REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyjev trg 11

23. P-623/25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Romini Markovinović, u pravnoj stvari tužitelja HEP TOPLINARSTVO d.o.o., Zagreb, Miševečka 15a, OIB: 15907062900 kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui iz Zagreba, umješača na strani tužitelja FT, OIB: [osobni identifikacijski broj] , [adresa] iz [adresa] zastupan po punomoćnici Zvjezdani Znidarčić – Begović, odvjetnici iz [adresa] protiv tuženika HRVATSKA OSIGURAVAJUĆA KUĆA d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176, koju zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić i Partneri, Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14.travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika tuženika i punomoćnika umješača na strani tužitelja, s danom objave 28.travnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e:

I.

Nalaže se tuženiku HRVATSKA OSIGURAVAJUĆA KUĆA d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176 isplatiti tužitelju HEP TOPLINARSTVO d.o.o., Zagreb, Miševečka 15a, OIB: 15907062900 iznos od 81.337,05 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 12.1.2018. do do 31.12.2022. godine, određena za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine, određena za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- od 30.12.2023. godine do isplate, određena uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev za iznos od 51.385,75 eur sa zateznom kamatom od 12.1.2018. do isplate, kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 3.623,27 eura sa zateznim kamatama od 28. travnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku da umješaču naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.152,93 eur, u roku od 15 dana.

V Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 14.641,33 eur, kao neosnovan.

VI Odbija se zahtjev umješača za naknadom parničnog troška u iznosu od 8.464,57 eur, kao neosnovan.

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi, u bitnom, da je tužitelj kao osiguranik sa tuženikom kao osigurateljem sklopio Policu osiguranja imovine broj 09-0000009249 te da se 29.05.2015. dogodio štetni događaj tijekom izvođenja građevinskih i strojarskih radova, radova tuneliranja tehnologijom horizontalnog navođenog bušenja u sklopu izgradnje magistralnog parovoda i vrelovoda (temeljem sklopljenog ugovora između ovdje tužitelja i izvoditelja radova-ugovaratelja osiguranja tvrtke BRACO KOP d.o.o.), prilikom čega je došlo do oštećenja (uslijed slijeganja tla uzročno-posljedično je došlo do puknuća nosivih zidova, narušavanja statike objekta, kao i ostalih znatnih oštećenja) na obiteljskoj kući na adresi u [adresa]. Navodi da je istog dana prijavio štetu iz osiguranja imovine tuženiku te da je tuženik otklonio svoju odgovornost za naknadu štete uz tvrdnju da odštetni zahtjev nije osnovan jer da se ne radi o riziku koji je budući, neizvjestan i nezavisan od isključive volje ugovaratelja osiguranja ili osiguranika. Stoga, kako se osigurani slučaj dogodio, a tuženik nije namirio štetu tužitelju, tužitelj je podnio tužbu u ovdje utuženom iznosu.

U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik navodi u bitnom da osporava osnovu i visinu štete koju tužitelj potražuje u ovom postupku te osporava nastanak štetnog događaja, ističe prigovor nedostataka aktivne legitimacije, prigovor promašene pasivne legitimacije. Ističe kako šteta koju potražuje tužitelj nije u pokriću o predmetnoj polici osiguranja imovine, da osigurani slučaj mora biti budući

neizvjestan  i  nezavisan  od isključive volje osiguranika ili ugovaratelja osiguranja, a da je u ovom slučaju uslijed samog izvođenja radova bilo za očekivati da će nastupiti štetni događaj. Navodi i da sukladno čl. 964. ZOO-a u slučaju osiguranja od odgovornosti osiguratelj odgovara za štetu nastalu osiguranim slučajem samo ako treća oštećena osoba zahtjeva njezinu naknadu, a da treća osoba nije tužila ovdje tuženika, a ni tužitelja. Poziva se na čl. 13. Općih uvjeta kojim je propisano da ako osiguranik ne ispuni svoju obvezu sprečavanja osiguranog slučaja obveza osiguratelja smanjuje se za onoliko za koliko je nastala šteta veća zbog tog neispunjenja.

Raspravnim rješenjem suda od 25.05.2021. sud je dopustio HT sudjelovanje u ovom postupku kao umješača na strani tužitelja. FT vlasnik je kuće u [adresa], kbr. 26 koja je sagrađena na kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i upisana u PL. 73 K. O. [katastarska općina] i čiji je objekt obiteljska kuća oštećena uslijed obavljanja građevinskih i strojarskih radova od strane tužitelja.

Umješač je naveo da je između njega kao titulara navedene nekretnine i ovdje tužitelja vođen postupak radi osiguranja kod općinskog građanskog suda u Zagrebu, u kojem su izvedeni dokazi i utvrđene činjenice, koje u bitnom imaju utjecati i na meritum spora u ovom predmetu.

Tijekom postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu i to u:

Policu osiguranja imovine broj 9-0000009249 (list 3 spisa), Prijavu štete iz osiguranja imovine (list 4 spisa), dopis tuženika od 13.07.2015. (list 5,8 spisa), dopis tužitelja od 9.9.2015. (list 6-7 spisa), Opći uvjeti za osiguranje imovine tuženika (list 16-21 spisa), Izvod iz izvedbenog projekta tuneliranje na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uz obiteljsku kuću na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list 25-27, 364-461 spisa), Geotehnički istražni radovi i geotehnički elaborat za istočni vrelovod i parovod TE-TO Zagreb, Slavonska avenija, tuneliranje na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Savica Zagreb od Geotehničkog studija d.o.o. od 16.12.2011. s prilozima (list 28-58 spisa), Posjedovni list broj 73 (list 69 spisa), Procjena vrijednosti nekretnine od 29.11.2019. (list 81-82 spisa), Nalaz i mišljenje vještaka Damira Jelavića od listopada 2019. s prilozima (list 83-134 spisa), Nalaz i mišljenje vještaka Gorana Mazije od srpnja 2019. (list 146-171 spisa), Građevinski dnevnik izvođača BRACO KOP d.o.o. i tužitelja (list 235-363 spisa), dopis tužitelja od 20.02.2015. (list 535-536 spisa), sudska praksa ( list 564-583 spisa) te je provedeno građevinsko vještačenje po vještaku mr. TT – Nalaz i mišljenje od 15.09.2021. (list 178-189 spisa), Očitovanje vještaka od 07.02.2024. (list 485-491 spisa), i strojarsko vještačenje po vještaku Nevenu Erešu- Nalaz i mišljenje vještaka od 03.01.2024. (list 468-471 spisa).

Provedene dokaze sud je cijenio svakog zasebno i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje u tekstu ZPP) te je na temelju rezultata provedenog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužitelja kao osiguranika za isplatu naknade za osigurani slučaj na temelju police o osiguranju imovine u iznosu iznosu od 1.000.000,00 kn.

Nije sporno da su stranke bile u ugovornom odnosu osiguranja imovine po polici osiguranja broj [broj police osiguranja]-0000009249.

Između stranaka je sporna osnovanost tužbenog zahtjeva u cjelini imajući u vidu prigovore tuženika kojima osporava nastanak osiguranog slučaja, aktivnu i pasivnu legitimaciju.

Dakle, stranke su bile u ugovornom odnosu osiguranja imovine prema polici osiguranja broj [broj police osiguranja]-0000009249, predmet osiguranja je objekt u izgradnji, kojim se tužitelj kao osiguratelj zaštitio od rizika građevinskih, strojarskih izolaterskih i elektrotehničkih radova prema Ugovoru UG-1-109/14, a proizlazi da je prema tom ugovoru tužitelj bio investitor , a izvođač je Braco Kop d.o.o. koji je i ugovaratelj osiguranja. Osiguranjem je kao dopunski rizik obuhvaćena javna odgovornost izvoditelja radova prema trećima i osiguranje postojećeg objekta na 1. rizik - obiteljska kuća na kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], [adresa] uslijed izvođenja građevinskih radova i radova na bušenju u njezinoj blizini (redni broj 4) a osiguranje postojećeg objekta je sklopljeno na osiguranu svotu od 1.000.000,00 kn. Osiguranje na prvi rizik je vrsta svotnog osiguranja za koju je karakteristično da se svota osiguranja određuje prema svoti prvog rizika. Svotom prvog rizika smatra se očekivana šteta.

Slijedom navedenog, prema kriteriju predmeta osiguranja radi se o šteti na stvarima(imovini) odnosno šteti na stvarima osiguranika ( tužitelja) koje imaju materijalnu vrijednost, a ne na šteti koja je nastala na imovini osiguranika uslijed njegove građanske odgovornosti za štetu.

Radi o osiguranju imovine u smislu odredbe čl.948. ZOO jer predmet osiguranja je i obiteljska kuća na kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], [adresa] dakle, suprotno navodima tuženika, kao predmet osiguranja je definiran ne samo objekt u izgradnji već je osiguranjem obuhvaćen i postojeći objekt- obiteljska kuća na kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], [adresa] uslijed izvođenja građevinskih radova i radova na bušenju u njezinoj blizini (osigurani rizik).

Bitna činjenica je da se radi o osiguranju imovine u smislu čl.948.ZOO, jer je predmet osiguranja upravo i obiteljska kuća umješača, dakle predmet osiguranja nije obveza (dug ) osiguranika iz nekog obveznog pravnog odnosa za štetu kada bi se radilo o osiguranju od odgovornosti nego je tužitelj osigurao obiteljsku kuću umješača kao objekt osiguranja, dakle koja je pokrivena ugovornim osiguranjem pa stoga tužitelju pripada pravo na osigurninu/naknadu štete zbog osiguranog slučaja kao i obveza tuženika da nadoknadi štetu zbog nastupanja osiguranog slučaja.

Ugovor  o  osiguranju  definiran je člankom 921. ZOO-a kao ugovor kojim se osiguratelj obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj osiguranja obvezuje se osiguratelju platiti premiju osiguranja.

Sukladno čl. 948. st.1. ZOO-a ugovor o osiguranju imovine može sklopiti svaka osoba ili se može sklopiti u korist svake osobe koja ima opravdani interes na predmetu osiguranja. Osiguranik može biti samo osoba koja ima ili očekuje da će imati opravdani interes da ne nastane osigurani slučaj, jer bi inače pretrpjela neki materijalni gubitak (st.2.). Osiguranik može zahtijevati naknadu nastale štete pokrivene osiguranjem samo ako je imao pravno dopušten materijalni interes na osiguranom predmetu u trenutku nastajanja osiguranog slučaja ( st.3.).

Predmet osiguranja je jasno određen, radi se o imovini za koju je tužitelj prema polici osiguranja zadužen odnosno na kojoj tužitelj ima osigurljiv interes, neovisno o tome da li je vlasnik ili nije jer ugovor o osiguranju može sklopiti svaka osoba koja ima opravdani interes na predmetu osiguranja, a nedvojbeno je da tužitelj ima interes da se ne dogodi osigurani slučaj jer se nalazi u pravnom odnosu prema osiguranom predmetu. Postojanje tog odnosa uzrokom je da ta osoba trpi štetu zbog gubitka ili oštećenja osiguranog predmeta.

Prema tome utvrđeno je da su stranke bile u ugovornom odnos osiguranja imovine u smislu odredbe čl.948. i 949.ZOO te da su imale sklopljenu policu osiguranja za štetu uslijed uslijed izvođenja građevinskih radova i radova na bušenju u blizini osiguranog objekta- obiteljske kuće(osigurani rizik).

Štetni događaj je nastao tijekom izvođenja građevinskih i strojarskih radova, radova tuneliranja tehnologijom horizontalnog navođenog bušenja u sklopu izgradnje magistralnog parovoda i vrelovoda (temeljem sklopljenog ugovora između ovdje tužitelja i izvoditelja radova-ugovaratelja osiguranja tvrtke BRACO KOP d.o.o.), prilikom čega je došlo do oštećenja (uslijed slijeganja tla uzročno-posljedično je došlo do puknuća nosivih zidova, narušavanja statike objekta, kao i ostalih znatnih oštećenja) na oosogurnsom objektu- obiteljskoj kući na adresi u [adresa]. osoigrnas

Nesporno je da je prilikom izvođenja radova tužitelja došlo do oštećenja na obiteljskoj ući na adresi [adresa], kojoj je vlasnik FT i u koji je u ovom postupku ima svojstvo umješača na strani tužitelja.

Sud je radi utvrđivanja spornih činjenica (nastanak i uzrok štete, jesu li radovi izvršeni po pravilima struke i u skladu s projektnom dokumentacijom i dobivenim odobrenjem za izgradnju i je li tužitelj sukladnu čl. 13 Općih uvjeta poduzeo sve propisane i razumne mjere potrebne da se spriječi nastanak osiguranog slučaja kao i mjere za ograničenje štetnih posljedica po nastupanju štetnog događaja uzrok opseg i visina štete na objektu tužitelja) izveo dokaz strojarskim vještačenjem po vještaku Nevenu Erešu.

Na temelju nalaza i mišljenja vještaka Nevena Ereša od 03.01.2024. (list 468- 471 spisa) te usmeno na ročištu dana 26.11.2024. sud je utvrdio da strojarski radovi nisu bili uzrok nastanka oštećenja predmetnog objekta umješača dok je u tehničkom smislu realno za pretpostaviti da su građevinski radovi u kombinaciji s geotoehničkim elaboratom i projektnom dokumentacijom najvjerojatnije bili uzrokom nastanka oštećenja predmetnog objekta umješača.

Naime, iz navedene dokumentacije može se zaključiti da je do oštećenja predmetnog objekta umješača došlo zbog uklanjanja njegovog podtemeljnog tla u kombinaciji s vibracijama strojeva i opreme prilikom izvođenja opisanog zahvata, a što je posljedica upravo građevinskih, a ne strojarskih radova koji predstavljaju radove na ugradnji i montaži predmetnih cjevovoda i njihove pripadajuće opreme. U prilog navedenom govori i praćeni pomaci repera koji su počeli vađenjem 2. starog temelja da bi kulminirali u postupku tuneliranja, a koji sam po sebi i u odnosu na predmetnu projektnu dokumentaciju spada u građevinske radove, i to u periodu od 15. do 23.12.2014. godine. Opisanim tuneliranjem, a koje u naravi predstavlja bušenje, uklonjen je dio podtemeljnog tla te je u kombinaciji s vibracijama strojeva i opreme prilikom izvođenja opisanog zahvata u konačnici došlo do oštećenja predmetnog objekta umješača kako je to već bilo opisano. Isto tako bitno je napomenuti da je u trećem poglavlju Tehničkog opisa Strojarskog dijela na listu 384 spisa navedeno da je način zaštite kuće tijekom izvođenja radova detaljno opisan u Građevinskom dijelu. Provedena analiza pokazuje da strojarski radovi nisu bili uzrok nastanka oštećenja predmetnog objekta umješača te vještak smatra da su građevinski radovi u kombinaciji s getoehničkim elaboratom i projektnom dokumentacijom najvjerojatnije bili uzrok nastanka oštećenja predmetnog objekta umješača.

Sud je nalaz i mišljenje sudskog vještaka u cijelosti prihvatio s obzirom da je vještak objektivno, argumentirano i u skladu s pravila struke odgovorio na zadani mu zadatak te je argumentirano otklonio primjedbe i prigovore stranaka na nalaz i mišljenje i kao takvo je podobno ili dostatno da bi se na njemu mogle utvrditi bitne činjenice čemu u prilog govori i da stranke na ročištu na kojem je glavna rasprava zaključena nisu imale nikakvih pitanja za vještaka niti su isticale daljnje prigovore.

Slijedom navedenog sud je utvrdio da uzrok štete na objektu nisu strojarski nego građevinski radovi u kombinaciji s geotoehničkim elaboratom i projektnom dokumentacijom.

Radi utvrđivanja visine i uzroka štete na objektu sud je proveo građevinsko vještačenje po vještaku TT.

Iz nalaza i mišljenja vještaka Zlatka Omerhodzića od 15.09.2021. (list 178-199 spisa) i Očitovanja od 07.02.2024. (list 485-491 spisa ) te usmeno na ročištu dana 26.11.2024. utvrđeno je da visina visine štete na stambenom objektu na adresi [adresa] koja se nalazi na zemljištu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na dan štetnog događaja tj. 29. 05. 2015. godine iznosi 612.834,00 kuna (sa pdv-om 25%). Utvrđeno je da se radi o neuklonjivim nedostacima za koje nema građevinske tehnologije da se predmetni nedostaci isprave (naknadnim i dodatnim građevinskim radovima), a da se građevina zadrži u postojećem obliku. Slijedom navedenog se onda, i tehnički i ekonomski, predviđa uklanjanje objekta i gradnja novog zamjenskog

objekta uz uporabu građevinske amortizacije (OOVK). U odnosu na tuženikov prigovor legalnosti predmetnog objekta, da kada se dobije sudski zadan nalog za izračun štete onda se ne proučava legalnost postojećeg objekta jer se šteta, deformacije i sljegavanje objekta mogu dogoditi i na legalnom i na nelegalnom objektu. Vještak pojašnjava da se ovdje izračunava vrijednost zamjenskog objekta, a ne da se isti izgradi prema uvjetima prostornog plana nego onakav kakav je bio prije štetnog događaja pa makar on bio i nelegalan. Nadalje u smislu da li je uopće moguća zamjenska gradnja i navodi propozicije iz Prostornog plana vještak ističe da se ovdje ne radi o novoj gradnji jer treba podsjetiti da objekt već postoji pa se nema što proučavati Prostorni plan da se utvrdi da li je kuća moguća ili nije kada ista već postoji i to već 35 godina (prema vremenu štetnog događaja) i da je samo bitno izračunati koliko vrijedi objekt koji je bio prije štetnog događaja uzevši u obzir njegovu starost koja je bila evidentirana u vrijeme štetnog događaja. U odnosu na navod tuženika da je trebalo graditi kuću prema uzancama stavka 3. članka 150 Zakon o gradnji (prema kojem u slučaju oštećenja građevine zbog kojeg postoji opasnost za život i zdravlje ljudi, okoliš, prirodu, druge građevine i stvari ili stabilnost tla na okolnom zemljištu, vlasnik građevine je dužan poduzeti hitne mjere za otklanjanje opasnosti i označiti građevinu opasnom do otklanjanja takvog oštećenja), vještak navodi da to prema tumačenju tuženika bi značilo da je vlasnik građevine trebao poduzeti mjere da zaustavi izgradnju vrelovoda i blokira kompletan iskop jame za prolazak vrelovod, a iz geodetskog prikaza vidljivo je da je došlo do iznenadnoq pomaka od 5 cm kuće. U osnovnom nalazu i mišljenju korišten je faktor korištenja i ostatak održivog vijeka korištenja građevine od 2,5 i dok tuženik tvrdi da je trebao biti korišten faktor 3,0. Vještak pojašnjava da tuženik nepravilno i nepropisno koristi koeficijente koje analizira bez da je pregledao objekt (zaključke provodi na temelju uvida u GEOPORTAL bez da je proveo osnovni element nekog stručnog zaključka, a to je očevid) i utvrdio sve tehničke karakteristike objekta. Vještak nadalje pojašnjava da tuženik miješa pojmove legalnosti gradnje i normalnih troškova gradnje. Normalni troškovi gradnje izračunavaju vrijednost zamjenskog objekta kakav je bio u vrijeme štetnog događaja. Tu nema nikakve veze njegova legalnost jer je osnovni zadatak suda ustanoviti vrijednost štete koja je ista i na legalnom i na nelegalnom objektu.

U normalnim troškovima gradnje su uzete sve zakonski odabrani elementi koji se koriste kod takvih troškova gradnje. Nadalje u odnosu na tuženikov izračun štete na način da umanjenje etalon Državnog zavoda za statistiku dodatno za troškove projektiranja dobivene od Hrvatske komore arhitekata, vještak pojašnjava da nije pravilno umanjivati etalon Državnog zavoda za statistiku, koji je utemeljen na sasvim drugim osnovama, postotkom za trošak projektiranja od Hrvatske komore arhitekata. Vještak također navodi da je u osnovnom nalazu i mišljenju korišten etalon Državnog zavoda za statistiku, te da kada se koristi jedan takav etalon onda nije dozvoljeno miješati elemente drugog etalona (tuženik navodi elemente utvrđene po Hrvatskoj komori arhitekata) jer su isti ustanovljeni na različitim osnovama i ulaznim podacima.Nadalje tuženik osporava trošak uklanjanja tvrdeći da je isti već uračunat. Vještak pojašnjava da trošak uklanjanja objekta nije već uračunat jer se jedinična cijena građenja od 7.435,00 Kn dodatno smanjila za 20% (faktorom 0,80 na str. 9 osnovnog nalaza i mišljenja) da bi se dobila vrijednost 5.948,00 Kn/m2 realne vrijednosti koji odgovara tom objektu. Faktorom 0,80 se dodatno izjednačila realna situacija na terenu sa onom ustanovljenom etalonom. Tuženik nije naveo na kojem uzorku i na koji način je ustanovljen podatak kojeg koristi od Hrvatske komore arhitekata. Zaključno vještak navodi da je tuženik pristupio analizi svog podneska na način kao da pristupa arhitektonskom projektu za izgradnju nove kuće. Pri tome je koristio tipične činjenice karakteristične za novi arhitektonski projekt (prostorni uvjeti, veličina zemljišta, građevinska dozvola). Vještak navodi da je to je pogrešan način jer se na taj način ne procjenjuje visina štete koja je provedena u osnovnom nalazu i mišljenju i koja uzima u sebi u obzir visinu štete na obiteljskoj kući kakva je bila u vrijeme štetnog događaia uzimajući u obzir vremensku amortizaciju. Vještak je na ročištu dana 26.11.2024. dodatno pojasnio što je uzrok štete navodeći kako je prema prikazu koji je predočio sudu i strankama, vidljiva kuća g. FT koja je predmet spora te da se vidi koridor kojim toplovod prolazi te da je prilikom izmjere utvrdio da se krajnja točka nalazi svega 2 m od međe susjednog, što je nedovoljno za prolaz vrelovoda, a nedovoljno je jer se na uglovima objekta na parceli HEP-a nalaze veliki temeljni blokovi koji su sprečavali prolazak vrelovoda podzemnim putem. Zbog tog sprečavanja prolaska podzemnim putem podizvođač radova HEP- a firma Braco Kop bila je prisiljena da iskopa temeljne blokove jer inače nije mogla proći kroz zemlju svojim cijevima koja se polažu kroz zemlju i stvaraju koridor toplovoda . S obzirom da se krajnja točka kuće nalazi svega 2 m od međe, izvođač radova je bio prisiljen da se iskopava taj dio jer nije mogao proći podzemnim dijelom kroz svoj koridor jer su mu betonski blokovi smetali. S obzirom da taj betonski blok je cca 2 m, ispostavilo se da je rupa za iskop vrlo blizu kuće i temeljima kuće što je bio jedan od uzroka tog potonuća desnog dijela kuće. Stoga uzrok tom potonuću je kombinacija radova tuženika i blizine temeljne stope kuće g. F. Navodi da kada su izvođači radova primijetili da dolaze pukotine na kući postavili su geodetske repere kojima su pratili da li se kuća slijegava i taj postupak je u skladu sa pravilima struke. Međutim, kada je geodeta počeo provjeravati slijegavanje primijetio je da se ono ne događa prve dane ovih radova nego se tek slijegavanje počelo pojavljivati 47 dana nakon izvedbe radova i to je bila deformacija veličine 5 cm koju ju je vještak okarakterizirao kao nepovratnu deformaciju. Navodi i da je sam postupak izvedbe radova standardiziran i nije rađen drugačije od tog standarda, a da je kuća napravljena od opeke, betona, crijepa, drveta, žbuke i ostalih građevinskih materijala manje važnosti tj. od standardnih materijala od kakvih su i ostale kuće u okolici izgrađene te da je razgledavajući kuću prije 7 dana utvrdio da na kući nema novih pukotina. Proizlazi da kuća nema građevinsku dozvolu u postojećim gabaritima te da je podnesen zahtjeva za legalizaciju. Što se tiče popravljanja kuće postoji jedna mogućnost koja je od 6 do 8 puta skuplja od iznosa koji je izračunat u nalazu vještaka te vještak procijenjeno da je uklanjanje kuće isplativije nego takva vrsta sanacije. Navodi i i da je prema trošku uklanjanja tuženik trošak uklanjanja zabilježio kao prethodni trošak uklanjanja kojeg se koristilo kod izračuna nove vrijednosti i on u sebi obuhvaća troškove transporta, trošak odvoza do deponija i drugo međutim vještak navodi da se ovdje radi o tržišnom trošku uklanjanja koji je vezan za propisanu cijenu rušenja koja u sebi ne sadrži trošak prijevoza na deponij i zbrinjavanje otpada pa je to uzeto u obzir.

Stoga uzrok tom potonuću je kombinacija građevinskih radova i blizine temeljne stope kuće umješača.

Slijedom navedenog sud je utvrdio da je osnovni uzrok štete na objektu neoprezno obavljanje građevinskih radova koji su se odvijali preblizu kuće te se uzrokovali potonuće desnog dijela kuće odnosno njezino oštećenje.

Prema čl.13.st.1. Općih uvjeta propisano je da je osiguranik dužan poduzeti propisane, ugovorene i sve ostale razborite mjere potrebne da se spriječi nastanak osiguranog slučaja, a ako osigurani slučaj nastupi, dužan je poduzeti sve što je razborito i u njegovoj moći da se ograniče njegove štetne posljedice.

Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je osiguranik poduzeo sve propisane ugovorene i sve ostale razborite mjere potrebne da spriječi nastanak osiguranog slučaja. Tuženik i nije iznosio konkretne činjenice ili eventualna saznanja da bi tužitelj propustio pojedine svoje dužnosti, te stoga sud zaključuje da je oštećenik poduzeo sve potrebne radnje radi umanjenja štete, iz cjelokupnog dokaznog postupka proizlazi da je tužitelj poduzeo sve radnje koje su bile potrebne da se spriječi nastanak osiguranog slučaja i u razumnoj mjeri i tuženik nije dokazao postojanje bilo kakvog doprinosa tužitelja nastanku štete ili da tužitelj svojim ponašanjem nije doprinio smanjenju štete.

Slijedom svega navedenog sud je utvrdio da se dogodio osigurani slučaj koji je prouzročen osiguranim rizikom odnosno da je uzrok štete iskop tuneliranja koji se odvijao preblizu kuće umješača te da visina štete na imovini osiguranika iznosi 612.834.,00 kn sa uključenim PDV-om.

Sud je nalaz i mišljenje sudskog vještaka na kojima je temeljio odluku u cijelosti prihvatio s obzirom da je vještak objektivno, argumentirano i u skladu s pravila struke odgovorio na zadani mu zadatak te je argumentirano otklonio primjedbe i prigovore tuženika na nalaz i mišljenje i kao takva su podobna ili dostatna da bi se na njima mogle utvrditi bitne činjenice. S obzirom da se vještak, prilikom izračuna visine pozvao na, i koristio Zakon o gradnji (NN 153/13, 20/17, 39/19) Posebne uzance o građenju (Službeni list bivše SFRJ 18/77 preuzet Zakonom o preuzimanju Zakon o obveznim odnosima NN 53/91 i Zakonom o normizaciji (NN 163/03) to sud prihvaća takav način obračuna s obzirom da se radi o mjerodavnim aktima za konkretni slučaj.

Dakle, iz tako provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da opseg i visina štete na osiguranom stambenom objektu na adresi [adresa] koja se nalazi na zemljištu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na dan štetnog događaja tj. 29. 05. 2015. godine iznosi 612.834,00 kuna (sa pdv-om 25%).

Sud je odbio prijedlog tužitelja da se visina štete koju je utvrđivao građevinski vještak TT utvrdi prema cijenama na današnji dan jer je sud imao u vidu ugovorni odnos među strankama i vodeći računa o odredbama Općih uvjeta za osiguranje imovine posebno u dijelu uvjeta koji se odnose na utvrđivanje naknade iz osiguranja (čl. 15.i 18. Općih uvjeta) kojim je propisano da vrijednost spašenih, uništenih odnosno oštećenih stvari obračunava se po tržišnoj 0 vrijednosti u mjestu štete prema stanju na dan nastanka osiguranog slučaja, dakle to znači i prema cijenama u vrijeme nastanka osiguranog slučaja, a ne prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke. Osim toga valja reći i da tužitelj takav metodološki pristup nije niti isticao tokom čitavog postupka odnosno pravovremeno prije izrade nalaza i mišljenja, a u svakom slučaju, tužitelju pa i tuženiku je dana prilika da se provede dokaz koji je predložio, a sud je dužan postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku (čl. 10. st. 1. ZPP-a).

Slijedom navedenog, jasno je da se osigurani slučaj dogodio jer je predmet osiguranja i postojeći objekt, predmetna obiteljska kuća koja je pretrpila štetu prilikom obavljanja građevinskih radova i radova na bušenju koji su se odvijali preblizu predmetnog objekta, a tuženik je osigurao objekt uslijed nastupanja osiguranog slučaja.

U

tom smislu su u potpunosti irelevantni i nejasni prigovori tuženika da osigurani slučaj mora biti budući, neizvjestan i nezavisan od isključive volje osiguranika ili ugovaratelja osiguranja (čl.922. ZOO i čl.4. Općih uvjeta) pa da je bilo za očekivati da će uslijed samog izvođenja radova nastupiti štetni događaj jer je osigurani slučaj nastao kada se štetni događaj počeo ostvarivati odnosno kada je uslijed izvođenja građevinskih radova prouzročena šteta na osiguranom objektu- obiteljskoj kući umješača, a niti je za očekivati samo po sebi da se uvijek uslijed izvođenja radova mora dogoditi šteta niti takva šteta može ovisiti o isključivoj volji osiguranika, a tuženik je dužan naknaditi štete nastale i slučajno ili krivnjom ugovaratelja osiguranja, osiguranika ili korisnika osiguranja osim ako je za određenu štetu ta njegova obveza izrijekom isključena, a to u konkretnom slučaju nije.

Slijedom navedenog ispunile su se pretpostavke za isplatu osigurnine po osnovi ugovora osiguranju-polica osiguranja imovine jer se osigurani slučaj koji je prouzročen osiguranim rizkom dogodio, pa je time i nastala obveza tuženika da tužitelju isplati svotu osiguranja, u ovdje utuženom iznosu, sve u smislu odredbe 943. ZOO.

Prema odredbi čl. 943. st.1. ZOO kad se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti naknadu ili svotu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji do 14 dana, računajući od dana kada je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio.

Prema odredbi 949. st.1. ZOO, osiguranjem imovine osigurava se naknada za štetu koja bi se dogodila na imovini osiguranika zbog nastupanja osiguranog slučaja, a prema odredbi st.2. istog članka iznos naknade ne može biti veći od štete koju je osiguranik pretrpio nastupanjem osiguranog slučaja.

Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je visina štete na osiguranom objektu koji je tuženik dužan temeljem ugovora o osiguranju i naknaditi iznosi iznosi 612.834,00 kn.

Iako je mišljenje suda da je

između stranaka sklopljen ugovor o osiguranju imovine, valja samo reći da je sud razmotrio i primjenu čl.964. ZOO te je zaključak suda da sve da se između stranaka i primjenjuje čl. 964.st.1.ZOO kojim je propisano da u slučaju osiguranja od odgovornosti osiguratelj odgovara za štetu nastalu osiguranim slučajem samo ako treća oštećena osoba zahtjeva njezinu naknadu sud smatra da kako se između treće oštećene osobe i tužitelja, štetnika vodio postupak osiguranja dokaza pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu(što je nesporno), da je time treća osoba postavila i zahtjev za naknadu štete prema tužitelju. Da je tome tako proizlazi i iz dopisa tužitelja od 20.02.2015. iz čijeg odgovora je također jasno da je umješač pretrpio štetu, da je umješač postavio odštetni zahtjev prema tužitelju te je naznačeno kada i na koji način će se pristupiti umješačevom odštetnom zahtjevu. U smislu odredbe odredbe 964. ZOO s obzirom da treća oštećena osoba je zahtijevala naknadu štete postojala bi i dužnost tuženika da štetu nadoknadi upravo u ovdje utvrđenom iznosu. Za postojanje osigurateljeve obveze prema odredbama citiranog članaka nije uvjet da je osiguranik prethodno isplatio odštetu trećoj osobi (oštećeniku). Bitno je samo da je utvrđena odgovornost osiguranika za štetu, a iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđena je i odgovornost tužitelja za štetu prilikom obavljanja radova (neoprezno obavljanje radova) Dakle i prema odredbi čl.948. ZOO i 964. ZOO tuženik bi bio dužan platiti tužitelju osigurninu.

Slijedom svega navedenog sud je temeljem odredbe 949. ZOO usvojio tužbeni zahtjev te je odlučio kao pod točkom I izreke ove presude.

Kako tužitelj nije uskladio prema nalazu i mišljenju vještaka, sud je odbio za preostali iznos od kao pod točkom II izreke presude.

S obzirom da je sud odlučne činjenice mogao utvrditi na temelju izvedenih dokaza i s obzirom na zauzeta pravna shvaćanja dana u obrazloženju, sud je izvođenje daljnjih dokaza ocijenio nepotrebnim jer se ne odnose na činjenice koje su prvenstveno relevantne za donošenje odluke ili se odnose na utvrđenje nespornih činjenica te je odbio daljnje dokazne prijedloge.

Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom. Dužnik pada u zakašnjenje prvi dan nakon dospijeća tražbine.

Odredbom čl. 1086. ZOO propisana je da obveza novčane naknade štete dospijeva trenutkom nastanka štete.

Odluka o zahtjevu tužitelja i tuženika za naknadom troškova parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 2., čl. 155. st. 1. i 2. i 158 st. 1 ZPP-a/19, Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13, 118/18 i 51/23), i činjenici da su tužitelj i umješač na strani tužitelja uspjeli u sporu u omjeru od 61,49 %, a tuženik u omjeru od 38,51 %.

Oduzimanjem postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela u ovom dijelu spora (tužitelj i umješač na strani tužtelja) od postotka one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela (tuženik), dobiva se iznos od 22,98%.

Tužitelju je priznat kao potreban za vođenje postupka trošak zastupanja po odvjetniku, a trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, 148/09, 142/12, 103/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 u tekstu: OT), i to: za sastav podnesaka od 02.02.2024. i 05.04.2024. u iznosu od po 1.998,00 EUR (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištima 26.11.2024. i 14.04.2025. u iznosu od po 1.998,00 EUR (Tbr. 9/1 OT), za sastav žalbe od 10.12.2024. u iznosu od 2.497,50 EUR (Tbr. 10/1 OT), sve uvećano za 25% PDV-a što iznosi 2.622,37 EUR, uvećano za zatražen trošak pristojbe na tužbu i na presudu u iznosu od po 664,00 EUR i na žalbu u iznosu od 1.327,23 EUR, odnosno ukupno parničnih troškova u iznosu od 15.767,10 EUR.

Kako je tužitelj u postupku uspio sa oko 22,98 %, u tom omjeru priznati parnični trošak iznosi 3.623,27 EUR, slijedom čega je odlučeno kao u toč. III izreke presude. Slijedom navedenog, tužitelju prema omjeru uspjeha u sporu ne pripada trošak parničnog postupka u iznosu od 12.143,83 EUR. Osim toga, ne pripada mu ni trošak sastava podneska od 11.08.2023. zatražen u iznosu od 1.998,00 EUR uvećano za PDV od 25% jer navedeni podnesak nije bio potreban za svrsishodno vođenje postupka.

Stoga je u točki V izreke valjalo odbiti kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška u iznosu od 14.641,33 EUR.

Umješaču je, na ime troškova parničnog postupka, priznat trošak sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, 148/09, 142/12, 103/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 u tekstu: OT), i to: za pristup ročištu 25.05.2021. u iznosu od 999,00 EUR ( Tbr 9/2 OT), te 26.11.2024.i 14.04.2025. u iznosu od po 1.998,00 EUR ( Tbr.9/1 OT), za trošak sastava žalbe od 18.12.2024. u iznosu od 2.500,00 EUR (Tbr.10/1 OT) odnosno kada se tome pribroji trošak PDV-a od 25% , iznos od 1.873,75 EUR, ukupan trošak iznosi 9.368,75 EUR.

S obzirom da je tužitelj u postupku uspio sa oko 22,98 %, u tom omjeru priznati parnični trošak umješaču iznosi 2.152,93 EUR, te je odlučeno kao u toč. IV. izreke presude.

Slijedom navedenog, umješaču prema omjeru uspjeha u sporu ne pripada trošak parničnog postupka u iznosu od 7.215,82 EUR.

Odbijen je s prekomjernim zahtjevom troška pristupa na ročište 25.05.2021. u iznosu od 999,00 EUR ( preko dosuđenog u iznosu od 999,00 EUR do zatraženog u iznosu od 1.998,00 EUR), po Tbr 9/1 OT jer jer se na navedenom ročištu nije raspravljalo o glavnoj stvari. Naime, da bi se smatralo da se na ročištu raspravlja o glavnoj stvari potrebno je da stranka usmeno na ročištu iznese nove navode ili da obrazloži do tada iznesene navode, što je na navedenom ročištu izostalo. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom VIII izreke.

U Zagrebu, 28.travnja 2025. godine

S u d a c:

Romina Markovinović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od osam dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točke 1., 2., 4., 8., 9 . i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. tužitelju po odvjetniku

2. tuženiku po odvjetniku

3.umješaču po odvjetniku

3. kal. 30 dana