Poslovni broj: Us I-121/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu ovog suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužiteljice PU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćenici VU, [adresa], protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 76767369197, radi povrata sredstava isplaćenih od Agencije za plaćanja u poljoprivredi, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 11. travnja 2025. godine u prisutnosti opunomoćenice tužiteljice i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 28. travnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Samostalni sektor za upravni postupak, KLASA:UP/II-034-08/24-01/700, URBROJ:525-04/133-24-3 od 10. prosinca 2024. godine.

Obrazloženje

1. U pravovremeno podnesenoj tužbi protiv rješenja tuženika, KLASA:UP/II- 034-08/24-01/700, URBROJ:525-04/133-24-3 od 10. prosinca 2024. godine tužiteljica je u bitnom navela: da osporeno rješenje nije u skladu s člankom 98. stavkom 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21 jer obrazloženje rješenja ne sadrži sve elemente koje po zakonu treba sadržavati, osobito stoga što tuženik se nije očitovao o žalbenim navodima; da je tužiteljica u žalbi istaknula da je u roku predviđenom Pravilnikom o provedbi mjera Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014. -2020. („Narodne novine“, broj: 91/19,37/20,31/21,134/21.10/23, dalje: Pravilnik), podnijela Agenciji za plaćanja Zahtjev elektroničkim putem; da je u Zahtjevu za produženjem roka molila odgodu roka zbog inflacije i poskupljenja troškova nastalih prilikom kupnje opreme, zbog čega je bila primorana zatražiti kredit, što je utjecalo na rok provedbe projekta; da je u Zahtjevu istakla kašnjenja u isporuci opreme, što predstavlja višu silu kao izvanrednu okolnost na koji tužiteljica nije mogla utjecati, a što je opravdan razlog da se rok produži. Također da je u Zahtjevu istaknuto i okolnost da je trebalo izvršiti infrastrukturne radove na izletištu, kao preduvjetu za kategorizaciju ruralne kuće za odmor na OPG-u, koji radovi su izvršeni te je kategorizacija objekta ishodovana; da se na navedene okolnosti iz Zahtjeva Agencija za plaćanja nije očitovala; da je tužiteljica tražila dopunu zahtjeva dokazom da je izvršeno 80 % aktivnosti; da je tužiteljica dostavila račune za izvršene aktivnosti; da je u trenutku podnošenja žalbe tužiteljica izvršila sve aktivnosti predviđene projektom, slijedom čega da je donošenje osporenog rješenja bilo u suprotnosti s načelom razmjernosti predviđenim člankom 4. stavak 1. točka e) Pravilnika. Slijedom pogrešne upute za dopunom zahtjeva za produženjem roka te dostavljanih računa, da je Agencija za plaćanja tužiteljici dostavila Obavijest kojom se ne prihvaća produženje roka. Tužbenim zahtjevom je zatraženo da se poništi osporeno rješenje tuženika i da samo riješi stvar.

2. Tuženik je dostavio odgovor na tužbu u kojem je u bitnom ostao kod sadržaja osporenog rješenja. Navodi da se tužbom ponavljaju navodi iznijeti u žalbi; da tuženik ostaje pri svim utvrđenjima i navodima iznijetim u obrazloženju osporenog rješenja; da nisu točni tužbeni navodi da obrazloženje osporenog rješenja nije u skladu sa člankom 98. stavkom 5. ZUP-a, u odnosu na navod da se tuženik nije očitovao o žalbenim navodima tužitelja odnosno o razlozima radi kojih je tužitelj podnio Zahtjev za produženje roka dostave konačnog Zahtjeva za isplatu. Tuženik ističe da je navedene razloge Agencija za plaćanja razmatrala u postupku koji je prethodio donošenju Obavijesti o neprihvaćanju zahtjeva za produženjem roka od 07.ožujka 2024. godine. U odnosu na navode tužitelja o povredi načela razmjernosti propisanog člankom 4. pod e) Pravilnika, tuženik ističe da bi se navedeno načelo razmjernosti moglo primijeniti u tužiteljevom slučaju, bilo nužno da propis predviđa više posljedica odnosno mogućih postupanja Agencije za plaćanja; da je u tužiteljevom slučaju, kod prekoračenja roka za podnošenje Zahtjeva za isplatu konačne rate, predviđeno jedino donošenje Odluke o povratu. Predložio je da se tužbeni zahtjev odbije.

3. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv Odluke o povratu sredstava Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, KLASA:440-12/20-06-02-01/1520, URBROJ:343-1504/01-24-013 od 07. svibnja 2024. godine.

Navedenom Odlukom o povratu sredstava pod točkom I. izreke određeno je da je tužiteljica obvezna u roku od 30 dana od zaprimanja Odluke vratiti iznos od 24.686,78 eura. Točkom II. je određeno da iznos naveden u točki I. Odluke je tužiteljica dužna vratiti na navedeni broj računa.

4. Na ročištu održanom dana 11.travnja 2025. godine nije pristupio tuženik iako je uredno pozvan a izostanak nije opravdao pa kao nije bilo razloga za odgodu rasprava je održana bez tuženika. Opunomoćenica tužiteljice je iskazala da u cijelosti ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva. Navela je da je tužiteljica predmetnu investiciju provodila u vrijeme kada su na tržištu bili prisutni poremećaji, da je došlo do znatnijeg poskupljenja proizvoda, građevinskog materijala koji su se u tijeku realizacije projekta trebali isporučiti; da je došlo do kašnjenja isporuka te poskupljenja proizvoda, a da tužiteljica smatra da bi se navedeno moglo podvesti pod višu silu; da je zbog poskupljenja proizvoda koji su se trebali ugraditi da je trošak investicije premašio početni (planirani) iznos, radi čega je tužiteljica trebala zatražiti sredstva odobravanjem novog kredita od banke, što je usporilo realizaciju, tako da tužiteljica zbog navedenog nije mogla podnijeti konačnu isplatu. Navela je da je drugima i sličnoj situaciji produžavan rok.

U dokaznom postupku čitani su: tužba, osporeno rješenje tuženika od 10. prosinca 2024.godine, odgovor na tužbu, pregledao spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

5. Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja, odnosno da li je Odlukom o povratu sredstava Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju KLASA:440-12/20-06-02-01/1520, URBROJ:343-1504/01- 24-013 od 07. svibnja 2024. godine, pravilno i zakonito tužiteljica obvezana na povrat sredstva u iznosu od 24.686,78 eura, koji joj je isplaćen po zahtjevu za isplatu prve rate.

7. Prema stanju spisa proizlazi da je dana 06. prosinca 2021. godine tužiteljica sa Agencijom za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju sklopila Ugovor o financiranju te su na temelju Odluke o isplati prve rate tužiteljici dana 11. siječnja 2022. godine isplaćena novčana sredstva u iznosu od 24.684,78 eura/185.987,50 kn.

8. Temeljem Zaključka Vlade Republike Hrvatske donesenim na sjednici održanoj dana 17. ožujka 2020. godine, te obavijesti objavljene na mrežnim stranicama Agencije za plaćanje od 19. ožujka 2020. godine vezano za mjere Ministarstva za pomoć sektoru, s ciljem ublažavanja negativnih utjecaja koronavirusa, su svi rokovi preuzeti Ugovorom o financiranju produljeni za 90 dana, tako da je tužiteljici time bezuvjetno produljen krajnji rok za podnošenje konačnog zahtjeva za isplatu konačne rate, te je isti protekao kao i rok za primjenu odgovarajućih financijskih korekcija na iznos potpore u skladu s Prilogom III. Pravilnika.

9. Člankom 144. stavak 2. Zakona o poljoprivredi („Narodne novine“, broj:30/15,118/18,42/20,127/20,52/21,152/22, dalje: ZoP-i) propisano je da Agencija za plaćanja donosi odluku o povratu sredstava kojom od korisnika zahtijeva povrat isplaćenih sredstava u slijedećim slučajevima: - kada je korisnik ostvario sredstva na temelju netočnih podataka i/ili ako ih je ostvario protivno uvjetima i odredbama toga Zakona i propisa donesenih na temelju njega, - u slučaju administrativne pogreške nastale prilikom odobravanja ili isplate potpore, - ako se nakon izvršene isplate potpore korisnicima, na temelju naknadne administrativne kontrole, kontrole na terenu, naknadne kontrole velikih korisnika potpora ili inspekcijskog nadzora utvrdi nepravilnost koju je učinio korisnik, - ako se dopusti obavljanje kontrole na terenu i /ili inspekcijskog nadzora.

Stavkom 4. istog članka je propisano da je korisnik dužan uplatiti sredstva propisana odlukom o povratu sredstava na račun Agencije za plaćanja u roku od 30 dana od dana njezine dostave korisniku.

10. Iz spisa proizlazi da je točkom 5. stavak 8. pod f) Natječaja određeno da će Agencija za plaćanja donijeti Odluku o povratu sredstava nakon izvršene isplate potpore kada utvrdi da korisnik ne udovoljava uvjetima propisanim Pravilnikom, Natječajem, nacionalnim i europskim zakonodavstvom.

Člankom 10. stavkom 10.5 Priloga I Ugovora o financiranju propisano je da Zahtjev za isplatu druge/ konačne rate Korisnik je dužan podnijeti nakon provedenih aktivnosti iz Priloga 2. ovog Ugovora i registracije djelatnosti, u roku od 24. mjeseca od sklapanja ovog Ugovora.

11. Prema stanju spisa također proizlazi da je rok za podnošenje zahtjeva za isplatu konačne rate bio 05. ožujka 2024. godine.

Tužiteljica do navedenog dana nije dostavila zahtjev za isplatu konačne rate, sukladno članku 10. stavku 10.5 Priloga I Ugovora o financiranju i Poglavlju 3. Stavku 3.1 alineja 3. Natječaja.

12. Tužiteljica je dana 04. ožujka 2024. godine podnijela zahtjev za produženje roka dostave konačnog zahtjeva za isplatu.

Nakon što je tužiteljica podnijela zahtjev za produženje roka za dostavu konačnog zahtjeva, Agencija za plaćanja je dana 07. ožujka 2024. godine tužiteljici dostavilo Obavijest o neprihvaćanju Zahtjeva za produženje roka u kojoj Obavijesti je navedeno da se rok za dostavu konačnog Zahtjeva za isplatu ne može produžiti, jer je uvidom u dostavljenu dokumentaciju utvrđeno da se ne radi o iznimnoj i opravdanoj situaciji.

Naime, okolnosti koje je tužiteljica navela u Zahtjevu za produženje roka nisu ocijenjeni kao viša sila i izvanredne okolnosti u smislu članka 2. stavka 2. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

13. Slijedom navedenog, kako tužiteljica do zadnjeg dana roka za podnošenje zahtjeva za isplatu konačne rate koji je bio 05. ožujka 2024. godine, nije Agenciji za plaćanja dostavila zahtjev za isplatu konačne/druge rate, čime je postupila protivno članku 10. stavak 10.5 Priloga I Ugovora o financiranju i poglavlja 3. stavak 3.1 alineja 3. Natječaja, po ocijeni Suda zakonito je donijeta Odluka o povratu sredstava

KLASA:440-12/20-06-02-01/1520, URBROJ: 343-1504/01-24-013 od 07. svibnja 2024. godine.

14. Tužbenim navodima se ističe da je u vrijeme realizacije predmetnog projekta (provođenja investicije) bilo nepredviđenih situacija zbog poremećaja na tržištu, koji su doveli do kašnjenja u isporukama proizvoda koji su se trebali ugraditi, poskupljenja naručenih proizvoda zbog inflacije, radi čega je došlo do probijanja planiranog troška investicije, slijedom čega da je tužiteljica trebala tražiti dodatna kreditna sredstva od banke kako bi nastavila projekt. Sve navedeno da je uzrokovalo da tužiteljica nije mogla pravovremeno Agenciji za plaćanja podnijeti zahtjev za isplatu konačne rate. Stoga da je navedene okolnosti koje su uzrokovale odgađanje kod podnošenja zahtjeva za isplatu konačne rate, trebalo cijeniti kao višu silu.

Međutim, navedeni zahtjev se ne može prihvatiti jer okolnosti koje je tužiteljica navela kao razlog zašto nije pravovremeno podnijela zahtjev za isplatu konačne rate ne mogu se prihvatiti kao viša sila i izvanredne okolnosti, jer je člankom 2. stavak 2. Uredbe (EU) br. 1306/2013 precizno navedeno koje okolnosti se mogu prihvatiti kao viša sila i izvanredne okolnosti.

15. Člankom 2. stavak 2. Uredbe (EU) br. 1306/2013 od 17. prosinca 2013. godine o financiranju, upravljanju i nadzoru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 352, (EZ) br. 165/94, (EZ) br. 2799/98, (EZ( br. 814/2000, (EZ) br. 1290/2005 i (EZ) 485/2008 (L 347, u daljnjem tekstu: Uredba 1306/2013), propisano je da za potrebe financiranja i praćenja ZPP te upravljanja njime „viša sila“ i „izvanredne okolnosti“ mogu posebice, biti priznate u slijedećim slučajevima: a) smrti korisnika, b) dugoročne profesionalne nesposobnosti korisnika, c) ozbiljne prirodne katastrofe koja uvelike utječe na poljoprivredno imanje, d) slučajnog uništenja stočne nastambe na poljoprivrednom imanju, e) epizotske ili biljne bolesti koja utječe na dio ili svu stoku ili usjeve korisnika, f) izvlaštenja cijelog ili velikog dijela poljoprivrednog imanja ako se to izvlaštenje nije moglo predvidjeti na dan podnošenja zahtjeva.

16. Cijeneći sve iznijeto Sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, a da je odlukom o povratu sredstava tužiteljica zakonito obvezana na povrat novčanih sredstava, pa je osporeno rješenje zakonito. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.

U Splitu, 28. travnja 2025.

S U D A C

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126.st.6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćenici tužiteljice, VU, [adresa],

- tuženiku, Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78,

- u spis.