od kojih nije moguće odstupiti, osim ako zakonom nije određeno drugačije. U slučaju konverzije kredita u CHF u odgovarajući kredit u EUR ugovorne strane sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu stvaraju pravnu osnovu za zadržavanje plaćanja učinjenih s naslova plaćanja po osnovnom ugovoru odnosno po ugovoru prije konverzije koji je bio u CHF. U tom pogledu valja naglasiti da konverzija ne obuhvaća samo promjenu valute nego obuhvaća i sve uplaćene uplate obroka s naslova ugovora o kreditu s naslova glavnice i kamata. Nakon konverzije takvim se uplatama koristi radi namirenja postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni novim otplatnim planom (koji zamjenjuje prethodni otplatni plan u CHF). Radi se o plaćanju kredita u EUR kao novog kreditnog odnosa, a koji je utemeljen i određen valjanom pravnom osnovom koja je određena kogentnom zakonskom normom. Tako je svako učinjeno plaćanje utemeljeno na valjanoj pravnoj osnovi i nema mjesta traženjima tužitelja isplate vraćanja, jer su strane vlastitim izborom uklonile ključnu pretpostavku za ostvarenje ovih tužiteljevih zahtjeva - a to bi bio izostanak pravne osnove, koja postoji upravo u Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju i Dodatku ugovora. Dodatak ugovora predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske. Kako je jasno da postoji pravna osnovanost za sve učinjene uplate (jer su iste u cijelosti obračunate) to nema uvjeta za ostvarivanje isplate temeljem odredaba o stjecanju bez osnove, jer nedostaje pretpostavka za isto koju je potrebno dokazati u svakom konkretnom slučaju, a to je izostanak pravne osnove. Drugačije stajalište u kojem bi potrošač ujedno imao pravo na konverziju i pravo na povrat svih ili dijela preplaćenih svota koje su obuhvaćene konverzijom s jedne strane omogućilo bi potrošaču neosnovano ostvarivanje dvostruke koristi na štetu druge ugovorne strane, dok bi s druge strane banci neosnovano nametnulo dvostruku obvezu. Štoviše zakonodavac navodi da je konverzijom uspostavljen ravnopravan odnos između potrošača i banke koji sprečava smanjenje ekonomske supstancije ili njezina neravnopravnog povećanja na teret druge ugovorne strane. Samim time što su sva izvršena plaćanja s naslova ugovora o kreditu u CHF obuhvaćena konverzijom, kojom dobivaju novu namjenu (upotreba za otplatu kredita u EUR) promašeno je govoriti o ništetnosti ugovorne odredbe o kamatnoj stopi. Isto tako je u potpunosti neosnovano govoriti o ništetnosti bilo koje ugovorne odredbe na koju u tužbi upire tužitelj. Dovoljno je za zaključiti kako su strane naknadnim sporazumom o konverziji, a u skladu sa strogim zakonskim odredbama, stvorile pravnu osnovu za korištenje prethodno učinjenih pretplata s naslova kredita u CHF. Osim što onemogućuje ostvarivanje restitucijskog zahtjeva, konverzijom se i trajno i potpuno uređuje odnos između potrošača i banke neovisno o tome kakav je taj odnos bio s naslova prvotnog ugovora o kreditu u CHF. To se upravo postiže intervencijom zakonodavca u kreditni odnos između potrošača i banke određivanjem strogih pravila konverzije koja uspostavljaju ravnopravni odnos između dvije strane.

2.1. Usvajanjem tužbenog zahtjeva tužitelju da bi se omogućilo ostvarivanje restitucijskog ili drugog zahtjeva unatoč dogovorenoj konverziji u skladu s strogim zakonskim pravilima i narušilo takvu svrhu konverzije i uspostavljenu ravnotežu između ugovornih strana. Tužitelj da se neosnovano poziva na presude VTSRH Pž- 7129/2013 od 13.6.2014. i Pž-6632/17 od 14.6.2018. Smatra da nema objektivnog identiteta ugovorne odredbe o kojoj je suđeno u postupku zaštite kolektivnog interesa potrošača i ugovorne odredbe ugovora sklopljenog među strankama. Tužitelj se u ovom postupku poziva na utvrđenja iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa, a da podnosi tužbu radi isplate, ne naknade štete, pa da ne postoji pravni osnov za povezivanje utvrđenja iz navedenih odluka po kolektivnoj tužbi u predmetu P- 1401/2012 Trgovačkog suda u Zagrebu i ove tužbe, jer je kogentno zakonskom odredbom to pozivanje striktno određeno za slučajeve posebnih parnica za naknadu štete. Pogrešna je tvrdnja tužitelja da bi sud bio vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa u slučaju "potrošač". Iz navoda tužbe da proizlazi zaključak da bi sporni ugovor bio i dalje na snazi, ali da to nije tako jer da je isti u cijelosti prestao i zamijenio ga je ugovor u eur. Teza tužitelja da bi bila nedopuštena i nepoštena primjena valutne klauzule izračena u CHF da je u potpunosti neutemeljena. Ona je u konkretnom ugovoru u skladu s važećom zakonskom regulativom što dovodi do zaključka da ugovor o kreditu između stranaka nije ništetan pravni posao. U konkretnom slučaju tužitelj da je prilikom sklapanja ugovora o kreditu mogao birati u koji će ugovorni odnos ući. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli da je poštena jer je jasna i ne postoji potreba da se tumači bilo kako drugačije od onoga kako je napisana i tako u ugovoru glasi. Ugovornom da je jasno i nesumljivo izražena volja ugovornih strana, pa ne postoji potreba za njegovim tumačenjem. Smatra da ova ugovorna obveza prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u kunama izračunava na temelju tečaja te valute u odnosu na CHF jasna, lako razumljiva i uočljiva, pa da ne podliježe tumačenju već se primjenjuje onako kako glasi. Poziva se na odredbu čl. 84 ZZP-a iz 2003. i čl. 99 ZZP iz 2007. Stranke u ugovoru da su jasno i nesumljivo izrazile svoju volju, potvrdile da su upoznate s općim uvjetima poslovanja tuženika i da pristaju na njihovu primjenu. Ugovor i dodatak ugovoru da je solemniziran, javnobilježnički akt svojom snagom da obvezuje strane kao i presuda i predstavlja istinu i nespornu među strankama. Potpuno da je netočan, neživotan i neutemeljen navod tužitelja da bi ugovor o kreditu bio nepošten ili da bi bilo koja klauzula bila nevaljana ili ništetna. Neosnovan da je tvrdnja tužitelja da nije znao i da nije bio informiran o promjeni tečaja valute CHF u odnosu na kunu jer je bio informiran kako u javnim glasovima od strane HNB te od strane zaposlenika tuženika, no donio je odluku unatoč navedenim objavama i drugim ponuđenim opcijama da sklopi upravo konkretni ugovor o kreditu. Da se ne može dokazivati da je volja ugovornih strana različita od onoga što je napisano u ispravama, jasno napisano, smatra da odluke Europskog suda C-26/13, C-118/17 nisu primjenjive u ovom slučaju. Smatra da je svaki sudionik obveznog odnosa, pa i tužitelj trebao uložiti dužnu pažnju u vidu dobrog domaćina za donošenje dobre odluke, pa i brinuti o svojim interesima više nego što bi drugi trebali. Kada se tumačilo da tužitelj nije imao saznanja o uvjetima ugovora o kredita došlo bi u situaciju da samo tuženik preuzima cjelokupnu odgovornost kako za postupanje, a tako i za postupanje potpuno poslovno sposobnog su-kontrahenta. Banka ovakvim odnosima je pružatelj usluga na slobodnom tržištu, a da za istaći da je tržište u ovim tipovima usluga slobodno i postoji niz usluga i proizvoda za odabir potrošaču, potrošač može odabrati onaj proizvod koji mu najviše odgovara. Netočno da bi tužitelj sporni kreditni proizvod prikazala kao povoljniji, pregovori da se vode za svaki pojedinačni ugovor, na način da se utvrdi kako mogućnost dobivanja kredita, a tako i opseg usluge koja se ugovara. Smatra tuženik da tužitelj pogrešno smatra odredbu čl. 22 ZOO navodeći da tuženi ugovaranjem valutne klauzule u CHF je došao do stjecanja nezakonite koristi. Ugovoru o kreditu u čl. 7 otplata je ugovorena na način da se uplaćuje 361 jednakih anuiteta. Anuiteti da su izraženi u CHF, a nema anuiteta izraženih u kunama, kao obveze tužitelja. Iznosi koji su navedeni u tužbenom zahtjevu da su potpuno proizvoljni i sporni kako u osnovi tako i u visini. Varijabilna kamatna stopa da nije ništava ni prema odredbama mjerodavnih propisa niti prema stavovima sudske prakse, a niti prema stavu HNB kao regulativnog tijela. Volja ugovornih strana da se kamatna stopa tijekom ugovora mijenja, ravno da je valjana i zakonodavna. Smatra tuženik da odredba nije neodrediva. Potpuno da je suprotno strana da se potražuje fiksna ugovorna kamata, dapače da bi to dovelo do potpune neravnoteže u odnosu stranaka. Poziva se na odredbu čl. 26 st. 3 ZOO-a , a kamatna stopa da se mijenja isključivo zakonskim okvirima i sukladno tržišnim kriterijima i elementima čije su oscilacije izvan nadzora tuženika. Od 1.1.2014. da su na snagu stupile odredbe o novim kriterijima promjene kamatne stope koje su detaljno zakonom određene i kojih se tuženik pridržavao. Prije stupanja na snagu zakona o kreditnim institucijama nije bila obveza osobnih obavijesti, te se smatralo da bi obavještavanjem putem sredstava javnog priopćavanja trebalo smatrati urednim. Smatra da niti iz jednog dokaza koji su dostavljeni ne proizlazi da bi kamata bila nepoštena i protuzakonito naplaćena, u konačnici da treba zaključiti da je sporazum o konverziji koji je sklopljen u skladu s Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju valjan i proizvoidi pravne učinke bez obzira na nepoštenost odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF i osnovnog ugovora o kreditu. Opreza radi prigovara se da bi tužitelj bio potrošač sukladno Zakonu o zaštiti potrošača. Također tuženik ističe i prigovor zastare u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev.

2.2. Tuženik se, a kako je gore detaljno obrazložio protivi tužbi i tužbenom zahtjevu i predlaže isti u cijelosti odbiti i to kako je tužba i tužbeni zahtjev neosnovan. Neosnovanost proizlazi iz naprijed navedenih obrazloženja te se još jednom zaključno ističe da je tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan jer:

- Postupkom konverzije i sklapanjem Dodatka ugovoru obuhvaćene su sve otplate (kamate i glavnica). Novim se ugovorom dotadašnji ugovor o kreditu u CHF u cijelosti mijenja u ugovor o kreditu u EUR na način kao da je i bio sklopljen u EUR (a ne u CHF) stoga ugovorne strane ne mogu na temelju prijašnjeg ugovora u CHF jedna od druge bilo što potraživati.

- se u konkretnom tužbenom zahtjevu, kako je isti postavljen, ne radi o parnici za naknadu štete te tužitelj nema pravnog niti zakonskog osnova pozivati se na pravna utvrđenja na koja se poziva iz predmeta P-1401/2012 Trgovačkog suda u Zagrebu, jer ovaj konkretni spor ne udovoljava zakonskim kriterijima iz čl.502c Zakona o parničnom postupku niti kriterijima iz Zakona o zaštiti potrošača i ne radi se više o kreditu u CHF koji je konverzijom prestao postojati;

- je valutna klauzula zakonom dopuštena i jasno određena pravna kategorija koja je utemeljena na kogentnoj normi te nikako ne može biti proglašena ništetnom kako to tužitelj pogrešno zaključuje, niti konkretni pravni posao može biti ništetan samo zbog toga što je ugovorena valutna klauzula, a niti može biti proglašena ništetnom neka od odredbi konkretnog ugovora zbog ugovaranja valutne klauzule;

- je volja ugovornih strana jasno i nesumnjivo određena govorom o kreditu i njegovim dodatkom te nema zakonske osnove da se ista tumači;

- je Ugovor o kreditu i Dodatak istom solemniziran kod javnog bilježnika te isti predstavlja javnu ispravu čiju istinitost nije dopušteno parničnim postupkom utvrđivati drugačije no kako glasi i kako u ispravi jasno i istinito stoji, jer je ista kao i presuda zakon među strankama;

- tužbeni zahtjev koji je postavljen, odnosi se na Ugovor o kreditu sa valutnom klauzulom, a iznosi koji su navedeni u petitu tužbenog zahtjeva su postavljeni u kunama, čime isti ne proizlaze iz navedenog ugovora o kreditu niti iz dodatka ugovoru i ovako postavljena tužba i tužbeni zahtjev je u cijelosti nepodoban za odlučivanje;

- je ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno, pa je očito kako odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije niti ne može biti ništetna;

- u konkretnom slučaju, volja ugovornih strana je bila ugovoriti promjenjivu kamatnu stopu i nije ostavljen prostor za primjenu drugačije kamatne stope (fiksne);

- je jasno ugovorena odredba kojom se banka, ovdje tuženik ovlašćuje da mijenja kamatnu stopu, a koja odredba nije sama po sebi nepoštena niti je kao takova valjani temelj za isticanje tužbenog zahtjeva predmetnog sadržaja, već se radi o valjanoj, zakonom dopuštenoj i odredivoj činidbi koja predstavlja pravu volju ugovornih stranaka koja je sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu postala potpuno određena i ne može nikako biti ništetna. Početna kamatna stopa nije ugovorena kao fiksna.

2.3. Prigovara se načinu utvrđivanja visine potraživanja kako je to predložio tužitelj.

Prigovara se izvođenju predloženog dokaza financijsko-knjigovodstvenom vještačenju kako je jer je sklapanjem dodatka ugovora o kreditu prestala obveza po osnovnom kreditu sporazumom stranaka u skladu sa čl.160 ZOO-a , došlo je do potpune restitucije i obuhvaćene su sve otplate učinjene do 30.9.2015 godine i na taj je dan prihvaćen transparentan obračuna koji je izračunat sukladno kogentnim zakonskim odredbama (čl.19 Zakona o potrošačkom kreditiranju- zakonom određena metodologija). Uz već istaknute prigovore zastare, prigovor promašene aktivne legitimacije u vidu činjenice je li tužitelj potrošač ističe se i opreza radi prigovor prijeboja, a sve kako nema osnova za isplatu. Slijedom svega iznesenog predlaže se odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja uz nalog tužitelju da tuženiku naknadi prouzročene parnične troškove sukladno odluci suda.

3. U podnesku od 21. travnja 2020. tuženik navodi da dopunjuje odgovor na tužbu i poziva se između ostalog i na odluku Vrhovnog suda RH u predmetu pod brojem Gos-1/19-36 rješenje od 4.3.2020. U podnesku od 22.srpnja 2020., tužitelj se očituje na odgovor na tužbu i osporava sve navode iz istog, u podnesku od 31.kolovoza 2020. tuženi se očituje na podnesak tužitelja i osporava njegove navode, tuženik se ponovno u podnesku od 17.veljače 2021. očituje na tužbu i poziva na novu odluku Vrhovnog suda RH Rev-18/18 od 26.5.2020., tuženi u podnesku od 27.8.2021. ukazuje na sudsku praksu i stajalište suda EU.

4. Tijekom postupka sud je donio rješenje o prekidu 25.svibnja 2021., te kasnije rješenje o nastavku postupka 12. srpnja 2022.

5. U podnesku od 17. listopada 2022. tuženik ustraje kod svih prigovora i prijedloga. U podnesku od 19.listopada 2022. tužitelj se očituje na podnesak tuženika i osporava sve njegove navode. U podnesku od 6.veljače 2023. tuženik se očituje na dosadašnji tijek postupka i poziva na najnovije odredbe suda Europske unije. U podnesku od 20.veljače 2023., tužitelj se očituje na navode tuženika i osporava iste te ujedno precizira tužbeni zahtjev na način da iskazuje u valuti EUR. U podnesku od 12. ožujka 2023., tuženik osporava navode tužitelja. U podnesku od 22.ožujka 2023. tužitelj predlaže zadaću vještaka. U podnesku od 1.lipnja 2023.tužitelj se protivi nadopuni zadaće vještaka i tome da bi isti izračunavao negativne mjesečne razlike. U podnesku od 17.srpnja 2023. tuženik ukazuje na zaključak sjednice građanskog odjela Županijskog suda u Varaždinu od 7.lipnja 2023. U podnesku od 18.rujna 2023. tužitelj precizira tužbeni zahtjev sukladno nalazu vještaka Tomislava Prpića, navodi da na isti nema primjedbi. U podnesku od 31.siječnja 2024. tuženik se protivi preciziranom tužbenom zahtjevu i bilo kakvom povećanju i proširenju istog, dostavlja adresu svjedoka, ističe prigovor zastare na iznose koji su utuženi 18.rujna 2023. i odbijanje istih, prigovara nalazu i mišljenju vještaka, smatrajući da je bio nepotreban u ovom postupku. Slaže se s tvrdnjom vještaka da je konverzija provedena u skladu s zakonom, ustvari protivi se i zadaći koja je određena vještaku, pa iz tog razloga i nalazu koji je temeljen na takvoj zadaći. U istom podnesku tuženik navodi da ističe prigovor radi prebijanja u odnosu na iznose kada je tečaj i kamata bila niža od one koju tužitelj fiksira, te u odnosu na iznos priznat konverzijom. Potražuje iznos u visini od 2.861,80 EUR s osnove preplate utvrđene čl. 5 Dodatka ugovora o kreditu, te iznos od 223,055 EUR kada je tečaj bio niži. U podnesku od 7.veljače 2024.tužitelj osporava navode tuženika, protivi se prigovoru prijeboja kao neosnovanom i u zastari. Napominje da je tuženik u odgovoru na tužbu postavio prigovor radi prebijanja koji nije bio određen, odnosno nije u njemu bila istaknuta tražbina koju stavlja u prijeboj, prvi puta da je kvantitativno određena nakon zaključenja prethodnog postupka, materijalni prigovor prijeboja da nije niti postavio. U podnesku od 8.ožujka 2024. tuženik ustraje kod svih prijedloga i prijedloga te ponovno ističe da je tužitelj restituiran u cijelosti u postupku konverzije. U podnesku od 29. svibnja 2025. tužitelj se očituje na očitovanje vještaka od 21. svibnja 2024., navodi da nema primjedbe i prihvaća ga u cijelosti. U podnesku od 18. lipnja 2024. tuženik ustraje kod prigovora na nalaz i osporava očitovanje vještaka, smatra da nije otklonio prigovore tuženika. U podnesku od 28. lipnja 2024. tužitelj se očituje na podnesak tuženika, osporava navode tuženika, smatra da su usmjereni samo na odugovlačenje postupka, te ističe da je iz nalaza vještaka razvidno da nije tužitelj obeštećen konverzijom. U podnesku od 25. studenog 2024. tuženik ponovno ponavlja svoje prigovore, predlaže da se pozove vještak i postavlja mu ponovno pitanja.

6. Tijekom postupka sud je proveo dokaze čitanjem Ugovora o kreditu broj 9011733657 od 28. srpnja 2006. (list 7-9 spisa), knjigovodstvene kartice na dan 7.siečnja 2019. za predmetni kredit (list 10 –22 spisa), pregleda uplate na dan 7.siječnja 2019. (list 23-24 spisa), otplatne tablice s prikazom efektivne kamatne stope na dan 28.srpnja 2006.(list 25-28 spisa), provedeno je financijsko vještačenje, te je pročitan nalaz i mišljenje vještaka Tomislava Prpića (list 555-575 spisa), saslušan je tužitelj (list 630 spisa), te svjedokinja IN (list 640 spisa), pročitano je očitovanje vještaka od 21. svibnja 2024. (list 650 spisa), saslušan je vještak Tomislav Prpić dip.oec. (list 682 spisa).

6.1. Sud nije provodio drug dokaze predložene po tuženiku, budući je smatrao da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno da donošenje zakonite odluke.

7. Nesporno je u ovom postupku da su stranke zaključile predmetni Ugovor o kreditu 28. srpnja 2006. za iznos od 94.625,62 CHF protuvrijednost u kunama po srednjem tečaju banke na dan korištenja (čl. 1), sa promjenjivom kamatnom stopom utvrđenom Odlukom o kamatnim stopama banke (čl. 4). Početna kamatna stopa je bila u visini od 4,35%, a u čl. 5 i 6 plaćanje kamatne stope također se vezuje za valutu CHF. Nesporno je i da je u čl. 7 ugovoreno vraćanje kredita uz valutnu klauzulu tj. da se povrat obveza iz ugovora obračunava po srednjem tečaju banke za CHF na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja. Nesporno je i da je tijekom trajanja razdoblja u kojem su se vraćali anuiteti kredita odlukama banke se mijenjala visina kamatne stope, kao i tečaj valute CHF spram valute HRK u odnosu na početni, u čl. 12. 9 korisnik kredita i založni dužnik su izjavili da su poznati s mnogim posljedicama anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuju da ih je banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF.

8. Sporna je, a u ovom postupku, tvrdnja tužitelja da su dijelovi odredbi čl. 1, 4, 5, 6, 7, 12 Ugovora ništetne, da li ima pravo na isplatu, da li je tražbina u zastari, da li je tužitelj potrošač. Preostala dostavljena financijska dokumentacija nije sporna i koristila se za financijsko vještačenje i izradu nalaza i mišljenja.

9. Tužitelj ŠN navodi da je predmetni ugovor o kreditu zaključen 2006. s namjerom kupnje prve nekretnine u kojoj je živio. U međuvremenu je prodao tu prvu nekretninu i kupio veću jer mu se povećala obitelj. On i obitelj u stanu koji su kupili 2006. živjeli su do cca 2016. Kada se interesirao za kredi obišao je dvije do tri banke, jer su bile različite visine kamatne stope, na kraju se odlučio za kredit kod tuženika i ispalo je da je kreditno sposoban za kredit u vrijednosti od 60.000,00 EUR, ali ne u valuti EUR nego u valuti CHF, obzirom na primanja. Rečeno mu je i da je ovaj kredit dobar, da je valuta CHF stabilna valuta i da se nije mijenjala zadnjih 15 godina. Sve to se odvijalo brzo i ništa se posebno nije objašnjavalo. Kod bilježnika je nešto na brzinu se prošlo odredbe ugovora i pogledalo se koliko treba plaćati. U početku su i anuiteti bili po 2.100,00 kn, a kasnije je naraslo na 3.800,00 kn, to je bio jedan kratki period u kojem je imao plaću oko 4.500,00 kn. Taj kredit je bio dignut na 30 godina. Dobio je za konverziju ponudu od banke i smatrao je da mu je to sa financijske strane spas. I dalje plaća ovaj kredit, s time što je u međuvremenu promijenio svoju banku i prešao u OTP. Osiguranje za ovaj prvotni kredit prebacio je na novi stan koji je kupio. Mislim da je gđa. IN sastavila kredit, odnosno s njom je razgovarao prvenstveno o ovom ugovoru, a misli da se spominjala i da je bila još jedna djelatnica banke uključena. Misli da nije mogao utjecati na neke odredbe ugovora jer mu je samo bilo ponuđeno kakav kredit može dobiti i sa kojim uvjetima, i to je mogao samo prihvatiti. Stan koji je kupio je koštao 60.000,00 EUR, a dobio je kredit misli u protuvrijednosti tog iznosa u švicarcima oko 94.000,00 CHF. Misli da je taj cijeli iznos prenesen prodavatelju. Nije nikada iznajmljivao ovaj prvi stan koji je kupio.

10. Svjedokinja IN, navodi da ona nije više zaposlenik tuženika od 30. lipnja 2023. 2006. radila je osobni bankar i slučajno se sjeća ovdje tužitelja jer je došao po preporuci jedne kolegice. U to vrijeme bila je u poslovnici na Vežici. Kad bi se radilo o stambenom kreditu postupak je bio puno detaljniji i opširniji nego za auto kredite. Za stambene kredite klijenti su više puta dolazili u poslovnicu i više se prikupljalo dokumentacije, te više razgovaralo. Koliko se sjeća u to vrijeme nije bilo kredita sa fiksnom kamatnom stopom već samo sa promjenjivom. NIje sigurna da li u vrijeme kada je sklopljen predmetni ugovor je postojao u ponudi bake i kredit u kunama. Ne može se sjetiti da li je ovdje tužitelj mogao dobiti i kredit u eurima. Ti krediti su imali višu kamatnu stopu nego krediti u CHF. U to vrijeme nisu objašnjavali klijentima kako dolazi do promjene kamatne stope, odnosno nisu znali metodologiju. Što se tiče ove valute CHF znala je reći klijentima da je ona valuta koja više oscilira u odnosu na euro. Klijenti su što se sjeća manje uzimali kredite u CHF za stambene namjene, a više za auto kredite. Nije posebno nagovarala klijente da uzmu kredite vezano za valutu CHF. U to vrijeme klijenti nisu mogli pregovarati oko uvjeta kredita. Davala je informacije o kreditu i odgovarala na pitanje sve do solemnizacije istog, a misli da je dala sve relevantne podatke o kojima je imala saznanja. Njena kolegica ŠNČ vrijeme uzimanja ovog kredita misli da nije niti radila u poslovnici na Vežici, misli da je bila bankarski službenik, a ne osobni bankar, a kasnije je postala koliko zna osobni bankar i možda je radila na sklapanju dodatka ovog ugovora. Misli da je već u mirovini. Ne može se konkretno sjetiti što je razgovarala sa tužiteljem o njegovom kreditu i uvjetima koje je on tada zadovoljavao, tj. da li je mogao dobiti kredit u eurima ili samo u CHF, ne sjeća se njegove kreditne sposobnosti. Ugovor koji je predan klijentu je tipski ugovor i oni ga preuzimaju iz njihovog sustava, u sustav unesu sve podatke o klijentu, nekretnini i nakon toga se samo prekontrolira.

11. Iskaze tužitelja i svjedokinje sud cijeni kao uvjerljive, logične i životne. Iz njih proizlazi da se nije pregovaralo između stranaka prilikom zaključenja ugovora o krediti i da tužitelj nije upozoravan na rizičnost predmetnog kredita, da nije dobio potrebne informacije o proizvodu koji kupuje.

12. Vrhovni sud RH u svojoj odluci br. Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019. izrazio je pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori, nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, obzirom da postoji temeljem čl. 502.c ZPP, a isto tako i čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14 i 110/15) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106 st. 1 ZZP/14, a slijedom toga i obveze primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Naime, ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnosti i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Samo ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac) onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru. Tuženik je paušalno osporavao da bi tužitelj bio potrošač.

13. Presudom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13–4 od 13. lipnja 2014. koja je donesena po žalbi izjavljenoj na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P–1401/12 od 4. srpnja 2013. u parnici tužitelja Udruge potrošač, protiv ovdje tužene banke i drugih radi zaštite kolektivnih interesa, utvrđeno je u točki 2 da su kamatne stope banke mijenjale bez ugovorenih parametara, s jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe. Istovremeno je sud u točki 1 izreke preinačio navedenu presudu Trgovačkog suda i odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su banke, među njima i tužena banka, u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese prava potrošača, kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koji je vezana glavnica CHF, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

13.1. Vrhovni sud je u svojoj odluci Revt–249/14 od 9. travnja 2015. odbio revizije tuženika od 1 – 7, a koje su izjavljene protiv presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž–7129/13–4 od 13. lipnja 2014. kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P–1401/12 od 4. srpnja 2013.

13.2. Odlukom broj U–III–2521/2015, U-III–2536/2015, U-III–2547/2015, U-III– 2565/2015, U-III–2603/2015, U-III–2604/2015, U-III–2605/2015 od 13. prosinca 2016. Ustavni sud RH je djelomično usvojio ustavnu tužbu tužitelja, te je ukinuo odluku VSRH broj Revt–249/14-2 od 9. travnja 2015. u dijelu u kojem je odbijena revizija tužitelja protiv presude VTSRH broj PžGž–7129/13 od 13. lipnja 2014., a kojim je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici „povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

13.3. Ponovno odlučujući o reviziji VSRH je rješenjem broj Revt-575/16–5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu VTSRH broj PžGž–7129/13 od 13. lipnja 2014. u dijelu koji se tiče zahtjeva za utvrđenje da su 1 do 7 tuženici povrijedili kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koji je vezana glavnica CHF.

13.4. VTSRH je donio novu presudu po posl.br. Pž–6632/2017–10 od 14. lipnja 2018. kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu TS u Zagrebu posl.br. P–1401/2012. od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koji je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu. Dakle, VTSRH je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih 8 tuženih banaka koristile nepoštene ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.

13.5. Vrhovni sud RH je po podnesenim revizijama donio odluku broj Rev– 2221/2018-11 od 3. rujna 2019., kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja VTS-a o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi.

13.6. Ishod parnice radi zaštite kolektivnih interesa omogućio je potrošačima da u individualnim restitucijskim sudskim parnicama kakva je i ova potražuju preplaćeno s osnove promjene kamatne stope, te s osnove valutne klauzule kod koje je zbog povećanja tečaja švicarskog franka došlo do povećanja mjesečnih iznosa anuiteta jer je plaćanje bilo vezano za valutu CHF.

13.7. Odredbom čl. 81 st. 2, 3 i 4 Zakona o zaštiti potrošača (NN 93/06; dalje ZPP/03) bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom čl. 84 ZZP/03 bilo je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Člankom 87 st. 1 ZZP/03 bilo je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a st. 2 da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako može opstati bez ništave odredbe.

13.8. Prema odredbi čl. 502.a st.1 ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koji se u sklopu svoje registrirane ili propisane određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja s obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502.c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1 ZPP-a da su u određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

13.9. Sukladno čl. 138 ZZP/03 presude u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sve ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

14. Šteta koju je tužitelj pretrpio postupanjem tužene se sastoji od uplaćenih iznosa po osnovi ništetne ugovorne odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli uz koji je vezana glavnica CHF, vraćanje iste, te povećanjem anuiteta kao posljedica povećanja tečaja CHF, kao i od uplaćenih iznosa po osnovi ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno zbog povećanja iste anuiteta.

15. Citiranim odredbama ZPP i ZZP/03 propisan je direktan učinak presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koja obvezuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu štete mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen iz tužbe iz čl. 502 st. 1 ZPP-a. S obzirom na sadržaj izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu koji se odnosi na tuženicu po stavu ovog suda zahtjev tužitelja je osnovan.

16. Utvrđeno je da se o predmetnom dijelu odredbi Ugovora nije pregovaralo. Očito se radilo o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru na sadržaj kojeg potrošač nije imao utjecaja.

16.1. Nije za ovaj postupak odlučan navod tuženika da je on tijekom trajanja perioda u kojem su se vraćali anuiteti odobrenog kredita slao obavijesti o promjeni kamatne stope i uskladio svoju Metodologiju utvrđivanja promjene kamatnih stopa sukladno ZKP-a, da je tužitelj dobio zaštitu zbog zakonske intervencije. To ne utječe na sadržaj spornih odredbi ugovora, a niti su se one promijenile na način da je njihov sadržaj bio odraz pregovora, odnosno da bi iz iste bilo razvidno koja se Metodologija promjene kamatnih stopa primjenjuje. Odredbe ugovora se uopće nisu tijekom cijelog razdoblja mijenjale. Ova predmetna odredba ugovora je nejasna i nerazumljiva. Iz odredbe o promjeni kamatnih stopa od kojih zavisi cijena proizvoda koji je "kupio" tužitelj se uopće ne može zaključiti kakva će biti cijena u narednom periodu, koji uvjeti i razlozi će utjecati na njenu promjenu, od kojih parametara će zavisiti njezina visina, zato je doveden tužitelj kao korisnik kredita u nezavidni položaj u odnosu na banku tj. tuženika, pa je ta odredba nepoštena. Jedina poznata vrijednost je početno ugovorena kamatna stopa. Iz ove odredbe proizlazi znatna neravnoteža u pravima i obvezama između stranaka u predmetnom ugovornom odnosu. Takva odredba je i nemoralna, jer dovodi tužitelja tj. korisnika kredita u poziciju u kojoj u potpunosti njegov dug ovisi o volji trgovca tj. ovdje tuženika, što je i suprotno općem načelu savjesnosti i poštenja. Uzimajući u obzir sve navedeno proizlazi da je odredba za koju sud smatra da je ništetna, ustvari nepoštena i prema odredbi čl. 81 Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), te kasnijeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09). Ona je bila podobna za procjenu da li je nepoštena, obzirom je utvrđeno da odredba o promjeni kamatne stope nije bila jasna, lako razumljiva i uočljiva. To što piše da je kamata promjenjiva, a koja riječ je kao takva jasna, razumljiva i uočljiva, ne znači da se iz same te riječi može zaključiti koja će biti visina kamatne stope odnosno dug tužitelja, tj. da to itekako utječe na cijenu proizvoda. Sporna odredba je ništetna i zbog odredbe čl. 50 Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO/91), obzirom da nije određena tj. ne sadrži ova odredba Ugovora podatak na temelju kojeg se može odrediti obveza tužitelja. Zbog te neodredivosti ne može se odrediti činidba tužitelja tj. visina anuiteta koju je on dužan platiti. Ne može se smatrati da je visina anuiteta odrediva ako ju može odrediti tuženik, a tužitelj ne. Nisu odredbe odredive ako su odredive samo za jednu stranu, tj. ako na temelju njih dužnu činidbu tužitelja može izračunati samo tuženik.

16.2. Ugovorna odredba kojim se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču je nerazumljiva, te nepoštena, pa prema tome ništetna jer je banka prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustila informirati korisnika kredita kao potrošača o važnim činjenicama koje se odnose na opći rizik vezan uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za Euro (jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema Euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a), o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja eurozone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Prosječnom potrošaču nije bio poznat rizik tečaja švicarskog franka, a on očito nije bio jednak kao svaki opći valutni rizik, već je bio veći iz razloga što je ugovoreno da se i ugovorna (promjenjiva) kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, stoga je nerazumljivost ugovornih odredbi kojima se glavnica veže za švicarski franak uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer je tužena za taj rizik znala, ali ga je prešutjela dok je ponudom najnižih kamata za kredite upravo u CHF tužena privlačila potrošače na sklapanje ugovora o kreditu upravo u CHF. Na neravnotežu u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem valutne klauzule na predmetni kredit upućuje činjenica da je neizvjestan iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, kao i cijena kredita budući da se kamata plaća u istoj valuti, a što su sve bitni elementi ugovora. Sve navedeno suprotno je načelu savjesnosti i poštenja kao osnovnom načelu obvezno pravnih odnosa.

17. Slijedom navedenog proizlazi da tužitelj osnovano traži utvrđenje dijela odredbi spornog ugovora, pobliže navedenih u točki 1. – 7. izreke, osim u točki 3. Naime, odredba čl. 1 nije ništetna, ona je bitni sastojak ugovora i kada bi ona bila ništetna, bio bi ništetan cijeli ugovor. Ova odredba je jasna i na temelju iste je tužitelj dobio točno određeni iznos koji mu je odobren i isplaćen u kunama, te iz ničeg ne proizlazi neizvjesnost.

17.1. Potražuje osnovano i isplatu temeljem plaćenog po osnovi ništetnih ugovornih odredbi u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli.

18. Tužitelj nije podnio zahtjev radi naknade štete, već potražuje isplatu iznosa koji je tuženik stekao zbog dijela ništetnih odredbi Ugovora. On ustvari tvrdi da je tuženik stekao novčane iznose bez valjane pravne osnove. U tom slučaju na njegovo potraživanje ima se primijeniti opći zastarni rok od pet godina, a ne trogodišnji na koji se poziva tuženik pri isticanju prigovora zastare. Zastara je počela teći od trenutka pravomoćnosti presude donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. U odnosu za zahtjev koji se odnosi na preplatu na temelju ništetne odredbe koja se odnosi na promjenjivost kamatne stope zastara je počela teći s danom 13. lipnja 2014. kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13, za dio zahtjeva koji se odnosi na stjecanje bez osnove na temelju ništetne odredbe o valuti zastara je počela teći od 14. lipnja 2018., kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17. Tužbu je tužitelj podnio 7.lipnja 2019., dakle nije protekao rok od pet godina tj. zastarni rok za stjecanje bez osnove kada se uzima u obzir datume kada su postale pravomoćne odluke iz kolektivnog spora. (Revd-1055/21-2 od 13.srpnja 2021.).

19. Kako je tuženik osporavao i visinu tužbenog zahtjeva provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije Tomislavu Prpiću, dipl.oec. Zadaća vještaka je bila da vještak izračuna preplatu s osnova promjene kamatnih stopa te preplatu s osnova tečajnih razlika (valutne klauzule) na način da isti u svom izračunu uzme u obzir kamatnu stopu koja je bila na snazi (ugovorena) na dan sklapanja Ugovora o kreditu broj 9011733657 i tečaj CHF-a na dan isplate kredita. (1 CHF = 4,672573 kn) te da vještak sačini izračun pozitivne preplate po svakom anuitetu izraženo u kunama, te da dobivene pojedinačne iznose i ukupan iznos konvertira u valutu eur, obzirom je u RH došlo do promjene nacionalne valute i to prema srednjem tečaju koji za 1 eur iznosi 7,53450. Nadalje, u svom nalazu dužan je iskazati preplatu koja predstavlja pozitivnu razliku koja je nastala uslijed izračuna plaćene kamate u odnosu na kamatu koju bi tužitelj bio u obvezi platiti primjenom ugovorne kamate, (vidljivu u ugovornom otplatnom planu) do 31. prosinca 2013. godine, te daljnju preplatu plaćene kamate od 1. siječnja 2014. godine do 30. rujna 2015. godine, primjenom zakonske kamate 3,23%. Navedenu razliku treba iskazati primjenom srednjeg tečaja kreditora na dan dospjele obveze. Potom vještak treba izračunati tečajnu razliku između svakog plaćenog anuiteta po srednjem tečaju kreditora na dana plaćanja i početnog anuiteta po tečaju na dan isplate CHF kredita, do 31. prosinca 2013. godine, odnosno primjenom zakonske kamate 3,23% od 01. siječnja 2014. godine do 30. rujna 2015. godine. Navedenu tečajnu razliku potrebno je umanjiti za već prikazanu razliku po preplaćenim kamatama po odgovarajućem datumu dospijeća/plaćanja. Zadaća vještaka je i da utvrdi razliku u EUR glavnici definiranoj od strane banke u postupku konverzije na dan 30. rujna 2015. godine prema srednjem tečaju HNB-a i stanju CHF glavnice prema realiziranoj otplati, na dan 30. rujna 2015. godine, a prema početnom tečaju CHF na dan isplate kredita.

19.1. U nalazu od 9.kolovoza 2023. vještak Tomislav Prpić navodi da nakon proučene dokumentacije, te izvršenih izračuna više uplaćenog na ime kamata i tečajnih razlika, te analize konverzije po kreditnoj partiji koja je predmet ove tužbe daje sljedeće mišljenje:

1. Pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, i zakonska kamata 3,23% nakon 31.12.2013 , tužitelj je preplatio na ime kamate iznos od 5.050,81 € / 38.055,14 kn.

2. Pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, i zakonska kamata 3,23% nakon 31.12.2013 , tužitelj je manje platio na ime kamate iznos od 32,68 € / 246,30 kn.

3. Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, primjenom redovno ugovorene kamatne stope u visini od 4,35 % godišnje do 31.12.2013. a od 01.01.2014.g. do konverzije primjenom zakonski utvrđene kamatne stope u visini od 3,23% godišnje, tužitelj je preplatio na ime tečajnih razlika iznos od 6.164,54 €/ 46.446,96 kn.

4. Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, primjenom redovno ugovorene kamatne stope u visini od 4,35 % godišnje do 31.12.2013. a od 01.01.2014.g. do konverzije primjenom zakonski utvrđene kamatne stope u visini od 3,23% godišnje, tužitelj je manje platio na ime tečajnih razlika iznos od 190,87 € / 1.438,05 kn.

5. Nepriznati iznos umanjena glavnice u provedenoj konverziji (razlika glavnice) na dan 30.09.2015. iznosi 3.760,68 € / 28.334,88 kn. Dakle, tuženik je za navedeni iznos manje umanjio glavnicu prilikom konverzije.

6. Tužitelj je sa svim svojim realiziranim uplatama premašio iznos koji je potreban da bi se namirile uplate prema simuliranome EUR kreditu, te tako utvrđena preplata iznosi 2.857,91 € / 21.532,94 kn na dan 30.09.2015.

a) Varijanta gdje se gledaju samo pozitivne razlike

- Nakon uzetih iznosa iz točke 1 i 3 u obračun, kao i nakon uračunavanja svih efekata konverzije (uključujući točke 5 i 6 mišljenja), pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, i zakonska kamata 3,23% nakon 31.12.2013, preostalo ukupno dospjelo potraživanje s danom 30.rujna.2015. iznosi 12.118,12 € / 91.304,04 kn i to :

- 5.050,81 € / 38.055,14 kn preplate po kamati na koje teku zatezne kamate od nastanka svakog pojedinog iznosa preplate do isplate,

- 6.164,54 € / 46.446,96 kn preplate po valuti na koje teku zatezne kamate od nastanka svakog pojedinog iznosa preplate do isplate i

- 902,77 €/6.801,94 kn preostale razlike glavnice na koje teku pripadajuće zatezne kamate od 01.10.2015 do isplate

b) Varijanta gdje se gledaju i pozitivne i negativne razlike

- Nakon uzetih iznosa iz točke 1, 2, 3 i 4 u obračun, kao i nakon uračunavanja svih efekata konverzije (uključujući točke 5 i 6 mišljenja), pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini

kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, i zakonska kamata 3,23% nakon 31.12.2013, preostalo ukupno dospjelo potraživanje s danom 30.rujna.2015. iznosi 11.894,57 € / 89.619,69 kn i to:

- 5.018,13 € / 37.808,84 kn preplate po kamati na koje teku zatezne kamate od nastanka svakog pojedinog iznosa preplate do isplate,

- 5.973,67 € / 45.008,91 kn preplate po valuti na koje teku zatezne kamate od nastanka svakog pojedinog iznosa preplate do isplate i

- 902,77 €/6.801,94 kn preostale razlike glavnice na koje teku pripadajuće zatezne kamate od 01.10.2015 do isplate.

19.2. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti, smatra da je sačinjen stručno i nepristrano. Vještaku je određena zadaća na način da je osnovica za izračun početna ugovorena kamatna stopa, te tečaj na dan korištenja kredita zbog razloga što su to jedino poznate vrijednosti za obje strane u predmetnom ugovoru. Takav izračun ne znači da su stranke ugovorile fiksnu kamatnu stopu i tečaj, a na što upire tuženik.

19.2. Vještak se u podnesku od 22. svibnja 2024. očitovao na primjedbe tuženika iznijete u podnesku od 31.siječnja 2024., te navodi da je iz navedenog podneska vidljivo da su sve primjedbe pravne prirode, pa i one koje se odnose na primijenjenu metodologiju (npr. vještak je primijenio kamatnu stopu kao da se radi o fiksnoj kamatnoj stopi). Primjedbe koje bi se ticale same konkretne matematike nisu vidljive u predmetnom podnesku. Kako je nalaz i mišljenje iznio sukladno traženome u zadaći koja je u cijelosti navedena na stranici 3 nalaza i mišljenja, a sve iznijete primjedbe bi zapravo značile da je trebao izlaziti iz okvira zadanih zadaćom, što ne može činiti. Ostaje pri svojem nalazu i mišljenju u potpunosti i ne ulazi u pravna tumačenja, a ukoliko sud smatra da je potrebno još nešto iskazati ili izračunati, isto će učiniti u eventualnoj nadopuni.

19.3. Vještak saslušan na ročištu održanom 13. ožujka 2025. navodi da prije svega ostaje u cijelosti kod nalaza i mišljenja, a što se tiče istaknutih prigovora od strane tuženika ističe da se oni u većinom odnose na pravna pitanja u koja ne može ulaziti. Što se tiče pitanja koja se tiču samog izračuna odnosno matematičkog dijela nalaza na njih se očitujem kako slijedi: S obzirom na pitanje vještaku je li u ovoj pravnoj stvari provedena konverzija sukladno ZIDZPK navodi da jest, a što se pitanja priznate pretplate tiče navodi da je uzeta u obzir, a kako je prikazano u točkama 6 i 7 mišljenja. Smatra da su sve druge pravna ili ponovljena ista pitanja samo drugačije formulirana.

20. Tužitelj je uredio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka, pa je valjalo prihvatiti njegove zahtjeve za isplatu iz točki 9. i 10. tužbenog zahtjeva. No neosnovna je njegova tražbina iz točke 11. tužbenog zahtjeva, gdje potražuje iznos od 902,77 EUR do kojeg je došao kada je od razlike glavice nastale prilikom konverzije u odnosu na glavnicu koja bi preostala da se nisu koristile ništene odredbe oduzeo iznos pretplate utvrđen pri konverziji. Ovo stoga što konverzija i izračun konverzije nije predmet niti ovog postupka, a niti je bio predmet kolektivne tužbe.

21. Neosnovano tuženik prigovara i tužbenom zahtjevu koji je uređen sukladno nalazu vještaka iz razloga što ističe da je time došlo do preinake tužbenog zahtjeva. Tužitelj je to pravo zadržao kod podnošenja tužbe, provesti vještačenje je bilo nužno budući je osporavao tuženi i visinu zahtjeva. Zastara je prekinuta u ovoj pravnoj stvari podnošenjem tužbe. Smatrati da je nakon vještačenja podnesen novi tužbeni zahtjev za koji teče zastara ispočetka bilo bi pretjerani formalizam, isto bi utjecalo na poštenost postupka i pravo na pristup sudu, bilo bi u suprotnosti s shvaćanjima iz Odluka Europskog suda za ljudska prava (npr. Odluka br. 32349/16 Š protiv RH, Odluka br. 32540/05 Vrbica protiv RH).

22. Nepravovremeno je tuženik izjavio prigovor radi prijeboja, pa je nedopušten. On ga je izjavio nakon zaključenja prethodnog postupka, dakle suprotno odredbi čl. 288.a st. 6 ZPP-a, pa je valjalo odlučiti kao u izreci. Naime, on je u odgovoru na tužbu istaknuo da ističe i opreza radi prigovor prijeboja, pa se ima smatrati da ga nije uopće istaknuo, jer zakon ne poznaje termin "opreza radi". Dakle, tuženik nije izjavio prigovor prijeboja, a da i jeste bio bi neosnovan kad bi bio izjavljen po tuženiku, iz razloga što Zakon o zaštiti potrošača smatra ugovorne odredbe ništetnim ukoliko idu na štetu potrošača, ali ne ukoliko takve odredbe idu u korist potrošača kakva je situacija u ovom slučaju. Tužitelj je isplatio tuženiku u utuženom razdoblju onaj iznos u kunama kojeg je tuženik od njega potraživao. Sukladno tome tuženik ne može tvrditi da mu tužitelj nije isplatio sve ono što je od njega potraživao. Stoga nema stjecanja bez osnove tužitelja, jer je svaki izračun anuiteta vršio tuženik, te je tužitelj temeljem takvih izračuna vršio plaćanja. Odredba čl. 232 st. 2 ZOO-a propisuje da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovaran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti, diskvalificira tuženika u zahtjevima za naknadu štete za koju tvrdi da je proizašla iz takvog ništetnog ugovora.

23. Tuženik je dužan platiti i zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana plaćanja u kojem je došlo do stjecanja bez osnove. Visina stope zatezne kamate sukladna je odredbi čl. 29 ZOO-a.

24. Zaključno treba kazati da sklapanjem Dodatka ugovora nije otklonjena posljedica ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu. Konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR-ima sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu izvršena je temeljem ZIDZPK-a, a radi se o aktu kojim se temeljem zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora te eventualno do danas sklopljenih dodataka i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, te postiže sporazum iz članka 19. c točka 6. ZIDZPK-a na način kako to nalaže zakon. Po ocjeni ovog suda tzv. konverzija, odnosno potpisivanje aneksa, dodatka ugovora o kreditu između stranaka nije od značaja za ovdje postavljeni tužbeni zahtjev budući da se niti odredbama ZIDZPK-a, a niti navedenim dodatkom, izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da su banke bez prethodnog pregovaranja s korisnicima kredita same, tj. nepošteno, mijenjale kamatne stope u ugovorima o kreditima s valutnom klauzulom u CHF. Glavni motiv i svrha navedenog zakona bila je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR-u. Aneksima ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz ovdje utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim.

25. Na temelju Direktive 93/13 te na temelju odluke Vrhovnog suda broj Rev- 2868/2018 tužitelj ima pravo na svoja potraživanja zbog ništetnih ugovornih odredaba, ali i po rješenju u oglednom postupku Vrhovnog suda broj Gos 1/2019 (str. 6/1) jer iako je konverzija valjana to ne utječe na pravo potrošača da potražuje preplaćene iznose zbog ništetnih odredaba, a utužena banka nije dokazala da je konverzijom izvršeno vraćanje preplaćenih anuiteta, s time da u oglednom sporu Vrhovni sud nije mogao zauzeti shvaćanje o osnovanosti kondemnatornog zahtjeva korisnika kredita nakon sklopljenog sporazuma o konverziji (str. 7/4), ali se pozvao i na presudu Europskog suda u predmetu broj C-118/17 I protiv Erste Bank HungaryZrt od 14. ožujka 2019. u kome je zauzeto pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača, dakle, morala se uspostaviti potpuna ravnoteža između stranka što ovdje nije slučaj jer konverzijom nisu izvršena vraćanja preplaćenih iznosa zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli CHF te ništetne ugovorne odredbe o promjeni kamatne stope odlukom banke. Sud EU presudom C-118/17 utvrdio je da se nakon zakonske intervencije mora utvrditi na nacionalnom sudu je li potrošač doveden u stanje kao da nikada nije ugovorio ništetne ugovorne odredbe, a ovdje je vještačenjem upravo utvrđeno da konverzijom taj učinak nije postignut, tj. da konverzijom nije uspostavljena ravnoteža u pravima i obvezama tužitelja i tuženika odnosno nije nadoknađena šteta koju je tužitelj pretrpio primjenom nepoštenih ugovornih odredaba, inače sama konverzija nije od značaja za tužbeni zahtjev kojim se traže preplaćene kamate i preplaćeni tečaj zbog ništetnosti valutne klauzule CHF i promjenjive kamatne stope. Dakle, kako je već zaključeno konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Iz odluke Europskog suda u predmetu broj C-19/20 proizlazi da sustav predviđen Direktivom 93/13 ne može spriječiti stranke ugovora da otklone nepoštenost odredbe koju on sadržava na način da je ugovorno izmjene, pod uvjetom da, s jedne strane, potrošačevo odricanje od pozivanja na nepoštenost proizlazi iz njegova slobodnog i informiranog pristanka i, s druge strane, nova odredba o izmjeni sama nije nepoštena, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri te da je u potpunosti udovoljeno ciljevima Direktive 93/13 kada se ponovno uspostavi pravna i činjenična situacija u kojoj bi se potrošač nalazio da nema nepoštene odredbe i ako su stranke sklapanjem dodatka uklonile nedostatak koji je utjecao na ugovor, pod uvjetom da je prilikom tog sklapanja taj potrošač bio svjestan neobvezujuće naravi te odredbe i posljedica koje iz nje proizlaze.

25.1. Iz provedenog postupka proizlazi da je konverzijom samo izvršeno ekonomsko izjednačavanje kredita s valutnom klauzulom u CHF i simuliranog kredita s valutnom klauzulom u euro (s ciljem da se olakša ostatak kredita potrošačima), a nije utvrđeno da bi utuženi iznosi bili uračunati prilikom određivanja visine obveze tužitelja kao korisnika kredita u EUR radi namirenja budućih obroka, nije došlo do izjednačavanja ugovornih strana u pravima i obvezama. Upravo iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka sačinjenog za potrebe ovog postupka, koji je prikazao razliku u glavnici nastalu po izračunu da se nisu koristile ništetne klauzule ugovora potvrđuje da doista konverzijom nije obeštećen tužitelj.

26. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 2 ZPP-a, obzirom na uspjeh tužitelja u ovom postupku, tj. da je uspio sa dijelom tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti u pretežitom dijelu zbog kojeg nije nastao poseban trošak, pa smatra sud da je s osnovom uspio 100%, a sa dijelom zahtjeva za isplatu da je uspio sa 92,55%, to znači da od postotka uspjeha tužitelja treba oduzeti postotak uspjeha tuženika (7,45%), pa je tuženik dužan platiti tužitelju trošak u visini od 92,55% (192,55/2=96,27, 7,45/2=3,72, 96,27-3,72=92,55). Tužitelj je zastupan po punomoćniku iz reda odvjetnika, a njegov je trošak sukladan Tarifi HOK-a. Odnosi se na sastav tužbe u iznosu od 200,00,00 EUR (Tbr. 7 toč. 1), zastupanje na šest ročišta u iznosu do 1.200,00 EUR (Tbr. 9 toč. 1), na sastav devet podneska (22. srpnja 2020. 200,00 EUR, 19. listopada 2022. 200,00 EUR, 20. veljače 2023. 200,00 EUR, 23. ožujka 2023. 200,00 EUR, 1. lipnja 2023. 200,00 EUR, 19. rujna 2023. 100,00 EUR, 7. veljače 2024. 100,00 EUR, 29. svibnja 2025. 100,00 EUR, 28. lipnja 2024. 100,00 EUR) u iznosu od 1.400,00 EUR (Tbr. 8 toč. 1 i 2), a ovi iznosi uvećani za PDV od 700,00 EUR. Tužitelj je imao trošak plaćanja predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 400,00 EUR, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 157,94 EUR, pa je dakle trošak tužitelja 4.057,94 EUR, a od tog iznosa mu je dužan platiti tuženik 3.755,62 EUR. Sa preostalim dijelom zatraženog troška tužitelja se odbija, jer je neosnovano visoko zatražen, a i sastav podneska od 31. listopada 2019. nije dužan snositi tuženik, jer je tužitelj mogao platiti sudsku pristojbu odmah pri podnošenju tužbe.

U Opatiji 28. travnja 2025.

S u d a c

Adriana Puž

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

Pun. tužitelja

Pun. tuženika

Po pravomoćnosti

pristojba za odgovor na tužbu i presudu