Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Ulica plemića Borelli 9, Zadar
Poslovni broj: P-1337/2022-29
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sutkinji Ivi Abfal, u pravnoj stvari tužitelja OE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jadri Striki, odvjetniku u Zadru, protiv tužene Općine Ražanac, Ražanac, Ulica XVII 61, OIB: 08842442553, zastupane po zakonskom zastupniku, općinskom načelniku NE, a ovaj po punomoćnicima Ivanki Bosotina i Davorki Bosotina-Stanić, odvjetnicama u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 19. ožujka 2025., u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnice tužene, dana 28. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev koji glasi:
„Utvrđuje se da je tužitelj stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva dijela čest. 6001 k. o. [katastarska općina], površine 25 m2, označenog točkama F, G, H, I, J, K, L, M, N, O, P, F i crvenom bojom na geodetskom situacijskom nacrtu izrađenom dana 12.7.2022.g. po Geomodus d.o.o., OER, dipl.ing.geod. i GE dipl.ing.geod., koji geodetski situacijski nacrt je sastavni dio ove presude, što je tužena dužna priznati i trpjeti da tužitelj na temelju ove presude, ishodi upis prava vlasništva navedene nekretnine u svoju korist, uz istovremeni upis brisanja tog prava sa imena tužene, sve u roku od 15 dana.“
II. Utvrđuje se da je tužitelj stekao pravo vlasništva dijela čest. 6001 k. o. [katastarska općina], površine 25 m2, označenog točkama F, G, H, I, J, K, L, M, N, O, P, F i crvenom bojom na geodetskom situacijskom nacrtu izrađenom dana 12.7.2022.g. po Geomodus d.o.o., OER, dipl.ing.geod. i GE dipl.ing.geod., koji geodetski situacijski nacrt je sastavni dio ove presude, što je tužena dužna priznati i trpjeti da tužitelj na temelju ove presude, ishodi upis prava vlasništva navedene nekretnine u svoju korist, uz istovremeni upis brisanja tog prava sa imena tužene, sve u roku od 15 dana
III. Nalaže se tuženoj Općini Ražanac, Ražanac, Ulica XVII 61, OIB: 08842442553, naknaditi tužitelju OE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.848,09 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. travnja 2025., kao dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi kako je vlasnik kuće i dvorišta označene kao čest. 6009 k. o. [katastarska općina], no i dijela čest. 6001 k. o. [katastarska općina] koji je položen uz čest. 6009 k. o. [katastarska općina], a sve sukladno geodetskom situacijskom nacrtu izrađenom dana 12. srpnja 2022. po Geomodus d.o.o., OER, dipl.ing.geod. i GE dipl.ing.geod. Predmetne nekretnine da su mu pripale nasljedstvom iza oca i diobom sa braćom i sestrama. Nakon smrti tužiteljeva oca i u odsutnosti njegovih nasljednika preko nekretnina da je napravljena asfaltna cesta. No, tužitelj ne želi dovoditi u pitanje asfaltnu cestu, već da je predmet spora dio označen na geodetskom situacijskom nacrtu. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže Sudu da usvoji glavni tužbeni zahtjev, a ukoliko isti ne nađe osnovanim, da prihvati eventualno postavljeni tužbeni zahtjev.
2. Tužena se u odgovoru na tužbu u cijelosti protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu, te ističe kako u odnosu na ovdje tužitelja egzistira pravomoćna sudska odluka temeljem koje je izvršen upis prava vlasništva u korist tužene, odnosno tužitelj da je postavio tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva u odnosu na nekretninu, odnosno upisane zk. vlasnike čije je pravo upisano u postupku izmjere preoblikovanja zemljišne knjige (što je stav Županijskog suda u Zadru, Su-86/13, kao i Vrhovnog suda RH, Su-IV-246/15, od 17. rujna 2015.g., vidljiv i u Presudi Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici, Gž-2995/16, od 7. lipnja 2017.g.). Postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti da se temelji na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi koji je tužitelj isticao u postupku katastarske izmjere. Tako, da je tužitelj, ukoliko smatra da je upis tuženikovog prava u postupku nove izmjere pogrešan, trebao uložiti prigovor, te u slučaju odbijanja istog pokrenuti parnicu radi ispravka u za to predviđenom roku. Dakle, rješenje kojim je tužena upisana u zemljišnu knjigu predstavlja pravomoćno presuđenu stvar, u odnosu na ovaj predmet. Štoviše, tužitelj je trebao izjaviti prigovor pred Katastrom, prilikom formiranja katastarske čestice, budući da nije pristao je da se čestica formira upravo onako kako je formirana. Tužitelj nije priložio dokaze na niti jedan svoj, navod. Vezano uz priloženu skicu, ukazuje se kako je ista sastavljena samo po kazivanju tužitelja, dok tužena strana nije bila obavještena o izlasku geometra na teren.
3. Sud je izveo dokaz uvidom u isprave priložene spisu i to u izvadak iz BZP-a zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 3), geodetski situacijski nacrt izrađen po Geomodus d.o.o. dana 12.7.2022. (l.s. 4), izvadak iz BZP-a zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 5), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Igora Gulana, Geo Zadar d.o.o. od 1.3.2024. (l.s. 33-50), povijest posjedovanja čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], DGU PUK Zadar, Klasa:
930-04/23-05/821, Ur.br.: 541-19-2/19-22-2 od 23.11.2023. s prilozima (l.s. 59-77), uvjerenje ovog Suda, Komisije za obnovu zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], poslovni broj Sp.izv. 20/2021 od 19.1.2021. sa izvatcima iz stare zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] i zk. ul. [broj ZK uloška], te arhivskim izvatkom iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] (l.s. 95-118), očitovanje stalnog sudskog vještaka Igora Gulana od 17.9.2024. (l.s. 121-122), te je proveo dokaz saslušanjem svjedoka JE, VE, BE, AE, RE, KE, DE, te dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke ovog postupka, u odsutnosti uredno pozvanog zakonskog zastupnika tužene.
4. Glavni tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, dok je eventualno postavljeni tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.
5. Predmet ovog spora zahtjev je tužitelja da se utvrdi da je stekao valjan pravni osnov za stjecanje prava vlasništva, odnosno da je stekao pravo vlasništva (eventualni tužbeni zahtjev) dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 25 m2, označenog točkama F, G, H, I, J, K, L, M, N, O, P, F i crvenom bojom na geodetskom situacijskom nacrtu izrađenom dana 12.7.2022. po Geomodus d.o.o., OER, dipl.ing.geod. i GE dipl.ing.geod., pa da na temelju ove presude ishodi upis prava vlasništva navedene nekretnine u svoju korist, uz istovremeni upis brisanja tog prava sa imena tužene, što je tužena dužna priznati i trpjeti. Kao pravni temelj stjecanja predmetne nekretnine navodi da je istu stekao nasljeđivanjem iza smrti oca VE i diobom s ostalim nasljednicima, dok je njegov otac predmetnu nekretninu stekao nasljeđivanjem svog oca, pa da je u mirnom i nesmetanom posjedu osobno i putem pravnih prednika drži dugi niz godina.
6. Prvenstveno, a kako je tužena osporila ovlaštenje tužitelja na pokretanje ove vrste postupka jer drži kako u odnosu na istog egzistira pravomoćna sudska odluka temeljem koje je izvršen upis prava vlasništva u korist tužene, ističe se da je ovaj Sud navedeni prigovor našao neosnovanim. Naime, nije sporno među strankama da je u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] na nekretnini oznake kat. čest. [katastarska čestica], zv. Bolonjići, put površine 1584 m2, u zk. ulošku [broj ZK uloška] izvršen upis prava vlasništva u korist Javno dobro u općoj uporabi – Nerazvrstana cesta, neotuđivo vlasništvo Općina Ražanac, a kako proizlazi iz zk. izvatka zemljišnoknjižnog odjela ovog Suda od 13. srpnja 2021. Također, nedvojbeno je utvrđeno da je predmetnu tužbu na utvrđenje prava vlasništva na dijelu navedene nekretnine tužitelj podnio dana 14. srpnja 2022., kao i što iz Uvjerenja ovog Suda, Komisije za obnovu zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], poslovni broj Sp.izv. 20/2021 od 19. siječnja 2021. proizlazi da je u trenutku izdavanja uvjerenja u tijeku postupak obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], a ovom Sudu je poznato da je novoosnovana zemljišna knjiga za k. o. [katastarska općina] otvorena Rješenjem ovog Suda broj: Su-3213/12 dana 15. travnja 2022., te je istim otvoren ispravni postupak koji je trajao tri mjeseca od navedenog datuma, pa je uzimajući u obzir propisano odredbom čl. 194. Zakona o zemljišnim knjigama (Nar. Nov. 63/2019), odnosno da se prigovor na upis u obnovljenoj zemljišnoj knjizi može podnijeti samo nakon objave oglasa u smislu te odredbe, kao i da je svrha podnošenja prigovora ispravak upisa provedenog u postupku obnove zemljišnih knjiga, te da je tužitelj predmetnu tužbu radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva na predmetnoj nekretnini podnio prije isteka roka za podnošenje prigovora, to ovaj Sud drži kako ga ništa ne sprečava u predmetnoj pravnoj stvari raspravljati i utvrđivati da li je tužitelj predmetnu nekretninu stekao temeljem valjanog pravnog posla, odnosno dosjelošću.
7. Naime, radi identifikacije predmeta spora održan je uviđaju na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka za geodeziju Igora Gulana, koji je sačinio skicu lica mjesta s fotografijama i prilozima, koju ovaj Sud u cijelosti prihvaća. Tako, vještak utvrđuje da predmetnu nekretninu čini dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 25 m2, označenog točkama F, G, H, I, J, K, L, M, N, O, P, F i narančastom bojom, te u naravi predstavlja kanal istočno od dvorišta tužitelja. Obzirom na iznesene prigovore po tuženoj, stalni sudski vještak za geodeziju očituje se podneskom od 18. rujna 2024., navodeći da utvrđeni dio predmetne nekretnine odgovora skici priloženoj uz tužbu, izrađenoj dana 12. srpnja 2022. po Geomodus d.o.o., OER, dipl.ing.geod. i GE dipl.ing.geod., u obliku i površini, te je prikazan istovjetnim oznakama i bojama.
8. Radi utvrđenja stanja katastarske evidencije, prije postupka obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], izvršen je uvid u povijest posjedovanja za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izdan od DGU, PUK Zadar, Klasa: 930-04/23-05/821, Ur.broj: 541-19- 2/19-22-2 od 23. studenog 2023., te je utvrđeno kako predmetna čestica odgovara dijelovima starih čestica zemlje [katastarska čestica], a za koje su podaci bili važećima do prihvaćanja podataka nove izmjere i revizije k. o. [katastarska općina] 2022. godine. Tako, pregledom najstarijih podataka kojima za k. o. [katastarska općina] raspolažu, a koje datiraju iz 1883. godine čest. zem. [katastarska čestica], da do 1931. nalaze evidentiranima u posjedovnom listu broj 145 na ime mnoštva fizičkih osoba, među kojima se pronalazi i FE pok. UE, a da 1948. navedene čestice odlaze u druge posjedovne listove i to čest. zem. [katastarska čestica] u posjedovni list broj 350 na ime BE O i PE, a čest. zem. [katastarska čestica] u posjedovni list broj 351 na ime ŠE pok. OE, FE pok. UE, UE. ŠE, ĆE, VE, ĆE, NER, IE, ZE ud FE. Takvo stanje da ostaje neizmijenjeno do I. revizije ove katastarske općine 1955. godine, kojom je utvrđena izmjena evidentiranih suposjednika na navedenim česticama od kojih izdvajaju upis EE pok. ŠE, koji je tada evidentiran posjednikom čest. zem. [katastarska čestica] površine 1152 m2, čest. zem. [katastarska čestica] površine 646 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] površine 800 m2. 2000. godine, da dolazi kod promjene dva posjednika radi provedbe Rješenja o nasljeđivanju i to u korist CE, N i ĐE pok. EE. Zaključno, spomenutom novom izmjerom 2022. godine, da je formirana nova čest. zem. [katastarska čestica], koja je izlaganjem evidentirana posjedom (vlasništvom), Javnog dobra – nerazvrstane ceste, a kako da proizlazi iz novog posjedovnog lista broj 5934.
9. Nadalje, iz pravomoćnog Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem O-185/98 od 13. travnja 2000., kao priloga navedenoj povijest posjedovanja, proizlazi kako je isto doneseno iza smrti pok. VE pok. ŠE, oca tužitelja, rođenog 1910. godine, a preminulog 1998. godine, kako su predmetne nekretnine stare izmjere, kao izvanknjižno vlasništvo ostavitelja upisane u posjedovnom listu br. 14 k. o. [katastarska općina], utvrđene kao dio ostavinske mase iza istog, na kojima su nasljednicima na temelju zakona proglašeni kći ČE za 3/33 dijela, kći SE za 3/33 dijela, kći HE za 3/33 dijela, kći AE za 3/33 dijela, kći PE za 3/33 dijela, sin UE za 3/33 dijela, sin OE za 3/33 dijela, sin VE za 3/33 dijela, sin RE za 3/33 dijela, kći ŽE za 3/33 dijela, unuk LE za 1/33 dijela, unuk TE za 1/33 dijela i unuk ME za 1/33 dijela.
10. Osim uvida u dokumentaciju priloženu spisu, u ovoj pravnoj stvari izveden je i dokaz saslušanjem svjedoka JE, VE, BE, AE, RE, KE i DE. Tako, svjedok JE, rođen 1957., umirovljenik, nesrodan, iskazao je da poznaje tužitelja OE cijeli svoj život jer su iz istog mjesta, a on je kao mladić otišao u [adresa], poslije vojske, tako da ga povremeno viđa, jer isti dolazi dva-tri puta godišnje u svoju kuću u [adresa]. Sada od kada je u mirovini dolazi i češće. Tako da može reći da ga je tužitelj predložio kao svjedoka jer mu je on oko 2000., kada je radio i podlogu u kući, betonirao kanal uz ogradni zid uz nekretninu na kojoj se nalazi njegova kuća. Tako, betonirao je taj kanal dužine nekih 10-ak metara, ne zna točno, u svakom slučaju dužine koliki je i taj ogradni zid, te se kanal protezao dužinom cijelog zida uz put koji u to vrijeme nije bio asfaltiran, nego je bio bijeli put. OE da ga je to tražio kako bi mu oticala voda. Čije je tu što, on da zaista ne zna, samo može reći da ga je on to tražio da mu to izbetonira. Kada ga se pita iskazuje da misli da su taj kanal čistili i kopali mještani kako bi im oticala voda jer su im kuće na uzvisini, a kako im ne bi odnijelo put koji je bio „bijeli“, škalj. Tada da im nitko ništa nije prigovarao zbog toga što to betoniraju, a pomogao mu je jedan čovjek, te misli da su problemi nastali kasnije nakon što je došlo do izmjere, odnosno obnove zemljišne knjige. Na poseban upit punomoćnice tužene, svjedok je iskazao: da nakon što mu se pokazuje skica sudskog očevida može pokazati ovaj kanal, a uz isti da se nalazi dvorište, kuća i garaža tužitelja koji su bili izgrađeni kada je on to betonirao; da se sjeverno od točaka S i R označenih na skici sudskog očevida nalazi kuća tužiteljevog brata pok. UE i OČ, a što je točno iznad točaka S i R da ne zna, misli da je tu zid između njih dvojice kao međa.
10.1. Svjedok VE, rođen 1957. u [adresa], umirovljenik, brat tužitelja, iskazao je kako je cijela ova nekretnina, misli na nekretninu gdje je sada izgrađena kuća njegovog brata OE, čitava sadašnja cesta, te i nekretnina iznad G u vlasništvu njegova pok. brata UE, ranije bila vlasništvo njihovog oca VE. Naime, on je sam formirao tu put koji je koristio kao pristupni put svojim parcelama gdje je bio vinograd, smokve te zasađena djetelina. Također, da je na dijelu sadašnje ceste bio izgrađen suhozid, koji je srušen kada je njegov brat OE ogradio svoju nekretninu, odnosno izgradio kuću, te ogradio cijelu parcelu na način da je ušao s granicom od ceste, kako bi napravio kanal, a što je bilo oko 2003. On da mu je 2004. pomagao kopati temelje za kanal, koje je kasnije betonirao NČ. Njegov otac da nije dopuštao da se ovo što je sada cesta betonira jer to nije bila cesta već njegov put koji je on napravio na svojoj nekretnini, tako da je tek nakon njegove smrti cesta betonirana, a što je bilo nakon što su oni iskopali kanal. Kada ga se pita iskazuje da su se tim pristupnim putem koristili samo njegov otac i nasljednici pok. CE, koji je bio djeljenik sa njegovim ocem, njegov nećak, koji je imao također na tom dijelu nekretnine sa gornje strane, dok su obitelj BE imali pristupni put sa gornje strane. Kada ga se pita iskazuje da od kada je ova cesta betonirana istu koriste i Bolonje koje tamo imaju kuće, a što su njegova braća dopustili, iako im je on rekao da bi stavio kamion kamenja da se tamo ne prolazi jer postoje svi papiri da je ovo zemlja od njihova oca. Na poseban upit punomoćnice tužene, svjedok je iskazao: da on ima jedan postupak na ovom sudu sa Općinom, jer su se upisali tamo gdje nisu trebali, na njegovu parcelu, a kada se isti završi imat će i druge postupke; da nije svjedočio u sličnom postupku kao ovom protiv Općine Ražanac, već da je u svom postupku saslušan kao stranka; da je cesta koja vodi do predmeta spora asfaltirana prije nekih 10-12 godina.
10.2. Iz iskaza svjedoka BE, rođenog 1977. u [adresa], vozača, daljnjeg srodnika tužitelja, proizlazi kako je on susjed sa istočne strane tužitelja OE, te istog poznaje cijeli svoj život kao i njegovu cijelu obitelj pa da može reći da je sa istočne strane zemlja od Bolonja oduvijek te je tamo njegov otac negdje 1978. počeo sa gradnjom kuće, u koju su se oni kao obitelj uselili oko 1987. od kada on tamo i živi pa sve do danas. On da se rodio u staroj kući 100 m od ove o kojoj iskazuje. Kada ga se pita zna za ovaj postupak te može reći da kako su oni sa istočne strane, da su sa zapadne strane u južnom dijelu bile parcele od pok. VE, te GČ, njegovog djeljenika. Tako zna da je jedan dio ove Božine parcele dobio OE a jedan dio, gornji, UE. Kada ga se pita iskazuje da je donji dio sadašnje ceste bio asfaltiran negdje do polovice terena koji je sada vlasništvo OE, govori o vremenu kada je on počeo živjeti u ovoj kući, dakle i 1987., pa se onda nastavljao bijeli put, dok je sadašnja cesta asfaltirana negdje 2008. – 2009. Kada ga se pita iskazuje da se sa obje strane ceste prije nalazio kanal, ne zna tko ga je kopao, njihovi stari još očito, no sa njegove strane da je zatrpan kada je prošla struja i telefon, a što je bilo negdje 2011. ili 2012. Kada ga se pita iskazuje da se sjeća suhozida, koji se nalazio uz teren od Brkljača, pa je onda bio kanal pa cesta, odnosno put. Isti da je srušen kada je OE krenuo graditi svoju kuću, misli da je to bilo oko 2000., također tada je i izbetonirao ovaj kanal, te napravio ogradni zid. Kada ga se pita da li ima saznanja o tome čija bi bila parcela gdje se ranije nalazio bijeli put, iskazuje da on to zaista ne zna, ali da su oni to oduvijek koristili kao put i to kao jedini put za pristup njihovim kućama, a što im nitko nikad nije branio. Oni da oduvijek svi čiste ovaj kanal, da je upravo on jučer pokosio travu i kupinu, i to travu u kanalu do zida OE, a kupinu u donjem kanalu uz teren od DE. Na poseban upit punomoćnice tužene, svjedok je iskazao: da kanal počinje na dnu glavne ceste koja povezuje [adresa] i [adresa]; da kanal završava u starim kućama, koje se nalaze 100 m iznad njegove kuće pa i kuće OE, samo što je prekinut kod UE jer je betoniran preko kanala, gdje su zatvoreni i svi priključci; da je svrha izgradnje kanala bila da voda ne bi odnosila postojeći put, a on da ne zna tko je gradio kanal, njihovi stari vjerojatno. Na poseban upit punomoćnika tužitelja, svjedok je iskazao: da nije u sporu sa JČ, niti da želi da put bude širi, već samo želi da bude u gabaritima kako je i bio; da njegova parcela nosi oznaku 6025 k. o. [katastarska općina]; da nakon što mu se pokazuje skica sudskog očevida, možete reći da je objekt koji se nalazi na južnoj strani njegove parcele, na samoj međi sa putom, njegova garaža te se između garaže i asfalta nalazi betonirani dio ispod kojeg je prije bio kanal, za kojeg je iskazao da je zatrpan kada su prošle telefon i struja; garažu da je počeo graditi 2005.-2007.; on da je prvi put na ranijem saslušanju u predmetu VČ čuo za zapušteni put koji prelazi preko zemlje obitelji J, i sada da čuje za to drugi put, čime želi reći da nikada nije vidio niti koristio takav put, niti mu je otac ikada govorio o tome.
10.3. Svjedokinja AE, rođena 1962. u [adresa], sestra tužitelja, iskazala je da zna da je njezin brat pokrenuo ovaj postupak protiv Općine Ražanac jer traži da se utvrdi da je on vlasnik parcele koja se nalazi uz njegovu kuću. Tako da može reći da je sve to bilo od njezinog oca EE, koji je imao u vlasništvu put koji je išao odozdola od glavne ceste prema gore te parcele na lijevoj strani u kojima su bili vinogradi, smokve i maslinik. Tako tim putem, koji je njezin otac formirao na svom zemljištu kako bi dolazio na svoje parcele, prolazili su samo oni, a nekad i Bolonje koji su imali parcele na desnoj strani gledano od puta. Otac da je preminuo 1998., te da su se njih jedanaest djece nakon toga podijelili pa je ova parcela pripala njenog brata OE, koji je nakon toga na njoj izgradio kuću s dvorištem. Kada je se pita iskazuje da je ova nekretnina zajedno sa ostalim nekretninama koje su bile u vlasništvu njezinog oca bila ograđena u cijelosti suhozidom, sve do puta koji je on formirao i malog kanala koji je otac iskopao zbog oborinskih voda, jer su svi ti tereni nizbrdo. Cesta da je asfaltirana, nakon što je njezin otac preminuo, te zna da su asfaltirali čitav njihov put. Kada je se pita, iskazuje da ne može reći da li je ranije bilo ikakvih sporova s Općinom oko ove parcele. Na poseban upit zamjenika punomoćnice tužene, svjedokinja je iskazala da ne zna tko održava ovaj put; da nju u mjestu zovu nadimkom V; da je već svjedočila protiv općine u sličnim predmetima.
10.4. Iz iskaza svjedoka RE, rođenog 1960. u [adresa], brata tužitelja, proizlazi kako on drži da je cijeli ovaj dio uključujući i sada asfaltiranu cestu bio posjed obitelji RE, odnosno njegovog oca koji je tu imao vinograd i maslinik i to koji je zasadio još 1953. Tako njegov otac da je formirao na svojoj parceli bijeli put, kako bi s karom i konjima dolazio do vinograda i maslinika te je na taj način pristupao tim parcelama. Nikada da nije branio ni obitelji BE koji su na tom predjelu sa desne strane imali svoje parcele. Čitav posjed obitelji RE da je bio ograđen suhozidom koji se polako rušio kroz vrijeme. Njegov otac da je preminuo 1998. te da su se nakon njih jedanaestero djece podijelili, a ova nekretnina koja je predmet spora da je pripala njegovom bratu OE, dok je gornja na istom tom dijelu pripala UE. Tako da može reći da je negdje 2010. ili 2011. Općina asfaltirala ovaj put, misli na nagovor Bolonja, i to na terenu njegova oca, a da nimalo nisu dirali terene obitelji BE te tom prilikom nitko od njih muških, mislim braće, da nije bio u [adresa], pa da se nisu mogli ni buniti. Naime, OE da živi u [adresa], a UE da je tada živio u [adresa]. Kada ga se pita, iskazuje da njegovom ocu nikada nitko nije osporavao da je vlasnik čitavog ovog dijela, niti je bilo ikakvih sporova te je čitavo mjesto znalo da je to još od njegovog pok. djeda ME, koji je poginuo u I. svjetskom ratu, a kada je njegov otac imao četiri godine. Njegov djed da je u donjem dijelu upravo ovog predjela zasadio vinograd, a otac da je zasadio 1953. preostali vinograd i maslinik. Na poseban upit punomoćnika tužitelja, svjedok je iskazao: da su ME došle na ovaj predio još negdje 1800. i neke godine, i to njegov pradjed OE, otac djeda ME, i to na imanje svoje žene koja se prezivala AE, a došao je iz [adresa] od kuda su Brkljače. Na poseban upit zamjenika punomoćnice tužene, svjedok je iskazao: da je njegov otac rođen 1910., te kada je stasao odnosno kada je mogao početi raditi te nekretnine na način da ih obrađuje, da je formirao uzduž, uz rub parcele bijeli put kako bi pristupao gornjim dijelovima parcela, a Bolonje koje graniče s njima da su svoje ogradili, dakle pretpostavljam da je on put formirao prije 1950.; da pretpostavlja, obzirom da je asfalt na taj put stavila Općina, da ona i održava put; da je već svjedočio u postupku koji je vodio njegov brat UE, odnosno njegova kćer VČ protiv Općine.
10.5. Svjedokinja KE, rođena 1965. u [adresa], sestra tužitelja, iskazala je da je čitav ovaj teren gdje je sada kuća i dvorište njezinog brata OE, kao i teren iznad njegovog, gdje je kuća njezinog pok. brata UE, te čitav put uz iste kuće, bio teren u vlasništvu njenog pok. oca VE, koji je preminuo 1997. Naime, čitav taj put, koji je sada betoniran i cesta da je bio vlasništvo njenog oca koji je on ostavio kao bijeli put, kojim su mogla proći zaprežna kola - kar i konji. Naime, na ovim terenima gdje sada njena braća imaju kuće, ranije da su bili vinograd i maslinik od njenog oca, a kada je ona bila mala tamo da su se vodile i ovce na ispašu, pretežno janjci. Nakon smrti oca, ovu zemlju u diobi između njih nasljednika, da je dobio upravo OE, te je on tada izgradio svoju kuću na ovoj nekretnini. Kada je se pita, iskazuje da iako je otac ostavio ovaj bijeli put kao pristupni do svojih maslinika i vinograda, ljudi jesu prolazili i koristili ga, nitko nikome nije branio da prođe ovuda, takvo je bilo vrijeme. Ne može odrediti točno vrijeme kada je ova nekretnina betonirana kao put, ali zna da je ista betonirana nakon Domovinskog rata. Na poseban upit punomoćnice tužene, svjedokinja je iskazala: da dok je njezin otac bio živ da je put i kanal on održavao, na način da ga je čistio i dokopavao te nasipavao, jer je to dio gdje je bilo vododerine, a poslije, nakon što je on umro, zaista da ne zna tko ga održava.
10.6. Svjedok DE pok. GČ, rođen 1962. u [adresa], srodnik, u lošim odnosima s tužiteljem, iskazao je da su njegov otac i OE od dva brata djeca, tako da su oni prvi rođaci, iako OE tvrdi da nisu u rodu. OE i on da su djeljenici, te čak u ovoj parceli i graničim s njim s južne strane, jer je prva parcela uz Ulicu Bolonje njegov teren, koji se naslanja na sadašnje dvorište tužitelja, pa nakon ide njegova kuća i garaža. Naime, da može reći da mu je otac govorio da su se VE (Josin otac) i on podijelili 25.5.1962., dok su ovako kako sada njih dvojica imaju, se podijelili 1982. Tako, da je uz teren od EE postojao suhozid, sve da je bilo ograđeno, pa da je nakon toga bio kanal koji je bio uz taj suhozid, a nakon toga je bio bijeli utabani put, na koji bi se navezlo škalja-pijesak, jer je voda nosila na tom dijelu. Kada ga se pita, iskazuje da su svi oni oduvijek koristili ovaj put te da ovo nije bio privatni put, već općinski ili državni, ne zna, ali zna da su ga svi koristili, i OE i BE i ostali koji su na sjevernoj strani imali zemlju. Donji dio ove čest. 6001 da je betoniran jako davno, dok je on još išao u školu, i to kada je betonirana glavna Ulica Bolonje, pa da se na ovaj put povuklo malo asfalta jer je velika uzbrdica, dok je ostatak puta, uključujući i dio uz kuću tužitelja, betoniran prije nekih 20-ak godina, misli oko 2000., te nakon toga da je postavljen i vodovod, jer su tamo napravljene kuće. Kada mu se pokazuje fotografija broj 3, koja je prilog skici sudskog očevida, iskazuje da onaj suhozid o kojem je iskazivao nije postojao uz maslinik tužitelja, već samo oko parcele gdje je njegova kuća, a ovdje gdje je sada zidić i metalna ograda, da je bio samo kanal, kojeg sada na slici ne vidi. Kada ga se pita, iskazuje da ne zna tko je iskopao kanal uz sve ove parcele, čak da je nedavno pitao i tetu, koja je u tom trenutku imala 92 godine, pa da mu je ona rekla da od kad se ona sjeća da je kanal bio iskopan, ali da ne zna tko ga je iskopao. Kada ga se pita iskazuje da su kanal čistili Bolonje, jer je njima isti bio bitan, da bude čist i da njim teče voda, jer ako se začepi voda da će otići na cestu pa će im odnijeti škalju-pijesak, koji je bio na cesti, a oni su gore imali izgrađene kuće. Na dijelu parcele gdje je sada izgrađena kuća i garaža tužitelja, kao i gdje je izgrađena kuća njegovog pok. brata UE, da je njihov otac VE imao zasađen maslinik i vinograd, a kasnije da se sadila djetelina, dok na dijelu gdje je sada dvorište tužitelja, nije bilo zasađeno ništa, već su ove masline zasađene prije 20-ak godina i od OE su. On da nikada nije vidio da bi VE, otac tužitelja održavao ovaj kanal. Na poseban upit punomoćnice tužene, svjedok je iskazao: da je OE srušio suhozid, te je izgradio betonski zid, a kada je radio svoju kuću, te ne može točno odrediti kada, ali zasigurno nakon Domovinskog rata; nije čuo za to da li je s nekim dogovarao položaj zida. Na poseban upit punomoćnika tužitelja, svjedok je iskazao: da kada se gleda sa Ul. Bolonje prema sjeveru, da su sa desne strane puta zemlje od obitelji BE; s te strane da nema kanala, niti ga je ikada bilo, tu da malo visi zemlja prema kanalu na stranu OE. Naime, kanal je bio skroz od parcele gdje je garaža Bolonja, znatno više od kuće tužitelja pa do dolje do Ul. Bolonja; BE da su imali interesa čistiti taj kanal da im voda ne nosi put jer nije bio betoniran, već pješčan; njemu da je totalno svejedno, neka taj put i kanal ostane na Općini; on da ima zemlju iznad njih i koristi se ovim putem.
11. Tužitelj u svom stranačkom iskazu navodi kako je vlasništvo utužene nekretnine stekao nasljeđivanjem iza smrti svoga oca pok. VE, koji je rođen 1910., a preminuo je u siječnju 1998., a koji je čitav život živio i umro u selu [adresa]. Tako, oni nasljednici da su se nakon njegove smrti sjeli i razdijelili se, te je njega pripala ova nekretnina, zajedno sa dvorištem i zemljom gdje da je počeo graditi kuću 1999., a završio 2002. Tako, da može reći da je čitav ovaj predio bila zemlja u vlasništvu njegovog oca, na kojoj je on imao maslinik, vinograd i smokve, koje je održavao veći dio svog života, a naslijedio ih je iza svog oca ME, koji je preminuo kada je on imao samo 4 godine. Naime, pošto je sjeverozapadno od ove sporne nekretnine njegov otac imao maslinik, sam da je napravio put kako bi mogao konjima i karom doći i do maslinika i do vinograda. On da je rođen 1954., te od kada se sjeća na tom putu da je bilo puno ilovače, te da je čak i on kao mali s ocem i bratom navozio škalju - sitni kamen. Tako, zna sa sigurnošću da je do 1960. -ih isključivo i jedino njegov otac koristio ovaj put koji je napravio od sadašnje Županijske ceste, a kako bi pristupao s karom i konjima, a da je nakon 1970. -ih, zbog pritisaka BČ i njegovih sinova B i ME, otac popustio te im dao da i oni prolaze njegovim putem, iako su se do tada Bolonje koristile drugim pristupnim putem do svojih parcela, a taj put da se nazivao "Kroz trišnje". Također, ga se pita u odnosu na današnje stanje, iskazuje da se posjed njegovog oca od predmetnog dijela nekretnine protezao zasigurno 2,5 m prema nekretninama u vlasništvu Bolonja, dakle njegov posjed odlazio bi definitivno na dio koji sada čini betonirani put. On da nije bio nazočan osobno, odnosno da nije bio u [adresa] u trenutku kad je ovaj put betoniran, te tvrdi da isti nije sigurno betoniran do 2008., čak sumnja da ga nije asfaltirala Općina, jer mu je šogorica PE, koja ima kuću istočno od njegove, rekla da je AČ dolazio do nje da mu da novce da sudjeluju zajedno u betoniranju puta, na što mu je ona rekla da to nije njihov put i da neće dati nikakve novce za betoniranje. Također, isto da misli jer je naknadno nakon betoniranja razgovarao sa RČ, koji živi iznad njega, te mu je on rekao da je on to platio, zato da sumnja da je Općina isto betonirala. Kada ga se pita, iskazuje da je njegov otac još davno iskopao kanal uz zid koji se nalazio uz njegovo sadašnje dvorište, a kanal da je iskopao od vrha svog posjeda pa sve do sadašnje Županijske ceste, te od kada on zna da je taj kanal bio tamo, dakle morao je biti iskopan prije 1950.-ih. Također, da može reći da je on ocu često pomagao čistiti isti, s obzirom da se odozgora slijevala voda te je morao ostati čist kako se ne bi naplavljivao donji dio posjeda. S druge strane, uz svoj posjed i Bolonje da su bile iskopale svoj kanal, te se i njega sjećam oduvijek, a kada je ovo betonirano ili asfaltirano, on zaista ne zna je li riječ o betonu ili asfaltu, njihov kanal je betoniran, odnosno asfaltiran, te se sva voda slijeva u njegov kanal. Iskazuje da je njegov otac uspijevao obrađivati svoj posjed sve do negdje početka 1990. -ih, pa da je onda u periodu od tada pa dok se on nije vratio u [adresa], a nakon smrti oca, dakle 1998., ovaj dio održavao njegov brat RE, koji je u nejgovom sadašnjem dvorištu, negdje iza Domovinskog rata posadio maslinik, čistio ovaj kanal i održavao čitav ovaj dio, a kada se on vratio u [adresa], te naslijedio ovo, kontinuirano da on održava i čisti ovaj kanal, te će i danas kada dođe u selo, isti pokositi i očistiti. Također, želi reći da je od 2021. do danas u dva navrata BE, pokosio njegov kanal, kada je kosio i svoj plot, skidao kupinu, a što je bilo za blagdan A, kada je proslava u mjestu, a drugi put da je pretpostavio da je on, te da ga je taj put kad ga je vidio pitao zašto je kosio njegovo, pa mu je rekao da zato da izgleda urednije, naime ljudi kad je proslava u mjestu često dolaze. Na poseban upit punomoćnice tužene, tužitelj je iskazao: nakon što mu se predočava skica sudskog očevida, da može reći da se posjed njegovog oca prostirao od sadašnje Županijske ceste, koja se na skici nalazi na jugu, te je išlo prema sjeveru sve do ovog što se vidi na skici, pa se prostiralo prema zapadu, uključujući i dio koji je na skici je označen kao betonirani put; njegov otac da je polagao pravo i na čest. 6018, ali da se naknadno podijelio, i to 1965. sa CE, kojeg je kao sinovca, zajedno sa njegove tri sestre njegov otac othranio; da je s južne strane put kojeg je utabao njegov otac počinjao od Županijske ceste, tj. Ulice Bolonje, pa sve gore prema sjeveru; nakon što se CE 1965. razdijelio sa njegovim ocem, te stekao parcelu sadašnje oznake 6108, ista da se prema istoku prostirala i na dio puta koji je ranije, a prije njegova rođenja utabao njegov otac, te je obuhvaćala i dio puta, dakle, od današnje međe parcele 6018, sigurno 2,5 m u istok; da AČ i RČ sada dolaze do svojih kuća ovim putem, da su kako je već iskazao Bolonje krenule ovuda prolaziti do svojih kuća još od kraja 1960.-ih, kada su prisilili njegovog oca da im da da ovo koriste; ovaj put da je betoniran prije 2013., ali ne puno godina prije.
12. Tako, ovaj Sud po provedenom postupku drži utvrđenim da obitelj CE iz [adresa] na predmetno područje dolazi krajem 1800. -ih i to još pradjed tužitelja OE, koji zemlju stječe ženidbom u obitelj AE, čije se ime spominje još prilikom formiranja katastarske evidencije, kojega potom nasljeđuje tužiteljev djed ME, a potom tužiteljev otac VE, koji se posjednikom evidentira na česticama stare izmjere prilikom I. revizije ove katastarske općine 1955. godine, te koji na tom predjelu sadi vinograd, maslinik i voćnjak i na svom posjedu formira bijeli put kako bi sa kolima i konjima mogao pristupati udaljenijim dijelovima svog posjeda, od glavne ceste, kao i da isti prokopava kanal uz formirani put, kako bi voda otjecala i ne bi, kako nosila utabani put, tako i da se ne bi skupljala u donjim dijelovima njegova posjeda. Naime, iako su većina saslušanih svjedoka srodnici tužitelja, pa eventualno mogu biti posredno zainteresirani da isti uspije u ovom sporu, ovaj Sud drži njihove iskaze istinitima i vjerodostojnima, obzirom na utvrđenja kako iz zemljišne knjige, tako i katastarske evidencije, te i same činjenice da je neposrednim opažanjem Suda na održanom očevidu utvrđeno kako predmetna nekretnina, kao dio kat. čest. [katastarska čestica], u naravi predstavlja kanal položen uz dvorište tužitelja, te za koji čak i svjedok DE, u lošim odnosima s tužiteljem, iskazuje da je uz teren od VE postojao suhozid, pa da je nakon toga bio kanal koji je bio uz taj suhozid, a nakon toga da je bio bijeli utabani put, na koji bi se navezla škalja - pijesak, jer je voda nosila na tom dijelu, kao i što navodi da je pitao tetu, koja je u tom trenutku imala 92 godine, pa da mu je ona rekla da od kad se ona sjeća da je kanal bio iskopan, ali da ne zna tko ga je iskopao. Također, još jedan svjedok koji nije u srodstvu s tužiteljem, BE, susjed međaš, iskazuje da se sjeća suhozida, koji se nalazio uz teren od Brkljača, pa da je onda bio kanal pa tek onda cesta, odnosno bijeli put. Naime, predmetni dio sporne nekretnine, kao dio starih čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u zemljišnim je knjigama bio upisan u prvotno osnovanom zemljišnoknjižnom ulošku br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te se od prvog vidljivog zemljišnoknjižnog upisa koji datira još od 1907., pa sve do osnivanja nove zemljišne knjige, pronalazi isključivo kao suvlasništvo fizičkih osoba, bez upisa javne vlasti na ikojem udjelu, kako i proizlazi iz arhivskog izvatka iz zemljišne knjige, a s druge strane i iz katastarske evidencije, i to povijesti posjedovanja jasno je vidljiv također neprekinuti posjed fizičkih osoba, i to VE pok. ME, oca tužitelja, kakav upis egzistira sve do provedbe Rješenje o nasljeđivanju donesenog iza njegove smrti, te upisa njegovih zakonskih nasljednika 2000. godine, pa upis javnog dobra u općoj uporabi – nerazvrstane ceste i kao takvog neotuđivog vlasništva jedinice lokalne samouprave, odnosno Općine Ražanac u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], ovaj Sud ne nalazi ispravnim na predmetnom spornom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], obzirom da utvrđuje da predmetni sporni dio nikada nije bio dio lokalne ceste u [adresa], niti se kao takav koristio. Naime, za utvrđenje da li neka nekretnina ima status javnog dobra u općoj uporabi nije odlučan upis u zemljišnoj knjizi, već je odlučno to da li se ta nekretnina doista koristi kao javno dobro, što ovaj Sud ne utvrđuje. Naime, tužitelj u predmetnom postupku ne polaže pravo vlasništva na cesti, iako tvrdi da je i ona napravljena na posjedu njegova oca, već na kanalu, koji je njegov otac iskopao i formirao, te održavao još prije 1950., kako bi spriječio odnos pijeska sa tog formiranog bijelog puta koji mu je služio kao pristup masliniku i vinogradu, te kako se ne bi odozgora slijevala voda i naplavljivala donji dio posjeda.
13. Slijedom navedenog, a uzimajući u obzir utvrđenja iz povijesti posjedovanja, odnosno kako je prednik tužitelja, VE pok. ME, bio evidentiran posjednikom čestica stare izmjere, kao i da su nasljednici pok. oca tužitelja, temeljem navedenog Rješenja o nasljeđivanju upisani na njegov cjelokupni posjed, to ovaj Sud nalazi da se predmetna nekretnina nalazi u kontinuiranom posjedu tužitelja i njegovih pravnih prednika minimalno od 1955. godine kada je vršena I. posjedovna revizija ove katastarske općine.
14. Dakle, ovdje se djelomično radi o razdoblju prije 1986. kada su važila pravna pravila iz paragrafa 1460. -1465., te paragrafa 1472. Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ), a koja pravna pravila se primjenjuju na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 1941. (Nar. Nov. broj 73/91), a djelomično o razdoblju nakon 1986. kada su važile odredbe čl. 28. i 30. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Nar. Nov. br. 53/91 i 92/94 – dalje ZOVO), te djelomično o razdoblju nakon 1997. od kada važe odredbe čl. 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. Nov. broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/2009, 90/10, 143/12, 152/14 - dalje ZV).
14.1. Prema paragrafu 1460. OGZ, propisano je da je za stjecanje kroz dosjelost, potrebno da onaj koji ovim načinom ima steći, doista posjeduje rečenu stvar, a uz to valja da mu je posjed zakonit, pošten i istinit i da je trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno. Paragrafom 1477. propisan je izuzetak od ovog pravila po kojem tko dosjelost svojeg posjeda osniva na vremenu od trideset ili četrdeset godina, taj nije dužan pokazati zakoniti naslov stečenja svojeg.
14.2. Nadalje, odredbom čl. 28. st. 2. ZOVO propisano je da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 10 godina, dok je odredbom st. 4. istog članka propisano da savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godine. Odredbom čl. 30. st. 2. ZOVO propisano je da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prethodnici sadašnjeg posjednika posjedovali stvar kao savjesni i zakoniti posjednici, odnosno kao savjesni posjednici.
14.3. Odredbom čl. 159. st. 1., 3. i 4. ZV propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Da samostalni posjednik nekretnine u vlasništvu jedinica lokalne samouprave kojemu je posjed barem pošten istu stječe dosjelošću u vlasništvo protekom dvostrukog vremena od onog i st. 3., odnosno protekom četrdeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.
14.4. Odredbom čl. 160. st. 2 ZV propisano je da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Odredbom čl. 18. st. 5. ZV propisano je da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno, a što tužena u ovom postupku nije učinila.
14.5. Odredbom čl. 388. st 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarima pravima (Nar. Nov. broj 91/96, dalje u tekstu: ZV/96) bilo je propisano da se rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja prije tog dana. Ova odredba bila je na snazi od 1. siječnja 1997. pa sve do 14. prosinca 1999. kada je objavljena odluka Ustavnog suda od 17. studenoga 1999. U-I-58/1997, U-I235/1997, U-I-237/1997, U-I- 1053/1997, U-I-1054/1997, kojom je ista ukinuta, nakon čega se to vrijeme posjedovanja prije 8. listopada 1991. više nije moglo uračunavati.
15. Kako se predmetna nekretnina nalazi u kontinuiranom nesmetanom posjedu tužitelja i njegovih pravnih prednika minimalno od 1955., to je 1997. u trenutku stupanja na snagu čl. 388. st. 4. ZV/96, proteklo vrijeme dulje od 40 godina. Slijedom navedenog, a imajući u vidu odluke Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-291/14 od 17. travnja 2018., Rev-158/17 od 07. svibnja 2019. i Rev-2430/19., u kojima je zauzet stav da se kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koji su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosijedanja računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, a koji stav ovaj Sud prihvaća jer je donesen na temelju shvaćanja zauzetih u presudi Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Hrvatske (presuda broj 35298/04 od 11. lipnja 2009.), to je ovaj Sud našao da je tužitelj 1997. ex lege stekao predmetnu nekretninu dosjelošću jer je u trenutku stupanja na snagu čl. 388. st. 4. ZV/96 osobno i putem svojih prednika nalazio u kontinuiranom, poštenom i mirnom posjedu iste u razdoblju dužem od 40 godina koliko je zakonom propisan rok za stjecanje prava vlasništva na takav način, a u ovom slučaju ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.
16. Dakle, kako je tužitelj temeljem zakona stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine prije nego je Ustavni sud RH ukinuo odredbu čl. 388. st. 4. ZV, te prije nego je 20. prosinca 2001. stupio na snagu Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. Nov. br. 114/01) kojim je propisano da se dosjelošću nekretnine koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, to predmetne izmjene, ne mogu imati utjecaj na stečeno pravo vlasništva tužitelja na predmetnoj nekretninama od 1. siječnja 1997., a sukladno pravnom shvaćanju Europskog suda za ljudska prava, pa je valjalo alternativni tužbeni zahtjev u cijelosti prihvatiti.
17. Slijedom navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Nar. Nov. broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP), obzirom na utvrđenje da dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 25 m2, označen točkama F, G, H, I, J, K, L, M, N, O, P, F i crvenom bojom na geodetskom situacijskom nacrtu izrađenom dana 12.7.2022.g. po Geomodus d.o.o., OER, dipl.ing.geod. i GE dipl.ing.geod., nije dio lokalne ceste koja prolazi kroz mjesto [adresa], već dio nekretnine koja je ranije bila vlasništvo i posjed prednika tužitelja, a koji je tužitelj steklao diobom sa sunasljednicima iza smrti oca, to je sukladno navedenim odredbama čl. 114. i čl. 115. ZV, usvojen u cijelosti alternativni tužbeni zahtjev tužitelja, te je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I.
18. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP- a, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov. br: 138/23), slijedom čega je tužitelju kao stranci koja je u cijelosti uspjela u ovom postupku, priznat trošak parničnog postupka na ime zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to trošak sastava tužbe – 50 bodova, trošak sastava obrazloženog podnesaka od 2.5.2024. – 50 bodova, trošak sastava podnesaka od 13.7.2021. i 19.3.2024. – svaki po 12,5 bodova, te trošak zastupanja na ročištima dana 12.9.2023., 25.9.2023., 22.2.2024., 12.9.2024., 18.6.2024., 19.12.2024. i 19.3.2025.
– svaki po 50 bodova, te trošak izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja za 2 sata – svaki po 25 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR, uvećano za pripadajući PDV, ukupno iznosi 1.312,50 EUR, čemu valja pridodati trošak predujma za provođenje očevida na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke u iznosu od 464,53 EUR, materijalni trošak putovanja na očevid [adresa] u iznosu od 31,25 EUR, trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 EUR i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 EUR, a što sveukupno iznosi 1.848,09 EUR, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove Presude.
Zadar, 28. travnja 2025.
S u t k i nj a
Iva Abfal
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje sud drugog stupnja.
DNA:
1. Tužitelju po pun.,
2. Tuženoj po pun.
