Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: K-482/2021-29
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu, po sucu Matei Bulka, predsjedniku vijeća kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Koraljke Lukačević, u kaznenom predmetu protiv optuženog VU, zbog kaznenog djela iz članka 233. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12, 56/15, 61/15, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu (u nastavku ODO u Varaždinu) broj KO-DO-315/2021-1 od 23. srpnja 2021., nakon javne i završene rasprave održane 28. travnja 2025., u nazočnosti Općinskog državnog odvjetnika u Varaždinu Hrvoja Hraščaneca, branitelja optuženika, odvjetnika Maria Kovačevića i zamjenika punomoćnika oštećenika, odvjetnika Krešimira Radača, dana 30. travnja 2025. objavio je, a dana 28. travnja 2025. donio je i
p r e s u d i o j e
I. Optuženi VU, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin KU i V, rođene K, rođen **.**.1991. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, autoelektričar, sa završenom srednjom školom, zaposlenog, sa mjesečnim primanjima oko 1.000,00 – 1.500,00 eura, neoženjenog, oca dvoje maloljetne djece, vlasnik kuće na adresi prebivališta, neosuđivan
k r i v j e
što je:
u vremenu od 18. svibnja do 18. srpnja 2020., na benzinskoj postaji Auto Ivec Benz, u Brezničkom Humu, u cilju da se nepripadno okoristi, kao zaposlenik prijevozničko-trgovačkog obrta [obrt], u vlasništvu EU, na radnom mjestu – vozač motornog vozila, koji ga je ovlastio da za potrebe obavljanja radnih zadataka obrta kupuje te preuzima gorivo za obrt, u više navrata izvršio točenja goriva, koje gorivo nije točio u spremnike vozila poslodavca, već u unaprijed pripremljene posude, koje su se nalazile u njegovom privatnom vozilu te gorivo nije otpremio poslodavcu, već ga je zadržao za sebe, potpisavši otpremnice na ime i račun obrta, na koji način si je protupravno prisvojio gorivo ukupne vrijednosti od 123.058,14 kn/16.332,62 eura[1] , čime je oštetio prijevozničko-trgovački obrt [obrt], u vlasništvu
EU za navedeni iznos,
dakle, protupravno prisvojio tuđe pokretne stvari koje su mu povjerene na radu, a vrijednost pronevjerenih stvari je velika,
čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – pronevjerom, opisano po članku 233. stavku 2. u vezi stavka 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 233. stavku 2. KZ/11
II. Na temelju članka 233. stavku 2. KZ/11 optuženi VU se
o s u đ u j e
NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE
III. Na temelju članka 56. stavka 1. i 4. KZ/11 optuženom VU se izriče
UVJETNA OSUDA
na način da se izrečena kazna zatvora od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.
IV. Na temelju članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11 nalaže se optuženom VU
POSEBNA OBVEZA
da u roku od 2 (dvije) godine oštećenom EU popravi štetu počinjenu kaznenim djelom u iznosu od 123.058,14 (sto dvadeset tri tisuće pedeset osam kuna četrnaest lipa) kuna/16.332,62 (šesnaest tisuća tristo trideset dva eura šezdeset dva eurocenta) eura.
V. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 određuje se da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora ako optuženik u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri obvezu iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11 ili ju teško i ustrajno krši. Ako se utvrdi da optuženik obvezu nije izvršio iz opravdanih razloga, sud može obvezu zamijeniti drugima, ili mu izreći zaštitni nadzor ili ga osloboditi obveza ili produljiti rok za izvršenje izrečene obveze.
VI. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19, 80/22 i 36/24; dalje u tekstu: ZKP/08.) oštećenom EU dosuđuje se imovinskopravni zahtjev u iznosu od 123.058,14 (sto dvadeset tri tisuće pedeset osam kuna četrnaest lipa) kuna/16.332,62 (šesnaest tisuća tristo trideset dva eura šezdeset dva eurocenta) eura, koji je optuženi CU dužan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.
VII. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 optuženi VU dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 u iznosu od 100,00 eura (sto eura) u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude te troškove iz članka 145. stavka 2. točke 8. ZKP/08 na ime nužnih izdataka oštećenika te nagradu i nužne izdatke njegovog opunomoćenika o visini kojih će biti doneseno posebno rješenje.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu podiglo je protiv optuženog VU optužnicu broj KO-DO-315/2021-1 od 23. srpnja 2021. zbog kaznenog djela protiv imovine - pronevjerom, opisano po članku 233. stavku 2. u vezi stavka 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 233. stavku 2. KZ/11.
2. Pozvan da se očituje o osnovanosti optužnog akta, optuženi VU je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo za koja ga se tereti optužnicom.
3. Optuženi VU ispitan u svojstvu osumnjičenika po članku 208.a ZKP/08 naveo je nije počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret već da je sukladno nalogu poslodavca, preuzimao gorivo na benzinskim postajama [obrt], koje je točio ili u spremnik vozila poslodavca ili u posude, odnosno cisterne, nakon čega je to vozilo odvezao na parkiralište poslodavca, gdje su se tankala druga vozila obrta EU. Ispitan prvi puta u svojstvu okrivljenika pred Općinskim državnim odvjetništvom u Varaždinu 24. svibnja 2021. branio se šutnjom. Optuženik nije iznosio obranu na raspravi s obzirom na to da, iako uredno pozvan, na raspravu nije došao. Pritom valja napomenuti da je optuženik upozoren po članku 404. ZKP/08 da se rasprava može održati i u njegovoj odustnosti.
4. U dokaznom postupku sud je na temelju članka 419. stavka 5. točke 1. ZKP/08 na prijedlog optužbe, uz suglasnost obrane pregledao i pročitao Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 28. srpnja 2020. sa dostavnicom (list 22-24), Računi broj 2666-1-02 od 31. svibnja 2020., 2979-1-02 od 15. lipnja 2020., 3244-1-02 od 30. lipnja 2020., 3566-1-02 od 15. srpnja 2020., 3886-1-02 od 31. srpnja 2020., te otpremnice [obrt] broj 6986-4-013, 6985-4-013, 6343-4-013, 7912-4-013, 7316-4-013, 8098-4-013, 0519-4-013, 8444-4-013, 0959-4-013, 8934-4-013, 0916-4-013, 0917-4- 013, 9549-4-013, 9550-4-013, 9763-4-013, 9764-4-013 (list 25-46), Ugovore o radu na određeno vrijeme uz obrazac odjave sa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (list 49-57), Potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj 00057289 (list 65), Zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od 24. studenog 2020. te je pregledao DVD medij sa video zapisom nadzornih kamera (list 66-68) i Zapisnik o ispitivanju svjedoka AU od 5. srpnja 2021. (list 97-99). Na pročitano i razgledano nije bilo primjedbi.
4.1. Nadalje, sud je na temelju članka 419. stavka 5. točke 2. ZKP/08 neposredno na raspravi ispitao oštećenog EU te je pročitan zapisnik o ispitivanju oštećenika EU od 5.07.2021. (list 91-95 spisa). Nadalje, sud je neposredno ispitao svjedoka OU te je pročitan iskaz svjedoka OU od 21. srpnja 2021. (list 118-119 spisa).
4.2. Naposlijetku, sud je na temelju članka 419. stavka 5. točke 5. ZKP/08 pročitao izvod iz Kaznene evidencije i Prekršajne evidencije za optuženika te je pročitao zapisnike i pregledao DVD o njegovom ranijem ispitivanju u svojstvu osumnjičernika sukladno članku 208.a ZKP/08 i u svojstvu okrivljenika.
5. Sud je na temelju odredbe članka 421. stavka 1. točke 2. i 4. ZKP/08 odbio kao nevažni i odugovlačeći dokazni prijedlozi obrane da sud od HZMO zatraži podatak o svim prijavljenim radnicima kod oštećenika za 2019., 2020. i 2021. radi utvrđenja na koji način se nabavljala nafta, od koga, kako se dovozila u krug oštećenika, odnosno poslodavca i kud se sve točila ta nafta, da se zatraži od HZMO tko je sve 2020. godine bio zaposlen u obrtu [obrt] gdje se točila nafta, a da bi se isto saslušali na okolnost tko je sve preuzimao naftu, na koji način i koliko često, da oštećenik dostavi sve račune i sve otpremnice koje je dobio od [obrt] za isporučenu naftu za 2020. godinu kako bi se utvrdilo tko je sve preuzimao naftu za oštećenika, u kojoj količini i na koji način, da oštećenik dostavi popis osnovnih sredstava 2019. – 2021. godine kako bi se utvrdilo da li su postojala druga vozila i strojevi u koje se točila nafta, da oštećenik dostavi sve otpremnice koje je okrivljenik potpisao u razdoblju od 2015.
– 2018. godine, da se od MUP-a zatraži provjera da li je okrivljenik imao u razdoblju svibanj do srpnja 2020. u vlasništvu vozilo i koje vrste i da se zatraži od MUP-a podatak koja vozila su bila u vlasništvu oštećenikovog obrta, koja je imao u privatnom vlasništvu 2020. godine s obzirom na to da se navedenim dokazima ne bi mogla utvrditi nijedna činjenica koja bi bila važna za odlučivanje u ovom postupku te s obzirom na to da su navedeni dokazi, po ocjeni suda, usmjereni isključivo na odugovlačenje ovog kaznenog postupka. Nadalje, sud je na temelju članka 421. stavka 1. točke 4. ZKP/08 odbio kao odugovlačeći dokazni prijedlog obrane da se od obrta EU pribavi popis zaposlenika i registracija vozila koji su bili ovlašteni točiti gorivo na benzinskim postajama [obrt] za navedeni obrt s obzirom na to da nije sporno da je optuženik kao zaposlenik obrta [obrt] bio ovlašten da za potrebe obavljanja radnih zadataka obrta kupuje i preuzima gorivo za obrt na benzinskoj postaji [obrt].
6. Temeljem ovako provedenog dokaznog postupka, ocijenjujući i analizirajući sve izvedene dokaze pojedinično i u međusobnoj povezanosti, sud je nedvojbeno utvrdio da je optuženik počinio kazneno djelo pronevjere iz članka 233. stavku 2. u vezi stavka 1. KZ/11 KZ/11 kako je to navedeno u izreci presude.
7. Nije sporno da je optuženi VU u inkriminiranom periodu bio zaposlenik prijevozno-trgovačkog obrta [obrt] u vlasništvu EU na radnom mjestu vozač motornog vozila. Nije sporno da je oštećenik EU, kao vlasnik obrta ovlastio optuženika da za potrebe obavljanja radnih zadataka obrta kupuje te preuzima gorivo za obrt. Isto tako u ovom postupku nije sporno da je optuženik potpisao otpremnice na ime i račun obrta.
8. U ovom postupku sporno je je li optuženik u više navrata izvršio točenja goriva, koje gorivo nije točio u spremnike vozila poslodavca, već u unaprijed pripremljene posude, koje su se nalazile u njegovom privatnom vozilu te je li gorivo otpremio poslodavcu, ili ga je zadržao za sebe i na taj način protupravno prisvojio gorivo ukupne vrijednosti od 123.058,14 kn/16.332,62 eura, te time oštetio prijevozničko-trgovački obrt [obrt], u vlasništvu EU za navedeni iznos.
9. Ispitan u svojstvu svjedoka pred Općinskim državnim odvjetništvom u Varaždinu 5. srpnja 2021., oštećeni EU naveo je da je vlasnik obrta EU, koji se bavi prijevozom i trgovinom te da je u tom obrtu na radnom mjestu vozača bio zaposlen VU, a njegov posao, između ostalog, odnosio se na poslove vršenja prijevoza, s time da je kao vozač i osoba odgovorna za svoj kamion marke Man, reg. oznaka [registarska oznaka], bio ovlašten i za točenje goriva u spremnik svog kamiona. Navedena točenja bio je dužan vršiti za vrijeme radnog vremena. Vezano uz točenja u posebne spremnike naveo je da je samo u jednom navratu dao nalog VU da izvrši takvo točenje. To je bilo negdje u ožujku ili travnju 2020., te se sjeća da je to gorivo nakon točenja odvezao na parkirališni prostor koji koristi obrt " [obrt]", gdje je to gorivo korišteno za druga vozila. U vremenu od 18. svibnja od **.**.2020. VU je njegovom obrtu načinio štetu otuđivši gorivo Eurodizel u ukupnom iznosu od 123.058,14 kuna. Naveo je da je od obrta [obrt], vlasnika AU, zaprimio 21. srpnja 2020. račun broj 3566-1-02 na iznos od 157.428,51 kuna, te je odmah utvrdio da je taj račun previsok, budući nije moguće da je VU u svoje vozilo natočio toliku količinu goriva. Odmah je pribavio otpremnice i utvrdio detaljnim pregledom da je VU otuđio njegovom obrtu gorivo i to u ukupnom iznosu od 123.058,14 kuna. Ujedno je zvao AU te mu rekao da postoji problem s računom, nakon čega mu je AU poslao slike vozača i vozila koje je vršilo točenje. Ujedno mi je poslao USB stick na kojem je snimano tko vrši točenje. Na snimci se vidi bijelo kombi vozilo koje dolazi iz smjera Varaždina prema Kominu, te skreće lijevo na pumpu, nakon čega iz njega izlazi VU. Nažalost ne vidi se točenje, no prema vremenu snimke i izvršenom točenju po otpremnicama, nesporno je za zaključiti da je VU izvršio punjenje u drugo vozilo ili u spremnike koji su se nalazili u tom kombiju. Dodao je da je prilikom svakog protupravnog točenja VU naveo drugu registarsku tablicu vozila u vlasništvu obrta " [obrt]", iako u njih nije točio. Dodao je da se opisani događaj odnosi na zadnje točenje, jer su prethodne snimke izbrisane zbog proteka vremena. Sva protupravna točenja izvršena su na benzinskoj postaji Miljenka Iveca u Brezničkom Humu. Dodao je da se na snimci radi o kombi vozilu koje nije vlasništvo oštećenika. Ujedno sva točenja VU izvršio je izvan radnog vremena i bez njegovog ovlaštenja. Oštećenik je naveo da je pričao sa VU, da ga je pitao vezano uz ta točenja, te da mu je on osobno priznao da je izvršio točenja, no nije mu htio reći čiji je to kombi, kao ni za koga je točenja vršio. Naveo je da ga je tražio da mu vrati novce ili da odradi tih 123.058,14 kuna, što je VU odbio, s time da mu je optuženik napomenuo da je vodio evidenciju o tome koliko je točio. Oštećenik je pojasnio da već niz godina ima dogovor sa obrtom [obrt] da njegovi vozači toče goriva u njegove kamione u vlasništvu obrta [obrt], s time da na benzinskim postajama postoji popis registracija vozila za koja se smije točiti gorivo. Naime, u praksi vozač sa vozilom u vlasništvu [obrt] [obrt] dolazi na benzinsku postaju, izvrši točenje, nakon čega ulazi unutra gdje mu trgovac izdaje otpremnicu, koju vozač potpisuje. Nikakva točenja drugih vozila, osim vozila s registracijama s popisa, nisu dozvoljena. Teretno vozilo za koje je bio zadužen VU ima dva spremnika, jedan zapremnine od 680 litara i jedan zapremnine od oko 300 litara, s time da glede točenja ne postoji pismeni nalog poslodavca, već je on usmeno ovlastio VU za točenje, kao i sve ostale vozače. Kartice su imali samo za put izvan granice Republike Hrvatske, budući im za točenje na benzinskim postajama Ivec benz nije trebalo. Naveo je da se sjeća da mu je AU u razgovoru rekao da je od zaposlenika načuo da je VU točio gorivo u dva spremnika od po 1000 litara koje je imao u teretnom prostoru kombija. Naveo je da je nakon svega raskinuo radni odnos sa VU, dok AU nije platio spornu fakturu, sve dok se ne razriješi kaznena odgovornost VU i eventualna odgovornost zaposlenika obrta [obrt]. Oštećenik je postavio imovinskopravni zahtjev u visini 123.058,14 kn/16.332,62 eura.
9.1. Ispitan na raspravi 7. studenog 2024. oštećenik je pojasnio da u situacijama opisanim na listu 94 spisa, kada se gorivo uz njegovo ovlaštenje točilo u spremnike i dovozilo u obrt " EU", da nije siguran je li vodio evidenciju kuda se to gorivo točilo. No pojasnio je da kada se gorivo uzimalo u plastičnim cisternama, to gorivo je sve išlo na jednu otpremnicu i na toj otpremnici nisu pisale registracije vozila. Na pitanje branitelja koliko često se gorivo dovozilo u plastičnim spremnicima na parkiralište obrta [obrt] s otpremnicama bez registracije vozila naveo je da se ne sjeća točno, ali da to nije bilo često, već je češće [obrt] poslao cisternu sa gorivom pa bi tako točili gorivo u kamione. Na pitanje branitelja gdje bi [obrt] istočio cisternu goriva kada bi dovezao na parkiralište obrta naveo je da je 2020. godine na parkiralištu imao cisternu zapremnine 3500 litara pa bi to gorivo istočio Auto Ivec benzu navedenu cisternu. Navedeni način kupovanja goriva nije bio pravilo, već iznimka i na takav način je kupovao gorivo svega par puta godišnje. U pravilu su vozači kamiona s kamionom došli na benzinsku postaju [obrt], natočili bi gorivo, na otpremnici bi pisala registracija kamiona i količina utočenog goriva, te bi vozači navedenu otpremnicu i potpisali. Na pitanje branitelja je li vodio evidenciju točenja goriva iz cisterne koja se nalazila na parkiralištu obrta u njegovom vlasništvu, naveo je da nekad je, a nekad nije s obzirom na gužvu koju je imao na poslu, a u odnosu na točenje goriva u vozila koja nisu u vlasništvu obrta, naveo je da takvih vozila na njegovom parkiralištu nije bilo i nije točio gorivo u vozila koja nisu u vlasništvu njegovog obrta. Na pitanje branitelja da li su drugi vozači imali ovlaštenje tankirati gorivo u plastične spremnike naveo je da je na taj način gorivo tankirao samo on. Jednom je ovlastio VU da na navedeni način kupi gorivo. Na isti način je ovlastio NU, on je na taj način gorivo kupio 2-3 puta. Na pitanje Općinskog državnog odvjetnika u Varaždinu naveo je da je u inkriminirano vrijeme u svom vlasništvu imao 15-16 kamiona. Na pitanje branitelja naveo je da u razdoblju od 18.05.2020. do 18.07.2020. nije odlazio na benzinsku postaju Auto Ivec na način da bi kupovao gorivo i točio ga u plastične spremnike. Pritom je dodao da se ne sjeća koliko puta je na taj način točio gorivo u 2020. godini. Na pitanje branitelja da li je vođena evidencija o istakanju goriva iz plastičnih spremnika u cisternu na parkiralištu naveo je da nije vodio evidenciju.
10. Svjedok AU ispitan na Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu 5. srpnja 2021. naveo je da je vlasnik Obrta [obrt], čija osnovna djelatnost je prodaja naftnih derivata. Između ostalog ima benzinsku postaju u Brezničkom Humu i Novom Marofu te unatrag 15 godina surađuje s [obrt]. Naime, Obrt EU toči gorivo na njegovim crpkama i to na način da je dostavio popis zaposlenika i popis registarskih oznaka kamiona kojima se izdaje gorivo. Dakle, zaposlenik dolazi na pumpu, toči gorivo za točno određeno vozilo, nakon čega ulazi u prostorije benzinske postaje gdje mu se za izdano gorivo daje otpremnica koju vozač potpisuje. Isto tako dogovor je da vozači mogu točiti i u posebne spremnike koji se većinom nalaze u teretnim dijelovima kamiona ili kombija, no radi se o gorivu isključivo za [obrt]. Svakih 15 dana u mjesecu njegov obrt izdaje račune za izdano gorivo. Tako je izdao i račune za svibanj – srpanj 2020. godine, nakon čega ga je nazvao EU i rekao da količina izdanog goriva ne odgovara stvarnom stanju. Svjedok je naveo da mu je poslao tada sve otpremnice o izdanom gorivu te da su bile potpisane od strane njegovog zaposlenika VU, a nakon toga na traženje oštećenika dostavio mu je i fotografiju zaposlenika sa video nadzora i snimku video nadzora iz kojeg se vidi gdje njegov zaposlenik dolazi na benzinsku pumpu i toči gorivo. Navedenu snimku pogledao je zajedno sa JU i on je potvrdio da se radi o njegovom vozaču VU. Na pitanje kako to da su njegovi zaposlenici izdali gorivo ĐU iako na benzinsku postaju nije došao sa kamionom [obrt] naveo je da je nekakva praksa, koja se temelji na povjerenju, da se zaposleniku [obrt] vjerovalo da toči za kamion u vlasništvu [obrt], uz napomenu da je taj vozač uvijek nakon točenja rekao na koju registarsku tablicu toči. Dodao je da se “sa kase“ ne vidi registarska oznaka kombija, a njegovi zaposlenici ne izlaze van da provjeravaju koje vozilo je na točenju. Koliko je njemu poznato VU točio je u spremnike od 1000 l i većinom se radilo o dva ili tri spremnika.
11. Svjedok OU ispitan na Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu 21. srpnja 2021. naveo je da je zaposlenik obrta [obrt] te daje zaposlen na benzinskoj postaji u Brezničkom Humu. Naveo je da mu je poznato da je njegov šef AU imao dogovor s JU da se vozila u vlasništvu obrta EU toče na benzinskim postajama u vlasništvu Auto Iveca. Napomenuo je da su se točila kako teretna vozila, tako i same cisterne koje su se nalazile na vozilima. Sjeća se da su te cisterne od cca. 1000 litara dovozili ili na kamionima ili u kombijima, ovisno o broju cisterni. Poznato mu je da je kod EU bio zaposlen i vozač VU, te je i on znao doći točiti svoj kamion, kao i cisterne, te je bio siguran da je točio za EU, odnosno nije imao razloga sumnjati da toči u svoju korist, jer je znao da je njegov vozač. VU je dakle dolazio sa kamionom za koji je bio zadužen i za koji su imali zapisanu registraciju, no znao je doći i sa kombijem, za koji svjedok navodi da ne zna registraciju, jer je VU nakon što je izvršio točenje došao u postaju i rekao koji broj registracije treba zadužiti. Pojasnio je da su zaposlenici obrta [obrt] dobili popis registracija obrta [obrt] na koji mogu dužiti gorivo te je praksa da im vozač nakon točenja kaže na koju registraciju pišu otpremnicu. Dakle, vjerovali su vozačima te nisu radili probleme ako bi došli sa drugim vozilom, odnosno kombijem, za kojeg nije postojala registracija na njihovom popisu. Bila je praksa da im poslodavac javi ukoliko bi neki vozač dobio otkaz, a isto tako nije se radilo o osobnim vozilima, pa nije bilo razloga da sumnjaju da toči u cisterne za sebe, jer su dečki zaposleni u obrtu EU uobičajeno točili i u cisterne. Dodao je da je to i logično postupanje jer tankovi kamiona su maksimalno oko 1000 litara, a dečki su znali točiti više cisterni pa ne bi mogli pravdati izdanu količinu goriva. Naveo je da se iz benzinske postaje preko kamera može vidjeti sa kojim vozilom vozač dolazi na postaju, no da nije imao razloga sumnjati da da se nešto čudno događa te nisu vršili nikakve dodatne provjere u smislu zvanja EU i drugo. Naime i drugi vozači su dolazili i točili u cisterne i nikad nije bilo problema. Dodao je da bi reagirali ako bi sumnjali, pa da su mislili da VU toči na sebe, odnosno u svoje vozilo, oni to ne bi dozvolili.
11.1. Ispitan na raspravi na pitanje branitelja ponovio je da je znao da VU toči gorivo za sebe onda bi reagirao. Dodao je da se ne sjeća koja su sve vozila u vlasništvu obrta EU dolazila točiti gorivo na benzinsku postaju gdje je radio. Isto tako ne sjeća se imenom i prezimenom radnika obrta EU koji su dolazili točiti gorivo na benzinsku postaju [obrt], bilo je više osoba koje su dolazile i nisu uvijek dolazili isti ljudi, to je bilo davno i ne sjeća im se imena. Na pitanje Općinskog državnog odvjetnika u Varaždinu pojasnio je da su uvijek dolazili točiti djelatnici obrta EU, a to mu je poznato jer su imali popis ljudi i registracija koji su bili ovlašteni točiti gorivo na benzinskim pumpama u vlasništvu obrta [obrt].
12. Sud je u cijelosti prihvatio kao istinitu pisanu dokumentaciju koju je pročitao, pri čemu valja naglasiti da istinitost sadržaja pročitane dokumentacije nije osporen. Isto tako, sud je uvidom u snimke video nadzora na benzinskoj postaji [obrt] utvrdio da se radi o ovdje optuženiku, a što su potvrdili i svjedoci AU, EU i OU, a pritom niti optuženik ispitan u svojstvu osumnjičenika nije sporio da bi to bio on.
13. Sud je iskaz svjedoka EU cijenio kao istinit i vjerodostojan, isti je detaljno opisao način postupanja u obrtu vezano za kupnju goriva na benzinskim postajama [obrt] te tko je imao dopuštenje za točenje i kako se evidentiralo točenje goriva na taj način. Pritom je iskaz navedenog svjedoka u bitnom suglasan iskazima svjedoka AU i OU čije iskaze sud isto tako cijeni kao istinite i vjerodostojne. Naime navedeni svjedoci potpuno su nezainteresirani za ishod ovog kaznenog postupa te su detaljno i jasno iskazivali o onome što im je poznato i što su uočili. Stoga je sud u cijelosti prihvatio kao vjerodostojne iskaze svjedoka EU, AU i OU. U prilog istinitosti iskaza navedenih svjedoka govori i materijalna dokumentacija u spisu, kao i snimke nadzorne kamere s benzinske postaje [obrt] koje je sud cijenio kao vjerodostojne i čiju istinitost nitko nije osporavao.
14. Iz potpisanih otpremnica koje se nalaze u spisu proizlazi da ih je potpisao optuženi VU, što isto tako optuženik nije sporio. Na otpremnicama su navedene razne registarske oznake vozila u koje je navodno točeno gorivo pa je tako na otpremnicama od 29. svibnja 2020., 18. svibnja 2020. i 12. lipnja 2020. registarska oznaka [registarska oznaka], na otpremnici od 4. lipnja 2020. je registarska oznaka [registarska oznaka], na otpremnici od 19. lipnja 2020. je registarska oznaka [registarska oznaka], na otpremnici od 26. lipnja 2020. je registarska oznaka [registarska oznaka], na otpremnici od 25. lipnja 2020. je registarska oznaka [registarska oznaka]. Navedeno je u suglasju s navodima svjedoka EU da je optuženik prilikom točenja u spremnike koji su se nalazili u kombiju davao različite registracije vozila u vlasništvu obrta EU, iako nije zapravo točio u navedena vozila, a pritom je oštećeni EU naveo, a sud cijenio kao istinito i uvjerljivo, da zaposlenici obrta [obrt], kada su po nalogu oštećenika EU točili gorivo u plastične cisterne, to gorivo je sve išlo na jednu otpremnicu i na toj otpremnici nisu pisale registracije vozila. Nadalje, sud je nedvojbeno utvrdio da je optuženik u navedenom periodu točio gorivo u spremnike koji su se nalazili u bijelom kombi vozilu jer isto proizlazi iz snimki video nadzora i iz iskaza svjedoka OU, koje je sud cijenio kao vjerodostojne.
15. Nadalje, iz dostavljenih otpremnica i računa obrta " [obrt]" proizlazi da je optuženik radnjama opisanim u činjeničnom opisu ostvario protupravnu imovinsku korist u iznosu od 123.058,14 kuna/16.332,62 eura, a pritom ni sam optuženik, ispitan u svojstvu osumnjičenika po članku 208.a ZKP/08 nije osporavao visinu imovinske koristi.
16. Sud je cijenio obranu optuženika kao neuvjerljivu i nevjerodostojnu. Naime isti je naveo da je po nalogu poslodavca preuzimao gorivo na benzinskim postajama [obrt], koje je točio ili u spremnik vozila poslodavca ili u posude, odnosno cisterne, nakon čega je to vozilo odvezao na parkiralište poslodavca, gdje su se tankala druga vozila obrta EU. Međutim iz iskaza samog oštećenika proizlazi da optuženi VU nije imao ovlaštenje točiti goriva u spremnike, svakako ne u inkriminiranom vremenskom periodu, a isto tako je utvrđeno da optuženik nije točio gorivo u vozila u vlasništvu oštećenika već u spremnike koji su se nalazili u bijelom kombi vozilu, koje nije u vlasništvu oštećenog EU. Nadalje, sam oštećenik je naveo da prilikom točenja u spremnike na otpremnice se nije pisala registracija vozila, dok je optuženik prilikom inkriminiranih radnji navodio različite registarske oznake vozila u vlasništvu obrta EU, a u koja vozila u inkriminirano vrijeme nije točio gorivo. Stoga sud nije prihvatio obranu optuženika.
17. Stoga je ovaj sud našao nesporno utvrđenim da je optuženi VU u inkriminiranom razdoblju od 18. svibnja do 18. srpnja 2020., na benzinskoj postaji Auto Ivec Benz, u Brezničkom Humu, u cilju da se nepripadno okoristi, kao zaposlenik prijevozničko-trgovačkog obrta [obrt], u vlasništvu EU, na radnom mjestu – vozač motornog vozila, koji ga je ovlastio da za potrebe obavljanja radnih zadataka obrta kupuje te preuzima gorivo za obrt, u više navrata izvršio točenja goriva, koje gorivo nije točio u spremnike vozila poslodavca, već u unaprijed pripremljene posude, koje su se nalazile u njegovom privatnom vozilu te gorivo nije otpremio poslodavcu, već ga je zadržao za sebe, potpisavši otpremnice na ime i račun obrta, na koji način si je protupravno prisvojio gorivo ukupne vrijednosti od 123.058,14 kn/16.332,62 eura , čime je oštetio prijevozničko-trgovački obrt [obrt], u vlasništvu EU za iznos od 123.058,14 kn/16.332,62 eura. Takvim postupanjem optuženik je nedvojbeno protupravno prisvojio tuđe pokretne stvari koje su mu povjerene na radu, a vrijednost pronevjerenih stvari je velika.
18. Dakle, utvrđeno je kako je optuženik počinio predmetno djelo upravo na način kako mu je to činjeničnim opisom i stavljeno na teret, zbog čega ga je ovaj sud i oglasio krivim, a optuženi je bio svjestan svojeg djela i htio je isto počiniti kao takvo i kao svoje. Iz navedenog slijedi da je postupao s oblikom krivnje koji se u kaznenom pravu naziva izravna namjera. Svijest o protupravnosti u vrijeme počinjenja djela nije dovedena u pitanje, a tijekom dokaznog postupka se nisu pojavile okolnosti koje bi upućivale na sumnju u ubrojivost optuženika, zbog čega je sud utvrdio da je optuženi VU upravo svojim ponašanjem ostvarii sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela pronevjere iz članka 233. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11.
19. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, a polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja te je u odnosu na optuženika ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.
19.1. Kao olakotne okolnosti na strani optuženika sud je cijenio činjenicu da je optuženik otac dvoje maloljetne djece o kojima skrbi. Kao olakotnu okolnost sud je cijenio i činjenicu da je optuženik kazneno neosuđivan. Otegotnim je sud cijenio okolnost da je optuženik poduzeo niz radnji i u više navrata točio gorivo u spremnike te je pritom protupravno stekao imovinsku korist u iznosu od 16.332,62 eura. Nadalje, kao otegotno je cijenio i raniju prekršajnu kažnjavanost optuženika jer očito ranije kazne za prekršaje nisu u dovoljnoj mjeri utjecale na optuženika da se u budućnosti kloni protupravnog postupanja, točnije njegovo protupravno ponašanje je progrediralo iz prekršajne u kaznenu sferu.
20. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir i zapriječenu kaznu za kazneno djelo iz članka 233. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11, dakle kazna zatvora od 1 do 8 godina.
21. Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.
22. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, osobne i obiteljske prilike, ali i dosadašnju kaznenu ne osuđivanost, za kazneno djelo iz članka 233. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11, optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.
23. Međutim, za ovu kaznu na koju je optuženik osuđen, sud je mišljenja da se svrha kažnjavanja može postići i bez izvršenja kazne zatvora, te je stoga optuženiku temeljem članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od 3 godine ne počini novo kazneno djelo. Sud je prilikom odluke o izricanju uvjetne osude cijenio činjenicu da je optuženik kazneno neosuđivan te stoga sud smatra da kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, koja je dovoljna i primjerena svim okolnostima počinjenja djela nije potrebno neposredno i izvršiti, jer će se već i prijetnjom kaznom uz rok kušnje od 3 godine postići opća i specijalna svrha kažnjavanja, zbog čega ju je i izrekao optuženiku. Također će mu se ovakvom kaznom omogućiti ponovno uključivanje u društvo, odnosno društveno prihvatljivo ponašanje te ponovno uključivanje u redovne životne tokove u kojima nema mjesta činjenju kaznenih djela, a samim time će mu biti omogućeno da nastavi živjeti na način da pokaže da je shvatio ozbiljnost i nedopuštenost opisanog načina postupanja. Pritom je sud odredio rok provjeravanja od 3 godine kako bi kroz dulji vremenski period optuženik ozbiljno shvatio kaznu na koju je osuđen i time nastavio živjeti na način da pokaže da je shvatio ozbiljnost i nedopuštenost opisanog načina postupanja.
23.1. Takvim izborom i vrstom kazne optuženiku će se ukazati na štetnost, nedopuštenost i društvenu neprihvatljivost činjenja kaznenih djela te utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela. Ovakvom kaznom postići će se svrha generalne prevencije te će i drugima poslati jasnu poruku o neprihvatljivosti činjenja kaznenih djela.
24. Uz izrečenu kaznu optuženiku je izrečena i posebna obveza iz članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11., da u roku od 2 godine oštećenom EU popravi štetu počinjenu kaznenim djelom u iznosu od 123.058,14 kuna/16.332,62 eura, uz napomenu da mu u protivnom, ukoliko navedenu obvezu ne ispuni, uvjetna osuda može biti opozvana.
25. Sukladno članku 158. stavku 2. ZKP/08. optuženik je dužan isplatiti oštećenom EU štetu u iznosu od 123.058,14 kuna/16.332,62 eura, budući da je navedeni iznos nesporno utvrđen kao iznos protupravno stečene imovinske koristi koju je optuženik ostvario kaznenim djelom iz članka 233. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11.
26. Nadalje, sud je na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 naložio VU podmiriti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 u iznosu od 100,00 eura u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, koji su odmjereni u iznosu utvrđenom Rješenjem Ministarstva pravosuđa o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka (NN 145/11.), sukladno trajanju i složenosti postupka, te troškove iz članka 145. stavka 2. točke 8. ZKP/08 koji se odnose na nagradu opunomoćenika oštećenika, u visini koja će biti određena posebnim rješenjem. Sud je stava, vodeći računa o imovnom stanju optuženika, a s obzirom da optuženik, prema vlastitim navodima ima redovita mjesečna primanja u visini oko 1.000,00 – 1.500,00 eura mjesečno i vlasnik je nekretnine, da će navedene troškove optuženik moći namiriti bez opasnosti za svoje uzdržavanje, odnosno uzdržavanje osoba koje je on dužan uzdržavati.
U Varaždinu 28. travnja 2025.
Predsjednik vijeća kao
sudac pojedinac
Matea Bulka
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može u roku od 15 (petnaest) dana po primitku presude podnijeti žalbu. Žalba se podnosi pisano u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
Dostaviti:
1. ODO u Varaždinu na broj: KO- DO-315/2021
2. optuženi VU, [adresa],
3. branitelj optuženika, Mario Kovačević, odvjetnik iz Zagreb
3. oštećeni EU
4. opunomoćenik oštećenika Vladimir Terešak, odvjetnik iz Zagreba
