REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: 82 K-280/2022

Općinski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji toga suda Mitri Meštrović kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Josipe Arbanas kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika IČ zbog učina kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br.125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – u daljnjem tekstu KZ/11) povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru (dalje u tekstu ODO Zadar) poslovni broj K-DO-484/15 od 26. travnja 2016., konačno uređenoj dana 30. kolovoza 2022. pod KO-DO-292/2022, nakon javne rasprave zaključene 25. travnja 2025. nazočnosti zamjenika ODO Zadar VČ, okrivljenika i branitelja okrivljenika Šime Ninčevića odvjetnika u Zadru, 28. travnja 2025. obavio je i

p r e s u d i o  j e

Okrivljenik: IČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. I i V, rođen **.**.1975. u [adresa], gdje i prebiva, Ante Starčevića 13 C, državljanin Republike Hrvatske, sa završenom VSS, stomatolog, oralni kirurg, oženjen, otac dvoje djece, neosuđivan,

k r i v  j e

što je 26. lipnja 2015. oko 23,40 sati u Zadru, ul. Ante Starčevića kod kbr. 13 B, nezadovoljan što je njegov susjed KČ parkirao svoje vozilo marke Peugeot tip 207 reg. oznake [registarska oznaka] na parkirališno mjesto ispred garaže, a čime je njemu djelomično blokirao prolaz vozilom marke Mazda tip Premacy, vidjevši ga da odlazi prema ulazu u zgradu povikao mu: "Makni auto ili ću te premlatiti!", zatim ga s obje ruke odgurnuo u predjelu prsa, zamahnuo nogom u predio prema njegovom međunožju, ali se ovaj izmaknuo pa ga je zahvatio po stražnjem dijelu desnog koljena nakon čega iako svjestan da mu time može nanijeti teške tjelesne povrede, pristajući na sve posljedice koje iz toga mogu proizaći, oštećenika snažno uhvatio za tri prsta lijeve ruke i stisnuo, uslijed čega je oštećenik zadobio prijelom srednjeg prsa, koja ozljeda je teške naravi.

dakle, drugoga teško tjelesno ozlijedio,

čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – tešku tjelesnu ozljedu iz čl.118. st. 1. KZ/11

pa se temeljem čl. 118. st. 1. KZ/11 okrivljenik IČ

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci

II. Temeljem odredbi čl. 56. KZ/11, okrivljenom s e i z r i č e

UVJETNA OSUDA

tako da se izrečena kazna zatvora od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ukoliko okrivljenik u razdoblju od 2 (dvije) godine ne počini drugo kazneno djelo.

III. Temeljem čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 , 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08) okrivljenik je dužan podmiriti troškove kaznenog postupka u sveukupnom iznosu od 1.271,99 eura (tisuću dvijestosedamdesetjedaneuro i devedesetdevetcenti) u korist proračunskih sredstava Republike Hrvatske, u roku od 30 (trideset) dana od dana pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje.

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru podnijelo je 27. travnja 2016. optužnicu poslovnog broja K-DO-4848/15. protiv okrivljenika IČ, zbog učina kaznenog djela protiv života i tijela – teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. KZ/11, te je okrivljenik presudom ovog suda br. K-294/16 od 19. studenog 2021. proglašen krivim za učin ovog kaznenog djela, koja je presuda je povodom žalbe ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zagrebu br. Kž-51/2022 od 3. svibnja 2022., kao drugostupanjskog suda, te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje. ODO Zadar konačno je uredilo optužnicu pisanim podneskom br. KO-DO-292/2022. od 30. kolovoza 2022.

2. U izjavi o osnovanosti optužbe okrivljenik IČ se izjasnio kako se ne smatra krivim. Obranu je iznio na kraju dokaznog postupka.

3. Ispitan na raspravi okrivljenik je ostao pri svojoj obrani koju je iznio tijekom ovog kaznenog postupka, pa je tako prilikom prvog ispitivanja u prethodnom postupku naveo da nije kriv, da ovaj iskaz nije točan da je neistinit, da nikog nije pokušao udariti, da nije udario oštećenika, te da neće odgovarati na daljnja pitanja, dok je na raspravi od 15. studenog 2021. u svojoj je obrani naveo da od 1979. živi u tom ulazu, a već je 14 godina predstavnik stanara. Mora reći da su se mnogi bojali svjedočiti, a i gospođa CČ koja je bila na terasi i sve vidjela. Razumije ju da ne želi svjedočiti jer živi u istom ulazu sa oštećenikom. Oštećenik godinama, pa tako i danas, parkira svoj automobil na zajedničkom prostoru koji nije parking već je zadnje mjesto gdje se djeca mogu igrati, ali on to tamo parkira jer mu je tako komotno i ispod njegovog je prozora, zbog čega je zvana i policija pa onda oni kažu da je to za Komunalno pa onda on to tako parkira sve do danas. I prije ovog događaja su se oštećenik i on u par navrata porječkali oko tog parkinga. Predmetne večeri nije se parkirao na to mjesto nego je tamo stao radi iskrcavanja stvari, na što mu je oštećenik namjerno prepriječio svojim autom put. Oštećenik je postavio auto ispred njegovog auta. Tamo se nalazio gospodin JČ, u tom džipu, kojeg okrivljenik poznaje i kojeg je vidio. Iz auta je izašao vani te je oštećenika zamolio da makne auto, što on nije htio. Između njih nije bilo fizičkog sukoba, od toga inače uzmiče, a bilo je psovki. To sve iz razloga povijesti njihovih odnosa. Radio je na maksilofacijalnom odjelu KB Dubrava pa zna kako lako dolazi do ozljeda. U jednom je trenutku oštećenik zamahnuo rukom prema njemu, a inače je manji i stariji od okrivljenika. Svojim uzmicanjem okrivljenik može lako izbjeći sukob. Oštećenik je zamahnuo rukom prema njegovom tijelu, a on sa svojim ispruženim rukama dovoljno može držati distancu da ga oštećenik ne može dohvatiti, što je i napravio. Oštećenik se u jednom trenutku zaletio prema okrivljeniku na taj način jer mu okrivljenik nije dao proći. Oštećenik mora proći kraj njegovog automobila da bi došao prema svom ulazu. Zadržavao ga je da makne auto, da se onda okrivljenik može maknuti. Oštećenik nije parkirao nego je okrivljeniku maliciozno stao kako se on ne bi mogao pomaknuti. Išao na svoje staro mjesto, u tom trenutku je vidio okrivljenika i prepriječio mu put. Ostavio je auto i krenuo kući. Naknadno je, s krova zgrade, uslikao mjesto događaja, a isto je predao u spis. Bijeli automobil je automobil oštećenika. Okrivljenik nikada nije trenirao nikakve borilačke vještine ni karate te naglašava da fizičkog sukoba i tuče između njih nije bilo, a jedino čime može objasniti ozljede oštećenika je da je on u tom zamahivanju rukom na njega, zakačio rukom od okrivljenika jer je ljutito u tom trenutku otišao od okrivljenika jer je on taj sukob započeo da bi ga tako naglo završio odlaskom. Inače, on je od početka konfliktan i u više navrata je zvana policija, međutim nije uslijedio nikakav postupak. To se sve negdje izgubi. Prije negdje godinu dana oštećenik mu je u poštanski sandučić ubacio kaznu za parkiranje, valjda mu je htio reći da on misli da ga je okrivljenik prijavio, a nije nego netko drugi. U međuvremenu je i njihova zgrada parcelirana te to parkirno mjesto nije dio njihove zgrade nego tuđe vlasništvo, međutim oštećenik se i dalje tu parkira, ali kako to više nije zajedničko od svih zgrada nego je to mjesto pripalo drugoj zgradi, a ne ulazu okrivljenika, neka se drugi onda brinu oko toga. Na pitanja je naveo da nije niti jednom zamahnuo ni rukom ni nogom prema oštećeniku. Mora reći da je medicinske struke te jako dobro poznaje kako može doći do ozljeda, a naročito s obzirom na oštećenikove godine i stanje. Ovaj njihov sukob je završio tako što se oštećenik nenadano i ljutito pokupio u svoj auto i otišao je sa svojim autom. Onda je okrivljenik preparkirao auto i stavio ga na parkingu, s time da je ujutro oko 09,00 sati njemu došla policija da pođe sa njima. Ništa mu nisu htjeli objašnjavati da bi onda u policijskoj postaji na Voštarnici saznao za ovaj pokušaj teške tjelesne ozljede. Sličnu su priču imali oštećenik i on kad im je došla prekršajna prijava za remećenje javnog reda i mira. Okrivljenik je tada zvao policiju jer je oštećenik trčao za njim oko okrivljenikova auta. Dobili su obojica novčanu kaznu. Na taj prekršajni nalog okrivljenik je uložio žalbu, ali nikada nije saznao što se s tim postupkom dogodilo.

4. dokaznom postupku ispitan je stalni sudski vještak dr. Davor Mayer, uz suglasnosti stranaka pročitani su iskazi svjedoka oštećenika KČ, te svjedoka CČ, BČ, TČ, AČ i JČ te je izvršen uvid u fotografije i pročitana materijalna dokumentacija u spisu i to: liječnička prijava (l.s. 4), liječnički nalaz za oštećenika (l.s. 5), medicinska dokumentacija OB Zadar (l.s. 112-117), podnesak PU zadarske, II PP Zadar (l.s. 118a), podnesak Prekršajnog suda u Zadru (l.s. 120) nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine (l.s. 66-67) podaci o imovinskom stanju (l.s. 86, 93-97) i izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika.

5. Svjedok oštećenik KČ u svom je iskazu od 18. veljače 2016. naveo da u cijelosti ostaje pri iskazu kojeg je dao policiji na sam dan događaja, a koji se zbio 26. lipnja 2015. oko 23,40 sati na parkiralištu lociranom u Zadru, Ante Starčevića 13/D, s tim da je izjavu policiji dao dana 27. lipnja 2015. Obzirom da je od dana događaja do ovog ispitivanja proteklo izvjesno vrijeme koje smatra predugim i nerazumnim, budući je proteklo više od pola godine, a on ima gotovo 70 godina i njegovo sjećanje više nije svježe, pojedinih se detalja i pojedinosti o događaju ne može sjetiti i ne bi ih mogao precizno opisati. Ono čega se sjeća i što smatra bitnim je da je bezrazložno fizički napadnut od strane muške osobe koja je upola mlađa od njega, za glavu viša i neusporedivo jača i to je napadnut na način da kada je izlazio iz svog automobila, kojega je parkirao na parkiralištu ispred zgrade u kojoj živi i krenuo prema svom ulazu u zgradu, pri čemu se nije nikome obraćao niti u koga dirao. Napadnut je od strane okrivljenika, koji je krenuo prema njemu vičući da makne auto ili će ga premlatiti i odmah je fizički nasrnuo na njega, bez da mu je oštećenik uspio išta odgovoriti, a nasrnuo je tako da je svojim tijelom krenuo prema njemu, gdje ga je oštećenik pokušao udaljiti od sebe, ispruživši lijevu ruku prema njemu, na što je on svojom desnom rukom primijenio neki borilački zahvat, koji je negdje naučio, te ga je zgrabio za prste lijeve šake te ih je savinu prema gore, prema nadlanici, uslijed čega je osjetio neizrecivu bol jer mu je slomio srednji prst i oštetio ostala tri prsta i zapešće, od čega posljedice osjeća i danas. Cijela lijeva ruka, dlan i prsti su mu nakon toga bili dulje vremena natečeni, a sada je vidljiv manji otok. Pri tome ga je ujedno pokušao udariti lijevom nogom u predjelu međunožja, što je uspio izbjeći, ali ga je okrivljenik uspio udariti ispod koljena desne noge, a i danas osjeća posljedice tog udarca. Nekako se uspio izboriti da se otrgne od okrivljenika te je ušao u svoj automobil i teškom mukom, vozeći se jednom rukom, odvezao se do hitnog prijema OB Zadar gdje mu je pružena liječnička pomoć i odakle je zvao policiju da prijavi događaj. Tamo su mu liječnici utvrdili prijelom te je konstatirano da je zadobio tešku tjelesnu ozljedu. Istakao je i da ovo nije prvi fizički i verbalni napad okrivljenika na njega, da je isti već prije prekršajno odgovarao zbog jednog napada, a jedan napad nije niti prijavio. Ne zna okrivljenikove motive, ali mu je jasno da on već unazad 15-ak godina čeka priliku kada će ga napasti ili mu nešto loše napraviti. Navodi i da, s obzirom na godine i puno zdravstvenih problema, nije bio u stanju braniti se od takvog napada koji mu je bio neočekivan. Ima tešku artrozu oba koljena, prekomjernu tjelesnu težinu i teško se kreće, a 2014. je operirao pupčanu kilu.

5.1. Na raspravi je svjedok oštećenik KČ nadodao da je prije fizičkog napada, okrivljenik njega vrijeđao i verbalno napadao, a riječi se detaljno ne sjeća te ga je odgurnuo i udario nogom. Oštećenik prema njemu nije zamahnuo niti ga udario. Smatra da se on parkira na mjestu gdje okrivljeniku ne bi smjelo smetati. Okrivljenik i on žive u susjednom ulazu, a oštećenik nema ni sa kim nikakvog sukoba osim što ga napada okrivljenik. Predmetni događaj se zbio na pločniku ispred zgrade, a prije fizičkog sukoba okrivljenik je od njega tražio da makne auto, na što mu oštećenik nije ništa rekao nego je krenuo prema zgradi.

6. Nadalje, su pročitan iskazi svjedoka očevidaca TČ, MČ i AČ, te svjedoka CČ i BČ.

7. Svjedokinja TČ je navela da da ja bila prisutna inkriminiranom trenutku, da su ona i okrivljenik došli sa autom, stali ispred zgrade, a oštećenik da je bio vani. Koliko se sjeća da su stali i nisu mogli proći te je IČ izašao vani, ona da je sam imala u naručju dijete od šest mjeseci i bila sam usredotočena na dijete. S njima da je bila Ivanova kćer. Njih dvojica da su se onda počeli svađati oko parkinga, gdje oni smiju, a gdje ne smiju stati, tu da je bilo psovanja i deranja, a to da je trajalo negdje pet minuta, da je bilo odguravanja, prije nego li nekakvog guranja, da nije bilo nikakvog većeg fizičkog sukoba, te da je krenula do ulaza s djetetom i bila od njih udaljena desetak metara i da je cijelo vrijeme bila kod ulaza, nije stajala blizu njih, da je čekala okrivljenika da krenu gore, s tim da se ne sjeća točno određenih njihovih riječi, samo da zna da nisu lijepo pričali nego su se svađali. Oštećenik da je tamo stajao kad su oni došli. Okrivljenik da joj je kasnije o tome ispričao nešto šturo, da oštećeniku smeta gdje su stali.

7.1. Na upite je svjedokinja TČ odgovorila da joj je stvarno teško reći u tom događaju tko je koga odgurnuo, da je stajala iza IČ, deset metara dalje i držala dijete u naručju, da nije ni gledala u njihovom smjeru, nije mislila da je to situacija na koju se treba posebno usredotočiti, to joj nije izgledalo dramatično, samo zna da je možda netko nekoga gurnuo, ne zna tko koga i u nekom trenu da je svatko otišao na svoju stranu. Okrivljenik da je otišao s njom kući, da se ne sjeća da li je bio uzrujan, ali da nije imao nikakvu ozljedu ni povredu. Pretpostavlja da je okrivljenik bio ljut, ali da se ne sjeća ništa posebno da je bio uzrujan. S okrivljenik da je više godina bila u vezi pa da joj je poznato da je oštećenik bio konfliktan i da je dolazilo do nekih problema oko parkiranja i da joj je okrivljenik spominjao da su bili neki problemi oko parkiranja. S oštećenikom da tada nije komunicirala, da ga zna iz viđenja i da joj se nije nikada obratio. Koliko se sjeća da je tada netko bio na balkonu, te da je možda netko bio na ulici iza nje, ali da to nije primijetila. Između oštećenika i okrivljenika da nije vidjela nikakve udarce, jedno da je u jednom trenu kad je svratila pogled vidjela odguravanje. Tamo da postoji ulična rasvjeta i da je svakako mogla vidjeti što se između njih odvija i da je došlo između nekog fizičkog sukoba ona bi to mogla vidjeti. IČ da joj je bio okrenut leđima. Sa okrivljenikom da više nije u izvanbračnoj zajednici, a i tada da nisu bili, već da mu je, s obzirom da imaju zajedničko dijete, dovela dijete. Ona da nije vidjela tko je koga odgurnuo.

8. Svjedok OČ je naveo da je u inkriminirano vrijeme dolazio sa svojim autom i s njim da je bio MČ i da je bio tamo kad je došao gospodin IČ sa svojim autom, da se nalazio u autu jer su on i svjedok MČ došli s večere te je došao skupiti poštu u svom ulazu, u poštanski sandučić. Kad je ušao u auto, da je vidio ovaj događaj iz svog auta. Gospodin IČ da je stavio auto gdje nije mjesto za parking, valjda zato što je vadio stvari i djecu, to da je mjesto za pješake i onda ga je oštećenik verbalno napao. Oštećenik da je bio tamo prema drugom portunu, odmah do okrivljenika, te da pretpostavlja mu je rekao "zašto ste parkirali, to nije mjesto za parking", nije čuo, ali da da je vidio da je tu nastala galama i da se vidjelo da mašu rukama, ali da ništa konkretno nije čuo, a on i MČ da su sa autom pobjegli ča da ne vide ništa i kad su odlazili oni da su i dalje bili tamo tako da nije vidio što se dalje događalo, a da je bila prisutna i ova gospođa što je bila prije njega bila svjedok i da su bila i djeca. Inače, da živi u ulazu do gospodina IČ, te da nikad nije imao nikakav sukob ni s jednim ni s drugim oko ničega. Njihove kuće da su građene 80-tih kada je svaka obitelj imala po jedno auto, a sada ima po tri auta i svako parkira gdje može. Gospodin MČ da je bio s njim u autu, na suvozačkom mjestu, to da su gledali iz auta možda minutu i onda da su otišli, a dok su tamo bili da nije bilo fizičkog sukoba nego samo svađa i prepirka, da su oni vikali i da je bilo malo galame, te da nije naknadno saznao što je bilo, o tome da nije pričao s niti jednim od njih dvojice.

8.1.Na upite svjedok OČ je odgovorio da nije vidio da bi okrivljenik zamahnuo nogom prema gospodinu KČ, niti da je vidio trenutak kad su se oni razišli, da je otišao prije toga jer da nikome nije ugodno kad se netko svađa pa da vi tamo stanete gledati. Dok je gledao, okrivljenik da je vadio stvari iz auta, te da nije vidio da se itko drži za glavu ili ruku ili da je ozlijeđen. Kad je gledao, okrivljenik da je bio kod svog auta, a oštećenik da je bio pet, šest metara ispred auta, od njih da je bio udaljen za dužinu auta te da, obzirom da vozi džip, bio visoko pa je s te pozicije to vidio, ali nije imao mogućnost čuti o čemu pričaju, a i MČ da mu je njemu "ajmo mi ča, što ćemo gledati tuđe svađe". Inače, oštećenika da poznaje iz viđenja, i ovom događaju da nisu razgovarali, a zna i okrivljenika jer je isti tu od prvog dana kao i on, u zgradi. U blizini, osim ovu gospođu, okrivljenika i oštećenika, da nije vidio nikoga drugoga s tim da je bio u društvu MČ.

9. Svjedok JČ u svom iskazu je naveo da je kritične prigode bio u automobilu gospodina AČ, na suvozačkom mjestu, a AČ da je otišao doma po neke papire, da je bio u njegovom autu i čekao ga. U trenutku kada se on vraćao s tim papirima, autom da je došao gospodin IČ sa ženom i djecom i onda je njemu oštećenik sa svojim autom prepriječio put, stao je ispred njega i izašao iz auta. Onda je izašao i IČ i tu su se porječkali, nije čuo konkretne riječi, ali je bilo gestikuliranje. Oni da su sa autom bili pet, šest metara, deset dalje. Gospodin AČ da je došao upravo prije toga i kad su krenuli ča, oni su se porječkali. Između njih da nije vidio nikakvo naguravanje, bili su udaljeni dva, tri metra i pričali su, a što su pričali, to samo oni znaju, ali da se odmah vidjelo da počinje svađa. AČ i on da su otišli u toku te svađe i nisu bili do kraja. On da nije uočio da bi tamo bio tko ozlijeđen niti da bi tamo bilo fizičkog sukoba niti da zna koliko je to trajalo biće pet, deset minuta. Dakle, da je vidio kako je to počelo, ali da je vidio kako je to završilo niti da je mislio da će to biti neka svađa sa dodirivanjem, nije na to izgledalo. Naknadno da nije čuo niti zna što je tu dalje bilo. Oštećenika da ne zna, a od gospodina IČ zna obitelj, mater, oca, babu, dida. On da je rekao AČ da odu ča, da neće od toga ništa strašno biti, nije se miješao.

9.1. Na upite je svjedok JČ odgovorio da nije vidio da bi okrivljenik zamahnuo rukom ili nogom, da je vidio da su samo pričali. Kad su odlazili vozilom, okrivljenik i oštećenik su bili svako do svog auta, udaljeni dva, tri metra te su pričali, a koliko se sjeća ova gospođa i djeca su izašli van iz auta i već krenuli prema gore. Nije čuo ni jednu upućenu riječ, niti vidio da bi itko od njih ulazio u vozilo. Nakon ovog događaja da mu se nitko od njih nije obraćao. Kad je dobio ovaj poziv od suda, onda je razgovarao s IČ o tome da treba doći na sud i dati izjavu o tome što je vidio. Te večer da ga je IČ sto posto vidio u autu i prepoznao.

10. Svjedokinja CČ u svom iskazu je navela da živi u ulazu u kojem živi KČ, na prvom katu, on da je na drugom katu, s njim da je na dobar dan i nemaju nikakvog kontakta. U toj zgradi da živi od 1980. i KČ tamo živi dugo, a IČ zna još otkako je bio dijete. U 23,00 sati noću da je bila neka gungula, ali tada je bila u krevetu, te nije čula ni tko je ni što je. KČ da se sa svakim svađa, da mu smetaju djeca ispod prozora, smeta mu buka, on uvijek kaže da će zvati policiju, te da nikad nije bila prisutna nikakvom sukobu između KČ i IČ. KČ da uvijek parkira ispod njezinog balkona i kad joj sin zna nekad doći i tu se parkira, on traži da sin premjesti auto. Njemu da nitko ništa ne smije. Što se tiče IČ, on da se ni s kim nije posvađao, normalan je čovjek. Tu da nitko nema označeni parking, tamo se parkira svako gdje stigne. Nakon ove gungule po noći da nije vidjela da bi KČ ruka bila u gipsu, niti da joj je itko od susjeda pričao oko te gungule što je bila 23,00 sata noću.

11. Svjedok BČ je iskazao da živi u ulazu od KČ, kod majke CČ, tamo da živi već 40 godina da niti sa oštećenikom niti sa okrivljenikom nije imao nikakav sukob. U lipnju 2015. da je radio u Zemuniku i nije vidio nikakav sukob, samo je čuo od susjeda da su se oni naguravali i vikali. To da je čuo i od IČ, a da je bilo oko parkinga, IČ da je parkirao auto i to je smetalo KČ, nije primijetio da bi itko od njih bio ozlijeđen, a s IČ da je pričao nekoliko dana od tog događaja. Nikakvoj njihovoj svađi niti sukobu da nije prisustvovao.

12. Vještak dr. Davor Mayer ispitan na raspravi u cijelosti je ostao kod svog nalaza i mišljenja od 21. travnja 2016. (l.s. 66-68) te dopune nalaza i mišljenja od 27. prosinca 2022. godine (l.s. 156-157). Iz nalaza i mišljenja vještaka Mayera od 21. travnja 2016. proizlazi da su medicinskom obradom oštećenika KČ utvrđene ozljede u vidu prijeloma srednjeg članka 3. prsta lijeve šake koja ozljeda predstavlja tešku tjelesnu ozljedu koja je nastala djelovanjem tupe mehaničke sile, do čega je moglo doći na više načina: izravnim udarcem nekog tupotvrdog sredstva manje kontaktne površine po prstu, prilikom pad i udara prsta o tlo ili o neku čvrstu masivnu prepreku, kao i mehanizmom naglog i energičnog uvrtanja/zakretanja prsta. U konkretnom slučaju da se iz svjedočkog iskaza oštećenika razabire trenutak u kojem je bio ostvaren podesan i s medicinskog gledišta uvjerljiv mehanizam za nastanak ozljede, a radi se o čvrstom hvatanju za lijevu šaku uz zavrtanje prstiju, dakle da je ozljeda mogla nastati upravo na način opisan po oštećeniku.

Mogućnosti nastanka ozljede udarom oštećenika o okomitu tvrdu podlogu (zid ili vrata) da se ne može posve isključiti, ali da bi u tom slučaju moralo raditi o snažnom zamahu ruke i posljedičnom kontaktu prsta s bridom takve prepreke (primjerice rubom vrata), dok udar prstom o plohu prepreke nije podesan mehanizam za zadobivanje ovakve ozljede, te da izostanak površinski ozljeda (primjerice oguljotina) na mjestu prijeloma i okolnim dijelovima šake govori protiv ove varijante ozljeđivanja.

12. 1. U dopuni svog nalaz i mišljenja od 27. prosinca 2022. vještak Mayer je naveo da je medicinskom obradom oštećenika KČ nakon događaja od 26. lipnja 2015. utvrđena ozljeda u vidu prijeloma srednjeg članka 3. prsta lijeve šake, te da je očitanjem radiološke obrade ozljeda opisana kao intraartikularna faktura baze i dijafize srednje falange, a iz podataka da je rađen zahvat repozicije slijedi da se radilo o prijelomu s pomakom, dakle da je oštećenik KČ u predmetom događaju zadobio prijelom srednjeg članka 3. prsta lijeve šake i da se radilo o prijelomu sa pomakom, te da zamahivanje i posljedično zapinjanje rukom o tijelo druge osobe (kako je okrivljenik opisao nastanak ozljede), ne predstavlja podesan mehanizam kojim bi nastala ovakva ozljeda, prema tome da se varijanta ozljeđivanja pretpostavljena u obrani okrivljenika može otkloniti.

12.2. Na upite je vještak dr. Davor Mayer odgovorio da je predmetni prijelom nastao djelovanjem tupe mehaničke sile na treći prst lijeve šake, karakter prijeloma da sugerira da bi se moglo raditi o torzijskoj sili odnosno uvrtanju oko udužne osi kost. On da ne može isključiti varijantu da je kontakt s tvrdim objektom mogao uzrokovati ovakvu ozljedu ali da bi se trebalo prvenstveno raditi o nalijetanju ruke o zamahu na brid ili izbočeni dio takve prepreke. Na razini teorijskog razmatranja da ne može isključiti mogućnost da je ozljeda nastala izvan predmetnog događaja neko kraće vrijeme prije njega ili nakon njega, uz napomenu da u aktualnom stanju spisa nije razabrao takvog potencijalnog drugog događaja. Također da se ne može isključiti varijanta da je do predmetne ozljede moglo doći na način da je ruka u pokretu tj. da oštećenik zamahne rukom pa naiđe na neku prepreku, a također da se ne može posve isključiti varijanta da je predmetna ozljeda mogla nastala na način da je oštećenik u zamahu rukom prstom udario o parkirani automobil.

13. Slijedom izloženog, a nakon provedenog dokaznog postupka, na temelju savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi, te uspoređujući ih sa obranom okrivljenika, ovaj je Sud utvrdio da je okrivljenik svojim postupanjem ostvario subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djelo protiv života i tijela – teške tjelesne ozljedu iz čl. 118. st. 1. KZ/11, koje je počinio na štetu oštećenika ZČ.

14. U ovom predmetu nije sporno ni vrijeme ni mjesto susreta okrivljenika i oštećenika, a niti da je događaj između njih nastao zbog parkiranja. Međutim, okrivljenik i oštećenik drugačije iskazuje o tome što se u inkriminirano vrijeme između njih dogodilo.

15. Okrivljenik IČ opisuje da je oštećeniku rekao da makne auto, a što oštećenik nije htio i da je sukob započeo oštećenik, da je između njih bilo psovki, te da je u jednom trenutku oštećenik zamahnuo rukom prema njemu, tj. da se oštećenik u jednom trenutku zaletio prema njemu jer mu nije dao proći da dođe do svog ulaza, da ga je zadržavao da makne auto jer je oštećenik stao tako nije mogao pomaknuti svoj auto i da je jedini način na koji je oštećenik mogao zadobiti ozljede bilo dok je zamahivao rukom na njega, kada da se zakačio rukom od njega jer je u tom trenutku ljutito otišao od njega i naglo završio sukob odlaskom.

16. Suprotno tome, oštećenik KČ tvrdi da se on nikome nije obraćao te da je napadnut od okrivljenika na način da je okrivljenik krenuo prema njemu vičući da makne auto ili će ga premlatiti te bez da mu je oštećenik išta uspio odgovoriti, da je fizički nasrnuo na njega na način da je sa svojim tijelom krenuo prema njemu, on da ga je pokušao udaljiti od sebe, ispruživši lijevu ruku prema njemu, na što je okrivljenik svojom desnom rukom primijenio neki borilački zahvat, zgrabio ga za prste lijeve šake te ih je savinu prema gore, prema nadlanici, uslijed čega je osjetio neizrecivu bol jer mu je slomio srednji prst i oštetio ostala tri prsta i zapešće.

17. Nadalje, iz iskaza ispitanih svjedoka TČ, JČ, ĆČ, svjedoka očevidaca proizlazi da predmetni događaj nisu u cijelosti vidjeti. Tako je svjedokinja TČ navela da nije cijelo vrijeme gledala u smjeru okrivljenika i oštećenika, među kojima je bilo psovanja i deranja te da je možda netko nekoga gurnuo, ali ne zna tko koga, te da joj ta situacija nije djelovala tako dramatično. Svjedok OČ je naveo da je oštećenik verbalno napao okrivljenika, da pretpostavlja zbog parkinga, jer da nije čuo , da je tu nastala galama i da se vidjelo okrivljenik i oštećenik mašu rukama, a taj događaj da je vidio iz svojeg automobila, kojim se odvezao i otišao prije nego li je svađa između okrivljenika i oštećenika završila. Isto potvrđuje i svjedok JČ, suvozač u njegovom autu, koji nije vidio nikakvo naguravanje između oštećenika i okrivljenika nego je vidio da su se porječkali te da su bili udaljeni jedan od drugoga dva, tri metra, u kojem trenutku da se udaljio te nije vidio kako je predmetni događaj završio. Nadalje, svjedokinja CČ kao i njezin sin BČ naveli su da predmetni sukob nisu vidjeli.

18. Iz medicinske dokumentacije Opće Bolnice Zadar (l.s. 112-117), proizlazi da je oštećenik KČ na trijažu Centra za hitni prijem primljen 26. lipnja 2015. u 23,55 sati, a kao glavna tegoba je navedena bol u trećem prstu lijeve šake, te kao mehanizam ozljede fizički napad druge osobe.

19. Dakle, prema iskazima svih svjedoka očevidaca je svakako došlo do verbalne svađe između okrivljenika i oštećenika, a iako okrivljenik tvrdi da nije fizički napao oštećenika, činjenica jest da je oštećenik na trijažu hitnog prijema Opće bolnice Zadar primljen u 23,55 sati dana 26. lipnja 2015., što znači da je to bilo neposredno nakon ovog konkretnog sukoba sa okrivljenikom. Nadalje, iz nalaza i mišljenja sudsko medicinskog vještaka, koji je konstatirao da bi oštećenik zadobio tešku tjelesnu ozljedu, proizlazi da je ozljeda oštećenika mogla nastati upravo na način kako je opisao oštećenik u svom iskazu, dakle na način da ga je okrivljenik zgrabio za prste lijeve šake te ih savinuo prema gore, a da zamahivanje i posljedično zapinjanje rukom o tijelo druge osobe, kako je okrivljenik opisao nastanak ozljede, ne predstavlja podesan mehanizam kojim bi nastala ovakva ozljeda i da se varijanta ozljeđivanja pretpostavljena u obrani okrivljenika može otkloniti. Također je vještak sudske medicine naveo da mogućnost nastanka ozljede udarom ruke oštećenika o okomitu tvrdu podlogu se ne može posve isključiti, ali bi se u tom slučaju moralo raditi o snažnom zamahu ruke i posljedičnom kontaktu prsta s bridom takve prepreke, primjerice rubom vrata, dok udar prstom o plohu, prepreke, nije podesan mehanizam za zadobivanje ovakve ozljede, te da izostanak površinskih ozljeda, primjerice oguljotine na mjestu prijeloma i okolnih dijelova šake, govori protiv ove varijante ozljeđivanja.

20. S obzirom na sudskomedicinski nalaz i mišljenje nije izgledno, ni moguće, prema zaključku ovoga suda da je ozljeda oštećenika nastala na način kako to opisuje okrivljenik – da bi u zamahivanju rukom na njega, oštećenik njega zakačio rukom pa da bi njegova ozljeda tako nastala. Ako prema nalazu vještačenja ozljeda prilikom snažnog udarca ne bi mogla nastati niti udarom prsta o plohu tvrde prepreke, teško da bi onda mogla nastati pri zamahivanju oštećenika koji da bi onda rukom zakačio okrivljenika, jer ako bi eventualno moglo do predmetne ozljede doći, da je oštećenik snažno zamahivao pa na taj način udario od brid kakve čvrste prepreke, nevjerojatno je onda da bi takva ozljeda nastala udarcem od tijelo okrivljenika, koja prepreka nije tvrda, barem ne kao primjerice brid kakvih vrata, odnosno tvrde prepreke.

21. Dakle, u konkretnom slučaju proizlazi da je doista oštećenikova ozljeda i to prijelom srednjeg članka srednjeg prsta desne šake, kao teška tjelesna ozljeda, nastala upravo u sukobu sa okrivljenikom i to na način opisan po oštećeniku da je okrivljenik njega uhvatio za prste lijeve ruke i stisnuo, a koji mehanizam je prihvatljiv u cijelosti i sa stanovišta vještaka sudske medicine. S obzirom da je oštećenikov iskaz potkrijepljen sudskomedicinskim vještačenjem i u opisu samog događaja u dijelu koji se odnosi na fizički sukob, ovaj sud ocjenjuje iskaz oštećenika istinitim tako da ono što je oštećenik iskazao vezano uz fizički sukob s okrivljenikom koji je uslijedio nakon njihovog verbalnog sukoba, ovaj sud uzima kao točno i temeljem njegovog iskaza utvrđuje činjenice navedene u optužnici ODO Zadar da je oštećenika okrivljenik odgurnuo, zamahnuo prema njemu nogom te ga uhvatio za tri prsta lijeve ruke i stisnuo.

22. Nadalje, iz iskaza ispitanih svjedoka očevidaca proizlazi da predmetni događaj nisu vidjeli u cijelosti od početka do kraja, pa stoga njihovi iskazi ne mogu osporiti tvrdnju oštećenika o fizičkom napadu okrivljenika na njega, a svjedokinja TČ i navodi da je vidjela odguravanje, ali ne zna tko je koga gurao. Prema mišljenju ovoga suda svjedoci nastoje pomoći poziciji okrivljenika u sukobu jer su s njim povezani i u dobrim odnosima napose izvanbračna supruga okrivljenika TČ kao i obiteljski prijatelj svjedok JČ, dok izgleda oštećenik nije u tako dobrim odnosima s nikim od očevidaca, a prema iskazu svjedokinje CČ koja živi u istom ulazu s njim, isti se već godinama oštećenik sa svakim svađa, sve mu smeta i uvijek kaže da će zvati policiju.

23. Slijedom sadržaja i analize iskaza oštećenika kao i ispitanih svjedoka koji su dio sukoba vidjeli kao očevici te dovođenjem predmetnih iskaza u međusobnu korelaciju kao i u korelaciju sa materijalnom dokumentacijom u spisu utvrđeno je da je okrivljenik počinio kazneno djelo teške tjelesne ozlijede iz čl. 118. st. 1. KZ/11 na način kako to u optužnici opisuje ODO Zadar sa neizravnom namjerom kao subjektivnim obilježjem djela jer je bio svjestan, pogotovo kao osoba medicinske struke, da je oštećenik osoba starije životne dobi te da mu stiskanjem prstiju može nanijeti tešku tjelesnu ozljedu ali je postupanjem na opisani način pristao na sve posljedice koje iz toga mogu proizaći. Dio obrane okrivljenika u kojem opisuje kako je oštećenik mogao zadobiti tešku tjelesnu ozljedu u njihovom sukobu, koju ozljedu je prema medicinskoj dokumentaciji oštećenik nesumnjivo zadobio, nije utemeljen jer je u suprotnosti sa zaključcima sudskomedicinskog vještačenja pa i pravilima životne logike. Prema mišljenju ovoga suda nastali incident je kulminacija višegodišnjih međususjedskih sukoba okrivljenika i oštećenika oko korištenja zajedničkog parkirališta i prostora koji nije predviđen za parkiranje zbog čega je u datoj prilici verbalni sukob eskalirao u fizički, a koja situacija je i životno logična, nažalost i učestala.

24. Za napomenuti je da je sud odbio prijedlog obrane da su nadoslušaju svjedoci JČ i NČ na okolnosti da bi prilikom njihovog ispitivanja bilo netočno uneseno da su mjesto događaja napustili prije završetka predmetnog događaja, jer je iz zapisnik sa glavne rasprave od 15. studenog 2021. na kojoj su ovi svjedoci ispitani razvidno da su na izravan upit gdje su se okrivljenik i oštećenik nalazili kad su napuštali mjesto događa naveli da su se još uvijek tamo nalazili, a na isti način su i iskazivali prilikom davanja iskaza na navedenoj raspravi.

25. Obzirom da je, kako je prethodno obrazloženo i utvrđeno, okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti u optužnici ODO Zadar i to kazneno djelo iz čl. 118. st. 1. KZ/11 – tešku tjelesnu ozljedu, na način kako je to navedeno u izreci presude istome je valjalo odmjeriti kaznu sukladno zakonu.

26. Prilikom izbora vrste i mjere kazne okrivljeniku sud je polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njihove osobne i imovinske prilike te njihovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu.

27. Prema izvatku iz kaznene evidencije za okrivljenika utvrđeno da je da do sada nije pravomoćno osuđivan za kaznena djela.

28. Prilikom individualizacije i odmjeravanja kazne okrivljeniku ovaj sud je imao u vidu i težinu te posljedice koja je nastala za zaštićeno pravno dobro ( život i tijelo) oštećenika, kao i situaciju u kojoj se samo kazneno djelo odvilo. Sud je uzeo u obzir i činjenicu prethodnih razmirica okrivljenika i oštećenika (te da se jedan i drugi već prekršajno osuđeni zbog remećenja javnog reda i mira na novčanu kaznu a opet vezano uz parkiranje vozila (l.s.132,133 ), međutim unatoč tome okrivljenik nije trebao inkriminirane prigode reagirati na zakonski neprihvatljiv način pogotovo kada se uzme u obzir činjenica da je oštećenik osoba starije životne dobi i narušenog zdravstvenog stanja. Slijedom navedenog, ovaj sud je za kazneno djelo iz čl. 118. st. 1 KZ/11 – tešku tjelesnu ozljedu okrivljeniku izrekao kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, koja kazna se neće izvršiti ako okrivljenik u roku kušnje u trajanju od dvije godine ne počini neko drugo kazneno djelo, a uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, te okolnosti koje je ovaj sud ocijenio kao olakotne i otegotne za okrivljenika. Ovaj sud stoga drži da će se primjenom ovako odmjerene kazne ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11

29. Okrivljeniku je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 1.271,99 eura koji se odnosi na trošak sudskomedicinskog vještačenja u ukupnom iznosu od 1.071,99 (trošak nalaza i mišljenja u iznosu od 2.000,00 kn protuvrijednost 265,45 eura, trošak dopune nalaza i mišljenja u iznosu od 199,08 eura te trošak pristupa na raspravu i davanja nalaza i mišljenja u iznosu 607,46 eura) paušalni trošak u iznosu od 200,00 eura, koji je odmjeren s obzirom na trajanje i složenost ovog kaznenog postupka kao i imovno stanje okrivljenika.

30. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zadru, 28. travnja 2025.

Sutkinja

Mitra Meštrović

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka ima pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

Presuda se može pobijati zbog povrede kaznenog Zakona, zbog povrede kaznenog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke suda o kazneno pravnim sankcijama i troškovima kaznenog postupka.

DNA:

1. ODO Zadar na broj K-DO-484/15 i br. KO-DO-292/2022

2. Okrivljenik IČ

3. Branitelji okrivljenik OD Gluić i Ninčević u Zadru

4. Oštećenik KČ

5. U spis