REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, 21000 Split

Pr-2237/2022-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice OT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima, odvjetnicima iz OD Santica& Đapić, Split, protiv tuženika Dom za starije i nemoćne osobe Vis, Silvija Strahimira Kranjčevića 12, 21480 Vis, OIB: 98150865880, zastupanog po punomoćniku Borisu Mahoniću, odvjetniku u Rijeci, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti tužiteljice osobno sa punomoćnikom te punomoćnika tuženika, prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 28. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena odluka tuženika Doma za starije i nemoćne osobe Vis, Silvija Strahimira Kranjčevića 12, OIB: 98150865880 od 26.09.2022. godine kojom se tužiteljica OT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] privremeno udaljuje sa posla i to s trajanjem udaljenja od 26.09.2022. godine pa do pravomoćnog okončanja sudskog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem Pr-7108/2021 ili dok poslodavac drugačije na odluči te kojom se radnici za vrijeme privremenog udaljenja sa posla određuje isplata mjesečne naknade plaće u visini polovice prosječne plaće isplaćene joj u prethodna tri mjeseca.

II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici na ime parničnog troška ukupan iznos od 1.562,50 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.U tužbi predanoj ovom sudu dana 11. studenog 2022. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika kao poslodavca na radnom mjestu i poslovima socijalne radnice. Ističe da je tuženik dana 26.09.2022. godine donio odluku o udaljenju tužiteljice sa posla, a koja odluka da joj je dostavljena 30.09.2022. godine. Navodi da je protiv te odluke sukladno odredbi članka 133. Zakona o radu 14.10.2022.godine podnijela zahtjev za zaštitu prava, ali da tuženik u zakonskom roku od 15 dana nije udovoljio njenom zahtjevu te da na isti nije odgovorio, a radi čega da je tužiteljica u daljnjem roku od 15 dana podnijela tužbu. Tužiteljica nadalje navodi da se institut kojeg je tuženik primijenio, a odnosi se na privremeno udaljenje tužiteljice sa posla da se po članku 150. Zakona o radu navedeno odnosi na situaciju kada se radi o sudjelovanju radničkog vijeća u donošenju odluka poslodavca, te kada je već dan otkaz ugovora o radu pa radnik sudskim putem osporava dopuštenost otkaza ugovora o radu i traži da ga se zadrži na radu, a radničko vijeće se protivi otkazu te da se u tom slučaju radi o izvanrednom otkazu ugovora o radu, te da poslodavac može radnika privremeno udaljiti sa posla do okončanja sudskog spora kojim radnik osporava dopuštenost otkaza ugovora o radu. Tužiteljica navodi da se u slučaju tužiteljice uopće ne radi o situaciji savjetovanja sa radničkim vijećem propisanim odredbom članka 150. ZR-a jer da tu nema radničkog vijeća niti je radničko vijeće konzultirano pa da nije ni došlo do situacije iz članka 150.stavka 9. ZR-a da se radničko vijeće usprotivilo otkazu. Navodi se da tužiteljici nije ni dan otkaz ugovora o radu već da se govori o namjeravanom davanju otkaza i to redovnog otkaza ugovora o radu, ali da otkaz nije dan. Ističe se da obzirom da otkaz nije ni dan da nije ni pokrenut sudski postupak za osporavanje dopuštenosti otkaza ugovora o radu, a što da je pretpostavka iz članka 150.stavak 9. u svezi sa stavkom 10. ZR-a za primjenu tog instituta. Također tužiteljica ističe da je točno da se vodi postupak pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem Pr-7108/2021, ali da se radi o postupku protiv Sindikata zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi radi nadomještanja suglasnosti sindikata kod namjeravanog otkaza ugovora o radu obzirom da je tužiteljica kao radnica sindikalni povjerenik, a ne o postupku radi osporavanja dopuštenosti otkaza ugovora o radu budući da do otkaza nije ni došlo. Ističe se da je točno da je tužbom obuhvaćena i radnica OT, ali da je to isključivo zbog pogrešnog materijalno pravnog pristupa tužitelja jer da je u postupcima za nadomještanje suglasnosti pasivno legitimiran isključivo sindikat, a ne i radnik, ali da se u svakom slučaju ne radi o postupku osporavanja radi dopuštenosti otkaza. Također je navedeno da je institut privremenog udaljenja radnika s posla predviđen samo u slučaju izvanrednog otkaza ugovora o radu. Ističe se da je u svim slučajevima u kojima se u praksi dopušta suspenzija radnika u slučaju skrivljenog ponašanja rezolutan i jedinstven stav sudova da se radnika u tom slučaju može udaljiti samo ukoliko se radi o skrivljenom ponašanju koje bi bilo razlogom za izvanredni otkaz ugovora o radu. Ističe se da je to razumljivo jer da suspenzija radnika koja je predviđena radi zaštite poslodavca ima opravdanje i logičko uporište samo ukoliko se radi o najtežim povredama kad radnik vrlo grubo prekrši svoje radne obveze ili zbog nekog razloga predstavlja opasnost za radnu okolinu pa je zbog njegovog ponašanja nedopustivo držati ga i nadalje prisutnim u prostorijama poslodavca i to kad se radi o skrivljenom ponašanju koje je razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu. Ističe se da je u konkretnom slučaju, a što da je vidljivo iz same pobijane odluke da poslodavac radnici namjerava redovito otkazati ugovor o radu i to iz razloga koji da predstavljaju osnovu za redoviti otkaz, a da koji prema izričitoj zakonsko odredbi članka 150. ZR-a i prema jedinstvenom stavu sudske prakse ne može biti razlogom za suspenziju. Također se navodi da u naprijed navedenom slučaju kad se radi o razlozima za izvanredni otkaz ugovora o radu suspenzija ima smisla i bila bi dopuštena samo ako bi se poduzela odmah nakon skrivljenog ponašanja koje da je razlog za izvanredni otkaz , a ne nakon više od godinu dana, a u kojem vremenu da se radni odnos normalno nastavio pa da je iz tog razloga navedena odluka poslodavca koji nakon više od godinu dana od nastupa navodnih činjenica za redoviti otkaz ide na suspenziju radnice potpuna neprihvatljiva i nezakonita. Ističe se da je iz navedenih razloga razvidno da navedena odluka nema nikakvog uporišta u Zakonu o radu. Tužiteljica ujedno ističe da je netočan razlog naveden pod a) pobijane odluke ističući da je socijalni radnik dužan čuvati dosje svakog korisnika koji se nalazi na smještaju i da je za iste odgovoran te da se u tim dosjeima ponekad nalaze i osobne stvari korisnika predane na čuvanje. Ističe se da socijalni radnik čuva dosjee i da za njih odgovara pa da ih može predati samo ukoliko za to postoji propisani razlog, ukoliko se ispoštuje određena procedura i u vremenu koje je primjereno da se sve to odradi, a što da je u konkretnom slučaju izostalo, a o čemu da se tužiteljica već očitovala u svome dopisu od 13.09.2021.godine. Ističe se da radnica u svakom slučaju nikada nije ograničavala ravnatelju da izvrši uvid u te dosjee ili dobije kopije pojedinih dokumenata na uvid. Navodi se da je netočno da je tužiteljica kao radnica odlazila i dolazila na posao prije kraja radnog vremena odnosno prije početka stanke ili nakon njenog završetka jer da je prema evidenciji rada tužiteljica kao radnica uredno zapisana kada dolazi i odlazi sa posla i kad koristi stanku, a o čemu da se dostavlja dokaz u privitku. Ističe se da navodne snimke na koje se poziva odluka, a koje niti više od godinu dana nakon što su spomenute još uvijek nisu prezentirane ne treba niti komentirati. Naposljetku je navedeno da je netočno da je radnica dana 06.08.2021. godine bez najave neopravdano izostala sa posla jer da je tada koristila godišnji odmor, te da postoji odluka poslodavca o korištenju godišnjeg odmora. U navedenom smislu je predloženo da sud donese odluku kojom će utvrditi da je nezakonita i nedopuštena odluka tuženika kojom je tužiteljica privremeno udaljena sa posla s trajanjem udaljenja od 26.09.2022.godine do pravomoćnog okončanja sudskog postupka koji se vodi pod poslovnim brojem Pr- 7108/2021 ili dok poslodavac drukčije ne odluči, te kojom se tužiteljici za vrijeme privremenog udaljenja sa posla određuje isplata mjesečne naknade plaće u visini polovice prosječne plaće isplaćene joj u prethodna tri mjeseca. Istaknuto je i da se nalaže tuženiku vratiti tužiteljicu na rad na radno mjesto i poslove socijalne radnice sa pravima i obvezama utvrđenim ugovorom o radu na neodređeno, puno radno vrijeme broj 397/2000 od 01.12.2000. u roku od 8 dana. Tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev podneskom tužiteljice od 20.10.2023.godine (list 55-59 spisa) na način da je odustao od prijedloga da se tužiteljica vrati na radno mjesto socijalne radnice budući je ista u međuvremenu otišla u mirovinu, a tuženik je tužiteljice već vratio na rad odlukom od 20.04.2023.godine vratio na posao, dok je tužiteljica ustrajala u prijedlogu da sud utvrdi svojom odlukom da je nezakonita i nedopuštena odluka tuženika o privremenom udaljenju s posla.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 23-24 spisa) navodi da osporava tužbu u cijelosti, te da predlaže odbaciti tužbu.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom zahtjeva za zaštitu prava radnika (list 9-15 spisa); evidencije dolaska, izbivanja i odlaska sa posla (list 16-18 spisa); odluke o rasporedu i trajanju godišnjeg odmora za 2021.godinu (list 19 spisa); dopisa Doma za starije i nemoćne osobe Vis od 26.09.2022.godine (list 27-28 spisa); odluke tuženika od 26.09.2022.godine (list 28-32 spisa); povratnica/dostava (list 36 spisa); presude Županijskog suda u Zagrebu broj 22 Gž-R-426/2023-3 od 19.srpnja 2023.godine (list 37-40, 94-97 spisa); očitovanja ODO-a Split broj KP-DO-2688/2022 od 10.10.2023.godine (list 43 spisa); odluke tuženika od 20.04.2023.godine (list 46 spisa); obavijesti tuženika tužiteljici od 20.04.2023.godine (list 47 spisa); odluke- upozorenja na obveze iz radnog odnosa i postupanje radnice u svezi sa mogućnošću otkaza ugovora o radu od 26.srpnja 2021.godine (list 48-49 spisa); odluke tuženika od 26.09.2022.godine (list 50-53 spisa); obavijesti tuženika tužiteljici od 26.09.2022.godine (list 53 spisa); potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o prestanku osiguranja (list 54 spisa); rješenja VSRH Zagreb broj Revd- 3389/2024-2 od 21.siječnja 2025.godine (list 92-93 spisa). Izvršen je uvid u spis ovog suda Pr-7108/21. Također je izveden dokaz saslušanje tužiteljice (list 66-68 spisa); zz tuženika MT (list 79-81 spisa);svjedokinje OTP (list 85-86 spisa); svjedokinje LT (list 86-89 spisa). Sud je zatražio i pregledao u dokazne svrhe i spis ovog suda Pr-7108/21.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice je u cijelosti osnovan.

5. Među strankama nije sporna činjenica da je tužiteljica kod tuženika radila na radnom mjestu socijalne radnice temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01.12.2000.godine, te da je tuženik odlukom od 26.09.2022.godine privremeno udaljio tužiteljicu sa radnog mjesta socijalne radnice na kojem je ista radila i to sve do pravomoćnog okončanja sudskog postupka koji se vodio pod poslovnim brojem Pr- 7108/2021 ili dok poslodavac drukčije ne odluči, te joj je odredio da za to vrijeme prima polovicu prosječne plaće isplaćene joj u prethodna tri mjeseca. Navedena činjenica nesporno proizlazi iz pregledane odluke tuženika od 26.09.2022.godine (list 28-30 spisa).

6. Među strankama je također nesporna činjenica da je tužiteljica protiv navedene odluke tuženika o privremenom udaljenju iste sa radnog mjesta podnijela u zakonskom roku iz članka 133.stavka 1. Zakona o radu (''NN'' 93/14-u daljnjem tekstu ZR-a) u roku od 15 dana od dostave navedene odluke zahtjev za zaštitu prava radnika, a budući to proizlazi iz pregledanog zahtjeva za zaštitu prava radnika od 14.10.2022.godine (list 9-14 spisa), a koji zahtjev je tuženik zaprimio 18.10.2022.godine, a što proizlazi iz pregledane primke povratnice (list 15 spisa), te kojem zahtjevu tuženik nije udovoljio u roku od 15 dana od dostave zahtjeva tužiteljice, a zbog čega je tužiteljica podnijela tužbu u predmetnoj pravnoj stvari sukladno odredbi članka 133.stavka 2. ZR-a u roku od 15 dana od neudovoljenja njenom zahtjevu od strane tuženika. U navedenom smislu tužba je predmetnoj pravnoj stvari podnesena u zakonskom roku te tužiteljica u tom smislu nije prekludirana u podnošenju tužbe u predmetnoj pravnoj stvari. Nije dvojbena ni činjenica da je tuženik tužiteljicu vratio na posao socijalne radnice svojom odlukom od 20.04.2023.godine, te da je tom odlukom od 20.04.2023.godine tuženik odlučio da će tužiteljica iskoristiti godišnji odmor za 2022.godinu u trajanju od 22 dana i za 2023.godinu u trajanju od 30 dana sve u razdoblju od 20.04.2023.godine do 07.07.2023.godine, a koja činjenica nesporno proizlazi iz pregledane odluke tuženika od 20.04.2023.godine (list 46-47 spisa). Također nije sporna ni činjenica da je tužiteljici u konačnici prestao radni odnos kod tuženika po sili zakona zbog stjecanja zakonskih uvjeta za odlazak u mirovinu sa navršenih 65 godina života i 15 godina radnog staža, a o čemu je tužiteljicu izvijestio i sam tuženik te što proizlazi iz pregledane obavijesti tuženika od 20.04.2023.godine (list 47 spisa), te iz pregledane prijave HZMO-a o prestanku osiguranja (list 54 spisa) iz koje proizlazi da je tužiteljici prestao radni odnos kod tuženika zbog odlaska u mirovinu dana 07.07.2023.godine kad je ista odjavljena.

7. U predmetnom postupku je sporno da li je odluka tuženika od 26.09.2022.godine kojom je tužiteljica privremeno udaljena sa radnog mjesta socijalne radnice dopuštena i zakonita, te da li je tuženik dokazao postojanje opravdanih razloga za donošenje navedene odluke.

8. Iz pregledanih evidencija dolaska, izbivanja i odlaska s posla (list 16-18 spisa) je razvidno da je evidentirano vrijeme dolaska i odlaska tužiteljice sa posla te da iz tih evidencija proizlazi da je tužiteljica uredno dolazila i odlazila na posao 03.08.2021.godine budući je došla na posao u 6,00 sati i otišla sa posla u 14,00 sati kao i 04.08.2021.godine, te 25.08.2021.godine. Iz pregledane odluke o rasporedu i trajanju godišnjeg odmora za 2021.godinu je razvidno da je tužiteljici od strane tuženika odobren odlazak na godišnji odmor tijekom 2021.godine u trajanju od 30 radnih dana i to prvi dio od 02.08. -23.08.2021.godine, te drugi dio 02.11. - 23.11.2021.godine.

9. Iz pregledanog očitovanja Doma za starije i nemoćne osobe Vis od 26.09.2022. (list 27-28, te 53 spisa) proizlazi da je tuženik obavijestio tužiteljicu da joj u privitku tog dopisa dostavlja odluku o privremenom udaljenju s posla u trajanju od 26.09.2022.godine do okončanja sudskog postupka koji se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem Pr-7108/21, te je istu ujedno pozvao da tuženiku preda ključeve ormara s osobnicima korisnika i druge dokumente i to osoblju računovodstva ili voditelju odjela općih poslova i nabave.

10. Iz pregledane odluke tuženika od 26.09.2022.godine (list 28-30, te 50-53 spisa) proizlazi da je tuženik kao poslodavac tužiteljicu privremeno udaljio sa radnog mjesta socijalne radnice na kojem je ista radila temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 01.12.2000.godine, te je odredio tom odlukom da privremeno udaljenje s posla traje od dana 26.09.2022.godine do pravomoćnog okončanja sudskog postupka koji se vodio pred ovim sudom pod brojem Pr-7108/2021 ili dok poslodavac drukčije ne odluči, te je odredio da tužiteljica za vrijeme dok je privremeno udaljena s posla ima pravo na isplatu mjesečne naknade plaće u visini polovice prosječne plaće isplaćene joj u prethodna tri mjeseca. Također iz navedene odluke proizlazi da je tuženik obaviješten dopisom Sindikata zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske od 23.06.2021.godine da je tužiteljica izabrana za sindikalnog povjerenika. Tuženik u ovoj odluci navodi da ima namjeru otkazati ugovor o radu tužiteljici zbog skrivljenog ponašanja jer da je dana 24.08.2021.godine na zahtjev ravnatelja tuženika SMS porukom odbila dostaviti dosjee svih korisnika i ponovno na pisani zahtjev ravnatelja tuženika dana 25.08.2021.godine. Istaknuto je da je tužiteljica u razdoblju od 26.07.2021.godine do 25.08.2021.godine kontinuirano nakon početka radnog vremena dolazila na posao i da je odlazila sa posla prije kraja radnog vremena te da je odlazila sa radnog mjesta prije početka stanke te da je dolazila na radno mjesto nakon isteka stanke, a što da je utvrđeno snimkama video nadzora, te da je dana 06.08.2021.godine bez najave neopravdano izostala sa posla. Istaknuto je da je u smislu članka 188.stavka 1. i 3. ZR-a poslodavac tražio suglasnost za redovni otkaz radnici uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnice i to 10.09.2021.godine, te da je sindikat odbio dati tu suglasnost, a što da je vidljivo iz dopisa sindikata od 20.09.2021.godine, a koji dopis Sindikata da je poslodavac zaprimio 23.09.2021.godine. Istaknuto je da je tuženik nakon toga od nadležnog suda tražio da suglasnost nadomjesti sudska odluka, a koji postupak da se vodi pred ovim sudom pod posl. brojem Pr-7108/2021. Zaključno se navodi da je u periodu od pokretanja postupka otkazivanja pa do dana donošenja navedene odluke radnica više puta odbila postupiti po radnom nalogu poslodavca, te da je u trajnom sukobu sa poslodavcem.

11. Iz pregledane presude Županijskog suda u Zagrebu broj 22 Gž R-426/2023-3 od 19.srpnja 2023.godine (list 37- 40 spisa) proizlazi da je tom odlukom potvrđena presuda ovog suda broj Pr-7108/21-11 od 30.01.2023.godine proizlazi da je u postupku utvrđeno da je OT zaposlena na radnom mjestu socijalne radnice na neodređeno vrijeme; da je od 23.06.2021.godine bila sindikalni povjerenik, da je Dom za starije i nemoćne osobe Vis imao namjeru redovno otkazati tuženici pod 2/ ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja, da je na poziv Doma za starije i nemoćne osobe za iznošenje obrane, a kojeg je OT zaprimila 06.rujna 2021.godine ista se očitovala 13.09.2021.godine, ali da je Dom za starije i nemoćne osobe ne čekajući njeno očitovanje dana 11.09.2021.godine zatražio od Sindikata zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske suglasnost za redoviti otkaz ugovora o radu OT uvjetovan skrivljenim ponašanjem iste; da je Sindikat uskratio suglasnost na namjeravanu odluku o otkazu ugovora o radu OT smatrajući da nije postupljeno po odredbama ZR-a jer da se radnica poziva na prijašnja upozorenja na eventualne povrede radnih obveza, a koja da ne mogu biti opravdani razlog za namjeravani otkaz ugovora o radu, te da se radi o otkazu ugovora o radu sindikalnoj povjerenici koja da je uporno ukazivala na propuste poslodavca vezano za prava radnika, kao i nepravilnosti u radu poslodavca, te da smatra da u konkretnom slučaju ne postoje objektivne okolnosti koje bi opravdale otkaz ugovora o radu, te da nije poštivana procedura otkazivanja i da se radi o starijoj radnici godinama zaposlenoj kod Doma za starije i nemoćne osobe kojoj je ostalo do mirovine dvije godine. Iz sadržaja navedene presude ujedno proizlazi da je u postupku utvrđeno da je OT bila na bolovanju od 17.08. do 24.08.2021.godine te da to proizlazi iz potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad Ordinacije opće medicine dr. Nebojše Đorđevića od 17.08.2021.godine, izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad od 24.08.2021.godine, a da je ravnatelj Doma za starije i nemoćne osobe upravo dok je tužiteljica bila na bolovanju istoj dana 24.08.2021.godine poslao SMS poruku da mu dostavi dosjee korisnika, te dopisom od 25.08.2021.godine, a kad da se OT vratila sa bolovanja i istome da je dostavila preslike dokumentacije iz dosjea koja je ravnatelju bila potrebna. Također je u navedenoj drugostupanjskoj odluci istaknuto da je u postupku utvrđeno da iz priložene evidencije dolazaka, izbivanja i odlaska sa posla na dane 02.08, 03.08., te 04.08. i 25.08.2021.godine, a na koju se listu radnici potpisuju prilikom dolaska i odlaska posla, da proizlazi da je OT dolazila i odlazila sa posla na vrijeme, a tijekom izbivanja iz Doma da je uredno upisivala razlog izbivanja i vrijeme izbivanja. U navedenoj drugostupanjskoj presudi je istaknuto da Dom za starije i nemoćne osobe Vis nije dostavio snimku video nadzora dolazaka i odlazaka radnika s radnog mjesta pa tako i OT. Također je navedeno da iz evidencije Doma za starije i nemoćne osobe Vis proizlazi da je OT i u dane 20.07., 21.07., 22.07., 23.07.2021. dolazila na posao nakon početka radnog vremena, te da je odlazila sa posla prije kraja radnog vremena, te da je odlazila s radnog mjesta prije početka stanke i dolazila na radno mjesto nakon isteka stanka, a da po odluci Doma za starije i nemoćne osobe Vis o rasporedu i trajanju godišnjeg odmora od 02.02.2021.godine proizlazi da je OT u razdoblju od 05.07. do 23.07.2021.godine koristila godišnji odmor, a da Dom za starije i nemoćne osobe Vis vodi evidenciju o njenim dolascima na posao i odlascima sa posla i u vrijeme kad je ista koristila godišnji odmor, te da nije dokazan neopravdani izostanak OT sa posla na dan 06.08.2021.godine. Zaključno je istaknuto da se upozorenja-opomene OT dostavljene u spis odnose na posve druge povrede radne obveze od onih na koje je Dom za starije i nemoćne osobe upozoravao OT, te je navedeno da u konkretnom slučaju Dom za starije i nemoćne osobe Vis nije dokazao opravdanost namjere za otkaz te postojanje osnovane sumnje u ostvarenju otkaznog razloga za otkaz ugovora o radu sindikalne povjerenice OT i da izvedeni dokazi ne upućuju na postojanje osnovane sumnje da se ostvario razlog za otkaz ugovora o radu.

12. Iz dopisa ODO-a Split od 10.10.2023.godine (list 43 spisa) proizlazi da je ODO Split izvijestio ovaj sud da nije u mogućnosti udovoljiti traženju ovog suda jer da su u tijeku izvidi zbog kaznenog djela krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz članka 279.stavak 2., a u svezi sa stavkom 1. istog članka Kaznenog zakona i krivotvorenja isprave iz članka 278.stavka 2 u vezi sa stavkom 1. istog članka Kaznenog zakona, a koji da su sukladno odredbi članka 206.f st. 1. Zakona o kaznenom postupku tajni.

13. Iz pregledane odluke tuženika od 20.04.2023.godine (list 46-47 spisa) proizlazi da je ovom odlukom utvrđeno da se tužiteljica vraća na posao sa kojeg je udaljena odlukom poslodavca od dana 26.09.2023.godine, te je istom odlukom istaknuto da će tužiteljica koristiti godišnji odmor za 2022.godinu u trajanju od 22 dana i za 2023.godinu u trajanju od 30 dana u razdoblju od dana 20.04.2023.godine do dana 07.07.2023.godine. Iz sadržaja ove odluke je razvidno da navedenom odlukom nije stavljena van snage oduka tuženika o privremenom udaljenju tužiteljice sa radnog mjesta od 26.09.2022.godine te je u izreci odluke za razliku od obrazloženja navedene odluke pogrešno navedeno da se radi o odluci od 26.09.2023. umjesto ''26.09.2022.''.

14. Iz pregledane obavijesti od 20.04.2023.godine (list 47 spisa) proizlazi da je tuženik izvijestio tužiteljicu da njen ugovor o radu prestaje sa danom 07.07.2023.godine primjenom odredbe članka 112.st. 1. točke 6. Zakona o radu zbog činjenice da je tužiteljica navršila 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža.

15. Iz pregledane odluke-upozorenja na obveze iz radnog odnosa i postupanje radnice u svezi sa mogućnošću otkaza ugovora o radu od 26.07.2021.godine (list 48- 49 spisa) proizlazi da je tužiteljica ovom odlukom upozorena od strane tuženika kao poslodavca jer da se je dana 01.07.2021.godine u 7,30 ujutro u radnim prostorijama poslodavca obratila drugoj radnici OTP na neprimjeren način, te da se također drugoj radnici CT dana 01. srpnja 2021. godine telefonskim putem obratila na neprimjeren način. Navedena upozorenja nisu ni u kakvoj vezi sa predmetnom spornom odlukom tuženika od 26.09.2022. godine budući je tuženik odlukom o privremenom udaljenju s radnog mjesta od 26.09.2022. godine tužiteljicu udaljio s radnog mjesta iz potpuno drugih razloga od onih na kojima temelji odluku o privremenom udaljenju s radnog mjesta od 26.09.2022.

16. Iz pregledane prijave HZMO-a o prestanku osiguranja (list 54 spisa) proizlazi da je tužiteljici prestao radni odnos kod tuženika te da je odjavljena sa danom 07.07.2023.godine zbog odlaska u mirovinu.

17. Iz pregledanog rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd- 3389/2024-2 od 21.siječnja 2025.godine (list 92-93 spisa) proizlazi da je odbijen prijedlog za dopuštenje revizije izjavljen od Doma za starije i nemoćne osobe Vis izjavljen protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj 22 Gž R-426/2023-3 od 19.srpnja 2023.godine.

18. Iz iskaza saslušane tužiteljice na ročištu od 13.02.2024. godine (list 66-69 spisa) proizlazi da je ona socijalna radnica kod tuženika i da je kod tuženika u radnom odnosu od 1.12.2000.g. te da je već 20-ak godina socijalna radnica i radni terapeut. Ista navodi da su njeni problemi započeli od trenutka kad je ona imenovana za sindikalnu povjerenicu kod tuženika 25. lipnja 2021. Ista navodi da joj je poslodavac stavljao na teret da ne dolazi na vrijeme na posao, odlazi ranije s posla, da ne ispunjava radne obveze po obavijestima i nalogu poslodavca, ali da ti razlozi koje poslodavac navodi ničim nisu bili utemeljeni. Ista navodi da je njoj na radnom mjestu socijalne radnice kod tuženika nadređen neposredno sam ravnatelj tuženika. Ističe da je u postupku koji se vodio pred ovim sudom tuženik protiv nje pokrenuo postupak gdje je tražio od suda suglasnost za namjeravano otkazivanje ugovora o radu, ali da je sud takav tužbeni zahtjev odbio jer ga je smatrao neosnovanim. Navodi da je ona od strane poslodavca upozoravana na propuste u radu, ali da se ona pisano očitovala na sve navedeno osporavajući ono što joj poslodavac stavlja na teret kao neosnovano. U pogledu činjenica za koje je poslodavac tereti u predmetnoj odluci o udaljenju s radnom mjesta i to da je 24. 8. 2021. odbila na poziv ravnatelja tuženika dostaviti istom dosjee svih korisnika, ista navodi da ta činjenica nije točna, da je ona upravo u tom periodu bila na bolovanju i da joj je ravnatelj za vrijeme bolovanja poslao ovakav zahtjev za dostavu dosjea korisnika putem sms poruke, ali da ona nije u početku zbog lošeg rada mobitela ni shvatila tko joj šalje poruku dok nije uočila da je to od ravnatelja te da mu je ona poručila da će doći sutradan na posao i predati mu tražene dosjee. Ističe da se dosjei nalaze u ladici kod tuženika pod ključem, a da ravnatelj ima duplikat ključeva ladice i da je mogao i sam uzeti dosjee od korisnika koje je zatražio neovisno o činjenici što je ona bila odsutna. Također ista navodi da su i netočni podaci koji se navode u odluci o privremenom udaljenju s radnog mjesta za period od 26.7.2021. do 25.8.2021. u kojima se ističe da je ona dolazila i odlazila s radnog mjesta prije kraja radnog vremena kao i podatak da je 6.8.2021. neopravdano izostala s posla budući da suprotno proizlazi iz postojećih lista radnog vremena u kojima se bilježe dolasci i odlasci s posla. Tužiteljica pojašnjava vezano za spomenute dosjee korisnika da se tu samo radi o skupu osobnih podataka svakog od korisnika koji boravi u ustanovi i to prvenstveno ugovor i podaci o zdravstvenom stanju korisnika i njegovom boravku u ustanovi, a da je ravnatelja eventualno mogao interesirati ugovor, a da je ostalo u domeni socijalnog radnika i da u tim podacima ne postoji ništa specifično ni posebno što bi trebalo eventualno ravnatelju ustanove. Ista također navodi da prije ovog problema koji je nastao i njenog privremenog udaljenja s radnog mjesta nitko s njome o tome nije razgovarao već da postojeći ravnatelj tuženika od kada je došao na mjesto ravnatelja neprekidno joj prijeti otkazom, a da je ona tu jedina socijalna radnica kod tuženika te da je spomenuti ravnatelj na mjesto ravnatelja imenovan 2019.g. te ista ističe da je ona pisala i upravnom vijeću i županiji i upozoravala na nepravilnosti u radu ravnatelja, ali da je nitko iz tih institucija nije zvao na razgovor vezano za njenu obavijest. Tužiteljica ističe da prije 2019.je ravnatelj tuženika bio ĆT, a koji da je da je otišao raditi u Dom u Zentu i da je s njime ona dobro surađivala i da je ocjenjivao ocjenom odličan. Tužiteljica je ujedno navela da je ona odlukom tuženika vraćena na rad prošle godine i to točno koliko je trebala iskoristiti dva godišnja odmora od godine prije i godine poslije, a da njoj poslodavac ne bi trebao isplaćivati naknadu za neiskorišteni godišnji odmor budući da je ona trebala biti suspendirana ili do 65. godine ili dok sud ne donese odluku vezano za sve navedeno. Također se ističe da je morala zbog toga što ju je poslodavac odjavio 8.7.2023. ići u mirovinu, ali da je ona prošle godine u 3. mjesecu poslodavcu predala zahtjev za produženje rada, a da joj je poslodavac odgovorio da ne može o tome donijeti odluku dok se vodi sudski spor. Ista navodi da je u mirovini po sili zakona od 8.7.2023., te da je napunila godine za mirovinu 7.7.2023. Također je tužiteljica istakla da je za vrijeme suspenzije ostvarivala pravo na polovicu plaće, te je tužiteljica ujedno istakla da je suspendirana u rujnu 2022.godine nepunu godinu dana prije nego je išla u mirovinu.

19. Iz iskaza saslušanog zz tuženika GT na ročištu od 22. studenog 2024. godine (list 79-83 spisa) proizlazi da isti navodi da je tuženik kao poslodavac tužiteljici namjeravao dati otkaz ugovora o radu na njezinom radnom mjestu te da je poslodavac u tu svrhu tražio suglasnost Sindikata zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi, ali da tu suglasnost nikada nije zaprimio. Isti ističe da je tuženik zatražio odnosno pokrenuo postupak da se donese odluka koja će nadomjestiti navedenu suglasnost te da je upravo to postupak koji se pred ovim sudom vodi pod brojem Par- 7108/2021 te isti ističe da je navedeni postupak još uvijek u tijeku. Nadalje, isti ističe da obzirom da opisana situacija traje godinama da je tužiteljica u tom periodu nastavila kršiti radne obveze, da je radna atmosfera došla do usijanja sve do razine fizičkih sukoba kao i verbalnih sukoba te da su odnosi na razini radnika kod tuženika i korisnika bili poremećeni. Nadalje, svjedok navodi da vezano za navedene spomenute poremećaje odnosa u predmetnoj ustanovi tuženika postoji izjava medicinske sestre i izjava ostalih radnika, a koji da ukazuju na istinitost njegovih navoda. Nadalje, isti ističe da jedna od najvećih kršenja radnih obveza na strani tužiteljice je bila i situaciji kada je kod tuženika pristupila policija radi rješavanja nekih imovinsko pravnih pitanja po prijavi te da su tada od strane službenika krim policije od njega osobno traženi dosjei korisnika tuženika te da je on tada navedene dosjee zatražio od tužiteljice, ali da je ona rekla da neka to policija zatraži osobno od nje i da mu je rekla da mu ih ne smije dati, a nakon čega da je on i pisanim putem zatražio od tužiteljice navedene dosjee te da ju je upozorio da je on ravnatelj i da mu mora dati te dosjee, ali da ona nije postupila ni po njegovoj pisanoj naredbi. U odnosu na tvrdnje iz odluke o privremenom udaljenju a koje se odnose na to da je tuženik kao poslodavac teretio tužiteljicu da u razdoblju od 26.7.2021. do 25.8.2021. je dolazila i odlazila s posla prije kraja radnog vremena te da je 6.8.2021. neopravdano izostala sa posla, zz tuženika ističe da su se te činjenice utvrdile putem video nadzora. ZZ tuženika ističe da zna sigurno da odluka o korištenju godišnjeg odmora koju da je suprotna strana dostavila sudu, da je krivotvorena jer da je tužiteljica od njega dobila odluku o korištenju godišnjeg odmora, ali ne onu odluku o korištenju godišnjeg odmora koju je tužiteljica podnijela sudu u ovom postupku te da je odvjetnik u ime poslodavca podnio u tom smislu kaznenu prijavu Državnom odvjetništvu. U odnosu na činjenicu da li je zz tuženika upoznat s činjenicom da bi tužiteljica bila sindikalna povjerenica u sporno vrijeme isti odgovara da je on to saznanje da bi ista bila sindikalna povjerenica dobio tek kad je dobio odgovor sindikata na zahtjev poslodavca vezano za traženje suglasnosti za namjeravanu odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljici, a da ranije nije dobivao nikakve zapisnike sa sjednica sindikata iz kojih bi to proizlazilo. Zz tuženika ističe da je primijetio samo potpis sindikata kad se vrše obračuni plaće. Zz tuženika ističe da je tužiteljica u mirovini otprilike od lipnja 2023. te da je točno da je ona poslodavcu postavila zahtjev za produženjem rada kod istog nakon ostvarivanja uvjeta za starosnu mirovinu, a da joj je poslodavac sukladno odredbama Zakona o radu odlučio ne udovoljiti njenom zahtjevu sve iz navedenih razloga. Zz tuženika navodi da je sada stanje kod poslodavca zadovoljavajuće na svim nivoima i da je zaposlena socijalna radnica početkom 2024. godine te isti navodi da smatra da je sada olakšavajuće stanje u ustanovi. U odnosu na činjenicu da li od trenutka kad je poslodavac odlučio pokrenuti otkaz protiv tužiteljice pa do trenutka ne dobivanja suglasnosti za to otkazivanje od strane sindikata pa sve do trenutka kad je donesena predmetna odluka o privremenom udaljenju tužiteljice s radnog mjesta, da li je tužiteljica nastavila sa verbalnim i drugim ispadima, zz tuženika navodi da tužiteljica pored ostalog uopće nije komunicirala s nadređenom osobom tj. ravnateljem, te da je većinu vremena bila na bolovanju, ali da ne zna u kojem točno periodu. Također je zz tuženika istakao da je odluku o privremenom udaljenju tužiteljice sa radnog mjesta tuženik povukao jer da je za vrijeme korištenja godišnjeg odmora (starog i novog) od strane tužiteljice došlo do toga da se to korištenje godišnjeg odmora poklapalo sa odlaskom tužiteljice u mirovinu. Nadalje je zz tuženika istakao da je nakon ovog poslodavac donio novu odluku kojom je povukao staru odluku koja se pobija u ovom postupku. U odnosu na činjenicu gdje je bila tužiteljica od trenutka povlačenja odluke o njenoj suspenziji s radnog mjesta pa do njenog odlaska u mirovinu i da li je ista bila na radnom mjestu zz tuženika je naveo da je tužiteljica u tom razdoblju bila na godišnjem odmoru. Također iz iskaza zz tuženika proizlazi da je odlukom koja je donesena nakon udaljenja tužiteljice s posla ranija odluka poništena i da je tužiteljica vraćena na posao od dana donošenja te odluke, te da je on uputio tužiteljicu na godišnji odmor. Nadalje zz tuženika ističe da je tužiteljica kod njega bila zaposlena najmanje 20-ak godina, te da se zapošljavala u dva navrata od čega prvo 90-ih godina te da je u tom prvom navratu njen radni odnos kod tuženika prestao izvanrednim otkazom ugovora o radu. ZZ tuženika navodi da je on ravnatelj od 2018.godine u kontinuitetu, a da je od 2003. u nekoliko navrata pa bio vršitelj dužnosti ravnatelja tuženika i zamjenik ravnatelja.

20. Iz iskaza saslušane svjedokinje OTP (list 84-85 spisa) proizlazi da je ona također zaposlenica tuženika te da kad se događala situacija vezana za donošenje predmetne odluke o udaljenju tužiteljice s radnog mjesta da je ona bila na posvojiteljskom dopustu, ali da je od strane ravnatelja tuženika budući je bila predsjednik radničkog vijeća bila obaviještena da je tužiteljica udaljena s radnog mjesta radi sanacije njenog ureda koji je bio poplavljen, a da se tužiteljica nakon navedene sanacije vratila u ured te da je potom koristila godišnji odmor i naposljetku otišla u mirovinu, te da ne zna točno kad je tužiteljica otišla u mirovinu. Nadalje navodi da je upoznata s činjenicom da je tužiteljica u kolovozu 2021. odbila na zahtjev ravnatelja dostaviti dosjee radnika, a da ne zna iz kojih je razloga tužiteljica to odbila dostaviti. U odnosu na činjenicu da li joj je poznato je li tužiteljica u periodu od 26.7.2021. do 25.8.2021. dolazila i odlazila s posla pravovremeno, svjedokinja navodi da koliko je njoj poznato tužiteljica nikad nije dolazila i odlazila s posla pravovremeno, te da su njene dnevne pauze trajale više od sat vremena. U odnosu na činjenicu da li je tužiteljica 4.8.2021. bila na radnom mjestu ista odgovara da to sa sigurnošću ne može znati. Svjedokinja ističe da nije upoznata s činjenicom da li je i kada poslodavac tražio od radničkog vijeća suglasnost za namjeravano davanje otkaza ugovora o radu tužiteljici dok je bila u radnom odnosu. Svjedokinja je u odnosu na činjenicu da li je ona od kada je osnovano radničko vijeće kod tuženika bila jedini predsjednik radničkog vijeća navela da je ona imala i svoju zamjenu kada je bila na posvojiteljskom dopustu, a da je na tom dopustu bila od 10. mjeseca 2021. do 4. mjeseca 2023., te da je 2021.godine bila voditeljica odjela i zamjenica glavne sestre na odjelu, te je istakla da nikad nije bila sa tužiteljicom u istom uredu. U odnosu na činjenicu odakle svjedokinji saznanja vezano za tužiteljičine dolaske/odlaske sa posla obzirom da nije radila s tužiteljicom u istoj prostoriji svjedokinja je navela da kod poslodavca postoji knjiga u koju se upisuju dolasci i odlasci s radnog mjesta, te da ona osobno je imala uvida u tu knjigu. Svjedokinja je ujedno navela da je nju na mjestu predsjednice radničkog vijeća tuženika zamjenjivala ŠT. Također u odnosu na činjenicu koliko od 2021. do sada ima zaposlenih u domu, a koliko ima korisnika svjedokinja je navela da zaposlenih ima 36, a korisnika 80. Ujedno je svjedokinja istakla da se prostorije uprave i administrativne prostorije kod tuženika nalaze u prizemlju, te da je tu računovodstvo, prostorija za socijalnog radnika i prostorija u kojoj radi ravnatelj, te da su navedene prostorije udaljene od glavnog ulaza u dom 2 metra, te da ne postoji trenutno osoba koja obavlja poslove portira. Svjedokinja navodi da se knjiga u koju radnici upisuju dolaske i odlaske nalazi kod ulaza u dom, te da je ulaz pokriven kamerama.

21. Iz iskaza saslušane svjedokinje LT (list 86-89 spisa) proizlazi da je ona zaposlena kod tuženika na mjestu šefa računovodstva , te navodi da radi u prizemlju zgrade gdje je smješten tuženik i da je u tom istom prizemlju radila tužiteljica, te da se tu nalaze prostorije računovodstva, ravnatelja te praona preko puta njih. Također navodi da se u tom prizemnom dijelu nalazi i protokol i to u sklopu njene kancelarije. Navodi da su joj poznate činjenice o kojima svjedoči budući da je vidjela odluku suda na protokolu prema kojoj je pravomoćno okončan postupak koji je vođen vezano za nadomještanje suglasnosti koju je glavni sindikat odbio dati, a da je glavni sindikat zapravo odbio dati suglasnost na odluku o udaljenju tužiteljice s radnog mjesta socijalne radnice, a da ona to zna i u smislu toga što je nekoliko godina prije toga bila izabrana na mjesto zamjenice u sindikatu. Ističe da je upravo ona riješila pitanje plaćanja sudske pristojbe na navedenu spomenutu pravomoćnu odluku. Svjedokinja nadalje navodi da u odnosu na činjenicu da li je upoznata sa sadržajem odluke o udaljenju tužiteljice s radnog mjesta koja je predmet ovog postupka navodi da je upoznata donekle sa sadržajem, a da se sa dijelom tog sadržaja ona osobno ne slaže pogotovo s dijelom koji se tiče dolazaka i odlazaka tužiteljice s radnog mjesta. Ista navodi da kod ulaza u zgradu u prizemlje gdje su prostorije tuženika, da postoji knjiga u koju se upisuje kad svaki djelatnik dolazi i odlazi s radnog mjesta te da ti podaci dolaze i prosljeđuju se i u računovodstvo gdje je ona radila i da su to za nju bili jedini mjerodavni podaci budući se videonadzor u ovom prostoru nikad nije koristio za ovakve svrhe evidentiranja dolazaka i odlazaka radnika s posla. Ističe da je dobro upoznata da je tužiteljica uvijek na vrijeme dolazila i odlazila s posla pogotovo zato što se ona osobno vozila s tužiteljicom osobnim automobilom tužiteljice na posao i s posla.U odnosu na činjenicu da li je svjedokinja upoznata da li je tužiteljica tijekom kolovoza 2021. odbila dostaviti na zahtjev ravnatelja dosjee korisnika, ista navodi da je ona upoznata s činjenicom da je tužiteljica na radnom mjestu socijalne radnice vodila i imala navedene dosjee korisnika te da zna da je ona taj posao vodila u skladu sa zakonima, pa da ukoliko je tužiteljica odlučila da te dosjee ne dostavlja da je to vjerojatno i bilo vezano za njeno mišljenje da ih po zakonu ne smije dati. Navodi da je pogotovo ovo bitno radi činjenice što je tužiteljica tada kod tuženika bila jedina službena osoba prema odredbama Zakona o socijalnoj skrbi. U odnosu na činjenicu da li je upoznata da li je tužiteljica ikada bez najave neopravdano izostala s radnog mjesta, ista odgovara da ona nije upoznata sa tom činjenicom. Svjedokinja nadalje navodi u odnosu na odlazak tužiteljice u mirovinu ističe da je upoznata s tim okolnostima budući da je tužiteljica od strane poslodavca bila privremeno vraćena na posao gdje je trebalo istoj ujedno i izračunati neiskorišteni godišnji odmor u računovodstvu za 2022. i 2023. te da je u tom smislu tužiteljica tražila i da joj se ujedno produži rad na njenom radnom mjestu socijalnog radnika a da je to tražio još jedan djelatnik koji je radio na radnom mjestu kotlovničara, te da je tom radniku pošto je bio pomoćno tehničko osoblje odobren produžetak radnog odnosa, dok da tužiteljici to nije odobreno te da je poslodavac u odnosu na tužiteljicu donio odluku da zbog navršenih 65 godina života joj radni odnos prestaje po sili zakona, a da je tužiteljica odjavljena sa 7.7.2023. sa radnog mjesta iz radnog odnosa te da je osim tužiteljice bilo još dvije radnice koje su također odjavljene iz radnog odnosa s određenim napunjenim godinama života. U odnosu na činjenicu odakle su svjedokinji poznate činjenice koje je navela vezano za status tužiteljice svjedokinja je navela da su sve odluke koje su donesene u odnosu na tužiteljicu prošle kroz računovodstvo, a da ona o tome da ima saznanja s pozicije šefice računovodstva te djelatnice u sindikatu. U ovaj tren sudac upozorava pun. tuženika da nije nužan komentar vezan za svjedokinju budući je svjedokinja samo dala svoj osoban stav o sebi kao svjedoku u postupku. U odnosu na činjenicu odakle su joj poznate činjenice o video nadzoru svjedokinja je istakla da je o tim činjenicama saznala iz dokumentacije koja je bila vezana za spomenuti sudski spor gdje da je donesena pravomoćna odluka i gdje se ona trebala pobrinuti za naplatu pristojbe, a da je to vidjela kad je platila pristojbu, a da je to vjerojatno bilo tijekom prošle godine. U odnosu na činjenicu od kad do kad je kod tuženika radno vrijeme svjedokinja je navela od 6:00-14:00 od 14:00 -22:00 i od 22:00 do 6:00, a da je ona osobno radila od 6:00 do 14:00. U odnosu na pitanje dolazaka i odlazaka sa posla svjedokinja je istakla da je mjerodavno ono što piše u listama dolazaka i odlazaka s posla. U odnosu na činjenicu da li je svjedokinja upoznata da li je tužiteljica izričito odbila ravnatelju dati dosjee korisnika na dane 24. i 25.8.2021. svjedokinja navodi da ne zna je li tužiteljica izričito odbila ravnatelju tih datuma dati dosjee korisnika. Svjedokinja je ujedno istaka da je ona ovlaštena osoba za računovodstvo i da osim nje nije nitko drugi ovlašten za računovodstvo. U odnosu na činjenicu da li je ravnatelj ikada zadnjih 5 godina od računovodstva tražio nekakvu dokumentaciju, ista odgovara da svaki dokument koji prođe protokol dolazi i u računovodstvo ako se tiče računovodstva, a da ravnatelj također ima kod sebe većinu dokumenta, a ukoliko je bila nekakva inspekcija koja traži dokumentaciju od doma, da u tom slučaju ukoliko se dokumentacija odnosi na računovodstvo ravnatelj može od njih to i zatražiti. U odnosu na činjenicu kome se javi inspektor ukoliko se provodi inspekcijski nadzor kod tuženika, tužiteljica navodi da sve zavisi o kojoj se službi radi, a ako je riječ o socijalnoj službi da se onda javi socijalnim pravnicima, te da bude 2-3 inspektora, a ako je riječ o računovodstvu da onda netko dolazi u kontrolu vezano za računovodstvo, te da nalaz inspektora potpisuje ravnatelj kao odgovorna osoba ustanove. U odnosu na činjenicu da li bi svjedokinja dostavila ravnatelju dokumentaciju iz njene domene i postoji li dokumentacija koju ne bi dostavila svjedokinja navodi da bi dostavila svu zatraženu dokumentaciju i da ne postoji dokumentaciju koju ne bi dostavila, s tim da postoji razlika u samoj dokumentaciji koja se vodi jer da je dokumentacija u računovodstvu otvorenog tipa, nije zaključana, javno je dostupna i na internetu, a da su dosjei korisnika pod ključem, jer da se radi o privatnim osobnim podacima. U odnosu na činjenicu zna li svjedokinja što sve čini dokumentaciju korisnika u domu svjedokinja navodi da tu dokumentaciju čine rodni list, povijest bolesti, izjave vezane za plaćanje odnosno supotpisnike samog ugovora, ugovori, te da uglavnom tu stoji sva dokumentacija vezana za korisnika prilikom prijema u dom, te da su to trajni dokumenti koji da se trajno čuvaju, te da postoji i problematika sa neplaćanjem odnosno da neki korisnici nešto ne plaćaju. Naposljetku u odnosu na činjenicu ima li svjedokinja ugovore sa korisnicima ista odgovara da u računovodstvu imaju originale ugovora korisnika, a da se osobne iskaznice uglavnom nalaze kod medicinskog osoblja, a da u sadašnje vrijeme nema saznanja o tome, te da misli da bi se po pravilu te osobne iskaznice trebale nalaziti kod sadašnje socijalne radnice.

22. Temeljem odredbe članka 150. stavka 10. Zakona o radu (''NN'' 93/14- u daljnjem tekstu ZR-a) propisano je da u slučaju iz stavka 9. ovog članka, ako poslodavac izvanredno otkazuje ugovor o radu, može radnika privremeno udaljiti sa posla do okončanja sudskog spora o dopuštenosti otkaza, uz obvezu isplate mjesečne naknade plaće u visini polovice prosječne plaće isplaćene tom radniku u prethodna tri mjeseca. U predmetnoj pravnoj stvari iz pregledane odluke tuženika od 26.09.2022. (list 28-30 te 50-53 spisa) nedvojbeno proizlazi da je tuženik tužiteljicu privremeno udaljio sa radnog mjesta socijalne radnice i to zbog činjenice što je isti imao namjeru tužiteljici redovno otkazati ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja, a ista je privremeno udaljena navedenom odlukom počevši od 26.09.2021. do pravomoćnog okončanja sudskog postupka koji se pred Općinskim sudom u Splitu vodio pod posl. brojem Pr-7108/2021. Obzirom da je Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske odbio dati suglasnost tuženiku za namjeravani otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužiteljice i to dopisom od 20.09.2021.godine, a kojeg je tuženik zaprimio 23.09.2021.godine tuženik je u svojstvu tužitelja pokrenuo pred ovim sudom postupak za donošenje sudske odluke kojom se nadomješta suglasnost navedenog sindikata poslodavcu za donošenje odluke o namjeravano otkazivanje ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja. Navedeni postupak koji se pred ovim sudom vodio pod poslovnim brojem Pr-7108/21 je okončan presudom ovog suda Pr-7108/21-11 od 30.siječnja 2023.godine na način da je odbijen u cijelosti navedeni tužbeni zahtjev tužitelja Doma za starije i nemoćne osobe Vis, a kojim je Dom za starije i nemoćne osobe Vis tražio da se donese presuda koja nadomješta suglasnost Sindikata zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske na namjeravanu odluku o otkazu ugovora o radu OT (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika). Navedena presuda Općinskog suda u Splitu Pr-7108/21-11 od 30.siječnja 2023.godine je potvrđena u cijelosti presudom Županijskog suda u Zagrebu broj 22 Gž R-426/2023-3 od 19.srpnja 2023.godine. Također je rješenjem Vrhovnog suda RH broj Revd-3389/2024-2 od 21.siječnja 2025.godine (list 92-93 spisa) odbijen prijedlog za dopuštenje revizije podnesen od strane Doma za starije i nemoćne osobe Vis izjavljen protiv navedene presude Županijskog suda u Zagrebu broj 22 Gž R-426/2023-3 od 19.srpnja 2023.godine. Imajući u vidu sve navedeno iz istog nedvojbeno proizlazi činjenica da se kod tuženika nisu ostvarili zakonski uvjeti za davanje tužiteljici redovnog otkaza ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja budući tuženik u postupku koji se vodio pod navedenim poslovnim brojem Pr-7108/21 pred ovim sudom nije uspio ishoditi pravomoćnu presudu koja bi zamijenila suglasnost Sindikata zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske za namjeravani otkaz ugovora o radu tužiteljici zbog skrivljenog ponašanja. Sve navedeno proizlazi iz pregledanog spisa ovog suda Pr-7108/21, pregledane presude Županijskog suda u Zagrebu broj 22 Gž R- 426/2023-3 od 19.srpnja 2023.godine (list 37-40 spisa), te pregledanog rješenja Vrhovnog suda Republika Hrvatske Revd-3389/2024-2 od 21.siječnja 2025.godine (list 92-93 spisa). Potrebno je istaći da navedena odredba članka 150.stavka 10. ZR- a ne propisuje mogućnost da poslodavac privremeno udalji radnika u slučaju redovnog otkazivanja ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja, već propisuje tu mogućnost samo u slučaju ako poslodavac izvanredno otkazuje ugovor o radu te u slučaju izvanrednog otkaza ugovora o radu poslodavac sukladno ovoj odredbi može radnika privremeno udaljiti sa posla do okončanja sudskog spora o dopuštenosti otkaza. Tuženik nije tijekom ovog postupka predložio niti priložio nijedan dokaz iz kojeg bi se sa sigurnošću mogao izvesti zaključak da je tuženik zatražio od Sindikata zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske suglasnost za namjeravanu odluku davanja izvanrednog otkaza ugovora o radu tužiteljici niti dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je tuženik kao poslodavac izvanredno otkazao ugovor o radu tužiteljici niti takav dokaz prileže predmetnom spisu pa se ova činjenica ne može smatrati dokazanom. U navedenom slučaju je tuženik donoseći odluku o privremenom udaljenju tužiteljice sa radnog mjesta socijalne radnice svojom odlukom od 26.09.2022.godine postupio protivno odredbi članka 150. stavka 10. ZR-a jer neovisno o činjenici što isti nije imao namjeru tužiteljici dati izvanredni otkaz ugovora o radu, niti je istoj dao izvanredni otkaz ugovora o radu istu je udaljio s radnog mjesta s osnove namjere davanja redovnog otkaza ugovora o radu tužiteljici zbog skrivljenog ponašanja, a za koju situaciju uopće navedenom zakonskom odredbom nije niti predviđena mogućnost privremenog udaljenja radnika sa posla budući ova mogućnost postoji samo u slučaju izvanrednog otkazivanja ugovora o radu. Nadalje, tuženik je tužiteljicu vratio na posao temeljem odluke od 20.04.2023.godine (list 46-47 spisa) te joj je tom odlukom odobrio korištenje godišnjeg odmora za 2022.godinu u trajanju od 22 dana i za 2023.godinu u trajanju od 30 dana za razdoblje od 20.04.2023.godine do dana 07.07.2023.godine. U izreci navedene odluke od 20.04.2023.godine je pogrešno omaškom navedeno da je tužiteljica udaljena s posla odlukom poslodavca od 26.09.2023.godine dok u obrazloženju iste odluke se navodi ispravno da je tužiteljica bila privremeno udaljena s posla odlukom poslodavca od 26.09.2022.godine budući ovaj ispravni podatak i proizlazi iz pregledane odluke o privremenom udaljenju tužiteljice sa posla od 26.09.2022.godine (list 28-30, te 50-53 spisa). Iz navedene odluke o vraćanju tužiteljice na radno mjesto i odobravanju tužiteljici prava na korištenje godišnjeg odmora od 20.04.2023.godine jasno proizlazi da tom odlukom tuženik nije stavio izvan snage navedenu odluku od 26.09.2022.godine o privremenom udaljenju tužiteljice sa radnog mjesta već je samo temeljem te odluke vratio tužiteljicu na radno mjesto socijalne radnice i odobrio joj korištenje godišnjeg odmora počevši od dana vraćanja iste na radno mjesto.

23. U odnosu na opravdanost razloga za donošenje navedene odluke o privremenom udaljenju tužiteljice sa radnog mjesta socijalne radnice kod tuženika, a koja odluka datira od 26.09.2022. godine potrebno je istaći da pored toga što je navedena odluka iz navedenih razloga donesena protivno odredbi članka 150. stavka 10. ZR-a jer se nije radilo o namjeri izvanrednog otkazivanja ugovora o radu tužiteljici već o namjeri otkazivanja ugovora o radu tužiteljici zbog skrivljenog ponašanja, a za koje otkazivanje ugovora o radu se također iz navedenih razloga nisu stekli zakonski uvjeti budući tuženik nije ostvario niti pravomoćnu presudu koja bi mu nadomjestila suglasnost sindikata za namjeru davanja otkaza ugovora o radu tužiteljici zbog skrivljenog ponašanja tuženik nije dokazao u ovom postupku ni opravdanost razloga za donošenje navedene odluke o privremenom udaljenju tužiteljice sa radnog mjesta od 26.09.2022.godine. Naime, iz obrazloženja navedene odluke o privremenom udaljenju tužiteljice sa radnog mjesta socijalne radnice od 26.09.2022.godine proizlazi da tuženik ističe da je tužiteljica odbila postupiti po zahtjevu ravnatelja od 24.08.2021. godine koji joj je dostavljen SMS porukom i po zahtjevu ravnatelja od 25.08.2021. godine i to da je ista odbila ravnatelju dostaviti dokumentaciju i dosjee svih korisnika. Drugi razlog kojeg tuženik ističe u navedenoj odluci je da je tužiteljica u periodu od 26.07.2021. godine do 25.08.2021. godine kontinuirano nakon početka radnog vremena dolazila na posao i odlazila s posla prije kraja radnog vremena, te da je odlazila s radnog mjesta prije početka stanke i dolazila na radno mjesto nakon isteka stanke, a što da je utvrđeno snimkama videonadzora, te da je bez najave neopravdano izostala sa posla. U odnosu na činjenicu da li je tužiteljica odbila dostaviti dosjee korisnika tuženika ravnatelju tuženika na njegove zahtjeve 24.08.2021.godine i 25.08.2021.godine navedeni navodi su u potpunosti netočni. Naime, ovaj sud je u postupku koji se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem Pr-7108/21 nedvojbeno utvrdio kao nespornu činjenicu da je ravnatelj tuženika dana 24.08.2021.godine dok je tužiteljica bila na bolovanju istoj poslao SMS poruku da mu dostavi navedene dosjee korisnika tuženika , te je sud u tom postupku utvrdio da je tužiteljica ravnatelju tuženika dostavila preslike dokumentacije iz dosjea kad se vratila sa bolovanja, a čime je ista u potpunosti postupila u skladu sa traženjem ravnatelja tuženika. Navedeno proizlazi iz pregledanog spisa ovog suda Pr-7108/21 te pregledane presude u tom spisu Pr-7108/21 od 30.siječnja 2023.godine kao i iz sadržaja pregledane presude Županijskog suda u Zagrebu broj 22 Gž R-426/2023-3 od 19.srpnja 2023.godine (list 37-40 spisa).Navedeno nedvojbeno proizlazi i iz iskaza saslušane tužiteljice u ovom postupku (list 66-69 spisa) budući je tužiteljica i navela da nije točno da je odbila ravnatelju tuženika dostaviti navedene zatražene dosjee svih korisnika jer da je ista u periodu kad je to od nje ravnatelj tražio bila na bolovanju, te da je ona ravnatelju poručila da će mu dosjee dostaviti kad se vrati sa bolovanja. Pored navedenog iz iskaza tužiteljice proizlazi da se navedeni dosjei nalaze u ladici kod tuženika pod ključem i da ravnatelj ima duplikat ključeva ladice pa da je mogao i sam uzeti dosjee korisnika dok je ona odsutna sa radnog mjesta. Svjedokinja LT (list 86-89 spisa) je istakla da je tužiteljica na radnom mjestu socijalne radnice vodila i imala navedene dosjee korisnika te da je taj posao vodila u skladu sa zakonima pa ukoliko je tužiteljica odlučila da ne dostavlja navedene dosjee da je to moglo biti ukoliko ih po zakonu ista nije smjela dati. Svjedokinja OTP (list 84-85 spisa) je istakla da joj je poznato da je tužitelja na zahtjev ravnatelja tuženika odbila dati dosjee korisnika ravnatelju, a da ona nije upoznata iz kojeg razloga. Međutim, svjedokinja ČT se nije izjašnjavala odakle joj saznanje da je tužiteljica odbila dati dosjee ravnatelju tuženika. Imajući u vidu utvrđenja iz predmeta Pr-7108/21 prema kojima nedvojbeno proizlazi da je tuženik tražio dosjee korisnika od tužiteljice za vrijeme dok je ista bila na bolovanju, te da mu je ista dala traženu dokumentaciju po povratku s bolovanja ne može se smatrati točnom tvrdnja svjedokinje ČT i zz tuženika u ovom postupku da je tužiteljica odbila ravnatelju tuženika dati navedene dosjee. Pored navedenog i iz iskaza saslušane tužiteljice i svjedokinje LT nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica u svemu postupala sukladno zakonu, a vezano za navedene dosjee. ZZ tuženika je u svom iskazu (list 8-9 spisa) istakao da je jedna od najvećih kršenja radnih obveza tužiteljice bila kad je kod tuženika pristupila policija radi rješavanja imovinsko pravnih pitanja i tražila od njega dosjee korisnika, te da kad je on tražio od tužiteljice te dosjee usmeno i pismeno da mu ih je ista odbila dati. Tuženik za ovakve tvrdnje zz tuženika nije sudu priložio nikakvu dokumentaciju koja bi potkrijepila navedene tvrdnje zz tuženika, dok je sud u postupku koji se vodio pred ovim sudom pod brojem Pr-7108/21 iz pregledane dokumentacije utvrdio da je OT, tužiteljica u ovom postupku bila na bolovanju u razdoblju od 17.08. do 24.08.2021.godine, a što je utvrdio pregledom izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad Ordinacije opće medicine dr. Nebojše Đorđevića od 17.09.2021.godine i izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad, te da kad se tužiteljica vratila sa bolovanja da je istome dostavila navedene dosjee. U navedenom smislu ovaj sud prihvaća iskaze tužiteljice i svjedokinje LT kao vjerodostojne u pogledu iskazivanja vezano za dostavu navedenih dosjea od strane tužiteljice ravnatelju tuženika dok smatra da nisu uvjerljive tvrdnje zz tuženika i svjedokinje ČT vezano za dostavu navedenih dosjea od strane tužiteljice ravnatelju tuženika. Također nije dokazano u ovom postupku ni da tužiteljica nije u periodu od dana 26.07.2021.godine do 25.08.2021.godine nakon početka radnog vremena dolazila na posao i odlazila sa posla prije kraja radnog vremena, kao i prije početka stanke te da je dolazila na radno mjesto nakon isteka stanke, a što tuženik tvrdi da je utvrđeno snimkama video nadzora te nije dokazano ni da je tužiteljica dana 06.08.2021.godine neopravdano izostala sa posla. Naime, u postupku koji se vodio pod poslovnim brojem Pr-7108/21 pred ovim sudom i koji spis je ovaj sud pregledao je jasno utvrđeno iz potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad da je tužiteljica bila na bolovanju u razdoblju od 17.08. do 24.08.2021.godine, te u tom razdoblju tuženik nije mogao putem snimki videonadzora utvrditi da je tužiteljica u tom razdoblju dolazila na posao i odlazila sa posla prije kraja radnog vremena kao ni da je odlazila s radnog mjesta prije početka stanke i dolazila na radno mjesto nakon isteka stanke budući je ista bila na bolovanju. Tužiteljica se 25.kolovoza 2021.godine vratila na posao sa bolovanja, te iz pregledane evidencije dolaska, izbivanja i odlaska s posla od 03, 04. i 25. 08.2025.godine (list 16-18 spisa) je razvidno da je tužiteljica poštivala radno vrijeme i stanku i bila na radnom mjestu pa je tuženik u tom smislu u svojoj odluci od 26.09.2022.godine o privremenom udaljenju tužiteljice sa posla za kolovoz 2021.godine pogrešno istakao da tužiteljica nije poštivala dolaske i odlaske s posla i sa stanke. Pored navedenog iz odluke o rasporedu i trajanju godišnjeg odmora za 2021.godinu (list 19 spisa) nedvojbeno proizlazi da je tuženik odobrio tužiteljici korištenje godišnjeg odmora za kolovoz 2021.godine u periodu od 02.08. do 23.08.2021.godine premda je ovaj sud u postupku koji se vodio pod poslovnim brojem Pr-7108/21 iz potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad tužiteljice utvrdio da je tužiteljica bila na bolovanju u razdoblju od 17.08. do 24.08.2021.godine pa u tom smislu tuženik navedenom odlukom o rasporedu i trajanju godišnjeg odmora za 2021.godinu (list 19 spisa) nije smio u period korištenja godišnjeg odmora uvrstiti i period od 17.08. do 23.08.2021.godine budući je u tom periodu tužiteljica bila na bolovanju. Tuženik ničim nije dokazao tvrdnju saslušanog zz tuženika u ovom postupku da je navedena odluka o rasporedu i trajanju godišnjeg odmora za 2021.godine krivotvorena budući nije dostavio ovom sudu tijekom trajanja ovog postupka nikakvu odluku donesenu u kaznenom postupku iz koje bi navedena činjenica proizlazila pa se navedena tvrdnja zz tuženika ne može smatrati dokazanom. Također je u postupku koji se vodio pod posl. brojem Pr-7108/21 utvrđeno da je Dom za starije i nemoćne osobe Vis u tom postupku dostavio sudu evidencije iz kojih proizlazi da je tužiteljica u dane 20.07., 21.07., 22.07, 23.07. 2021.godine dolazila na posao nakon početka radnog vremena i odlazila sa radnog mjesta prije kraja radnog vremena, te da je odlazila sa radnog mjesta prije početka stanke i dolazila na radno mjesto nakon isteka stanke, a da iz odluke Doma za starije i nemoćne osobe Vis koja je dostavljena u tom predmetu proizlazi da je tužiteljica po toj odluci koristila godišnji odmor u razdoblju od 05.07. do 23.07.2021.godine. Za preostali dio razdoblja vezano za evidencije dolazaka i odlazaka tužiteljice sa radnog mjesta a za razdoblje od 26.07.2021.godine do zaključno 30.07.2021.godine, a koje spominje u svojoj odluci o privremenom udaljenju tužiteljice sa radnog mjesta tuženik ovom sudu nije dostavio nikakve evidencije iz kojih bi se sa sigurnošću mogla utvrditi činjenica da tužiteljica nije na vrijeme dolazila na posao i da je ranije odlazila sa posla pa tako i sa stanke niti takav dokaz prileže navedenom spisu pa se navedena činjenica ne može smatrati dokazanom. Ovom sudu nisu dostavljene ni snimke videonadzora iz kojih bi se mogao izvesti zaključak da tužiteljica nije na vrijeme dolazila na posao i da je ranije odlazila sa posla pa tako i vezano za stanku kao ni snimka videonadzora iz koje bi proizlazilo da je tužiteljica 06.08.2021.godine neopravdano izostala sa posla pa se te činjenice ne mogu smatrati dokazanima. Tuženik nije sudu priložio niti jedan dokaz iz kojeg bi sa sigurnošću se mogao izvesti zaključak da je tužiteljica na dan 06.08.2021.godine neopravdano izostala sa posla niti takav dokaz prileže spisu. Obzirom na sve utvrđene činjenice u ovom postupku, a koje proizlaze iz navedenih pregledanih isprava iz svega proizlazi da tuženik ničim nije dokazao da tužiteljica nije poštivala radno vrijeme i stanku, a vezano za njene dolaske i odlaske sa posla i sa stanke te izostanak tužiteljice sa radnog mjesta za navedeno razdoblje budući suprotno proizlazi iz pregledanih evidencija, a tuženik je u jednom dijelu vremena i pogrešno vodio evidencije jer je bilježio da je tužiteljica na radnom mjestu, a ista je bila na bolovanju tad jasno proizlazi da nije vjerodostojan dio iskaza svjedokinje OTP u dijelu u kojem je ista istakla da tužiteljica nikad nije dolazila i odlazila s posla pravovremeno i da su joj pauze trajale duže od sat vremena jer navedeno ne proizlazi iz analize navedenih isprava. Iz iskaza saslušane svjedokinje LT nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da se mjerodavni podaci vezani za dolaske i odlaske radnika sa radnog mjesta nikad nisu utvrđivali putem videonadzora već da kod ulaza u zgradu u prizemlje gdje su prostorije tuženika postoji knjiga u koju da se upisuje kad svaki djelatnik dolazi i odlazi sa radnog mjesta i da se ti podaci prosljeđuju računovodstvu.

24. Naposljetku je potrebno istaći da neovisno o činjenici što tuženik u ovom postupku prema mišljenju ovog suda nije dokazao tvrdnje iz predmetne odluke o privremenom udaljenju tužiteljice sa radnog mjesta socijalne radnice kod tuženika , a koja odluka datira od dana 26.09.2022.godine, ovaj sud smatra da je navedena odluka tuženiku bila isključivo temelj za donošenje odluke o redovnom otkazu ugovora o radu tužiteljici zbog skrivljenog ponašanja, a koju odluku o otkazu tuženik nije donio jer mu je u pravomoćno okončanom postupku koji se vodio pod posl. brojem Pr-7108/21 sud odbio donijeti odluku kojom će se nadomjestiti suglasnost sindikata za namjeravanu odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljici zbog skrivljenog ponašanja pa u tom smislu tuženik nije imao ostvareni zakonski preduvjet za davanje navedenog otkaza tužiteljici. Budući za navedenu odluku o privremenom udaljenju tužiteljice sa radnog mjesta nije bilo valjanog pravnog osnova ista je upotpunosti nedopuštena tim više što je protivna citiranoj odredbi članka 150.stavka 10. ZR-a budući je iz navedene odluke o privremenom udaljenju tužiteljice sa radnog mjesta od 26.09.2022.godine razvidno da tuženik ne tereti tužiteljicu zbog teških povreda obveza iz radnog odnosa niti joj namjerava dati izvanredni otkaz po tom pravnom osnovu, već da je tužitelj imao namjeru tužiteljici dati redovni otkaz zbog skrivljenog ponašanja, a koje činjenice skrivljenog ponašanja ničim nije dokazao te za koje odredbom članka 150.stavka 10. ZR-a nije niti predviđeno ni propisano privremeno udaljenje s radnog mjesta budući je to propisano samo u slučaju da poslodavac namjerava dati izvanredni otkaz ugovora o radu tužiteljici, a što u predmetnoj pravnoj stvari nije slučaj.

25. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku sukladno odredbi članka 8. ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja utvrđeno je da je navedena odluka o privremenom udaljenju sa radnog mjesta, a koju je tuženik donio dana 26.09.2022.godine nedopuštena i nezakonita te je odlučeno kao u točki I/ izreke ove presude.

26. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovoj parnici tuženik joj je dužan sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP-a naknaditi u cijelosti parnične troškove. U navedenom smislu tužiteljicu kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) pripada sukladno Tbr. 7.točka 2. OT-a jednokratna nagrada u iznosu od 250 bodova za četiri radnje i to za zahtjev zaštitu prava radnika, tužbu, podnesak od 30.08.2023.godine, te za zastupanja na ročištu od 19.09.2023.godine, te nadalje za sastav podneska od 20.10.2023.godine u iznosu od 50 bodova; zastupanja na ročištu od 23.10.2023.godine u iznosu od 50 bodova; zastupanja na ročištu od 13.02.2024.godine u iznosu od 50 bodova; zastupanja na ročištu od 22.04.2024.godine u iznosu od 50 bodova; zastupanja na ročištu od 06.09.2024.godine u iznosu od 50 bodova; zastupanja na ročištu od 22.11.2024.godine u iznosu od 50 bodova; zastupanja na ročištu od 17.03.2025.godine u iznosu od 50 bodova; zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 25 bodova, a što ukupno iznosi 625 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 1.250,00 Eur-a te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 312,50 Eur-a ukupno iznosi 1.562,50 Eur-a, a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužiteljici na ime troškova ovog parničnog postupka zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

Split, 28. travnja 2025.

Sudac

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika