REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-842/2022-69

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Tanji Hučera kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupan po zaposlenici TVP, po generalnoj punomoći Su-381/23, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 12. ožujka 2025. godine, održane u nazočnosti tužitelja osobno, uz punomoćnicu Mariju Jukić Jurišić, odvjetnicu u Zagrebu i punomoćnika tuženika TVP, zaposlenici tuženika po generalnoj punomoći, Su-381/23, dana 28. travnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33 (OIB: 26187994862), isplatiti tužitelju TV iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]) na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete iznos od 4.432,02 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom počev od 08. veljače 2019. godine do isplate, a koja kamata je do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa nadalje do isplate, po stopi prema čl. 29. st. 7. ZOO- a (NN 155/23), po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te se nalaže tuženiku tužitelju nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 4.345,73 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana 28. travnja 2025. godine do isplate po stopi prema čl. 29. st. 7. ZOO-a (NN 155/23), po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj je dana 06.05.2019. godine podnio tužbu Općinskom radnom sudu u Zagrebu, protiv tuženika, radi naknade štete, te tužitelj u tužbi navodi da je dana 4. svibnja 2018. zadobio ozljedu na radu kod poslodavca Zagrebački holding d.o.o. Podružnica Zagrebparking, Zagreb, Šubićeva 40/III gdje je zaposlen na mjestu vozača specijalnog vozila, kada je prilikom guranja kamiona reg. oznake [registarska oznaka] osjetio bol u podkoljenici. Naime, tužitelj i kolege imali su problema s paljenjem kamiona te je bilo potrebno pomoći guranjem kamiona. Sukladno zakonskim odredbama poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Odgovornosti se može osloboditi samo kada šteta potječe od više sile, radnje oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Kako ovdje nije ispunjen niti jedan od navedenih uvjeta, jer je tužitelj postupao na uobičajeni način, postoji odgovornost poslodavca pa samim time i tuženika kod kojega je poslodavac tužitelja osigurao odgovornost iz djelatnosti prema vlastitim djelatnicima, za naknadu štete. S obzirom na navedeno tužitelj je podnio tuženiku odštetni zahtjev dana 8. veljače 2019., ali mu je tuženik u spisu štete broj: 70 IMOD 1128 2019 otklonio odštetni zahtjev, jer je temeljem očitovanja osiguranika te uvidom u ugovor o radu utvrđeno kako tužitelj nije štetu pretrpio tijekom obavljanja radnih zadataka zbog kojih je zasnovao radni odnos, već je ozljeda posljedica samoinicijativnog i samovoljnog postupanja tužitelja, a što poslodavac nije mogao predvidjeti, izbjeći niti otkloniti. Tužitelj navodi da je takva odluka neosnovana u cijelosti, jer je tužitelj ozlijeđen tijekom radnog vremena i obavljanja poslova i radnih zadataka kod poslodavca. Tužitelj se javio u Kliniku za traumatologiju gdje su mu dijagnosticirali ozljedu: Ruptura partialis capitis medialis m.gastrocnemii lat.dex. te propisali mirovanje, držanje noge na povišenom, stavljanje hladnih obloga i uzimanje analgetika. Tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje jer je trpio intenzivne i dugotrajne bolove u desnoj potkoljenici gdje se formirao manji hematom, a unatoč mirovanju, držanju noge na povišenom i stavljanju hladnih obloga bolovi nisu prolazili, nije mogao dulje stajati i bio je nesiguran u hodanju po neravnom terenu i stubama. Tužitelj je pretrpio intenzivan i dugotrajan strah u trenutku ozljede i liječenja, jer bolovi nisu prolazili. Unatoč provedenih više ciklusa fizikalne terapije, kod tužitelja su zaostali bolovi u desnoj potkoljenici i nestabilnosti koljena zbog čega mu je smanjena životna aktivnost pa trpi duševne boli. Tužitelju je tijekom liječenja trebala tuđa pomoć za obavljanje svakodnevnih poslova jer se zbog povoja nije mogao služiti lijevom rukom. Slijedom navedenog kod tužitelja je došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje.

2. Konačno specificiranim tužbenim zahtjevom podneskom od 13. srpnja 2020. (stranica 71-72 spisa) tužitelj na ime naknade neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a sve u okviru kvalifikatornih okolnosti, potražuje ukupan iznos od 33.400,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate, kao i trošak parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zatezni kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu prvenstveno ističe prigovor stvarne nenadležnosti Naslovnog suda, budući se u predmetnom slučaju ne radi o radnom sporu. Tuženik priznaje da je na dan 1. travnja 2016. sa poslodavcem tužitelja Zagrebački holding d.o.o. Podružnica Zagrebparking imao zaključenu policu osiguranja od izvanugovorne (javne) odgovornosti br. 078700027297. Tuženik osporava nastanak štetnog događaja, odgovornost za isti i visinu tužbenog zahtjeva. U predmetnom slučaju tuženik za štetu odgovara prema Uvjetima za izvanugovornu (javnu) odgovornost (u daljnjem tekstu: Uvjeti) temeljem kojih je predmetno osiguranje zaključeno. Tuženik, u konkretnom slučaju ne stupa u pravni položaj poslodavca i ne odgovara za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti i po pravilima po kojima odgovara poslodavac radniku za štetu. U konkretnom slučaju ne postoji odgovornost poslodavca za štetu tužitelju koji navodi da je prilikom guranja kamiona osjetio bol u potkoljenici. Naime, sukladno čl. 2. st. 2. Uvjeta predmet osiguranja je građanskopravna i izvanugovorna (javna) odgovornost osiguranika za štetu koja proizađe iz obavljanja njegove registrirane djelatnosti. U konkretnom slučaju do štete nije došlo prilikom obavljanja registrirane djelatnosti osiguranika tuženika, već uslijed samoinicijativnog i samovoljnog postupanja radnika. U opisu poslova tužitelja nije guranje vozila. Osim toga iz opisa načina nastanka štetnog događaja kod tužitelja u konkretnom slučaju nije došlo do štetnog događaja, odnosno štetne radnje. Iz tužbe proizlazi da je tužitelj samo osjetio bol u potkoljenici. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Slijedom navedenoga predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u odštetni zahtjev od 19. siječnja 2019., a kojeg je tuženik zaprimio 8. veljače 2019., u obavijest o otklonu odštetnog zahtjeva od 6. ožujka 2019., u medicinsku dokumentaciju, u Uvjete za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti, saslušani su svjedoci ĆV, NV, ŠV, saslušan je tužitelj kao stranka u postupku, provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku prof.dr.sc. Žarku Rašić od 29. siječnja 2020., provedena je dopuna vještačenja.

5. Općinski radni sud u Zagrebu, ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP) je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan i presudio i riješio kako slijedi svojom odlukom poslovni broj 16-Pr-1392/2019-39 od dana 27. listopada 2020. godine:

„I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, V. Jagića 33 (OIB: 26187994862) isplatiti tužitelju TV iz [adresa], (OIB: [osobni identifikacijski broj]), na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete iznos od 26.800,00 kuna skupa s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 8. veljače 2019. do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja u dijelu kojim traži isplatu naknade štete za iznos od 6.600,00 kn, zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama u odnosu na taj iznos te u dijelu kojim traži isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 1.800,00 kn (na ime naknade materijalne štete) za period od 8. veljače 2019. do 27. listopada 2020.“, te je riješio;

„III. Dopušta se preinaka tužbe učinjena u podnesku od 22. lipnja 2020.

IV. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 7.012,50 kn skupa sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. listopada 2020. do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskih trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.“

6. Protiv navedene presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, tuženik je izjavio žalbu u povodu koje je odlučivao Županijski sud u Splitu, svojim rješenjem poslovni broj Gž-61/2021-2 od dana 22. travnja 2021. godine, kojim je ukinuo presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 16-Pr-1392/2019-39 od 27. listopada 2020. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kao što je ukinuo i rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 16-Pr-1392/2019-39 od 27. listopada 2020., pa je predmet u tom ukinutom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7. Županijski sud u Splitu navodi da je prvostupanjskom presudom nalaženo tuženiku da isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete iznos od 26.800,00 kuna skupa s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 8. veljače 2019. do isplate, po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe (točka I. izreke). Istom presudom odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja u dijelu kojim traži isplatu naknade štete za iznos od 6.600,00 kn, zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama u odnosu na taj iznos te u dijelu kojim traži isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 1.800,00 kn (na ime naknade materijalne štete) za period od 8. veljače 2019. do 27. listopada 2020. (točka II. izreke). Prvostupanjskim rješenjem dopuštena je preinaka tužbe učinjena u podnesku od 22. lipnja 2020. (točka III. izreke). Odlukom o troškovima postupka naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 7.012,50 kn skupa sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. listopada 2020. do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskih trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe (točka IV. izreke), dok je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog (točka V. izreke).

8. Protiv te presude žali se tuženik pobijajući je u dijelu pod točkom I. izreke, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, kao što pobija i navedeno rješenje, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, s prijedlogom da se preinači tako što će se odbiti tužbeni zahtjev, podredno, da se u tom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

9. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu, a Županijski sud u Splitu je utvrdio da je žalba tuženika osnovana.

10. Predmet ovoga spora predstavlja zahtjev tužitelja kao radnika Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnica Zagrebparking, Zagreb, osiguranika tuženika, za naknadom neimovinske i imovinske štete od tuženika zbog ozljede na radu koju je tužitelj doživio 4. svibnja 2018. kada je obavljajući poslove vozača specijalnog vozila (pauk), zbog kvara na vozilu pokušao guranjem pokrenuti vozilo, osjetio bol u nozi, kao posljedicu rupture mišića, te da u ovom stadiju postupka nije sporno da je poslodavac tužitelja Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Zagrebparking, imao s tuženikom zaključenu policu (ugovor) osiguranja, broj 078700027297, a što proizlazi i iz tuženikovog odgovora na tužbu (polica se ne nalazi u spisu).

11. Županijski sud u Splitu navodi da budući u ovom postupku tužitelj od tuženika potražuje naknadu štete temeljem police (ugovora) o osigurana, to bi proizlazilo da osnovano tuženik u žalbi navodi, kao što je to naveo i u odgovoru na tužbu da prvostupanjski sud ne bi bio stvarno nadležan za suđenje u ovom u ovom postupka, pri čemu osnovano tvrdi da nije u nikakvom (radno-pravnom) odnosu s tužiteljem, a za koji bi bio nadležan radni sud.

12. Naime, prvostupanjski sud je otklonio navedeni prigovor tuženika navodeći između ostalog, da je odredbom članka 2. točkom 15. Zakona o područjima i sjedištima sudova sudovima („Narodne novine“ broj: 67/2018.) propisano da će Općinski radni sud u Zagrebu postupat u radnim sporovima, a što da je ovdje slučaj, gdje tužitelj potražuje naknadu štete od tuženika kao osiguravatelja njegovog poslodavca odnosno Zagrebačkog holdniga d.o.o. Podružnica Zagrebparking, pri čemu je naveo da se radi o parnici za naknadu štete nastale na radu ili u vezi rada, za što da je nadležan prvostupanjski sud.

13. U odnosu na navedeno od strane prvostupanjskog suda ukazuje se da je ovaj žalbeni sud zauzeo pravni stav na sjednici Građanskog odjela održanoj 7. studenoga 2017., prema kojem spor između radnika i osiguravajućeg društva kao osiguratelja poslodavca, u svezi ozljede na radu (a radnik svoje potraživanje naknade štete temelji isključivo na ugovoru o osiguranju – polica osiguranja od odgovornosti iz djelatnosti) ne predstavlja radni spor.

14. Županijski sud u Splitu navodi da kako se u spisu ne nalazi polica (ugovor) osiguranja, broj 078700027297, to ovaj sud ne može nedvojbeno zaključiti primjenjuje li se u konkretnom slučaju navedeni stav i je li shodno tome osnovan tuženikov prigovor stvarne nenadležnosti prvostupanjskog suda za suđenje u ovom sporu, jer se o tom prigovoru ne može odlučiti na temelju izvedenih dokaza, pa tako ni na temelju Uvjeta za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti od 1. siječnja 2006. koji se nalaze u spisu.

15. Županijski sud u Splitu navodi da se u odnosu na meritum spora ne može utvrditi ni što je bio predmet osiguranja navedenom policom, niti koji su rizici isključenja iz osiguranja, a na što se poziva tuženik u žalbi, kao i u odgovoru na tužbu, što sve prvostupanjski sud nije imao na umu, pa je time počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer prvostupanjsku odluku o pobijanom dijelu nije moguće ispitati, zbog čega ju je u tom dijelu valjalo ukinuti. Ukinuta je i odluka o troškovima sukladno odredbi članka 166. stavka 3. ZPP-a, kao i rješenje o preinačenju tužbe na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a, s time što će o istima biti odlučeno u konačnoj odluci, pa je tako Županijski sud u Splitu temeljem odredbe članka 369. stavka 1. ZPP-a uvažio žalbu tuženika, ukinuo prvostupanjsku presudu i rješenje u pobijanom dijelu i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz uputu da će u ponovnom postupku prvostupanjski sud postupiti prema uputama iz ovog rješenja, tako što će prvenstveno izvesti dokaz pregledom navedene police osiguranja sklopljene između tužiteljevog poslodavca i tuženika, pa će shodno utvrđenjima iz iste ponovno odlučiti o tuženikovom prigovoru je li taj sud stvarno nadležan za postupanje u ovom sporu, pri čemu će cijeniti i navedeni stav ovoga suda, a o čemu će ovisiti i ponovna odluka prvostupanjskog suda o postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja.

16. Nakon ove ukidne odluke, Općinski radni sud u Zagrebu se svojim rješenjem poslovni broj 16-Pr-14366/2021-48 od dana 28. ožujka 2022. godine oglasio stvarno nenadležnim, te spis dostavio po pravomoćnosti tog rješenja Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, kao stvarno nadležnom sudu na daljnje postupanje.

17. Pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu je postupak nastavljen pod poslovnim brojem Pn-842/2022 i u tom postupku tužitelj ustraje kod tužbe i svih svojih navoda, pa tužitelj u svom podnesku od 16.05.2022. godine očituje se na način da navodi da je Općinski radni sud u Zagrebu proveo dokaze saslušanjem tužitelja i svjedoka - njegovi kolega, a iz čijih iskaza se zaključilo da je tužitelj dovezao specijalno vozilo – pauk i parkirao ga u skladištu Zagrebparkinga, jer je trebao zamijeniti radnu odjeću. Nakon što je obavio što je trebao pokušao je upaliti specijalno vozilo, a kako to nije mogao napraviti krenuli su s guranjem vozila kako bi upalili vozilo. Tužitelj navodi da se i inače zna dogoditi da se vozila ne mogu pokrenuti i u tom slučaju se guranjem vozilo isto nastoji pokrenuti, a takav način pokretanja vozila niti je propisan niti je zabranjen pravilima poslodavca, jer se u slučaju manjih kvarova kao što je i ovaj predmetni, uobičajeno da se vozač sam snađe, što je i ovdje bio slučaj. Tužitelj je ozlijeđen tijekom guranja specijalnog vozila izvan samog vozila, a ne uporabom tog vozila.

18. Točno je da tužitelju nije priznata ozljeda na radu, ali iz razloga što poslodavac nije podnio prijavu ozljede na radu.

19. U uvjetima za osiguranje od javne odgovornosti tuženika nigdje nije propisano da je uvjet za isplatu naknade štete ovjerena prijava o ozljedi na radu, već samo da je predmet osiguranja odgovornost prema vlastitim djelatnicima za slučaj ozljede na radu.

20. Odredbom čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu propisano je da se za ozljedu na radu i profesionalnu bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti, pa s obzirom da je tužitelj ozlijeđen dok je obavljao poslove za poslodavca, njegova ozljeda smatra se ozljedom na radu.

21. Tužitelj u ponovnom suđenju predlaže sudu da pozove vještaka prof.dr.sc. Žarka Rašića da se očituje na okolnost da li je tužitelj mogao zadobiti predmetnu ozljedu prilikom guranja specijalnog vozila u skladištu poslodavca.

22. Tužitelj ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva iz podneska od 18.06.2020.godine i potražuje na ime naknade neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava i osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a sve u okviru kvalifikatornih okolnosti, potražuje kako slijedi:

- za pretrpljene bolove 13.000,00 kn

- za pretrpljeni strah 10.000,00 kn

- za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti 8.000,00 kn

- za tuđu pomoć (120hx20,00 kn) 2.400,00 kn, tj. ukupno: 33.400,00 kn 23. Tužitelj predlaže da sud nakon provedene glavne rasprave donese sljedeću presudu:

„Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, V.Jagića 33 (OIB: 26187994862) isplatiti tužitelju TV iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]) na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete iznos od 33.400,00 kn skupa s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 08.02.2019. godine do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, sve u roku 8 dana pod prijetnjom ovrhe. Nalaže se tuženiku tužitelju nadoknaditi parnični trošak skupa sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskih trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, sve u roku 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“

24. U tijeku postupka, do zaključenja glavne rasprave, tužitelj navodi da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva kao u podnesku od 16.05.2022. godine i neposredno na ročištu kod ovog suda dana 12.03.2025. godine iskazuje u EUR prema fiksnom tečaju konverzije, tako da potražuje po slijedećim kriterijima kako slijedi:

-za bolove – 1.725,39 EUR

-za strah – 1.327,22 EUR

-za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti – 1.061,78 EUR

-za tuđu pomoć i njegu – 318,53 EUR, tj., ukupno- 4.432,92 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamata koje teku od 08.02.2019. pa do isplate te troškove prema troškovniku koji dostavlja u spis s kamatama od presuđenja pa do isplate.

25. U tijeku postupka, u ponovnom suđenju tuženik svojim podneskom od 15.06.2021. godine referira se na rješenje ŽS u Splitu poslovni broj Gž-61/21 od 22. travnja 2021. te se na isto očituje na način da tuženik u cijelosti ostaje kod odgovora na tužbu i svih navoda istaknutih u tijeku postupka.

26. U privitku ovog podneska tuženik dostavlja policu osiguranja br. [broj police osiguranja], te navodi da su sastavni dio predmetnog Ugovora o osiguranju Uvjeti za osiguranje od izvanugovorne ( javne ) odgovornosti. Isti u čl. 2. propisuju da je predmet osiguranja građanskopravna i izvanugovorna (javna) odgovornost osiguranika za štetu koja proizađe iz obavljanja njegove registrirane djelatnosti.

27. U konkretnom slučaju do štete nije došlo prilikom obavljanja registrirane djelatnosti osiguranika tuženika, već uslijed samoinicijativnog i samovoljnog postupanja radnika, te napominje da u opisu poslova tužitelja nije guranje vozila. U obrazloženju presude isto konstatira i sud ali suprotno utvrđenom činjeničnom stanju navodi kako je to uobičajena praksa djelatnika kod poslodavca tužitelja. Tuženik u predmetnom slučaju odgovara isključivo prema napisanim uvjetima, odnosno samo kada šteta nastane prilikom obavljanja registrirane djelatnosti osiguranika tuženika, a ne temeljem samoinicijativnog ponašanja tužitelja.

28. Tuženik također ističe kako za predmetni štetni događaj ne odgovara sukladno čl. 4. st. 4. Uvjeta za osiguranje od izvanugovorne (javne ) odgovornosti budući je tužitelj osjetio bol u potkoljenici prilikom guranja specijalnog vozila – pauk, a koje štete su Uvjetima isključene. Tuženik obrazlaže da specijalno vozilo – pauk predstavlja radno vozilo te su štete koje nastanu iz posjedovanja ili korištenja motornih vozila i drugih vozila na motorni pogon (….radnih vozila i ostalih vozila) i za štete koju pričine ta vozila dok obavljaju radnu funkciju pokrivene ugovorom o osiguranju samo ako je posebno ugovoreno. Kako je vidljivo iz police, navedena odgovornost nije posebno ugovorena, te slijedom toga sukladno čl. 4. st. 4. tuženik nije u obvezi na naknadu štete za iste.

29. Tuženik napominje da sukladno odredbama ZOO-a da bi tuženik odgovarao za štetu, potrebno je da postoji šteta, štetna radnja i uzročna veza, a kako u predmetnom slučaju ne postoji štetna radnja za koju odgovara tuženik kao niti uzročna veza, ne postoji niti šteta za koju odgovara tuženik. Iz tužbe proizlazi da je tužitelj samo osjetio bol u potkoljenici.

30. Nadalje, tužitelj u tijeku postupka nije dokazao da mu je predmetna ozljeda priznata kao ozljeda na radu, pa sukladno svemu navedenom, tuženik predlaže da sud odbije tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti, uz nadoknadu parničnog troška.

31. U daljnjem tijeku postupka, tuženik svojim podneskom od 17.05.2022. godine navodi da u cijelosti ostaje kod odgovora na tužbu i svih navoda istaknutih u tijeku postupka.

32. Tuženik ističe da je čl. 2. Uvjeta za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti propisano da je predmet osiguranja građanskopravna i izvanugovorna (javna) odgovornost osiguranika za štetu koja proizađe iz obavljanja njegove registrirane djelatnosti.

33. U konkretnom slučaju do štete nije došlo prilikom obavljanja registrirane djelatnosti osiguranika tuženika, već uslijed samoinicijativnog i samovoljnog postupanja radnika, a da u opisu poslova tužitelja nije guranje vozila.

34. Tuženik također ističe kako za predmetni štetni događaj ne odgovara sukladno čl. 4. st. 4. Uvjeta za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti budući je tužitelj osjetio bol u potkoljenici prilikom guranja specijalnog vozila – pauk, a koje štete su Uvjetima isključene, jer specijalno vozilo – pauk predstavlja radno vozilo te su štete koje nastanu iz posjedovanja ili korištenja motornih vozila i drugih vozila na motorni pogon (...radnih vozila i ostalih vozila) i za štete koju pričine ta vozila dok obavljaju radnu funkciju pokrivene ugovorom o osiguranju samo ako je posebno ugovoreno. Kako je vidljivo iz police, navedena odgovornost nije posebno ugovorena, te slijedom toga sukladno čl. 4.st. 4. tuženik nije u obvezi na naknadu štete za iste.

35. Sukladno odredbama ZOO-a da bi tuženik odgovarao za štetu, potrebno je da postoji šteta, štetna radnja i uzročna veza, pa kako u predmetnom slučaju ne postoji štetna radnja za koju odgovara tuženik kao niti uzročna veza, ne postoji niti šteta za koju odgovara tuženik. Iz tužbe proizlazi da je tužitelj samo osjetio bol u potkoljenici. Nadalje, tužitelj u tijeku postupka nije dokazao da mu je predmetna ozljeda priznata kao ozljeda na radu. Sukladno svemu navedenome, tuženik predlaže da naslovni sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

36. U tijeku postupka, tuženik svojim podneskom od 21.05.2024. godine navodi da se očituje na podnesak tužitelja od 19. listopada 2024., na način da je tuženik izvršio uvid u zdravstveni karton tužitelja, dostavljen podneskom od 19.10.2023. te navodi da ne stavlja nikakve daljnje prigovore vezane za medicinsko vještačenje provedeno po stalnom sudskom vještaku dr. Žarku Rašiću.

37. Tuženik ostaje kod odgovora na tužbu i svih prigovora iskazanih tijekom postupka te predlaže da se tužitelj u cijelosti odbije sa tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu tuženiku prouzročenih parničnih troškova.

38. U tijeku ovog ponovnog suđenja sud je proveo slijedeće dokaze: izvršio uvid u odštetni zahtjev od 19. siječnja 2019., a kojeg je tuženik zaprimio 8. veljače 2019., u obavijest o otklonu odštetnog zahtjeva od 6. ožujka 2019., u medicinsku dokumentaciju, u Uvjete za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti, pročitao zapisnike s iskazima saslušanih svjedoka ĆV, NV, ŠV, zapisnik o saslušanju tužitelja osobno kao stranke u postupku pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu, provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku prof.dr.sc. Žarku Rašić od 29. siječnja 2020., provedena je dopuna vještačenja, a u ponovnom suđenju je sud proveo i dokaz novim dopunskim očitovanjem sudskog vještaka prof. dr. sc. Žarka Rašić, kao i dopunski saslušan tužitelj osobno kao stranka, te je izvršen uvid u policu osiguranja poslodavca tužitelja kod tuženika, te u svu ostalu dokumentaciju dostavljenu u tijeku postupka po strankama u spis, pa kako stranke nakon ovako provedenog postupka nisu imale daljnjih niti drugih dokaznih prijedloga, to je sud riješio da se daljnji dokazi neće provoditi..

39. Nakon ovako cjelokupno provedenog, postupka cijeneći sve izvedene dokaze u smislu propisa članka 8 i čl. 221a Zakona o parničnom postupku (ZPP-a) sud je, slijedeći upute Županijskog suda u Splitu u rješenju toga suda Gž-61/2021-2 od 22. travnja 2021. godine, ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti, a kao u izreci ove presude.

40. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika osiguranika tuženika za naknadom neimovinske i imovinske štete povodom ozljeđivanja na radu 4. svibnja 2018. kada je tužitelj obavljajući poslove vozača specijalnog vozila (pauk), zbog kvara na vozilu pokušao guranjem pokrenuti vozilo te tom prilikom osjetio bol u nozi, kao posljedica rupture mišića.

41. Ovaj sud je u ponovnom suđenju utvrdio da se radi o tužbi radnika protiv osiguranika radi naknade štete vezano uz ozljedu koju je tužitelj zadobio prilikom obavljanja svojih radnih zadataka, te da isto, obzirom da se radi o polici osiguranja od odgovornosti iz djelatnosti, ne predstavlja radni spor.

42. I sam tuženik navodi da su sastavni dio predmetnog Ugovora o osiguranju Uvjeti za osiguranje izvanugovorne (javne) odgovornosti, pa da u čl. 2. propisuju da je predmet osiguranja građanskopravna i izvanugovorna (javna) odgovornost osiguranika za štetu koja proizađe iz obavljanja njegove registrirane djelatnosti, s time da tuženik smatra da do štete nije došlo prilikom obavljanja registrirane djelatnosti osiguranika tuženika, već zbog samoinicijativnog i samovoljnog postupanja radnika (tužitelja), jer da u opisu poslova tužitelja nije guranje vozila „pauka“.

43. U odnosu na ove navode tuženika, tužitelj ističe da je gurao vozilo „pauk“, jer se isto nije moglo pokrenuti, a sve kako bi ga pokrenuo, a da je to radnja koja nije niti propisana niti zabranjena pravilima poslodavca tužitelja. Nadalje, tužitelj je ozlijeđen tijekom guranja specijalnog vozila izvan samog vozila, a ne uporabom tog vozila, kao i što je točno da tužitelju nije priznata ozljeda na radu, ali iz razloga što poslodavac nije podnio prijavu ozljede na radu. U uvjetima za osiguranje od javne odgovornosti tuženika nigdje nije propisano da je uvjet za isplatu naknade štete ovjerena prijava o ozljedi na radu, već samo je predmet osiguranja odgovornost prema vlastitim djelatnicima za slučaj ozljede na radu, za što tužitelj, prema stavu ovog suda u ponovnom suđenju, smatra da je ispravan stav tužitelja, zasnovan na stanju spisa i provedenim dokazima.

44. Nadalje, kao je odredbom čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu pripisano da se za ozljedu na radu i profesionalnu bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovora po načelu objektivne odgovornosti.

45. Sud je utvrdio da je tužitelj ozlijeđen dok je obavljao poslove za poslodavca, i to one koji su uobičajeni u konkretno nastaloj situaciji i koje je tužitelj poduzeo upravo kao vozač specijalnog vozila „pauk“ pokušavajući isto pomaknuti kako ne bi smetalo radu poslodavca tužitelja, pa se tužiteljeva njegova ozljeda se ima smatrati ozljedom na radu, kako to osnovano tvrdi i tužitelj u tijeku postupka, iako poslodavac tužitelja tu ozljedu nije prijavio kao ozljedu na radu.

46. Među strankama nije sporno da je tužitelj zaposlen kod osiguranika tuženika kao vozač specijalnog vozila. Sporan je nastanak štetnog događaja, odnosno nastanak štetne radnje. Sporna je odgovornost tuženika s obzirom da je tuženik stava da je tužitelj isključivo kriv za štetu za koju navodi da ju je pretrpio. Sporna je i visina tužbenog zahtjeva, a prigovor stvarne nenadležnosti radnog suda je otklonjen proglašavanjem istog stvarno nenadležnim, te proslijeđivanjem spisa na postupanje ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom.za postupanje u ovoj pravnoj stvari.

47. Radi utvrđenja nastanak i dinamike nastanka štetnog događaja, sud je iz iskaza svjedoka CV utvrdio da je on iskazao da je zaposlen u Zagrebačkom holdingu, Podružnica Zagrebparking na radnom mjestu skladištar na kojem radi već šest godina, a prije toga je radio na radnom mjestu vozača. Na dan nastanka štetnog događaja on, NV, ŠV te tužitelj su se nalazili u radnom prostoru Gredelj, Zagreb, Strojarska bb na kojem se nalazi skladište Zagrebparkinga, odnosno njegovo radno mjesto. Tužitelj je dovezao specijalno vozilo - pauk, parkirao ga jer je trebao dostaviti radnu odjeću, odnosno istu zamijeniti. Nakon što je tužitelj obavio što je trebao pokušao je upaliti specijalno vozio s kojim se dovezao, ali da isto nije uspio upaliti pa je zamolio njega i prisutne kolege da mu pomognu pokrenuti vozilo. Obzirom da posjeduje dozvolu za vožnju takvog vozila, on je odlučio sjesti za volan predmetnog vozila i pokušati pokrenuti motor, a tužitelj i prije navedene kolege su stale iza vozila u namjeri da vozilo poguraju. Usprkos dobroj volji vozilo nisu uspjeli pokrenuti. Nakon što vozilo nisu uspjeli upaliti izašao je iz vozila te je vidio da tužitelj leži na podu te se drži za nogu. Ovaj svjedok je naveo da se i inače zna događati da se vozilo ne može pokrenuti odmah te da u tom slučaju, zbog procesa posla te ekonomičnosti, radnici poduzimaju radnje kojima bi mogli pokrenuti vozilo pa tako znaju i primijeniti guranje vozila niz nizbrdicu kako bi se vozilo pokrenulo. U tom trenutku predmetno vozio nalazilo na nizbrdici. Također je naveo da ne postoji pisani nalog poslodavca da su u takvim slučajevima dužni postupati na način na koji je postupao tužitelj, odnosno kako trenutno ne radi na radnom mjestu vozača, isto ne može sa sigurnošću isto tvrditi. Nije osobno vidio trenutak kada se tužitelj ozlijedio budući se nalazio u kabini vozila.

48. Sud je utvrdio da je svjedok NV iskazao da je zaposlen u Zagrebačkom holdingu, Podružnica Zagrebparking na radnom mjestu vozača, a na tom radnom mjestu je zaposlen već 12 godina. Predmetne zgode su on i tužitelj bili zajedno u predmetnom vozilu, a kojega je tužitelj dovezao do prostora Gredelja, u [adresa] u [adresa] na kojem mjestu se nalazi skladište te ostali prostori Zagrebparkinga. Nakon što su obavili radni zadatak zbog kojeg su došli na navedeno mjesto, kad su htjeli krenuti vozilom nazad, vozilo se nije moglo upaliti ni pokrenuti. Stoga su samoinicijativno odlučili da će pokušati guranjem pokrenuti vozilo. Za volan je sjeo kolega ĆV, a on, tužitelj te kolega ŠV su stali iza vozila te pokušali vozilo pogurati. U tom trenutku, odnosno odmah nakon što su započeli s guranjem vozila, nakon dva tri koraka što su napravili, primijetio je da tužitelju nešto nije u redu s nogom, tužitelj je stao s guranjem, a ne sjeća se što je rekao. On je osobno odvezao tužitelja u na traumu u Draškovićevu ulicu. Naveo je da se i inače zna dogoditi da se vozila uslijed kvara ne mogu pokrenuti te da inače nekada znaju guranjem pokrenuti vozila. Ne zna da li postoji pisana uputa poslodavca da su dužni na taj način postupati u slučaju da se vozila ne mogu pokrenuti. Njihova namjera je bila u konkretnom slučaju isključivo da proces rada dalje nastave obavljati uobičajeno. Također je naveo da koliko zna nije postojala niti izričita zabrana poslodavca da postupaju na prije opisan opisani način. Nadalje je iskazao da inače znaju on i kolege pogurati vozilo kako službeno tako i vozila stranaka. U ovom slučaju vozilo se nalazilo na laganoj nizbrdici. Predmetne zgode su on i kolege imali propisanu radnu odjeću i obuću. Također je iskazao da ne zna da li u opisu poslova njegovog radnog mjesta stoji da su dužni u slučaju da se vozilo neće pokrenuti primijeniti guranje, a najvjerojatnije ne stoji. Pretpostavlja da je tužitelj osjetio bol uslijed velikog napora kojeg je upotrijebio u guranju vozila. U konkretnom slučaju radi o specijalnom vozilu - pauku koje je bilo registrirano.

49. Sud je iz iskaza svjedoka SV utvrdio da je on iskazao da je zaposlen u Zagrebačkom holdingu, Podružnica Zagrebparking na radnom mjestu skladištar Predmetne zgode tužitelj je došao u prostor njegovog radnog mjesta u [adresa] u [adresa] radi zamjene radne odjeće. Nakon što je tužitelj obavio što je trebao vratio se u vozilo s kojim je došao te se odmah potom vratio u skladište te iskazao da vozilo s kojim je došao ne može upaliti te je zamolio da mu pruže pomoć u pokretanju vozila. Tada su on i prisutne kolege, a to su ĆV i NV odlučili pomoći tužitelju na način da su on, NV i tužitelj stali iza vozila u namjeri da vozilo poguraju a kolega ĆV je sjeo za volan. Radilo se o specijalnom vozilu - pauk. Odmah nakon što su započeli s guranjem vozila tužitelj je osjetio bol u nozi, sjeća se da je rekao da ga boli mišić, pao je na pod te su stali s guranjem. Tužitelja su on i prisutne kolege prenijeli u skladište te ga je nakon toga PV odvezao na pružanje liječnike pomoći. Poznato mu je da se vozila ponekad ne mogu pokrenuti te da u takvim slučajevima kolege znaju guranjem pokrenut vozilo. On osobno je prije radio na radnom mjestu pomoćnog radnika na specijalnom vozilu te se znalo dogoditi da se vozilo ne može pokrenuti u kojim slučajevima su primijenili guranje vozila. Koliko mu je poznato u opisu posla njegovog radnog mjesta ne stoji da je dužan primijeniti guranje kod pokretanja vozila koje se ne može pokrenuti na uobičajeni način, a nije mu poznato da li takva uputa postoji u opisu radnog mjesta vozača. Nadalje je naveo da je tužitelj odmah nakon što su započeli sa guranjem vozila klecnuo nogom te je pao na pod i osjetio bol. Podloga po kojoj su gurali vozilo je bila asfaltirana, nije bila oštećena, a pretpostavlja da se tužitelj ozlijedio od prevelikog napora. Naveo je da u slučaju kvara na vozilu ne postoji služba koju su vozači dužni pozvati već u tom slučaju vozači samostalno ili uz pomoć kolega pokušavaju popraviti nastali kvar. Iskazao je da kod poslodavca postoji radno mjesto dispečer koji između ostaloga upućuje na radne zadatke, ali iskazuje da u slučaju manjeg kvara kao što je slučaj da iscuri akumulator tada se ne obavještava dispečer već si vozač sam pomogne. U slučaju većeg kvara se pozove drugo vozilo koje odvuče pokvareno vozilo na popravak. Nije upoznat s tim tko odlučuje što znači manji, a što veći kvar. U slučaju kada se vozilo ne može pokrenuti ne zove se odmah dispečera kako bi se angažiralo drugo vozilo zbog odvožnje pokvarenog vozila, već vozač prvo pokuša sam pokrenuti vozilo ili uz pomoć kolega riješiti nastalu situaciju te ako ne uspije tad se poziva dispečer. Ovo sve stoga da ne bi eventualno zaustavljali promet.

50. Tužitelj je u svom iskazu u ranijem tijeku postupka naveo da je zaposlen u Zagrebačkom holdingu, Podružnica Zagrebparking na radnom mjestu vozača. U Zagrebparkingu je zaposlen već 30 godina, a na radnom mjestu vozača 17 godina. Predmetne zgode je kao vozač specijalnog vozila - pauk dovezao zajedno s kolegom NV, vozilo u skladište Zagrebparkinga na adresi [adresa] u [adresa] zbog zamjene radne odjeće. Vozilo su parkirali na za to predviđeno mjesto, obavili što su trebali te se potom vratili u vozilo s namjerom da idu dalje obavljati radne zadatke. Vozilo je tužitelj pokušao pokrenuti, ali se motor nije htio upaliti te je odmah zaključio da je problem u bateriji, odnosno da je iscurio akumulator. Stoga je pozvao prisutne kolege da mu pomognu guranjem pokrenuti vozilo kako bi mogao nastaviti dalje obavljati radne zadatke. Za volan je sjeo kolega ĆV, a on, NV i ŠV su stali iza vozila te započeli s guranjem. Odmah nakon što su započeli s guranjem, već nakon par metara osjetio je bol u desnoj nozi, noga mu je pokleknula te je pao na pod. Naveo je da je najednom osjetio jaku bol, nije se spotaknuo na ništa, već je uslijed velikog napora osjetio samo jaku bol u nozi. Zna se inače dogoditi da se vozilo neće pokrenuti te da vozači guranjem pokušaju pokrenuti vozilo iako su takve situacije rijetke. U njegovom radnom stažu se to dogodilo par puta, možda dva - tri puta. Ne postoji ni pisana ni usmena uputa poslodavca da su dužni u slučaju kvara, odnosno u slučaju da iscuri baterija guranjem pokrenuti vozilo. Predmetno vozilo je bilo registrirano, a on je bio opremljen propisanom radnom odjećom i obućom. Nakon što je osjetio jaku bol te pao na pod više nije mogao stati na nogu te su ga posjeli na stolicu, a potom ga je kolega NV odvezao na traumu u Draškovićevu ulicu u Zagrebu. Po prijemu na traumu napravljen mu je ultrazvuk te je utvrđeno da je došlo do puknuća mišića. Nakon obavljenih pretraga pušten je na kućnu njegu. Dobio je uputu kojim kremama, lijekovima kao i zavojima mora sebi pružati njegu kao i da mora držati nogu na povišenom položaju. Naveo je da je sve potrebite medikamente sam kupovao o svom trošku. Zbog nastalog štetnog događaja bio je na bolovanju tri mjeseca i par dana, s tim da je u tom periodu ozlijedio i drugu, nogu jer je štedio prvotno ozlijeđenu. Za vrijeme dok nije mogao stati na nogu pomoć su mu pružali njegova supruga i kćer. Bol je osjećao jako dugo, a i sada zna povremeno osjetiti bol u potkoljeničnom mišiću desne noge. Tužitelj je naveo da je nakon njegovog ozljeđivanja pozvana pomoć od strane kolega koji također voze pauk vozila te su kolege pomoću kablova pokrenuli vozilo kojim je on upravljao i isto odvezli na Velesajam te su stručne službe dalje odlučile na koji način će popraviti vozilo.

51. U ponovnom suđenju pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu sud je saslušao tužitelja dopunski, radi neposrednosti provođenja dokaza, te je iz tog iskaza danog dana 12.03.2025. godine sud utvrdio da je tužitelj ostao kod svog ranije danog iskaza vezano uz način na koji se dogodio štetni događaj. Bio je na bolovanju nakon štetnog događaja zbog oporavka zbog tada zadobivenih ozljeda skoro 100 dana, mislim da je točno bilo 97 dana, ali ne sjeća više zbog protoka vremena. Ta nesreća mu se dogodila u radno vrijeme dok je obavljao svoje radne zadatke i prijavio je firmi ozljedu na radu te je odmah nakon nezgode otišao na hitnu u Draškovićevu, a odvezao ga je tamo kolega koji je bio s tužiteljem, što je NV.

52. Tužitelj pojašnjava sudu da je dolazio na službeni parking svoje firme u Strojarskoj i da je došao desnom trakom u krugu njegove firme, ali se auto ugasio, jer mu je prestao raditi akumulator. Tužiteljeva dužnost kao vozača je bila da pomjeri auto da ne sprječava prolaz drugim vozilima, a tužitelj to nije mogao drugačije, nego fizički.

53. Bilo ih je negdje 4 koji su gurali kamion prema naprijed kako bi ga pomakli da ne ometa prometi, a u jednom trenutku tužitelju je samo poklekla desna noga pa su mu pomagali kolege i odvezli ga u Draškovićevu.

54. Tužitelj iskazuje da se to i inače tako kod njih tako radi kada se tako nešto dogodi s kamionom koji se ne može sam nastaviti kretati, pa si oni kolege međusobno pomažu i guraju kamion da bi se moglo kretati po njihovom parkingu i krugu. Tužitelj navodi da je on napravio sve prema uobičajenom postupanju u takvoj situaciji i sigurno nije imao želju povrijediti se.

55. Na poseban upit punomoćnika tuženika odgovara da je tek nakon što su pomakli kamion obavijestio nadležnog šefa o kvaru. Nesreću na radu je prijavio kada ga je kolega iz Draškovićeve vratio u njihov krug u Velesajmu gdje je bio parkiran tužiteljev auto kojim je to jutro došao na posao, a kolega je tužitelja tužiteljevim autom odvezao kući, jer tužitelj nije bio u stanju voziti.

56. Na poseban upit pun. tužitelja odgovara tužitelj da su mu pomagale njegova supruga i kćer, jer je tužitelj morao mirovati, trpio bolove i trebala mu je pomoć za kretanje po kući i održavanje higijene, a kretao se uz pomoć štaka (dvije štake). Tužitelj u svom iskazu naglašava da je dužnost vozača da pomakne vozilo koje sprječava prolaz drugim vozilima i onda se vrši prijava kvara. Poslije je taj akumulator bio zamijenjen.

57. Sud je iskazima saslušanih svjedoka, kao i tužitelja i dopunskom iskazu tužitelja poklonio vjeru u cijelosti, jer su isti međusobno podudarni, te životno i uvjerljivo, kao i objektivno i logično prikazuju sam nastanak ozljede tužitelja, kao i dinamiku štetnog događaja, čime je sud utvrdio da je dokazao i sam nastanak štetnog događaja i dinamiku, tj. da je prilikom zajedničkog guranja specijalnog vozila „pauk“ koji se zaustavio na nizbrdici zbog prestanka rada akumulatora, a što je bio uobičajen način postupanja i drugih djelatnika osiguranika tuženika u takvim situacijama, došlo do puknuća mišića na nozi tužitelja, da je isto prijavio kao ozljedu na radu, a nakon što je odmah potražio liječničku pomoć u Traumatologiji u Draškovićevoj u Zagrebu.

58. Dakle, iz iskaza svjedoka i tužitelja, kojima je sud povjerovao u cijelosti iz ranije obrazloženih razloga, proizlazi da je do ozljeđivanja tužitelja došlo prilikom guranja specijalnog vozila – pauka, budući da tužitelj, koji je zaposlen na radnom mjestu vozača, nije mogao pokrenuti vozilo na uobičajeni način te je tom prilikom ozlijedio mišiće potkoljenice. Iz iskaza svjedoka i tužitelja koji su u bitnim dijelovima u cijelosti podudarni kao nesporno proizlazi da su radnici koji su zaposleni na radnom mjestu vozača, u slučaju kvara vozila kojim upravljaju, posebice u slučaju kvara na bateriji vozila, znaju primijeniti radnje kojima bi mogli pokrenuti vozilo, pa tako znaju primijeniti i radnju guranja vozila niz nizbrdicu kako bi se motor vozila pokrenuo. Svi saslušani svjedoci, kao i tužitelj su suglasno naveli da se predmetno vozilo prije ozljeđivanja tužitelja nalazilo na nizbrdici. Iz iskaza tužitelja jasno proizlazi da ne postoji ni pisana ni usmena uputa poslodavca da su dužni u slučaju kvara na vozilu guranjem pokrenuti vozilo, a također navedeno proizlazi i iz iskaza saslušanih svjedoka. Međutim, iz provedenih dokaza proizlazi da je način na koji je postupao tužitelja u konkretnom slučaju bio uobičajena praksa djelatnika kod poslodavca tužitelja, a sve u cilju neometanog obavljanja procesa rada te ekonomičnosti, kao i da njihov poslodavac nije izričito ni zabranio takvo postupanje. Tuženik je prigovorio istinitosti iskaza svjedoka ŠV u dijelu kojem je svjedok iskazao da poslodavac tužitelja nema organiziranu službu, odnosno osobu koja se zove u slučaju kvara vozila: Ovakav prigovor tuženika je neosnovan, budući da navedeni svjedok isto nije niti iskazao, već je isti naveo da: „kada se vozilo ne može pokrenuti ne zove se odmah dispečera kako bi se angažiralo drugo vozilo zbog odvožnje pokvarenog vozila, već vozač prvo pokuša sam pokrenuti vozilo ili uz pomoć kolega riješiti nastalu situaciju te ako ne uspije tad se poziva dispečer“.

59. Ovaj sud je u ponovnom suđenju utvrdio da kod poslodavca tužitelja postoji služba koja je nadležna za rješavanje kvarova na vozilima, a posebice iz razloga što iz iskaza tužitelja proizlazi da su predmetno vozilo njegove kolege naknadno pokrenuli uz pomoć „kablova“ te isto odvezli stručnoj službi koja je nadležna za popravak vozila. Na temelju svega navedenog kao nesporno proizlazi da je tužitelj pri obavljanju zadataka svog radnog mjesta (vozač) postupao na do tada uobičajeni način, bez da mu je itko skrenuo pozornost da radnu operaciju ne može raditi na taj način. Stoga je za ozljedu koju je pretrpio tužitelj odgovoran je tužiteljev poslodavac, prema odredbi čl. 111. st. 1 Zakona o radu (Narodne novine: 93/14, 127/17 dalje ZR). Sud u djelovanju tužitelja ne nalazi njegove osobne krivnje niti odgovornosti za nastanak ozljede koju je zadobio, a u smislu odredbe čl. 1067. st. 2. ZOO-a.

60. Nadalje, prema odredbi čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj: 71/14, 118/14, 154/14) ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Prema odredbi čl. 25. st. 2. istog zakona poslodavac može biti oslobođen od odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

61. Na osnovi svih provedenih dokaza, sud nije utvrdio da bi postojao i bilo koji razlog za oslobođenje od odgovornosti poslodavca za štetu koja je proizašla tužitelju iz ovog štetnog događaja. Slijedom navedenog za svu štetu odgovoran je poslodavac, odnosno u ovom slučaju osiguratelj poslodavca, a primjenom odredbe i čl. 3. st. 1. točka 14. Zakona o zaštiti na radu, a u vezi odredbe čl. 25. st. 1. i st. 2. ZZR-a. Ozljeđivanje tužitelja u ovom konkretnom slučaju nije nastalo kao posljedica krajnje nepažnje tužitelja, nesavjesnosti ili neodgovornim radnjama tužitelja, niti zbog više sile, odnosno, namjerom ili krajnjom nepažnjom samog tužitelja kao radnika osiguranika tuženika, ili treće osobe, na koju poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Sud je utvrdio da je ozljeda nastala upravo savjesnim i uobičajenim postupanjem tužitelja, kao i saslušanih svjedoka koji su pomagali tužitelju da pomakne zaustavljeno vozilo, i to guranjem na nizbrdici istog ne bi li tako „upalilo“, što je bio uobičajen način postupanja i ostalih djelatnika osiguranika tuženika u takvim situacijama, koji nije bio niti zabranjen, niti izričito propisan pisanim pravilima osiguranika tuženika.

62. Slijedom iznesenog, sud je utvrdio da prema odredbama čl. 111. st. 1. ZZR-a, je propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu prema općim propisima obveznog prava, a tuženik je osiguravatelj poslodavca tužitelja upravo od navedenog rizika, tj. ozljede na radu.

63. Sud je tako utvrdio da su prigovori tuženika vezano uz nenastupanje štetnog događaja, štete i odgovornosti tuženika neosnovani u cijelosti.

64. Sud je utvrdio da postoje razlozi za tuženikovo oslobođenje od odgovornosti, pri čemu se ne mogu prihvatiti niti navodi tuženika da Uvjeti osiguranja (čl. 4. st. 4.) ne pokrivaju slučajeve vezane za posjedovanje motornih vozila, budući da je utvrđeno da do štetnog događaja nije došlo prilikom korištenja motornog vozila, već radnjom koja se dogodila izvan vozila, a kakve događaje uvjeti osiguranja ne isključuju.

65. Naime, suprotno navodima tuženika u konkretnom slučaju nisu se ispunile pretpostavke čl. 4. st. 4. Uvjeta za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti (dalje Uvjeti) tuženika prema kojoj odredbi se osiguranje ne odnosi na odgovornost za štete iz posjedovanja ili korištenja plovila, letjelica, motornih vozila i drugih vozila na motorni pogon (samohodnih radnih strojeva, radnih vozila i ostalih vozila) te da je odgovornost za štete koju pričine takva vozila dok obavljaju radnu funkciju pokrivena ugovorom o osiguranju samo ako je to posebno ugovoreno.

66. Na taj način je po ovom sudu utvrđena odgovornost tuženika za naknadu štete tužitelju te se u smislu navedenog u daljnjem tijeku postupka utvrđivala i visina nastale štete, prvenstveno provođenjem medicinskog vještačenja po vještaku prof. dr. sc. Žarku Rašiću, prim.dr.med.

67. Sud je proveo medicinsko vještačenje po sudskom vještaku prof. dr. sc. Žarku Rašić iz kojeg je utvrdio da je tužitelj stradao u štetnom događaju 4. svibnja 2018., na radnom mjestu kada je gurao kamion te kojom prilikom je zadobio puknuće tetive srednje glave mišića gastroknemijusa desne noge. Pregledan je u Klinici za traumatologiju, učinjen je Rtg i UZV obrada, koja je registrirala ozljedu tetive. Konzervativno je tretiran. Kontroliran je po kirurgu, liječen je fizikalnom terapijom i akupunkturom pod nadzorom fizijatra. Tužitelj je u navedenom štetnom događaju zadobio puknuće tetive srednje glave mišića gastroknemijusa desne noge. Liječenje je završeno, odnosno stanje se stabiliziralo 29. kolovoza 2018. nakon fizikalne terapije. Tužitelj je trpio bolove koji su jakog intenziteta, trajnog karaktera bili sumarno 4 dana, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 10 dana. Bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 60 dana. Povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti. Pri ocjeni trajanja i intenzitet bolova uzete su u obzir i kasnije ozljede obzirom su bile vezane uz oslabljenu funkciju desne potkoljenice i doveli su do novih ozljeđivanja. Tužitelj je pretrpio i strah i to tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) bio je jačeg intenziteta i kraćeg trajanja. Sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 4 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 8 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 21 dana. Pri ocjeni trajanja i intenziteta straha uzete su u obzir i kasnije ozljede obzirom su bile vezane uz oslabljenu funkciju desne potkoljenice i doveli su do novih ozljeđivanja.

68. Vještak je mišljenja da je u navedenom štetnom događaju zadobivena ozljeda- puknuće tetive srednje glave mišića gastroknemijusa desne noge (mišića stražnje lože potkoljenice) dovela do smanjena životnih aktivnosti tužitelja trajno od 4% koje se očituje u bolovima u području desne potkoljenice prilikom dužeg stajanja, hodanja, penjanja po stepenicama, hoda po neravnom terenu i slično.

69. Tužitelj je prigovorio osnovnom nalazu i mišljenju vještaka navodeći da je vještak propustio ocijeniti tuđu pomoć i njegu te se vještak naknadno pisano očitovao nadopunom nalaza i mišljenja od 10. ožujka 2020. (stranica 57 spisa) navodeći da je nakon predmetnog štetnog događaja tužitelju bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 45 dana po 2 sata dnevno te još 30 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku na tržnicu, trgovinu i slično. Pri ocjeni tuđe pomoći uzete su u obzir i kasnije ozljede obzirom su bile vezane uz oslabljenu funkciju desne potkoljenice i doveli su do novih ozljeđivanja.

70. Tužitelj nije imao daljnje prigovore na nalaz i mišljenje vještaka te je podneskom od 13. svibnja 2020. (stranica 60-61 spisa) specificirao tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka, a tuženik također nije imao prigovore na nalaz i mišljenje vještaka.

71. U ponovnom suđenju, tužitelj je predložio da se dopunski sasluša sudski vještak prof. dr. sc. Žarko Željko na okolnosti uzročno-posljedične veze između štetnog događaja opisanog u iskazu tužitelja i nastale ozljede, iz kojeg je dopunskog očitovanja usmeno danog neposredno kod ovog suda dana 04. listopada 2023. godine, gdje se punomoćnik tuženika protivi postavljanju pitanja sudskom vještaku od strane tužitelja vezano uz okolnost mogućnosti tj. uzročno-posljedične veze između predmetnog štetnog događaja i nastanka ozljede koja je predmet ovog spora, jer isto ne spada u nadležnost ovog vještaka te predlaže da sud zabrani isto pitanje, a koje pitanje je sud dozvolio kao i da vještak na njega odgovori.

72. Nakon uvida u podnesak tužitelja od 16. svibnja 2022. vještak odgovara na pitanje da li je tužitelj u predmetnom štetnom događaju mogao zadobiti predmetnu ozljedu prema opisu ozljede i utvrđenoj ozljedi, a radilo se o djelomičnom puknuću unutrašnje glave, mišića, desne potkoljenice, to je u stvari, djelomično puknuće tzv. stražnje lože mišića desne potkoljenice, navodi da je karakteristika nastanka navedene ozljede mehanizam prenapregnuća, dakle, da dolazi do djelovanja sile na mišić uslijed naprezanja koja može dovesti do puknuća ili djelomičnog puknuća stražnje lože mišića. Navedena ozljeda moguća je u različitim životnim situacijama, između ostalog u načinu kako je opisano da je nastala u predmetnom štetnom događaju.

73. Na poseban upit punomoćnika tuženika da li je vještak imao na uvid presliku tj. osobni zdravstveni karton tužitelja, vještak odgovara da isti nije imao na uvid.

74. Na upit punomoćnika tuženika da li je tužitelj prije predmetnog štetnog događaja imao slične zdravstvene tegobe navodi da naravno s apsolutnom sigurnošću ne može tvrditi da nije imao sličnih tegoba prije predmetnog štetnog događaja.

75. Na poseban upit punomoćnika tuženika da li je tužitelj bio na bolovanju nakon predmetnog ozljeđivanja, vještak odgovora da je tužitelj bio na bolovanju oko 100 dana, a da tužitelju nije priznata ozljeda na radu. Sudski vještak ostaje u cijelosti kod svog pismenog nalaza i mišljenja.

76. Tužitelj nema primjedbi na dopunsko očitovanje sudskog vještaka prof. dr. sc. Žarka Rašić, a tuženik nakon što je izvršio uvid u presliku zdravstvenog kartona tužitelja navodi da ne stavlja nikakve daljnje prigovore vezane za medicinsko vještačenje provedeno po stalnom sudskom vještaku dr. Žarku Rašić, pa je sud, provedeno osnovno i dva dopunska vještačenje sudskog vještaka prof. dr. sc. Žarka Rašić prihvatio u cijelosti kao objektivno, detaljno obrazloženo, dano na osnovi spisu medicinske dokumentacije tužitelja, dodatno obrazloženo u pisanom i usmenom dopunskom očitovanju, dano u cijelosti u skladu s pravilima znanosti i struke.

77. Na osnovi tako provedenog medicinskog vještačenja, sud je utvrdio da je tužitelj dokazao nastanak štetnog događaja, uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i nastale ozljede i time povrede prava osobnosti tužitelja u smislu odredbe čl. 19. ZOO-a povredom njegova prava na tjelesno i duševno zdravlje, kao i odgovornost tuženika da mu naknadi štetu koja je tužitelju nastala. Tužitelj je dokazao da u njegovom postupanju nema elemenata koji bi isključili ili umanjili tuženikovu odgovornost, a sve u smislu ranije citiranih propisa, a posebno ZOO-a.

78. U suđenju pred ovim sudom tužitelj je postavio tužbeni zahtjev svojim podneskom od 16.05.2022. godine, koji je prikazao u valuti EUR neposredno na ročištu kod ovog suda dana 12.03.2025. godine, a prema fiksnom tečaju konverzije kune u EUR.

79. Sud je, nakon ovako utvrđenog činjeničnog stanja nakon provedenog medicinskog vještačenja utvrdio uzročno-posljedičnu vezu između predmetnog štetnog događaja i ozljeda koje je tužitelj obuhvatio ovom tužbom i koje su kao i njihove posljedice utvrđene iz medicinskog vještačenja, utvrđenog intenziteta i trajanja fizičkih bolova i straha, vrsti ozljeda, činjenice načina liječena, kao i potrebe za tuđom pomoći i njegom, te duševnih bolova koji su nastali tužitelju zbog trajnog umanjenja njezinih životnih i radnih aktivnosti, te je sud nespornim utvrdio da je slijedom svega iznesenog tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede na tjelesno i duševno zdravlje, pa je sud prilikom odmjeravanja ukupne pravične naknade (satisfakcije), sukladno odredbi čl. 1100 st. 1. Zakona o obveznim odnosima (ZOO-a) (NN 35/05), rukovodio se jačinom i trajanjem pretrpljenih fizičkih bolova, straha, stupnja trajnog umanjenja životnih aktivnosti tužitelja, te potrebe za tuđom pomoć i njegom, stupnja trajnog umanjenja životnih i radnih aktivnosti tužitelja i duševnih bolova koje zbog istog trpi, a u vezi citiranog primjenom odredbi čl. 1095 st. 1. ZOO-a, kao i odredbi čl. 1085 st. 3. kao i odredbi čl. 1090., čl. 1045. i čl. 1046. ZOO-a, u vezi odredbe i čl. 1103. ZOO-a (vezano uz dospjelost potraživanja tužitelja) te primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a, a kojim okolnostima i zakonskim odredbama sud mora voditi računa i prilikom dosuđivanja imovinske i neimovinske štete nastale povredom prava osobnosti tužitelja.

80. Prema ocjeni ovog suda, svako od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogli bi biti i sami za sebe dovoljan razlog koji opravdava tužiteljici pravo na pravičnu novčanu naknadu, pa radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade u ovom konkretnom slučaju u kojem ovaj sud odlučuje u ovoj parnici, potrebno je procijeniti koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužitelju da je svaki od navedenih kriterija samostalan osnov za dosudu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti, a u vezi odredbe čl. 19., čl. 1100 st. 1. i 2. ZOO-a, čl. 19. te čl. 1045. i čl. 1046., kao i odredbi čl. 1100, st. 1. i 2., čl. 1095. st. 1., te čl. 1085. st. 3. i čl. 1090, čl. 1046., te čl. 1103. - sve ZOO-a, kao i u vezi odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO-a, te u vezi odredbe i čl. 223. ZPP-a.

81. Sud je tako utvrdio da je tužitelj svojim podneskom od 16.05.2022. i neposredno na ročištu kod ovog suda dana 12.03.2025. godine naveo koje iznose smatra ukupnom pravičnom naknadom po pojedinom kriteriju za dosuđenja štete, i to:

- pretrpljene fizičke bolove, za koje potražuje iznos od 1.725,39 EUR,

- pretrpljeni strah, za koji potražuje iznos od 1.327,22 EUR

- duševne boli zbog smanjenih životnih aktivnosti, za koje potražuje iznos od 1.061,78 EUR

- za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 318,53 EUR, odnosno, UKUPNO: 4.432,93 EUR.

82. Na osnovi ovako utvrđenog činjeničnog stanja, cijeneći intenzitet i trajanje straha tužitelja, a u smislu odredbe čl. 1100 st. 1 i st. 2. i čl. 19. ZOO-a, i ostalih već ranije citiranih odredbi ZOO-a koje reguliraju način procjene i određene visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu zbog prava osobnosti, sud je ocijenio da tužitelju s naslova kriterija straha pripada ukupna pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti u ukupnom iznosu od 1.327,22 EUR, za koji iznos sud smatra da je pravična novčana naknada za ovaj kriterij (pretrpljeni strah) koji tužitelju pripada u cijelosti, te sud taj dio zahtjeva tužitelja smatra osnovanim u cijelosti.

83. Na osnovi ovako utvrđenog činjeničnog stanja, cijeneći intenzitet i trajanje fizičkih bolova tužitelja, vrstu ozljeda, način i tijek liječenja, a sve u smislu odredbe čl. 1100 st. 1 i st. 2. ZOO-a, čl. 19. ZOO-a kao i ostalih već ranije citiranih odredbi ZOO- a koje reguliraju način procjene i određene visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu zbog prava osobnosti, sud je ocijenio da tužitelju s naslova kriterija fizičkih bolova pripada ukupna pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti u ukupnom iznosu od zatraženih 1.725,39 EUR, koji tužitelju pripada u cijelosti, te sud taj dio zahtjeva tužitelja smatra osnovanim u cijelosti.

84. Na osnovi ovako utvrđenog činjeničnog stanja, cijeneći utvrđeni obimu trajnog umanjenja životnih i radnih aktivnosti tužitelja od 4%, njegovu dob i spol, te trajanje ovih duševnih bolova, koji će kod tužitelja biti prisutni cijeli život, a on vozač pa kako se radi o zrelom muškarcu rođenom 1964. godine, koji će cijeli svoj život morati trpjeti predmetne duševne bolove i u istom omjeru ulagati pojačanje napore u svom svakodnevnom životu i radu, vodeći računa da osjeća bolnost kod dužeg stajanja ili hodanja, te kod promjene vremena, to je sud, cijeneći sve navedeno u smislu odredbe čl. 1100 st. 1 i st. 2. ZOO-a, čl. 19. ZOO-a kao i ostalih već ranije citiranih odredbi ZOO-a koje reguliraju način procjene i određene visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti, sud je ocijenio da tužitelju s naslova naknade po kriteriju duševnih bolova zbog trajnog smanjenja životnih i radnih aktivnosti pripada ukupna pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti u ukupnom iznosu od 1.061,76 EUR, to je sud ovako postavljenu visinu tužbenog zahtjeva po kriteriju duševnih bolova zbog smanjenja životnih i radnih aktivnosti utvrdio osnovanim u cijelosti.

85. Sud je utvrdio da tužitelju pripada ukupna naknada neimovinske štete u iznosu od ukupno 4.114,39 EUR, kako je to tužitelj i zatražio, a sud utvrdio i dosudio.

86. Sud je utvrdio da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć u obimu od 120 sati, da je za cijeniti da su istu tužitelju pružali ukućani besplatno, a sud je utvrdio da je za ovu vrstu imovinske štete nastale zbog predmetne povrede prava osobnosti tužitelja, primjerena naknada od zatraženih 2,6544 EUR po jednom satu, imajući u vidu rast cijena svih usluga pa tako i pružanja tuđe pomoći i njege po nekvalificiranoj osobi, te je sud u odnosu na taj dio zahtjeva tužitelja, primjenom odredbi: čl. 1100 st. 1. Zakona o obveznim odnosa (ZOO-a) (NN 35/05), te čl. 1045, čl. 1046, čl. 1095 st. 1. i čl. 1085 st. 3., kao i odredbe čl. 1090. ZOO-a, te odredbe čl. 223. ZPP-a, bez provođenja daljnjih dokaza, cijeneći uobičajene cijene takvih usluga i njihov porast unazad nekoliko godina, ocijenio da je primjerena visina naknade za ovaj vid štete iznos od zatraženih ukupno 318,53 EUR cijeneći da je to i niže zatražena naknada od sada uobičajenih po jednom satu tuđe pomoći i njege, te da je tako postavljen zahtjev glede visine jednog sata tuđe pomoći i njege osnovan u zatraženom iznosu od ukupno 318,53 EUR, imajući u vidu i sudsku praksu unazad nekoliko godina mjestu stanovanja tužitelja prihvaćena kao primjerena i osnovana u navedenom iznosu.

87. Sud je utvrdio da tužitelju s naslova imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege pripada naknada od ukupno 318,53 EUR koji iznos je tužitelju i dosudio u cijelosti.

88. Sud je utvrdio da u ukupnosti tužitelju pripada s naslova neimovinske i imovinske štete iznos naknada štete od 4.432,92 EUR, a kao što tužitelj i tvrdi i potražuje kao ukupnost pravične naknade, a kako ga je sud dosudio tužitelju u izreci ove presude, te time usvojio konačno specificiran tužbeni zahtjev tužitelja kao u podnesku od 16.05.2022. i neposredno na ročištu kod ovog suda dana 12.03.2025. godine u cijelosti.

89. Sud je utvrdio da među strankama nije sporno da je tužitelj od tuženika zatražio odštetnim zahtjevom naknadu štete iz ovog štetnog događaja prije pokretanja ove parnice, tj. 19.01.2019. godine, da je tuženik otklonio naknadu štete, pa je sud utvrdio da je vezano uz datum podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku zatraženi tijek zateznih kamata po tužitelju počev od 08.02.2019. godine, utvrđen kao dan dospijeća obveze tuženika vezano uz predmet ovog spora, a vodeći računa i o pravnom stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. i 12. travnja 2016. godine, utvrdivši da je liječenje tužitelja tj. stabilizacija njegova zdravstvenog stanja nastupila znatno prije podnošenja odštetnog zahtjeva, kao i da u skladu s odredbom čl. 1103. ZOO-a, zbog čega je imajući u vidu sve navedene okolnosti i utvrđenja, sud tužitelju na sve vidove utužene štete dosudio zateznu kamatu počev od 08.02.2019. godine pa nadalje, sve do isplate, kako na neimovinsku, tako i na dosuđenu imovinsku štetu, s naslova naknade za tuđu pomoć i njegu, a kako je to sud presudio u izreci ove presude, a sve u skladu s formiranim stavom sudske prakse o tijeku ovako zatražene zatezne kamate.

90. Sud je stava da upravo ovako dosuđenom naknadom štete tužitelju je ispunjen cilj propisan odredbom čl. 1090. ZOO-a, te da time tužitelj dobiva ukupnu pravičnu naknadu štete. Sud je utvrdio da su svi prigovori tuženika isticani u tijeku ove parnice, osim onaj o stvarnoj nenadležnosti Općinskog radnog suda u Zagrebu, neosnovani u cijelosti.

91. Odluka suda o stopi zatezne kamate za period do 31. prosinca 2022. godine donesena je prema odredbi čl. 29 st. 2-6 i st. 8-9 ZOO-a (NN 78/15), a za period od 01. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine, prema čl. 29. st. 2. ZOO-a (NN 114/22) i Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima NN 156/22, a za period od 30. prosinca 2023. godine, pa nadalje, po stopi prema čl. 29. st. 7. ZOO-a (NN 155/23), a kao u izreci ove presude.

92. Odluka suda o parničnim troškovima ovog postupka donesena je primjenom propisa članka 154 st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a isti se sastoji od troška zastupanja tužitelja po punomoćniku koji je odvjetnik, troška medicinskog vještačenja i troška dopunskog medicinskog vještačenja, troška sudske pristojbe na presudu, dok je za sudsku pristojbu na tužbu nastupila zastara potraživanja,

93. Trošak je određen na slijedeći način: sastav odštetnog zahtjeva, sastav tužbe, ročište 03.09.2019., ročište 07.11.2019., podnesak 10.02.2020., podnesak 13.05.2020., podnesak 22.06.2020., ročište 06.07.2020., podnesak 13.07.2020., ročište 18.09.2020., ročište 28.03.2022., podnesak 16.05.2022., ročište 07.12.2022., ročište 04.10.2023., ročište 12.03.2025. – svaka od ovih parničnih radnji po 100 bodova; podnesak 26.09.2019., podnesak 09.10.2023., podnesak 19.10.2023. – svaka od ovih parničnih radnji po 25 bodova; ročište 17.02.2025. – 50 bodova, što čini ukupno 1625 bodova, a vrijednost jednog boda zajedno s paušalom je 2,00 EUR, što čini 3.250,00 EUR, koji iznos je valjalo uvećati za 25% PDV-a, što čini iznos 812,50 EUR, čemu je valjalo dodati trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 159,27 EUR, trošak dopunskog medicinsko vještačenja od 33,18 EUR te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 99,78 EUR, dok je za sudsku pristojbu na tužbu nastupila zastara, pa je tako ukupan parnični trošak tužitelja u ovoj pravnoj stvari utvrđen u iznosu od 4.345,73 EUR i dosuđen tužitelju kao u izreci ove presude.

94. Odluka suda o zateznim kamatama na dosuđeni parnični trošak, koje teku od dana donošenja presude prvog stupnja, što je dan 28. travnja 2025., pa do isplate, zasniva se na propisu članka 30. st. 2 Ovršnog zakona.

95. Slijedom svega iznesenog, a slijedeći upute iz ukidne odluke Županijskog suda u Splitu, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 28. travnja 2025.

Sudac:

Tanja Hučera

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba koja se podnosi pismeno u četiri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka, a preko ovog suda na Županijski sud u Splitu.

DNA:

1. tužitelju po pun. uz rješenje o plaćanju sudske pristojbe na presudu u iznosu od 90,78 EUR

2. tuženiku po pun.