REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Turinina 3, Novi Zagreb

P Ob-219/2023 - 78

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu tog suda Ines Golešić-Plašić, u pravnoj stvari 1. tužitelja ZM, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja mlt. FM, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], 2. tužitelj zastupan po majci i zakonskoj zastupnici ZM, a ista po punomoćniku Dejanu Pavloviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika GM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], s boravištem u [adresa], 85598 Z, [adresa], zastupanog po punomoćniku Stjepanu Babiću, odvjetniku iz Zagreba, radi spora o roditeljskoj skrbi, s kojim roditeljem će dijete stanovati i uzdržavanja, nakon održane usmene, glavne i tajne rasprave zaključene dana 17. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika Nenada Đukića, odvjetnika iz Zagreba, a u odsutnosti uredno pozvanog posebnog skrbnika 2. tužitelja mlt. FM, i to ZMJ, dipl. pravnice iz Centra za posebno skrbništvo u Zagrebu i predstavnika Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Samobor, dana 30. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Mlt. FM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], rođ. **.**.2020. stanovati će s majkom ZM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na adresi majke.

II. Osobni odnosi mlt. FM s ocem, tuženikom GM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], s boravištem u [adresa], 85598 Z, [adresa], ostvarivati će se jednom mjesečno, svake prve subote u mjesecu, pod nadzorom majke ZM ili osobe od njenog povjerenja, u trajanju od dva sata.

III. Majka ZM, OIB: [osobni identifikacijski broj] će samostalno i potpuno ostvarivati roditeljsku skrb u odnosu na mlt. FM, OIB: [osobni identifikacijski broj].

IV. Nalaže se tuženiku GM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], s boravištem u [adresa], da na ime uzdržavanja mlt. FM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], doprinosi iznos od 300,00 EUR mjesečno od dana podnošenja tužbe, tj. od mjeseca kolovoza 2023., do svibnja 2024.,

- iznos od 100,00 EUR za mjesec lipanj 2024.,

- iznos od 100,00 EUR za mjesec srpanj 2024.,

- iznos od 100,00 EUR za mjesec kolovoz 2024.,

- iznos od 100,00 EUR za mjesec rujan 2024.,

- iznos od 100,00 EUR za mjesec listopad 2024.,

- iznos od 100,00 EUR za mjesec studeni 2024.,

- iznos od 300,00 EUR za mjesec prosinac 2024.,

- iznos od 100,00 EUR za mjesec siječanj 2025., te iznos od 300,00 EUR mjesečno počev od mjeseca travnja 2025., pa nadalje, sve dok za to postoje zakonski uvjeti, i to najkasnije do svakog 15. u mjesecu za tekući mjesec sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa, pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i to na račun majke i zakonske zastupnice

1. tužiteljice ZM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], IBAN [broj bankovnog računa], koji se vodi kod Privredne banke Zagreb d.d.

V. Nalaže se tuženiku GM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], s boravištem u [adresa], da na ime naknade za uskraćeno uzdržavanje za razdoblje od 29. listopada 2020., pa do dana podnošenja tužbe, tj. 27. srpnja 2023., isplati ukupan iznos od 9.890,13 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, i to:

- na iznos od 29,04 EUR tekućom od 01. studenog 2020. pa do isplate,

- na iznos od 300,00 EUR tekućom od 15. studenog 2020. pa do isplate,

- na iznos od 300,00 EUR tekućom od 15. prosinca 2020. pa do isplate,

- na iznos od 300,00 EUR tekućom od 15. siječnja 2021. pa do isplate,

- na iznos od 300,00 EUR tekućom od 15. veljače 2021. pa do isplate,

- na iznos od 300,00 EUR tekućom od 15. ožujka 2021., pa do isplate,

- na iznos od 300,00 EUR tekućom od 15. travnja 2021. pa do isplate,

- na iznos od 300,00 EUR tekućom od 15. svibnja 2021. pa do isplate,

- na iznos od 300,00 EUR tekućom od 15. lipnja 2021. pa do isplate,

- na iznos od 300,00 EUR tekućom od 15. srpnja 2021. pa do isplate,

- na iznos od 300,00 EUR tekućom od 15. kolovoza 2021. pa do isplate,

- na iznos od 300,00 EUR tekućom od 15. rujna 2021. pa do isplate,

- na iznos od 300,00 EUR tekućom od 15. listopada 2021. pa do isplate,

- na iznos od 300,00 EUR tekućom od 15. studenog 2021. pa do isplate,

- na iznos od 300,00 EUR tekućom od 15. prosinca 2021. pa do isplate,

- na iznos od 300,00 EUR tekućom od 15. siječnja 2022. pa do isplate,

- na iznos od 300,00 EUR tekućom od 15. veljače 2022. pa do isplate,

- na iznos od 300,00 EUR tekućom od 15. ožujka 2022. pa do isplate,

- na iznos od 300,00 EUR tekućom od 15. travnja 2022. pa do isplate,

- na iznos od 300,00 EUR tekućom od 15. svibnja 2022. pa do isplate,

- na iznos od 300,00 EUR tekućom od 15. lipnja 2022. pa do isplate,

- na iznos od 300,00 EUR tekućom od 15. srpnja 2022. pa do isplate,

- na iznos od 300,00 EUR tekućom od 15. kolovoza 2022. pa do isplate,

- na iznos od 300,00 EUR tekućom od 15. rujna 2022. pa do isplate,

- na iznos od 300,00 EUR tekućom od 15. listopada 2022. pa do isplate,

- na iznos od 300,00 EUR tekućom od 15. studenog 2022. pa do isplate,

- na iznos od 300,00 EUR tekućom od 15. prosinca 2022. pa do isplate,

- na iznos od 300,00 EUR tekućom od 15. siječnja 2023. pa do isplate,

- na iznos od 300,00 EUR tekućom od 15. veljače 2023. pa do isplate,

- na iznos od 300,00 EUR tekućom od 15. ožujka 2023. pa do isplate,

- na iznos od 300,00 EUR tekućom od 15. travnja 2023. pa do isplate,

- na iznos od 300,00 EUR tekućom od 15. svibnja 2023. pa do isplate,

- na iznos od 300,00 EUR tekućom od 15. lipnja 2023. pa do isplate,

- na iznos od 261,09 EUR tekućom od 15. srpnja 2023. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku GM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], s boravištem u [adresa], naknaditi 1. tužiteljici ZM, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelju mlt. FM, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje [adresa], trošak ovog parničnog postupka u iznosu 625,00 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 30. travnja 2025. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe, na račun 1. tužiteljice ZM, OIB: [osobni identifikacijski broj], IBAN [broj bankovnog računa], koji se vodi kod Privredne banke Zagreb d.d.

Obrazloženje

1. Tužitelji su podnijeli tužbu u ovoj pravnoj stvari radi donošenja odluke s kojim će roditeljem mlt. dijete stanovati, samostalne roditeljske skrbi i uzdržavanja, navodeći da su 1. tužiteljica ZM (u daljnjem tekstu: 1. tužiteljica) i tuženik bili u ljubavnoj vezi od mjeseca listopada 2019. godine, u kojoj vezi je začeto dijete, da su tijekom kraćeg razdoblja tijekom mjeseca ožujka i travnja 2020. tuženik i ona živjeli u zajedničkom kućanstvu. Međutim, uslijed iznenadne i neobjašnjive promjene raspoloženja, te očitih emocionalnih problema kod tuženika, da se iselila iz njihovog zajedničkog kućanstva i vratila na svoju raniju adresu. Dana 29. listopada 2020. da je rodila dijete, ovdje 2. tužitelja mlt. FM (u daljnjem tekstu: 2. tužitelja). Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, posl. br. P Ob-166/21 od 29. studenog 2022. da je utvrđeno kako je tuženik otac ovdje 2. tužitelja. Svu skrb od samog rođenja djeteta da pruža upravo ona, dok tuženik, osim što ne viđa dijete, čime čini štetu njegovim pravima i interesima, isto tako ne plaća niti uzdržavanje, niti je ikada na bilo koji način sudjelovao u ostalim troškovima od rođenja djeteta, koje je u cijelosti snosila ona. Slijedom navedenog da je podnijela zahtjev Hrvatskom zavodu za socijalni rad (u daljnjem tekstu: HZSR), te je proveden postupak obveznog savjetovanja na kojem tuženik nije nazočio, niti se odazivao na pozive. Stoga, uslijed nekooperativnosti tuženika nije postignut plan roditeljske skrbi. Tuženik da je radno sposoban, zaposlen u Njemačkoj, a unatoč svojim mogućnostima i imovinskom stanju navedenim postupanjem da grubo zanemaruje roditeljske dužnosti i ugrožava egzistenciju svog mlt. djeteta, a protivno zakonskim odredbama. Odredbom članka 288 odnosno 289 Obiteljskog zakona (u daljnjem tekstu: ObZ) da je određena dužnost roditelja da uzdržava svoje dijete odnosno da je, ukoliko ne stanuje s mlt. djetetom, dužan isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje od nastanka tog prava, pa do podnošenja tužbe. Nadalje, odredbom članka 310 ObZ propisano je kako roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom, obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Smatra kako je iznos od 300,00 EUR mjesečno za uzdržavanje mlt. djeteta primjeren, te u skladu s primanjima tuženika, svakako i u skladu s aktualnom sudskom praksom. Stoga je predložila donijeti odluku temeljem koje će mlt. dijete stanovati s njom, kao majkom, na njenoj adresi, osobni odnosi mlt. djeteta s tuženikom da se ostvaruju jednom mjesečno, svake prve subote u mjesecu pod njenim nadzorom ili nadzorom osobe od njenog povjerenja u trajanju od 2 sata, da ona samostalno i potpuno ostvaruje roditeljsku skrb u odnosu na mlt. dijete, da se naloži tuženiku doprinositi za uzdržavanje mlt. djeteta iznos od 300,00 EUR mjesečno od dana podnošenja tužbe, pa nadalje, dok za to postoje zakonski uvjeti, najkasnije do 15. u mjesecu za tekući mjesec, sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, te da se naloži tuženiku da mlt. djetetu, na ime naknade za uskraćeno uzdržavanje za razdoblje od 29. listopada 2020., pa do podnošenja tužbe isplati ukupan iznos od 9.890,13 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa od 01. studenog 2020. pa do 15. srpnja 2023., kako je to pobliže navedeno pod točkom V. izreke ove presude, uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik priznaje činjenične navode tužbe u dijelu da je bio u ljubavnoj vezi s tužiteljicom u razdoblju navedenom u tužbi, da je u istoj začeto dijete, da je njihova veza prekinuta i da je otac 2. tužitelja, da je 1. tužiteljica svu skrb od samog rođenja pružala mlt. djetetu, da dijete ne viđa, niti plaća uzdržavanje, niti je na bilo koji način sudjelovao u ostalim troškovima od rođenja djeteta, koje je u cijelosti snosila 1. tužiteljica, ali poriče da nije imao komunikaciju sa HZSR. Smatra zatraženi iznos uzdržavanja od 300,00 EUR previsok, već predlaže da se uzdržavanje odredi u iznosu od 200,00 EUR mjesečno, priznaje da je radno sposoban, zaposlen u Njemačkoj, no, poriče da bi grubo zanemarivao roditeljske dužnosti i ugrožavao egzistenciju djeteta. Ističe spremnost doprinositi za uzdržavanje djeteta 200,00 EUR mjesečno i tužiteljici plaćati dječji doplatak za dijete, koji iznosi 252,00 EUR mjesečno, ukupno 452,00 EUR mjesečno od dana podnošenja tužbe. Suglasan je da dijete stanuje s majkom, da ista samostalno i potpuno ostvaruje roditeljsku skrb u odnosu na mlt. dijete, kao i ostvarivanje osobnih odnosa s mlt. djetetom jednom mjesečno, jedan od dva dana vikenda (ili subotu ili nedjelju) pod nadzorom majke i zakonske zastupnice mlt. djeteta ili osobe od njenog povjerenja u trajanju od 2 sata, a po prethodnom dogovoru roditelja. Na ime uskraćenog uzdržavan je spreman isplatiti ukupan iznos od 4.000,00 EUR na 4 jednake mjesečne rate, kao i da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

3. Rješenjem suda gornjeg poslovnog broja od 29. kolovoza 2023., 2. tužitelju je imenovan poseban skrbnik FMJ, dipl. pravnica iz Centra za posebno skrbništvo u Zagrebu, radi zaštite njegovih osobnih prava i interesa u ovom postupku.

4. Poseban skrbnik mlt. 2. tužitelja suglasan je s vođenjem postupka, kako bi se uredili sporni sadržaji roditeljske skrbi koji bi bili u najboljem interesu mlt. djeteta i obvezni za stranke u postupku. Ukoliko bi stranke postigle sporazum o spornim sadržajima roditeljske skrbi, načelno bi s istima bila suglasna, sve iz razloga što su roditelji u konačnici oni koji bi trebali potrebe djeteta staviti ispred svojih i isti bi trebali znati ono što je najbolje za njihovo dijete. Mlt. dječak da je niske kronološke dobi, te nije moguće utvrditi njegovo mišljenje vezano za ovaj postupak, na način da isti shvati značenje sudskog postupka i razumije ishod izraženog mišljenja. Napominje da je odredbom članka 18 Konvencije o pravima djeteta propisano da roditelji snose najveću odgovornost za odgoj i razvoj djeteta, te da dobrobit djeteta mora biti njihova temeljna briga, a da sud minimalno intervenira u odnose roditelja i djeteta, kada je to nužno, te su sve bitne stvari za dijete roditelji dužni rješavati sporazumno. Iz stručnog mišljenja HZSR, na kojeg nema primjedbi, proizlazi da tuženik nije uključen u skrb i odgoj mlt. djeteta, da se ne odaziva pozivima HZSR, čime je vidljivo da nije zainteresiran za skrb o djetetu, te da majka već faktički samostalno izvršava sve sadržaje roditeljske skrbi od rođenja djeteta. Napominje da u životu postoje okolnosti kada je potrebna brza dostupnost roditelja u situacijama vezanim za odgoj i zdravlje mlt. djeteta, a odsutnost jednog roditelja da može ugroziti prava i interese djeteta. Smatra da se tuženik mora aktivnije uključiti u odgoj i skrb mlt. djeteta, jer u protivnome, krši dječja prava zajamčena Konvencijom o pravima djeteta i ObZ, kažnjivo po članku 177, stavak 1 Kaznenog zakona, radi grubog zanemarivanja dužnosti odgoja i podizanja mlt. djece. Napominje da je važan aspekt roditeljstva uzdržavanje koje isključivo služi za podmirenje potreba djeteta, te u tom pogledu predlaže odrediti uzdržavanje mlt. dječaka u što većem opsegu, a otac nema niti minimalne troškove koje bi imao da dijete redovito ostvaruje osobne odnose s ocem. Konačno, iz stanja spisa proizlazi da tuženik nije uključen u skrb i odgoj djeteta, da ne izvršava sadržaje roditeljske skrbi na način koji bi trebao, te se doima da je tuženiku jedino u fokusu smanjiti svoju obvezu uzdržavanja. Smatra kako majci treba omogućiti samostalnu roditeljsku skrb, kako bi samostalno mogla donositi odluke i rješavati pitanja koja se odnose na skrb o mlt. djetetu.

5. Tijekom postupka provođenja dokaza, sud je izvršio uvid u rodni list 2. tužitelja, u pravomoćnu Presudu ovog suda posl. broj P Ob-166/2021 od 29. studenog 2022., u dopis HZSR od 26. siječnja 2024., ispis e-mail poruke tuženika upućen HZSR dana 23. siječnja 2024., u stručno mišljenje HZSR, u pisanu izjavu EM bez datuma (list 93 spisa), u podatke Deutsche post o plaći tuženika za razdoblje od mjeseca listopada 2020. do prosinca 2024., obračune plaća za mjesec travanj i svibanj 2024. u izvorniku i ovjerenom prijevodu na hrvatski jezik po ovlaštenom sudskom tumaču za njemački jezik prof. Saši Grubačević iz Velike Gorice, u upute za plaćanje najma za stan na adresi u [adresa] za mjesec veljaču i ožujak 2023. naslovljene na gospođu EM i tuženika i obračun za 2023. za stan na navedenoj adresi od 24. travnja 2024. u izvorniku i ovjerenom prijevodu na hrvatski jezik po ovlaštenom sudskom tumaču za njemački jezik prof. Saši Grubačević iz Velike Gorice, u sporazumni raskid ugovora o radu trgovačkog društva GOGS d.o.o. Zagreb i 1. tužiteljice iz 2023., u obračune isplaćenih plaća 1. tužiteljici u trgovačkom društvu David instalacije d.o.o., Sesvete, za razdoblje od mjeseca veljače do srpnja 2024., u rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (u daljnjem tekstu: HZZO) od 23. ožujka 2021., u ugovor o najmu od 01. listopada 2024. i od 26. svibnja 2020., u ugovor o članstvu (sudjelovanje djeteta u sportskom programu Društva športske rekreacije "Športići", Zagreb - list 228 spisa), u račun Dječjeg vrtića Cvjetnjak, [adresa] od 30. rujna 2024., u elektronički zapis o prebivalištu 1. i 2. tužitelja, u rješenje Familienkasse Bayern o dječjem doplatku prema Zakonu o porezu na dohodak u vezi s uredbama (EZ) br. 883/2004 i 987/2009 od 10. lipnja 2024., u uplate tuženika za uzdržavanje 2. tužitelja za mjesec lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad i studeni 2024., te za mjesec siječanj, veljaču i ožujak 2025., te je saslušao 1. tužiteljicu osobno i kao majku i zakonsku zastupnicu 2. tužitelja.

6. Sud nije proveo dokaz saslušanjem tuženika, budući isti nije pristupio na ročište održano 20. svibnja 2024. i 23. prosinca 2024., iako uredno pozvan u smislu odredbe članka 265 i 268 Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP).

7. Nesporno je da je 2. tužitelj zajedničko dijete 1. tužiteljice i tuženika, da je rođen **.**.2020., kako je to vidljivo iz rodnog lista, a nakon prestanka ljubavne veze 1. tužiteljice i tuženika, da je vođen postupak radi utvrđenja očinstva, te je pravomoćnom Presudom ovog suda posl. br. P Ob-166/2021 od 29. studenog 2022. utvrđeno da je tuženik otac 2. tužitelja, da svu skrb od rođenja 2. tužitelja pruža 1. tužiteljica, da tuženik ne ostvaruje osobne odnose sa sinom, ovdje 2. tužiteljem, da nije plaćao uzdržavanje za dijete sve do 25. lipnja 2024., kada je uplatio iznos od 200,00 EUR na ime uzdržavanja 2. tužitelja na račun 1. tužiteljice tijekom trajanja ovog postupka, kao i da ni na koji drugi način nije sudjelovao u ostalim troškovima od rođenja djeteta, koje je u cijelosti snosila 1. tužiteljica. Nesporno je i da tuženik živi i radi u Njemačkoj.

8. Uvidom u stručno mišljenje HZSR, utvrđeno je da je tuženik 19. siječnja 2024. u telefonskom razgovoru sa stručnim djelatnikom izjavio da u Hrvatsku dolazi dva-tri puta godišnje, da je spreman na dogovor s 1. tužiteljicom, te je dao svoj prijedlog sporazuma o roditeljskoj skrbi, ali da je dogovor zapeo na pitanju uzdržavanja mlt. djeteta, da je suglasan da dijete stanuje s majkom, jer da nikada nije niti vidio dijete, kao i da je suglasan da 1. tužiteljica ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb, a da se osobni odnosi s djetetom realiziraju u dogovoru s 1. tužiteljicom, uz prethodnu najavu tijekom njegovih dolazaka u Hrvatsku. Tuženik da se nije odazvao HZSR prilikom provođenja postupka obveznog savjetovanja, niti je predložio termin kada može pristupiti. Slijedom navedenog, kako tuženik nije nikada vidio svoje dijete, ovdje 2. tužitelja, niti je na koji način sudjelovao u životu djeteta i podmirivanju djetetovih potreba, te je majka u cijelosti ostvarivala sve sadržaje roditeljske skrbi sama, a kako tuženik nije dostupan stručnim radnicima HZSR, to se predlaže da 2. tužitelj stanuje s majkom, ovdje 1. tužiteljicom na adresi njenog prebivališta, da ista u cijelosti sama ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, sukladno odredbi članka 100 ObZ, da se osobni odnosi tuženika s 2. tužiteljem ostvaruju sukladno dogovoru roditelja, prilikom tuženikovih dolazaka u Republiku Hrvatsku, uz obveznu prethodnu najavu tuženika najmanje 15 dana ranije, na način da na početku susreta bude prisutna i majka, u trajanju od 2 sata. Ukoliko će tuženik dolaziti nakon proteka od godinu dana, moguć je i širi opseg osobnih odnosa, sukladno dogovoru roditelja.

9. Uvidom u ispis e-mail poruke tuženika od 23. siječnja 2024., utvrđeno je da je isti upućen HZSR, u kojem tuženik izražava namjeru potpuno prepustiti skrbništvo nad djetetom majci ovdje 1. tužiteljici, obzirom da živi u [adresa] i rijetko dolazi u Hrvatsku, da nipošto ne želi izbjeći plaćanje alimentacije u skladu sa svojim mogućnostima. Smatra da je za mlt. dijete najbolje i najsigurnije da majka preuzme potpuno skrbništvo nad istim. Potvrđuje svoju volju da financijski sudjeluje u troškovima djetetovog života, kako bi pridonio njegovom razvoju i dobrobiti.

10. Temeljem odredbe članka 96, stavak 2 ObZ proizlazi da su roditelji dužni sporazumno odrediti mjesto djetetovog stanovanja, a ako roditelji ne stanuju zajedno, dijete može imati mjesto stanovanja samo kod jednog roditelja.

11. U odnosu na odluku s kojim će roditeljem 2. tužitelj stanovati, sud je uzeo u obzir nespornu činjenicu da mlt. dijete od rođenja stanuje s majkom, da se isključivo ona brinula i brine o djetetu od samog rođenja, pružajući mu cjelokupnu skrb, da se tuženik suglasio s prijedlogom 1. tužiteljice da dijete stanuje s njom, time da i prema stručnom mišljenju HZSR mlt. dijete treba nastaviti stanovati s majkom. Kako majka adekvatno skrbi o potrebama mlt. djeteta, s ocem nikada nije ostvarivalo osobne odnose, niti ga poznaje, to sud smatra da je u najboljem interesu mlt. djeteta da i nadalje stanuje s majkom, kao i do sada, te je valjalo odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

12. Temeljem odredbe članka 119, stavak 1 ObZ dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, neovisno o njegovom pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi, dok iz stavka 2 istog članka proizlazi da su roditelji i druge osobe koje stanuju s djetetom i skrbe se o djetetu, dužne omogućiti djetetu ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje, te se suzdržavati od ponašanja koje bi otežalo ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tim roditeljem.

13. Prilikom donošenja odluke o ostvarivanju osobnih odnosa mlt. djeteta s ocem, sud je cijenio iskaz 1. tužiteljice da dijete i nadalje stanuje s njom, da ostvaruje osobne odnose s ocem na način kako je to navedeno u točci II. izreke ove presude, obzirom na nespornu činjenicu da otac živi i radi u Njemačkoj i rijetko dolazi u Republiku Hrvatsku, kao i prijedlog tuženika u odgovoru na tužbu, a pri tome je cijenio i stručno mišljenje HZSR i prijedlog posebnog skrbnika mlt. djeteta. Stoga je odlučeno kao od točkom II. izreke ove presude, primjenom odredbe članka 119, stavak 1 ObZ.

14. U odnosu na roditeljsku skrb, odredbom članka 105, stavak 1 ObZ propisano je da jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o određenom bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje roditeljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti. Prema stavku 5 istog članka, kad sud donosi odluku o samostalnom ostvarivanju roditeljske skrbi, odredit će hoće li roditelj koji samostalno ostvaruje roditeljsku skrb sam zastupati dijete u bitnim osobnim pravima ili uz suglasnost drugog roditelja, sukladno članku 100 tog zakona.

15. Iz iskaza 1. tužiteljice utvrđeno je da od rođenja djeteta vodi samostalno cjelokupnu skrb o djetetu, da tuženik nije ni u kakvom kontaktu s njom, niti mlt. djetetom, nije ga dolazio posjećivati, niti se raspitivao za dijete, niti ga je vidio, dakle, ne postoji baš nikakav kontakt, te joj je blokiran tuženikov telefonski broj kojeg je imala za područje Hrvatske, dok njegov broj u Njemačkoj ne zna, sve odluke vezane za dijete donosi sama iz razloga što joj tuženik nije dostupan, sama je upisala dijete u dječji vrtić bez tuženikovog pristanka, rekavši u vrtiću situaciju odnosno da je u tijeku sudski postupak, a isto tako je i sama odabrala liječnika mlt. djetetu, time da je tuženik otišao u Njemačku prije djetetovog rođenja, nije došao po njih niti u rodilište, a njihova veza je prekinuta u svibnju 2020. kada je bila u 4. mjesecu trudnoće. Iz sadržaja e-mail poruke tuženika od 23. siječnja 2024. vidljivo je kako se isti ne protivi da tužiteljica ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb nad mlt. djetetom, niti se tome protivi u odgovoru na tužbu, već dapače, predlaže da 1. tužiteljica samostalno ostvaruje roditeljsku skrb na način da samostalno zastupa mlt. dijete. Nadalje, HZSR u stručnom mišljenju predlaže da majka u cijelosti sama ostvaruje roditeljsku skrb, sukladno odredbi članka 100 ObZ, čemu se poseban skrbnik mlt. djetea ne protivi. Dakle, majka već potpuno samostalno ostvaruje roditeljsku skrb u odnosu na mlt. dijete od njegovog rođenja, otac se ne protivi da majka istu i nadalje samostalno ostvaruje. Sud smatra kako u ovakvoj konkretnoj situaciji, kada je jedan roditelj, ovdje tuženik, odsutan, ne ostvaruje nikakvu komunikaciju, niti kontakte s majkom djeteta, ovdje 1. tužiteljicom, koja niti nema njegov telefonski broj, za dobrobit mlt. djeteta bitno da se odluke važne za njega (vezano za zdravlje, izbor liječnika, predškolski odgoj, predškolske aktivnosti i obrazovanje, upis u školu, školovanje, izvannastavne aktivnosti, ishodovanje osobnih dokumenata i sl.) donose pravovremeno i u skladu s djetetovim potrebama. Iz navedenih razloga, budući je utvrđeno kako 1. tužiteljica na odgovarajući način skrbi o svim potrebama mlt. djeteta, sud je temeljem odredbe članka 105, stavak 1 ObZ odlučio da će majka samostalno ostvarivati roditeljsku skrb i donositi odluke bitne za dijete iz odredbe članka 100 ObZ, pa je odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

16. Temeljem odredbe članka 288, stavak 1 ObZ proizlazi da su roditelji prvi dužni uzdržavati svoje mlt. dijete, a radno sposoban roditelj ne može se osloboditi dužnosti uzdržavanja mlt. djeteta. Odredbom članka 307, stavak 1 ObZ određeno je da će sud u sporu o uzdržavanju utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje, time da je odredbom članka 311 ObZ propisano da se ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje, odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i druge slične troškove djeteta, dok je odredbom članka 313 ObZ propisano da se ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja odnose na prihode i imovinsko stanje, kao i mogućnost stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja. Temeljem odredbe članka 309 ObZ uzdržavanje za dijete uvijek se određuje u novčanom iznosu.

17. Potrebe 2. tužitelja utvrđene su iz iskaza njegove majke, ovdje 1. tužiteljice, s kojom isti stanuje, te je utvrđeno da je mlt. dijete sada u dobi od navršene 4 godine života (rođen **.**.2020.), da polazi u Dječji vrtić Cvjetnjak u [adresa] koji se plaća u iznosu od 101,00 EUR mjesečno (iako je iz računa za mjesec rujan 2024., naslovljen na 1. tužiteljicu, utvrđeno da mjesečna naknada za Dječji vrtić Cvjetnjak u [adresa] iznosi 128,00 EUR), da je za podmirenje troškova prehrane djeteta potrebno 100,00 EUR mjesečno, nabavku odjeće, obuće i igračaka 800,00 - 900,00 EUR godišnje, dakle, najmanje 66,00 - 75,00 EUR mjesečno, za higijenske potrepštine 20,00 EUR mjesečno (maramice, četkica i pasta za zube, šampone), za kremu Aven za djecu za suhu kožu 15,00 - 20,00 EUR mjesečno, da dijete ide na sportski program u Društvo športske rekreacije "Športići", što iznosi 40,00 - 45,00 EUR mjesečno (na listu 228 prileži ugovor o članstvu od 24. rujna 2024.). Nadalje, da postoje troškovi stanovanja mlt. djeteta, a koje podmiruje njegova majka u iznosu od 350,00 EUR mjesečno, prema ugovoru o najmu od 01. listopada 2024., koji se zaključuje na određeno vrijeme od 6 mjeseci, sukladno zahtjevu najmodavca, kao i troškovi režija u iznosu od oko 165,00 EUR, koje koristi i mlt. dijete (potrošnja električne energije u iznosu od 21,00 - 22,00 EUR mjesečno, potrošnja vode oko 19,00 EUR, grijanje na plin u iznosu od 80,00 - 90,00 EUR ovisno o mjesecu, odvoz komunalnog otpada oko 18,00 EUR mjesečno, pričuva 24,00 EUR, HRT pristojba 10,62 EUR mjesečno). Pri tome valja napomenuti, a u odnosu na sumnju tuženika da se radi o simuliranom ugovoru, koji će biti raskinut odmah nakon donošenja prvostupanjske presude, da je isti ugovor o najmu ovjeren od strane javnog bilježnika Karla Frkovića iz [adresa] pod brojem OV-7219/2024 dana 08. listopada 2024., uz naputak najmodavcu o obvezi dostave istog nadležnom upravnom tijelu i poreznoj upravi. Osim toga, iz ugovora o najmu od 26. svibnja 2020. proizlazi da je isti zaključen između 1. tužiteljice i najmodavca za isti stan, pod istim uvjetima, ali s najamninom od tadašnjih 2.000,00 kn, također ovjeren od strane istog javnog bilježnika, dok je iz Elektroničkog zapisa MUP RH o prebivalištu vidljivo da tužitelji imaju prijavljeno prebivalište na adresi stana. Stoga sud nalazi da se ne radi o simuliranom ugovoru. Dakle, obzirom na troškove prehrane, nabavke odjeće, obuće, higijenskih potrepština, stanovanja, dječjeg vrtića, sud procjenjuje da mjesečne potrebe 2. tužitelja iznose najmanje 300,00 EUR mjesečno.

18. Temeljem odredbe članka 313, stavak 1 ObZ utvrđeno je da se ukupne mogućnosti obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje, dok iz stavka 5 istog članka slijedi da se novčane obveze roditelja obveznika uzdržavanja uzimaju u obzir samo u iznimnim slučajevima ako traju dulje vrijeme i ako su nužne za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba. U odnosu na materijalne mogućnosti tuženika, kao obveznika uzdržavanja, iste su utvrđene uvidom u obračune plaća tuženika pri poslodavcu Deutsche Post u Njemačkoj, u promatranom razdoblju od podnošenja tužbe odnosno mjeseca kolovoza 2023., pa nadalje, te je tako utvrđeno da je ista iznosila prosječno preko 1.800,00 EUR mjesečno (za mjesec kolovoz 2023. u netto iznosu od 1.952,00 EUR, u rujnu 2024. u iznosu od 1.979,66 EUR, u listopadu 2023. u iznosu od 1.997,16 EUR, u studenom 2023. u iznosu od 3.474,46 EUR, u prosincu 2023. u iznosu od 2.244,13 EUR, u siječnju 2024. u iznosu od 2.213,22 EUR, u veljači 2024. u iznosu od 1.856,45 EUR, u ožujku 2024. u iznosu od 2.047,10 EUR, u travnju 2024. u iznosu od 1.996,18 EUR, u svibnju 2024. u iznosu od 1.260,99 EUR, u lipnju 2024. u iznosu od 120,60 EUR, u srpnju 2024. u iznosu od 323,47 EUR, u kolovozu 2024. u iznosu od 532,67 EUR, u rujnu 2024. u iznosu od 32,38 EUR, u listopadu 2024. u iznosu od 34,25 EUR, u studenog 2024. u iznosu od 1.472,77 EUR, dok u prosincu 2024. nema podataka o plaći, niti su isti dostavljeni od tuženika). Pri tome valja istaknuti da su navedeni podaci utvrđeni uvidom u dokumentaciju dostavljenu od poslodavca tuženika, bez popratnog dopisa (list 276-289 spisa), tek dana 18. prosinca 2024., iako su zatraženi službenim putem, dopisom od 23. svibnja 2024., kojeg je poslodavac tuženika zaprimio 03. lipnja 2024. Nadalje, tuženik je dostavio obračun plaća samo za mjesec travanj i svibanj 2024. na njemačkom jeziku i ovjerenom prijevodu na hrvatski jezik po ovlaštenom sudskom tumaču prof. Saši Grubačević iz Velike Gorice, pa je tako uvidom u obračun plaće za mjesec travanj 2024. utvrđeno kako je plaća tuženika iznosila 1.996,18 EUR netto (prema Pravilniku o obračunu naknade za rad), dok je iz obračune plaće za mjesec svibanj 2024. utvrđeno kako je ista iznosila 1.177,49 EUR netto, s obračunom za navedeni mjesec u brutto iznosu od 1.530,00 EUR odnosno mjesečnom osnovom naknade za rad u iznosu od 1.414,18 EUR, ali isplaćena za 16 kalendarskih dana, iz čega proizlazi da se radi o naknadi plaće, obzirom na navode tuženika kako je pretrpio povredu i bio na liječenju, za što prilaže medicinsku dokumentaciju od 24. travnja 2024. Stoga sud, prema raspoloživoj dokumentaciji drži da se radi o naknadi plaće odnosno plaći isplaćenoj za 16 kalendarskih dana. Uvidom u obračune plaća za mjesec veljaču, ožujak i travanj 2024. (list 122-133 spisa) utvrđeno je da su isti podudarni podacima o iznosima plaća tuženika dostavljenim od poslodavca. Nadalje, uvidom u upute za plaćanje najma stana na adresi [adresa]. 76, Z za mjesec veljaču 2023. (od 15. veljače do 28. veljače 2023.) utvrđeno je da ukupna najamnina za stan iznosi 930,00 EUR odnosno 1/2 dijela iste iznosi 465,00 EUR, te trošak najma parkirnog mjesta u podzemnoj garaži iznosu 60,00 EUR odnosno 1/2 dijela iznosi 30,00 EUR, te akontacije dodatnih troškova iznose 150,00 EUR odnosno 1/2 dijela u iznosu od 75,00 EUR ili sveukupno za polovicu mjeseca veljače 2023. iznosi 570,00 EUR, dok najamnina za stan za mjesec ožujak 2023., pa nadalje, iznosi 930,00 EUR, a najam parkirnog mjesta u podzemnoj garaži iznosi 60,00 EUR mjesečno, time da će dodatni troškovi od mjeseca svibnja 2023. iznositi 250,00 EUR, tako da će ukupna najamnina biti 1.240,00 EUR.

19. Slijedom gornjih utvrđenja, sud nalazi da prosječna mjesečna plaća tuženika u promatranom razdoblju od podnošenja tužbe iznosi preko 1.800,00 EUR, pri čemu valja ponovno istaknuti da tuženik nije dao svoj iskaz, ali je iz iskaza tužiteljice utvrđeno da, prema njenom saznanju, tuženik nema druge zakonske obveze uzdržavanja, osim prema 2. tužitelju. Tijekom postupka tuženik niti ne ističe da bi imao druge zakonske obveze uzdržavanja, već je dostavljena pisana izjava EM, bez datuma (list 93 spisa), u kojem ista navodi da je rođena **.**.1994. u [adresa], da trenutno nije zaposlena, što nije od relevantnog značaja za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, time da se iz sadržaja podataka o najmu stana za mjesec veljaču i ožujak 2023. može zaključiti da ista stanuje s tuženikom u stanu, na navedenoj adresi u Njemačkoj, budući je isto naslovljeno na nju i tuženika. Međutim, iz stanja spisa ne proizlazi da bi tuženik imao eventualnu zakonsku obvezu uzdržavanja EM. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da tuženik putuje u egzotične zemlje, u dokaz kojih navoda prilaže ispis iz Facebook profila tuženika i da je u početku dolaska u Njemačku uzeo na leasing novi auto marke BMW. Uvidom u fotografije s Facebook profila tuženika vidljivo kao su iste sačinjene u razdoblju od 05. do 15. ožujka (bez godine) u Tajlandu, u Dubaiu 06. veljače 2022. i u Grčkoj 11. srpnja 2023., dok je uvidom u fotografiju od 07. srpnja 2022. vidljiv osobni automobil marke BMW, no bez bilo kakvih dokaza o vlasništvu vozila. Nadalje, iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da tuženik ima riješeno stambeno pitanje u obiteljskoj kući svojih roditelja na katu, samostalnu stambenu cjelinu površine 50 - 60 m2, što je i koristio, a gdje je i ona s njim živjela oko mjesec dana, potpuno dovršeno i namješteno. Iz dostupne dokumentacije priležeće spisu, utvrđeno je da je tuženik u životnoj dobi od 37 godina (rođen **.**.1988.), dakle, mlad, u naponu životne snage, otac jednog djeteta, ovdje 2. tužitelja, živi i radi u Njemačkoj, te mu predstoji mogućnost i dodatnog rada i zarađivanja, da je zdrav i radno sposoban (prema priznanju u odgovoru na tužbu), time da spisu prileži samo liječnička potvrda o medicinskom zahvatu na lijevom koljenu tuženika (prema liječničkoj dokumentaciji Okružne bolnice u Ebersbergu od 15. travnja 2024.), kojom je tuženik opravdao nedolazak na ročište 20. svibnja 2024. Ujedno valja napomenuti da je određeno uzdržavanje u iznosu koji je i nešto niži od navedenog u Odluci o Tablici o prosječnim potrebama mlt. djeteta, u skladu s dobi djeteta i primitcima roditelja obveznika uzdržavanja (Narodne novine RH broj 49/2024 od 26. travnja 2024.) iz koje je vidljiv mjesečni iznos uzdržavanja za dijete dobi ovdje 2. tužitelja (do 6 godina) u iznosu od 314,50 EUR, prema primitku roditelja obveznika uzdržavanja u platnom razredu od 1.801,00 do 1.900,00 EUR. Isto tako valja istaknuti da tuženik ne ostvaruje osobne odnose s 2. tužiteljem, tako nema niti minimalne troškove koje bi imao da se osobni odnosi ostvaruju. Stoga je valjalo odlučiti kao pod točkom IV. izreke ove presude, te je tuženiku naloženo doprinositi za uzdržavanje 2. tužitelja iznos od 300,00 EUR mjesečno od dana podnošenja tužbe, koji iznos je umanjen za razdoblje u kojem je tuženik vršio uplate za uzdržavanje djeteta (u mjesecu lipnju 2024. je platio iznos od 200,00 EUR, u srpnju 2024. iznos od 200,00 EUR, u kolovozu 2024. iznos od 200,00 EUR, u rujnu 2024. iznos od 200,00 EUR, u listopadu 2024. iznos od 200,00 EUR, u studenom 2024. iznos od 200,00 EUR, u siječnju 2025. iznos od 200,00 EUR, u veljači 2025. iznos od 300,00 EUR i za mjesec ožujak 2025. iznos od 300,00 EUR).

20. Pri tome tuženik neosnovano drži da se dječji doplatak ima uračunati u iznos uzdržavanja. Uvidom u dokumentaciju priležeću spisu, i to rješenje o dječjem doplatku prema Zakonu o porezu na dohodak u vezi s Uredbama (EZ) br. 883/2004 i 987/2009 od 10. lipnja 2024. donesenog od strane Familienkasse Bayern Süd, utvrđeno je da 1. tužiteljica prima dječji doplatak za 2. tužitelja u iznosu od 188,20 EUR mjesečno u razdoblju od mjeseca ožujka 2024., dok je u ranijem razdoblju od mjeseca ožujka 2023. do veljače 2024. primala iznos od 210,27 EUR. Međutim, ne postoje razlozi za umanjenje utvrđene obveze tuženika za uzdržavanje mlt. djeteta uračunavanjem iznosa dječjeg doplatka, jer nije riječ o prihodu mlt. djeteta kojim bi morao sudjelovati u svojem uzdržavanju.

21. Kako tuženik nije doprinosio za uzdržavanje svog djeteta, ovdje 2. tužitelja, od njegovog rođenja **.**.2020. do mjeseca lipnja 2024., to je osnovano potraživanje na ime naknade za uskraćeno uzdržavanje od 29. listopada 2020. do podnošenja tužbe, tj. 27. srpnja 2023. u iznosu od po 300,00 EUR mjesečno (29,04 EUR za 3 dana mjeseca listopada 2020. i 261,09 EUR za 27 dana mjeseca srpnja 2023.). Stoga je tuženik dužan platiti iznos od 9.890,13 EUR sa zateznim kamatama po pojedinim mjesečnim iznosima kako je to navedeno pod točkom V. izreke ove presude, temeljem odredbe članka 289, stavak 1 ObZ, iz koje proizlazi da roditelj koji ne stanuje s mlt. djetetom i nije plaćao uzdržavanje za svoje mlt. dijete, dužan je isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje od nastanka tog prava do podnošenja tužbe, time da je iz dostavljenih podataka o visini plaće tuženika utvrđeno da je kroz cijelo to razdoblje primao plaću u prosječnom iznosu preko 1.800,00 EUR. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi članka 29. stavak 1 Zakona o obveznim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), dok je stopa zateznih kamata određena temeljem odredbe članka 29. stavak 2 ZOO.

22. Sud nije posebno cijenio dokumentaciju 1. tužiteljice koja se odnosi na njen radni status, bivšeg i sadašnjeg poslodavca, te visinu plaće, budući tuženik ima zakonsku obvezu plaćanja uzdržavanja 2. tužitelja, a 1. tužiteljica je istu dostavila iz razloga što je tuženik prigovorio istinitosti njenog iskaza vezano uz visinu plaće.

23. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 366, stavak 1 ObZ, u vezi s odredbom članka 154, stavak 5 ZPP, vodeći računa o okolnostima slučaja, te o činjenici da 2. tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva (budući je tuženik tek u mjesecu lipnju 2024. počeo plaćati iznos uzdržavanja), za koji nisu nastali posebni troškovi, a sud je dosudio troškove koji se odnose na trošak jednokratne nagrade za prvostupanjski postupak u iznosu od 400,00 EUR (Tbr.7.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika), uz 25 % PDV u iznosu od 100,00 EUR, te troška ovjerenog prijevoda ovosudnog dopisa od 30. travnja 2024. za Deutsche Post DHL Group, po ovlaštenom sudskom tumaču za njemački jezik Maši Gluhinić iz Zagreba u iznosu od 31,25 EUR (po računu od 02. svibnja 2024.), dopisa o zahtjevu za dječji doplatak Familienkasse od 25. ožujka 2024. u iznosu od 31,25 EUR (po računu od 26. travnja 2024.) i Rješenja Familienkasse o dječjem doplatku od 10. lipnja 2024. u iznosu od 62,50 EUR (po računu od 24. veljače 2025.). Stoga je odlučeno kao pod točkom VI. izreke ove presude.

U Zagrebu 30. travnja 2025.

Sudac

Ines Golešić - Plašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

Dna:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika

3. poseban skrbnik

4. Hrvatski zavod za socijalni rad