REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-716/2020-63

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nives Šimunović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice HF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], po punomoćniku Cvjetku Lupiju, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćniku Sanji Porobija, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija j.t.d. u Zagrebu, radi isplate, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 11. travnja 2025. godine, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice Predraga Ilića, odvjetnika i punomoćnika tuženika Borne Kusteca, odvjetnika, dana 28. travnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe o valutnoj klauzuli u CHF (švicarskim francima) sadržane u Ugovoru o namjenskom kreditu broj 3207279959/06, zaključenom dana 01.09.2006. godine između tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, OIB: 92963223473 i tužiteljice HF iz [adresa] (adresa u Ugovoru o namjenskom kreditu broj 3207279959/06, Zagreb, Gajnice 9), OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, OIB: 92963223473 isplatiti tužiteljici HF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ukupan iznos od 17.567,38 eura kako slijedi:

- na iznos od 21,50 eura počevši od dana 03.01.2008.g. do isplate,

- na iznos od 3,55 eura počevši od dana 15.11.2008.g. do isplate,

- na iznos od 37,22 eura počevši od dana 15.01.2009.g. do isplate,

- na iznos od 37,78 eura počevši od dana 15.02.2009.g. do isplate

- na iznos od 19,80 eura počevši od dana 15.03.2009.g. do isplate,

- na iznos od 23,93 eura počevši od dana 15.04.2009.g. do isplate,

- na iznos od 24,75 eura počevši od dana 15.05.2009.g. do isplate,

- na iznos od 17,65 eura počevši od dana 15.06.2009.g. do isplate,

- na iznos od 18,89 eura počevši od dana 15.07.2009.g. do isplate,

- na iznos od 13,26 eura počevši od dana 15.08.2009.g. do isplate,

- na iznos od 20,95 eura počevši od dana 15.09.2009.g. do isplate,

- na iznos od 12,41 eura počevši od dana 15.10.2009.g. do isplate,

- na iznos od 17,93 eura počevši od dana 15.11.2009.g. do isplate,

- na iznos od 17,05 eura počevši od dana 15.12.2009.g. do isplate,

- na iznos od 31,94 eura počevši od dana 15.01.2010.g. do isplate,

- na iznos od 41,50 eura počevši od dana 15.02.2010.g. do isplate,

- na iznos od 39,43 eura počevši od dana 15.03.2010.g. do isplate,

- na iznos od 48,93 eura počevši od dana 15.04.2010.g. do isplate,

- na iznos od 66,34 eura počevši od dana 15.05.2010.g. do isplate,

- na iznos od 69,40 eura počevši od dana 15.06.2010.g. do isplate,

- na iznos od 89,67 eura počevši od dana 15.07.2010.g. do isplate,

- na iznos od 88,99 eura počevši od dana 15.08.2010.g. do isplate,

- na iznos od 131,01 eura počevši od dana 15.09.2010.g. do isplate,

- na iznos od 106,53 eura počevši od dana 15.10.2010.g. do isplate,

- na iznos od 112,19 eura počevši od dana 15.11.2010.g. do isplate,

- na iznos od 136,01 eura počevši od dana 15.12.2010.g. do isplate,

- na iznos od 138,33 eura počevši od dana 15.01.2011.g. do isplate,

- na iznos od 129,06 eura počevši od dana 15.02.2011.g. do isplate,

- na iznos od 134,68 eura počevši od dana 15.03.2011.g. do isplate,

- na iznos od 134,97 eura počevši od dana 15.04.2011.g. do isplate,

- na iznos od 152,09 eura počevši od dana 15.05.2011.g. do isplate,

- na iznos od 188,48 eura počevši od dana 15.06.2011.g. do isplate,

- na iznos od 227,83 eura počevši od dana 15.07.2011.g. do isplate,

- na iznos od 272,62 eura počevši od dana 15.08.2011.g. do isplate,

- na iznos od 201,90 eura počevši od dana 15.09.2011.g. do isplate,

- na iznos od 178,10 eura počevši od dana 15.10.2011.g. do isplate,

- na iznos od 179,69 eura počevši od dana 15.11.2011.g. do isplate,

- na iznos od 182,98 eura počevši od dana 15.12.2011.g. do isplate,

- na iznos od 203,51 eura počevši od dana 15.01.2012.g. do isplate,

- na iznos od 209,68 eura počevši od dana 15.02.2012.g. do isplate,

- na iznos od 202,95 eura počevši od dana 15.03.2012.g. do isplate,

- na iznos od 9.007,09 eura počevši od dana 28.03.2012.g. do isplate,

- na iznos od 201,93 eura počevši od dana 15.04.2012.g.do isplate,

- na iznos od 205,35 eura počevši od dana 15.05.2012.g. do isplate,

- na iznos od 211,27 eura počevši od dana 15.06.2012.g. do isplate,

- na iznos od 203,88 eura počevši od dana 15.07.2012.g. do isplate,

- na iznos od 201,84 eura počevši od dana 15.08.2012.g. do isplate,

- na iznos od 183,71 eura počevši od dana 15.09.2012.g. do isplate,

- na iznos od 199,34 eura počevši od dana 15.10.2012.g. do isplate,

- na iznos od 206,62 eura počevši od dana 15.11.2012.g. do isplate,

- na iznos od 824,20 eura počevši od dana 20.11.2012.g. do isplate,

- na iznos od 201,78 eura počevši od dana 15.12.2012.g. do isplate,

- na iznos od 191,29 eura počevši od dana 15.01.2013.g. do isplate,

- na iznos od 189,35 eura počevši od dana 15.02.2013.g. do isplate,

- na iznos od 187,33 eura počevši od dana 15.03.2013.g. do isplate,

- na iznos od 1.366,71 eura počevši od dana 28. ožujka 2013. g. do isplate, sve po stopi koja se za razdoblje od 03.01.2008.g. do 31.07.2015. g. obračunava sukladno čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, za razdoblje od 01.08.2015. g. do 31.12.2022.g. u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01.01.2023.g. do 29.12.2023.g. u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena isplate, a za razdoblje od 30.12.2023. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 nadoknaditi tužiteljici HF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prouzročeni parnični trošak u iznosu od 11.964,37 eura, sa zateznom kamatom tekućom od 28. travnja 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je temelju Ugovora o namjenskom kreditu sklopljenog s tuženikom 01. rujna 2006. godine, tužiteljica koristila kredit od 103.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama, uz valutnu klauzulu vezanu za valutu CHF. Tužiteljica navodi da su predmetnim ugovorom povrijeđena njezina prava kao potrošača, jer je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe i to prije svega odredbu koja se odnosi na valutu CHF uz koju je vezana glavnica. Navodi se da je tuženik primijenio nepoštenu poslovnu praksu i doveo tužiteljicu kao nestručnu osobu u neravnopravan položaj, jer nije mogla utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora. Poziva se na pravomoćnu i ovršnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine, kojom je utvrđeno da su poslovne banke, među kojima je i tuženik povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući s njima ugovore o kreditima u kojima su koristili ništetne i nepoštene ugovorne odredbe i to tako da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica, CHF, a da prethodno nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima potrebnim za donošenje valjanje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Tužiteljica navodi da je pretrpjela značajnu razliku u tečaju, poziva se na čl. 323. Zakona o obveznim odnosima i predlaže da joj tuženik isplati iznos preplate koju će precizirati nakon što tuženik dostavi potrebne podatke.

2. U podnesku od dana 03. ožujka 2025.g. (list 245 - 246 spisa), tužiteljica je precizirala tužbeni zahtjev tako da potražuje od tuženika isplatu ukupnog iznosa od 17.567,38 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od plateža svakog pojedinog iznosa do konačne isplate, te uz naknadu parničnog troška, sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

3. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, navodeći da tužitelj nije dostavio ni jedna dokaz o tome da je otplaćivao kredit. Osim toga, ističe prigovor zastare, navodeći da kod stjecanja bez osnove zastarni rok počinje teći od trenutka kada se imovina stjecatelja povećala, a ističe protekom roka od pet godina od dana svake pojedine uplate, te da kolektivna tužba na koju se tuženik poziva nije prekinula zastaru za tražbinu konkretnog tužitelja, jer da tužitelj nije bio stranka kolektivnog postupka. U pogledu valutne klauzule, tuženik navodi da je tužitelj bio upoznat s valutnim rizikom i da je to jasno navedeno u ugovoru, a uz to naglašava da tuženik nije znao niti mogao/morao znati za rast tečaja CHF. Tuženik navodi da su njegovi zaposlenici prilikom zaključenja ugovora pružili tužitelju sve potrebne informacije. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev i naknaditi tuženiku parnični trošak.

4. Tijekom cjelokupnog postupka provedeni su dokazi pregledom Ugovora o kreditu, otplatnog plana, obavijesti o promjeni kamatne stope, specifikacije uplata, financijskim vještačenjem po vještaku Goranu Marijanoviću dipl. oec., te saslušanjem tužiteljice osobno kao parnične stranke.

5. Nakon provedenih dokaza i ocijene istih, sud nalazi da je precizirani tužbeni zahtjev osnovan.

6. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor dana 01. rujna 2006. godine zaključili Ugovor o kreditu, kojim je kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužiteljici kao korisniku kredita iznos od 103.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, na rok otplate od 12 godina.

7. Nije sporno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, koja je na dan sklapanja ugovora bila 4,90 % godišnje, te da je tijekom otplate kredita, tuženik mijenjao tj. povisivao kamatnu stopu iznad one koja je bila na dan sklapanja ugovora, dakle iznad početno ugovorene stope. Također nije sporno da je tijekom otplate kredita došlo do promjene tečaja valute CHF, te da su obje spomenute promjene dovele do povećanja anuiteta koje je tužitelj otplaćivao.

8. Sporno je pitanje zastare, pitanje aktivne legitimacije tužiteljice i pitanje svojstva potrošača na strani tužiteljice. Nadalje, sporno je pitanje ništetnosti dijela ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, pitanje izravne primjene utvrđenja iz parnice Potrošač na ovaj slučaj, te osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

9. Tuženik osporava da se odluke donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa (u postupku vođenom na Trgovačkom sudu u Zagrebu i povodom žalbe na Visokom trgovačkom sudu RH), mogu koristiti u ovom postupku i da se odnose na predmetni ugovor o kreditu. Navodi da tužiteljice nije bila stranka u tom postupku.

10. U vezi tog tuženikovog navoda, treba naglasiti da je u postupku povodom kolektivne tužbe pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je vođen pod poslovnim brojem P-1401/12, te povodom žalbe pred Visokim trgovačkim sudom RH poslovni broj Pž-6632/17 (II. stupanjska presuda donesena 14. lipnja 2018.g.), utvrđeno je da je i Zagrebačka banka d.d. (uz ostale banke koje su bile tuženici u tom postupku), povrijedila kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita, tako da je u ugovorima o kreditu (sklopljenim u razdoblju od 2003. g. do 31. prosinca 2008. g.), koristila nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.

11. Ovo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud RH u presudi poslovni broj Revt-2221/18, od 03. rujna 2019. g.

12. Za naglasiti je da čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, propisuje da takva presuda obvezuje ostale sudove u postupcima koje potrošači osobno pokrenu radi restitucije koju traže zbog postupanja tuženika.

13. Osim toga, odredba čl. 502. c Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP-a), propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a), da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju, sud je vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

14. Ovdje se radi upravo o takvom slučaju, jer se tužiteljica poziva na parnicu koja se povodom kolektivne tužbe vodila pred Trgovačkim sudom u Zagrebu i pred Visokim trgovačkim sudom RH (poslovni broj Pž- 6632/17).

15. U spomenutom postupku povodom kolektivne tužbe, koji predstavlja prethodno pitanje za ovaj spor, utvrđeno je da nije bilo pojedinačnog pregovaranja sa potrošačima o rizicima koje nosi ugovaranje u valuti CHF, niti im je spomenuta vjerojatnost skorašnjeg rasta valute CHF.

16. Kako je tuženik prigovorio da tužiteljica nije dokazala status potrošača, i aktivnu legitimaciju, sud je proveo dokaz saslušanjem tužiteljice. Na ročištu dana 25. listopada 2024. godine, tužiteljica je navela da je 2006. godine zaključila s tuženikom ugovor o kreditu i da je namjena kredita bila kupnja stana u kojem još uvijek stanuje. Naglasila je da joj je taj stan služio (i danas služi) isključivo za stanovanje, a nikada nije služio ni za kakvu poslovnu niti profesionalnu djelatnosti. Izjavila je da nikada nije imala u vlasništvu obrt niti trgovačko društvo. Tužiteljica je navela da cijeli život ima tekući račun kod tuženika, pa je u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu razgovarala s osobnom bankaricom s kojom je prethodno dugo surađivala, te joj je upravo ona preporučila kredit u valuti CHF. Tvrdi da je bankarica nije upozorila na rizik sklapanja ugovora o kreditu u valuti CHF, a da ona nije znala značenje pojma valutna klauzula niti je znala da anuiteti mogu varirati ovisno o tečaju valute CHF u odnosu na kunu. Navela je da je diplomirala na Filozofskom fakultetu i cijeli život radila u kulturi, te da nije upoznata s pitanjima financijske naravi. Navela je da su joj tijekom otplate kredita značajno porasli anuiteti, te pojašnjava da je u to vrijeme radila u austrijskom veleposlanstvu i da su primali plaću redovito svakog petnaestog u mjesecu. S obzirom na to, bankarica joj je preporučila da otplaćuje kredit putem trajnog naloga , što je doista i ugovorila, tako da joj se uzimalo od plaće svakog mjeseca u visini anuiteta i to svakog petnaestog u mjesecu, jer da plaća nikad nije kasnila, već je oko vikenda i praznika plaća stizala dan - dva ranije. Odgovarajući na upite punomoćnika tuženika, tužiteljica je izjavila da nije pročitala ugovor prije potpisivanja, da je mislila da su joj jasne ugovorne odredbe i da joj nije ponuđena druga vrsta kredita.

17. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice koji je djelovao iskreno i uvjerljivo, te se podudara sa podacima koji se nalaze u pisanoj dokumentaciji.

18. Utvrđeno je da je tužiteljica u svojstvu potrošača zaključila Ugovor o kreditu radi kupnje stana koju je koristila i još uvijek koristi isključivo za stanovanje, a ne za obavljanje bilo kakve poslovne djelatnosti. Osim toga, utvrđeno je da je upravo tužiteljica otplaćivala predmetni kredit putem trajnog naloga koji je ugovorila i kojim joj se svakog mjeseca ustezao iznos u visini iznosa anuiteta i to svakog 15 - tog u mjesecu, kojeg dana je redovito stizala plaća. Prema tome, tužiteljica je u ovom postupku aktivno legitimirana, jer je imala svojstvo potrošača i jer je svojim sredstvima otplaćivala kredit. Nadalje je utvrđeno da tužiteljica od strane zaposlenika banke nije bila upozorena na rizike zaključenja ugovora o kreditu u valuti CHF, te da nije bila o tome informirana, već joj je upravo osobna bankarica preporučila da uzme kredit u valuti CHF.

19. Utvrđeno je da su ugovorne odredbe, u dijelu u kojem se govori o iznosu kredita koji je vezan uz valutu CHF, uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, pa je time narušeno temeljno načelo obveznog prava

- načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu. Radi se o odredbama koje su nepoštene, te ništetne u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu.

20. Naime, već spomenutom presudom Visokog trgovačkog suda RH, poslovni broj Pž - 6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, utvrđeno je da je u ugovorima o kreditima zaključenim u vremenskom razdoblju od 01. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008.g. korištena valutna klauzula koja predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu, jer su banke znale za rizik koji nosi CHF, ali o tome nisu obavijestile potrošače, pa nisu postupile moralno, savjesno niti pošteno. Ugovorne odredbe kojima je vezana glavnica iz ugovora o kreditu za valutu CHF, bile su uočljive i jasne, međutim, nisu bile razumljive, te je na taj način stvorena znatna neravnoteža između prava i obveza ugovornih stranaka na štetu potrošača, pa se radi o nepoštenim i ništetnim ugovornim odredbama.

21. Ovakav stav zauzet je i od strane Vrhovnog suda RH u presudi poslovni broj Rev-2221/18 od 03. rujna 2019. god.

22. Dakle, u pogledu utvrđenja ništetnosti dijelova ugovornih odredbi koje se odnose na valutnu klauzule u CHF i preplatu s tog osnova, primjenjuje se odredba čl. 502. c ZPP-a.

23. Naime, svrha valutne klauzule je da vjerovnicima zaštiti vrijednost novca, tj. da vjerovnici u domaćoj valuti dobiju upravo onaj novčani iznos koji im dužnici duguju. Ali zbog „divljanja“ tečaja CHF, tuženik je primao extra profite, odnosno mnogo veće novčane iznose od ugovorenih, pa se samim tim izgubila svrha valutne klauzule.

24. S obzirom na navedeno, kako se radi o djelomično ništetnim ugovornim odredbama koje se odnose na vezanost glavnice uz valutu CHF, svaka strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila temeljem takve odredbe, (čl. 323. ZOO-a), prema pravilima stjecanja bez osnove.

25. Utvrđeno je, stoga, da je tužiteljica preplatila predmetni kredit s osnove vezanosti kredita uz valutnu klauzulu CHF, čiji tečaj se tijekom otplate kredita značajno mijenjao na štetu potrošača.

26. Radi utvrđivanja visine preplaćenog iznosa, provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Goranu Marijanoviću dipl. oec., koji je u svom nalazu i mišljenju utvrdio da po predmetnom kreditu sukladno sastavljenom otplatnom planu sa promjenjivom kamatnom stopom, preplaćeni iznos anuiteta temeljem valutne klauzule iznosi ukupno 133.509,50 HRK.

27. Tužiteljica je u cijelosti prihvatila nalaz i mišljenje vještaka, dok je tuženik prigovorio nalazu vještaka u podnesku od 04. travnja 2021. g. u kojem je istaknuo da je predmet ove tužbe samo razlika tečaja, a ne i razlika kamate, pa prigovora nalazu vještaka jer da je u izračun uzeo i ono što je više plaćeno po osnovi promjenjive kamatne stope. Osim toga, tuženik je istaknuo i prigovor dvostruke litispendencije, jer da u preciziranom tužbenom zahtjevu tužiteljica potražuje (opet) i više plaćeno po osnovi promjenjive kamatne stope, a da tužiteljica već vodi postupak protiv tuženika u odnosu na razliku s osnova promjenjive kamatne stope pod poslovnim brojem P- 9221/19. U istom podnesku tuženik se usprotivio preinaci tužbe, a u slučaju da sud dopusti preinaku, istaknuo prigovor zastare preinačenog dijela. Protivio se i zatraženim kamatama, za koje tvrdi da ne mogu teći prije dana podnošenja tužbe.

28. Uz navedeno, u podnesku od 07. rujna 2022. godine tuženik je naveo da je tužitelj trebao uzeti u obzir i tzv. negativne razlike, odnosno razdoblja kada je tužitelj platio manje u odnosu na početni otplatni plan, a koje je vještak izračunao u svom nalazu i mišljenju, ali ih tužitelj nije uzeo u obzir prilikom preinake tužbe po nalazu i mišljenju vještaka.

29. Vještak Goran Marijanović dipl. oec. očitovao se pisanim putem dana 08. travnja 2024. godine (list 186 - 187 spisa), te je naveo da je postupio temeljem zahtjeva suda, te izračunao razliku između iznosa koje je tužiteljica uplatila i iznosa koji je trebala plaćati po ugovorenom tečaju CHF-a na dan isplate kredita. Naveo je da je pregledom svih uplata korisnika kredita utvrdio da je ukupno plaćeno 745.627,63 HRK. Temeljem usporedbe obračunatih i plaćenih anuiteta od strane banke (uplate korisnika kredita u HRK evidentirane u poslovnim knjigama banke) i obračunatih anuiteta definiranih od strane banke svedenih u HRK po tečaju na datum isplate kredita korisniku kredita, vještak je utvrdio da je korisnik kredita ukupno preplatio iznos od 133.509,50 HRK.

30. Na ročištu dana 25. listopada 2024. godine (list 205 - 208 spisa) vještak se očitovao usmenim putem, te je naveo da je vještačenje učinjeno prema zadatku suda i da je prilikom izračuna koristio tečaj na dan dospijeća predmetne obveze, te je moguće da eventualna razlika bude veća ili manja. Naveo je da su u nalazu prikazane i tzv. negativne razlike i da, ako sud ne bi uzeo u obzir i tzv. negativne razlike, da bi trebalo uzeti u obzir samo iznose iz stupca 11 sa pozitivnim predznakom.

31. Prihvativši prigovor tuženika, sud je pozvao vještaka da izračuna preplatu uzevši u obzir dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta, od strane tužiteljice, a ne dan dospijeća. Stoga je vještak dana 18. prosinca 2024. godine izradio još jednu dopunu nalaza i mišljenja, u kojoj je izračunao preplatu s osnova razlike između tečaja CHF na dan isplate kredita i tečaja na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta. Pregledom svih uplata tužiteljice od 01. listopada 2006. godine do 28. ožujka 2013. godine, vještak je utvrdio da je ukupno uplaćeno 745.627,63 HRK. Temeljem usporedbe obračunatih i plaćenih anuiteta i obračunatih anuiteta definiranih od strane banke svedenih u HRK po tečaju na datum isplate kredita tužiteljici, vještak je utvrdio razliku s osnova valutne klauzule, odnosno utvrdio je da je tužiteljica preplatila iznos od 127.540,14 HRK, što preračunato po fiksnom tečaju na dan konverzije iznosi 16.927,49 eura.

32. U pogledu tuženikovih prigovora navodi se slijedeće:

- nije osnovan prigovor tuženika da treba uračunati i tzv. negativnu razliku, odnosno razdoblja. Naime, tijekom razdoblja kada je tužiteljica plaćala nešto niže anuitete radi nižeg tečaja CHF, nije došlo do prijelaza imovine tuženika na tužiteljicu, pa da bi tuženik imao pravo tražiti od tužiteljice isplatu radi stjecanja bez osnove. Osim toga, tuženik nije postavio određeni prigovor radi prijeboja niti protutužbeni zahtjev, a tek bi u tom slučaju sud bio dužan o takvom prigovoru/zahtjevu odlučiti. Nadalje, da je u ovom postupku tuženik i postavio prigovor radi prijeboja ili protutužbeni zahtjev, bio bi u zastari, jer tuženik nije potrošač, pa se na njega ne primjenjuju utvrđenja iz postupka povodom kolektivne tužbe potrošača Trgovačkog suda u Zagrebu i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (poslovni broj P- 1407/12 i Pž-6632/17). Stoga, podnošenje kolektivne tužbe potrošača ne bi prekinulo tijek zastare u odnosu na takvo moguće tuženikovo potraživanje (koje tuženik u ovom postupku ni nije postavio).

33. U pogledu tuženikovog prigovora da se protivi preinaci tužbe, te da ističe prigovor zastare svih preinačenih zahtjeva, navodi se da je na drugoj sjednice Građanskog dojela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj dana 27. svibnja 2024. godine, zauzeto pravno shvaćanje da se u slučaju preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka), zastara prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno da do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

34. U ovom slučaju, preinaka učinjena povećanjem tužbenog zahtjeva j dopuštena, jer tužiteljica prije financijskog vještačenja nije mogla sa sigurnošću i točno postaviti tužbeni zahtjev, pa je preinaka dopuštena temeljem čl. 190. Zakona o parničnom postupku, a sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH, zastara je prekinuta već podnošenjem tužbe u ovom postupku.

35. Nije točan navod tuženika da je u postupku kolektivne zaštite, pravna zaštita pružena samo na općenitoj tj. apstraktnoj razini, neovisno o tome jesu li povrijeđena prava pojedinih članova grupacije, koji traže zaštitu. Naime, sudska praksa je već zauzela stav o takvim prigovorima, naglašavajući da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. Zakon o zaštiti potrošača, u smislu postojanja povrede iz čl. 106.1. toga zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, o čemu se radi u ovom slučaju.

36. Tuženikov prigovor zastare koji se odnosi na potraživanja istaknuta u tužbenom zahtjevu, nije osnovan jer zastarni rok od 5 godina propisan odredbom čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO/05), teče od dana pravomoćnosti presude donesene pred Visokim trgovačkim sudom RH poslovni broj Pž-6632/17 odnosno od dana 14. lipnja 2018. godine, kojom je utvrđeno da se radi o nepoštenoj i ništetnoj ugovornoj odredbi. Kako je predmetna tužba podnesena dana 10. veljače 2020.g., to proizlazi da je tužba podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka.

37. S obzirom na izloženo, prihvaćen je u cijelosti tužbeni zahtjev koji je preciziran prema nalazu financijskog vještaka, odnosno dopuni nalaza i mišljenja, dakle u podnesku od dana 07. ožujka 2025. godine, te je utvrđeno da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu, te je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici temeljem preplate radi promjene tečaja CHF, ukupan iznos od 17.567,38 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

38. Kamatna stopa teče dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5%-tnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, od 01. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa je Europska središnja banka primjenjiva na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

39. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, a sastoji se od troška zastupanja tužiteljice po punomoćniku - odvjetniku. Troškovi su obračunati po važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, po kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 eura.

40. Troškovi tužiteljice obuhvaćaju: sastav tužbe – 250 bodova, sastav podneska od 24. lipnja 2020.g. - 250 bodova, pristup na ročište dana 16. veljače 2021. g. – 250 bodova, sastav podneska od dana 07. prosinca 2021.g. - 250 bodova, sastav podneska od 04. lipnja 2022.g. - 250 bodova, sastav podneska od 04. travnja 2023.g. - 250 bodova, zastupanje na ročištu dana 09. svibnja 2023.g. - 250 bodova, sastav podneska od 14. lipnja 2023. g. - 250 bodova, pristup na ročište 27. rujna 2023.g. - 250 bodova, sastav podneska od 28. rujna 2023. g. - 250 bodova, sastav podneska od 09. travnja 2024.g. - 250 bodova, pristup na ročište 25. listopada 2024.g. - 250 bodova, sastav podneska od 19. prosinca 2024.g. - 250 bodova, sastav podneska od 07. ožujka 2025.g. - 250 bodova, sastav podneska od 14. ožujka 2025.g. - 250 bodova, sastav podneska od 17. ožujka 2025.g. - 250 bodova, pristup na ročište 14. ožujka 2025.g. - 250 bodova i pristup na ročište 11. travnja 2025.g. - 250 bodova, što je ukupno 4500 bodova, odnosno 9.000,00 eura. Dosuđen je PDV u iznosu od 2.250,00 eura, trošak financijskog vještačenja u iznosu od 199,08 eura i trošak dopune vještačenja u iznosu od 70,00 eura, sudska pristojba na tužbu u iznosu od 223,64 eura i pristojba na presudu u iznosu od 221,65 eura, pa sveukupan parnični trošak koji je tuženik dužan naknaditi tužitelju iznosi 11.964,37 eura.

41. Dosuđene su kamate na parnični trošak koje teku od presuđenja tj. od 28. travnja 2025. godine do isplate, jer se radi o dospjelom potraživanju sukladno čl. 151. st. 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa je Europska središnja banka primjenjiva na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

42. Slijedom izloženog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, dana 28. travnja 2025. godine

Sutkinja

Nives Šimunović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od objave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 4 istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužiteljici po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku