REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2007/2015-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Jadranki Liović Merkaš, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ĐE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Darku Grafu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Primorac i Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po punomoćnici ĆE, zamjenici Općinskog građanskog državnog odvjetništva u Zagrebu, radi naknade štete, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene dana 13. ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 28. travnja 2025., temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), dalje ZPP-a,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, isplatiti tužitelju SE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],

- na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti 22.471,30 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama od 22. prosinca 2014. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

- na ime naknade imovinske obične (stvarne) štete 3.019,07 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama od 1. siječnja 2012. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva za iznos 23.029,55 EUR zajedno s traženim zateznim kamatama na taj iznos, kao i sa zahtjevom za naknadom imovinske štete u vidu izmakle koristi za razdoblje od 1. siječnja 2012. do 14. listopada 2012 zajedno s traženim zateznim kamatama na taj iznos, kao neosnovanim.

III Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je ministar pravosuđa 24. listopada 2011. donio rješenje kojim je, među ostalim, i on izabran za javnog ovršitelja. Radi osiguranja urednog obavljanja te službe zaključio je Ugovor o zakupu poslovnog prostora 19. studeni 2011. Dana 12. prosinca 2011. javni ovršitelji su položili prisegu, nakon čega su dobili Povelju o postavljenju od strane tadašnjeg ministra pravosuđa. Dana 22. prosinca 2011. Hrvatski Sabor je donio odluku o odgodi Zakona o javnim ovršiteljima do 1. srpnja 2012., nakon čega je odgođen do 15. listopada 2012. U međuvremenu su doneseni novi Ovršni zakon, Zakon o prestanku važenja Zakona o javnim ovršiteljima i Zakon o prestanku važenja Zakona o javnoovršiteljskim pristojbama koji su objavljeni u Narodnim novinama br. 112/12. Slijedom navedenog razvidno je da je tužitelju onemogućen početak rada, a donesenim zakonima nije reguliran status javnih ovršitelja i njihov pravni položaj, kao i njihovo obeštećenje, iako neprijeporno trpe štetu, kako imovinsku tako i neimovinsku. S tim u vezi su se javni ovršitelji obratili Ustavnom sudu Republike Hrvatske koji je rješenjem poslovni broj U-I- 5612/2011, U-I-6274/2011, U-I-178/2012 i U-I-480/2012 od 23. siječnja 2013. javnim ovršiteljima priznao pravo na legitimna očekivanja naglasivši u točki 22. 1. rečenog rješenja da "stanje neizvjesnosti i nesigurnosti u kojem su se našli imenovani javni ovršitelji zbog opetovanog odgađanja početka njihova rada i kasnijeg potpunog ukidanja profesije za koju su se te osobe pripremale i za koju su stekle kvalifikacije trajalo je oko godinu dana. To stanje produljenje nesigurnosti i neizvjesnosti bilo je prouzročeno opetovanim zakonodavnim intervencijama, što je samo po sebi nesuglasno sa zahtjevima koji iz zakona proizlazi iz načela vladavine prava. Budući da zakonodavac nije odredio prijelazni zakonodavni režim koji bi na zadovoljavajući način riješio problem već imenovanih javnih ovršitelja nakon ukidanja tog instituta, poremećena je pravedna ravnoteža između cilja koji je zakonodavac želio postići ukidanjem instituta javnih ovršitelja u općem ili javnom interesu i zaštite interesa osoba imenovanih za javne ovršitelje. Taj propust također nije u skladu sa zahtjevima koji za zakone proizlaze iz načela vladavine prava, a izravno narušava i načelo legitimnih očekivanja osoba koje su se pouzdale u zakone i valjane pojedinačne pravne akte koji su na temelju tih zakona za njih doneseni. Prema tome, čak i uz pretpostavku da je individualna pravna situacija javnih ovršitelja i mogla biti prikazana kao da služi nekom općem ili javnom interesu, imenovani javni ovršitelji podnijeli su i dalje podnese prekomjeran individualni teret cjelokupne zakonske reforme ovršnog sustava države." Stoga ustaje s tužbom i tužbenim zahtjevom uređenim u podnesku od 8. ujna 2024. (stranica 325-332 spisa) kojim potražuje naknadu štete na način da za imovinsku štetu potražuje neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti, u iznosu 42.471,30 EUR sa zateznom kamatom od 22. prosinca 2014., 6.048,62 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 1. siječnja 2012., imovinsku štetu zbog izgubljene dobiti za razdoblje od 1. siječnja 2012. do 14. listopada 2012., uz naknadu troška postupka.

2. Tužena u odgovoru na tužbu čini neprijepornim da je Hrvatski Sabor 26. listopada 2010. donio Zakon o javnim ovršiteljima, te da je 24. listopada 2011. doneseno rješenje Ministarstva pravosuđa kojim je tužitelj imenovan za javnog ovršitelja, kao i da je Hrvatski Sabor 4. listopada 2012. proglasio Zakon o prestanku važenja Zakona o javnim ovršiteljima, te da je dva puta donosio odluku o odgodi primjene Zakona o javnim ovršiteljima i to prvi puta do 1. srpnja 2012. a drugi puta do 15. listopada 2012. Osporava odgovornost, osnovu i visinu po svim vidovima naknade štete te ističe da se u konkretnoj pravnoj stvari radi o institutu odgovornosti za štetu pretpostavke kojeg su štetna radnja, šteta, uzročna veza i protupravnost, koje moraju biti kumulativno ispunjene. Navodi da nedostaje štetna radnja, kao i protupravnost, slijedom čega nisu ispunjene pretpostavke za odgovornost za štetu. Glede štetne radnje tužena ističe kako je njega legitimna i zakonodavna aktivnost da putem svog zakonodavnog tijela i sukladno ustavnim ovlastima donosi određene zakone i propise. Ističe da je nakon pomne i sveobuhvatne analize utvrđeno kako je model javnoovršiteljske službe skuplji, upitne efikasnosti i neekonomičan, te da je model sudske ovrhe primjereniji gospodarskoj i ekonomsko-političkoj situaciji u zemlji. Tužena sukladno ustavnim ovlastima ima pravo zakonodavnim aktima uređivati društvene odnose u zajednici rukovodeći se zaštitom individualnih prava, ali s posebnom osjetljivošću apostrofiranjem javnog interesa. Izbor provođenja ovrhe sudskim putem je u suglasju i s Ustavom određenim modelom trodiobe vlasti u kojemu upravo sudska vlast ima ustavnu zadaću primjenom pravnih normi u konkretnom postupcima, dakle i u ovršnim, pružati zaštitu individualnim pravima i interesima, slijedom čega se donošenjem Zakona o prestanku važenja Zakona o javnim ovršiteljima nikako ne može i ne smije tretirati kao štetna radnja (tako i VSRH u presudi Rev-1332/2001 i Županijski sud u Zagrebu Gž-7381/2013). Donošenje nekog zakona ili propisa od strane Hrvatskog Sabora nije protupravno, a nema ni radnje koja bi se klasificirala kao štetna radnja, te nedostaje i kauzalni neksus kao veza koja mora postojati između štetne radnje i štete. Poziva se na adekvacijsku teoriju prema kojoj se od mnogih okolnosti koje su u vezi s nastankom štete uzrokom smatra samo ona koja po redovitom odnosno uobičajenom tijeku stvari dovodi do takve posljedice. Ističe da je Hrvatski Sabor donio Zakon o prestanku važenja Zakona o javnim ovršiteljima na petoj sjednici 28. rujna 2012. s 84 glasa za i 24 glasa protiv. Upravo je zbog osiguranja pravne sigurnosti i vladavine prava u odnosu na javni interes, sukladno postojećoj društvenoj dinamici i potrebi da se svi u društvu solidariziraju kako bi se zajednički podnio teret ekonomske i gospodarske krize, a slijedom utvrđenja kako je javnoovršiteljski model provođenja ovrhe bitno skuplji u odnosu na sudski, došlo do davanja prednosti javnom interesu u odnosu na pojedinačni. Poziva se na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto u predmetu posl. br. Rev-1469/2019. Predlaže odbiti tuženi zahtjev u cijelosti kao neosnovan.

3. Sud je u ovom predmetu donio međupresudu poslovni broj Pn-2007/2015-14 od 15. veljače 2018. kojom je utvrdio da je tužena odgovorna za štetu tužitelju zbog povrede njegovih legitimnih očekivanja zasnovanih na valjanim pravnim aktima države i na povjerenju pojedinaca u državne institucije i pravo koje one stvaraju.

4. Po žalbi tužene, presudom Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž- 598/2018-2 od 14. siječnja 2019. potvrđena je međupresuda i odbijena žalba tužene kao neosnovana.

5. Po reviziji tužene, rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje u tekstu: VSRH), poslovni broj Rev-2112/2019-2 od 13. prosinca 2023. ukinute su presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-598/2018-2 od 14. siječnja 2019. i međupresuda poslovni broj Pn-2007/2015-14 od 15. veljače 2018. i predmet vraćen istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

6. U ponovljenom postupku sud je proveo dokaze: pročitan je zahtjev za mirno rješenje spora (stranica 28-35), odgovor tužene na isti od 24. ožujka 2015. (stranica 36-37), zahtjev za polaganje javnoovršiteljskog ispita od 11. kolovoza 2018. (stranica 90-91), obavijest Ministarstva pravosuđa od 19. kolovoza 2011. (stranica 92), rješenje Ministarstva pravosuđa od 19. kolovoza 2011. (stranica 93), zaključak Ministarstva pravosuđa od 19. kolovoza 2011. (stranica 94), uvjerenje Ministarstva pravosuđa od 7. rujna 2011. (lis 95), svjedodžbu Ministarstva pravosuđa od 7. rujna 2011. (stranica 96), tekst Natječaja Ministarstva pravosuđa od 18. kolovoza 2011. (stranica 97-101), prijava na natječaj od 19. rujna 2011. i životopis (stranica 102- 105), izjava od 13. rujna 2011. (stranica 106), izjava od 13. rujna 2011. (stranica 107), dopis Ministarstva pravosuđa od 29. rujna 2011. (stranica 108), mišljenje Alpe- Adria Poslovodstvo d.o.o. Zagreb od 7. listopada 2011. (stranica 109-110), dopis Ministarstva pravosuđa od 9. studenog 2011. (stranica 111-113), podnesak od 21. studenog 2011. (stranica 114), dopis Ministarstva pravosuđa od 24. studenog 2011. (stranica 115), Povelja o postavljenju od 12. prosinca 2011. (stranica 116), zahtjev tužitelja Općinskom građanskom sudu u Zagrebu od 15. prosinca 2011. (stranica 117), zahtjev tužitelja Općinskom građanskom sudu u Zagrebu od 15. prosinca 2011. (stranica 118), zahtjev ĐE Ministarstvu uprave putem Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 15. prosinca 2011. (stranica 119), dopis od 27. veljače 2012. (stranica 120), Ugovor o najmu od 28. studenog 2011. (stranica 121- 124), potvrda o plaćanju HYPO Alpe-Adria Bank d.d. od 7. rujna 2011. (stranica 125), potvrda o plaćanju HYPO Alpe-Adria Bank d.d. od 2. siječnja 2012. (stranica 126- 127), račun Elektrorad d.o.o. broj 5013/11 od 1. prosinca 2011. i broj 5002/11 od 1. siječnja 2012. (stranica 128 i list 131), potvrde o plaćanju Hypo Alpe-Adria Bank d.d. od 30. studenog 2011. i 9. siječnja 2012. (stranica 129-130 i list 132), e-mail korespondencija tužitelja i zakupodavca od 10. siječnja 2012. (stranica 133), račun br. 12-312-11 Veleposlanstva Sjedinjenih Američkih Država u Republici Hrvatskoj od 7. prosinca 2011., potvrda uplate i e-mail korespondencija (stranica 134-136), prijepis računa br. Z 13/01-12 društva Energoatest zaštita d.o.o. Zagreb od 3. siječnja 2012. (stranica 137), račun br. 20978 društva Narodne novine d.d. Zagreb (stranica 138), potvrda Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. od 16. prosinca 2011. s pripadajućom otpremnicom (stranica 139-141), potvrda Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. od 16. prosinca 2011. (stranica 142), potvrda Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. od 12. lipnja 2012. s pripadajućom otpremnicom br. 71451 od 3. rujna 2012. društva PRIMAT RD d.o.o. Hrvatski Leskovac (stranica 143-145), račun br. 51172 društva PRIMAT RD d.o.o. Hrvatski Leskovac od 3. rujna 2012. (stranica 146), ponuda broj 310 društva IMO- PAK d.o.o. Zagreb od 16. prosinca 2011. (stranica 147), Ugovor o najmu računala i održavanju informatičke opreme od 21. studenog 2011. i pripadajući Sporazum o raskidu toga ugovora od 1. srpnja 2012. (stranica 148-152), račun br. 17008881 društva Mercator-H d.o.o. Sesvete od 19. prosinca 2011. (stranica 154), račun društva SD Elektronik d.o.o. od 23. prosinca 2011. (stranica 155), račun br. 10677 društva Fliba d.o.o. donji Stupnik od 18. siječnja 2012. (stranica 156 i 157), e-mail korespondencija između tužitelja i njegovog poslodavca u svezi prestanka radnog odnosa (stranica 158-159), Sporazum o prestanku rada od 28. prosinca 2011. i pripadajuću korespondenciju (stranica 160-162), te su saslušani svjedoci ČE (stranica 242-243), NE (stranica 243-244), ŠE (stranica 244), AE (245), tužitelj (stranica 250-251 spisa), dopunsko financijsko vještačenje u predmetu Pn-2005/2015 od 29. 2.2024. i financijsko vještačenje od 13.10.2023. izrađeno od strane Ručević vještačenja d.o.o. (stranica 333-334c), USB s podacima o zaprimljenom broju ovršnih predmeta u nadležnosti javnih ovršitelja na području Općinskog građanskog suda u Zagrebu i Trgovačkog suda u Zagrebu (stranica 356).

7. Iz zahtjeva za polaganje javnoovršiteljskog ispita Ministarstvu pravosuđa razvidno je da je isti preporučenom pošiljkom dana 11. kolovoza 2018. uputio tužitelj.

8. Iz obavijesti Ministarstva pravosuđa od 19. kolovoza 2011. Klasa: UP/I-133- 07/11-01/91 Urbroj: 514-03-01-03/1-11-5 razvidno je da se tužitelj obavještava o održavanju javnoovršiteljskog ispita dana 7. rujna 2011. u 14, 00 sati u Ministarstvu pravosuđa.

9. Iz rješenja Ministarstva pravosuđa Klasa: UP/I-133-07/11-01-91 Urbroj: 514- 03-01-03/1-11-3 od 19. kolovoza 2011. razvidno je da se tužitelju odobrava polaganje javnoovršiteljskog ispita.

10. Iz zaključka Ministarstva pravosuđa Klasa: UP/I-133-07/11-01-91 Urbroj: 514- 03-01-03/1-11-4 od 19. kolovoza 2011. razvidno je da se tužitelj poziva u roku od osam dana uplatiti naknade za pristup javnoovršiteljskom ispitu u iznosu od 2.000,00 kuna.

11. Iz uvjerenja Ministarstva pravosuđa Klasa: UP/I-133-07/11-01-91 Urbroj: 514- 03-01-03/1-11-6 od 7. rujna 2011. razvidno je da je tužitelj položio dana 7. rujna 2011. javnoovršiteljski ispit.

12. Iz Svjedodžbe Ministarstva pravosuđa Klasa: UP/I-133-07/11-01/91 Urbroj 514-03-01-03/1-11-7 od 7. rujna 2011. razvidno je da je tužitelj položio javnobilježnički ispit s pohvalom.

13. Iz teksta Natječaja Ministarstva pravosuđa od 18. kolovoza 2011. objavljenog na Oglasnim stranicama službenog glasnika Republike Hrvatske "Narodne novine" br. 96/2011 od 19. kolovoza 2011. razvidna je objava natječaja za imenovanje 100 javnih ovršitelja na području Republike Hrvatske.

14. Iz prijave na natječaj Ministarstva pravosuđa od 19. rujna 2011. razvidno je da se tužitelj prijavio na natječaj za imenovanje javnih ovršitelja.

15. Iz izjave tužitelja od 13. rujna 2011. proizlazi da će ako bude imenovan za javnog ovršitelja, napustiti drugu naplatnu službu ili kakvo drugo naplatno zaposlenje ili članstvo u tijelu pravne osobe koja obavlja gospodarsku djelatnost.

16. Iz izjave tužitelja od 13. rujna 2011. proizlazi da isti obvezuje, ako bude imenovan za javnog ovršitelja, osigurati prostorije i opremu u skladu s Pravilnikom Ministarstva pravosuđa o javnoovršiteljskim uredima i radnom vremenu.

17. Iz dopisa Ministarstva pravosuđa klasa: UP/I-133-07/11-01/432 Urbroj 514-03- 01-03/1-11-2 od 29. rujna 2011. razvidno je traženje mišljenja o radu tužitelja ĐE od njegovog tadašnjeg poslodavca Alpe-Adria Poslovodstvo d.o.o. Zagreb.

18. Iz dopisa Alpe-Adria Poslovodstvo d.o.o. Zagreb od 7. listopada 2011. razvidna je dostava mišljenja Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske o tužitelju ĐE.

19. Iz dopisa Ministarstva pravosuđa Klasa: UP/I-133-07/11-01/14 Urbroj 514-03- 01-03/2-11-1 od 9. studenog 2011. razvidno je traženje dostave osobnih fotografija tužitelja Ministarstvu pravosuđa radi izrade iskaznice javnog ovršitelja.

20. Iz dopisa od 21. studenog 2011. razvidna je neposredna dostava osobnih fotografija tužitelja Ministarstvu pravosuđa radi izrade iskaznice javnog ovršitelja.

21. Iz dopisa Ministarstva pravosuđa od 24. studenog 2011. razvidno je da je na zahtjev Ministarstva pravosuđa Državni zavod za statistiku tužitelju kao imenovanom javnom ovršitelju dodijelio matični broj subjekta.

22. Iz Povelje o postavljenju od 12. prosinca 2011. razvidno je da je Ministarstvo pravosuđa dodijelilo tužitelju Povelju o postavljenju na osnovi čl. 16. st. 3. Zakona o javnim ovršiteljima.

23. Iz zahtjeva tužitelja Općinskom građanskom sudu u Zagrebu od 15. prosinca 2011. razvidan je zahtjev za ovjeru potpisa istog kao novoimenovanog javnog ovršitelja.

24. Iz zahtjeva ĐE Općinskom građanskom sudu u Zagrebu od 15. prosinca 2011. razvidan je zahtjev za istog za dobivanje odobrenja za izradu natpisne ploče.

25. Iz zahtjeva ĐE Ministarstvu uprave putem Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 15. prosinca 2011. razvidan je zahtjev za istog za izdavanje odobrenja za izradu pečata i žigova.

26. Iz dopisa tužitelja od 27. veljače 2012. upućenog Ministarstvu pravosuđa razvidno je traženje donošenja rješenja o početku rada s danom 1. srpnja 2012.

27. Iz Ugovora o najmu poslovnog prostora od 28. studenog 2011. s pripadajućom ovjerom javnog bilježnika i pripadajućim zapisnikom o primopredaji nekretnine od 1. prosinca 2011. razvidno je da je isti sklopljen između najmodavca Elektrorad d.o.o. Zagreb i najmoprimca ĐE za dvosoban stan br. 2, na prvom katu, površine 57,04 m2 i spremišta br. 2, u podrumu, površine 0,78 m2, koji se nalazi na adresi u [adresa] uz ugovorenu mjesečnu najamninu u iznosu od 400,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti.

28. Iz potvrde o plaćanju Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. od 7. rujna 2011. razvidno je da je tužitelj izvršio uplatu naknade za pristup javnoovršiteljskom ispitu u iznosu od 2.200,00 kuna.

29. Iz potvrde o plaćanju Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. od 2. siječnja 2012. razvidno je da je tužitelj izvršio uplatu naknade za pregled prostora javnoovršiteljskog ureda u iznosu od 530,00 kuna.

30. Iz računa Elektrorad d.o.o. broj 5013/11 od 1. prosinca 2011. razvidan je iznos računa od 2.996,00 kuna na ime najma poslovnog prostora za 12. mjesec 2011. i broj 5002/11 od 1. siječnja 2012. iznos računa od 3.004,00 kuna na ime najma poslovnog prostora za 1. mjesec 2012.

31. Iz potvrda o plaćanju Hypo Alpe-Adria Bank d.d. od 30. studenog 2011. i 9. siječnja 2012. razvidno je da je ĐE izvršio uplatu najamnine za prosinac 2011. s troškovima transakcije u ukupnom iznosu od 3.003,49 kuna, odnosno za siječanj 2012. s troškovima transakcije u ukupnom iznosu od 3.011, kuna.

32. Iz e-mail korespondencije tužitelja i zakupodavca od 10. siječnja 2012. razvidna je korespondencija vezana uz otkaz Ugovora o zakupu.

33. Iz računa br. 12-312-11 Veleposlanstva Sjedinjenih Američkih Država u Republici Hrvatskoj od 7. prosinca 2011. i e-mail korespondencija razvidna je kupovina uredske opreme i namještaja tužitelja, a iz potvrde o plaćanju Hypo Alpe- Adria Bank d.d. od 6. prosinca 2011. razvidno je da je tužitelj s istog naslova uz troškove transakcije uplatio ukupan iznos od 4.010,00 kuna.

34. Iz prijepisa računa br. Z 13/01-12 društva Energoatest zaštita d.o.o. Zagreb od 3. siječnja 2012. razvidno je da je tužitelj kupio dva vatrogasna aparata u ukupnom iznosu od 1.030,74 kuna.

35. Iz računa br. 20978 društva Narodne novine d.d. Zagreb razvidna je kupovina dva grba Republike Hrvatske u ukupnom iznosu od 209,19 kuna.

36. Iz potvrde Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. od 16. prosinca 2011. i pripadajuće otpremnice društva Primat RD d.o.o. Hrvatski Leskovac za kupljeni trezor model MBG [jedinstveni matični broj građana] s elektronskom bravom razvidno je plaćanje od strane tužitelja kupoprodajne cijene za isti uz troškove transakcije u ukupnom iznosu od 1.231,84 kune

37. Iz potvrde o plaćanju Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. od 16. prosinca 2011. razvidno je da je ĐE izvršio uplatu akontacije za vatrootporni ormar društvu Primat RD d.o.o. Hrvatski Leskovac i troška transakcije u ukupnom iznosu od 3.007,50 kuna.

38. Iz potvrde Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. od 12. lipnja 2012. s pripadajućom otpremnicom br. 71451 od 3. rujna 2012. društva Primat RD d.o.o. Hrvatski Leskovac i troška transakcije razvidno je plaćanje od strane tužitelja razlike kupoprodajne cijene za vatrootporni ormar u ukupnom iznosu od 1.187,90 kuna.

39. Iz računa br. 51172 društva Primat RD d.o.o. Hrvatski Leskovac od 3. rujna 2012. izdanog tužitelju razvidna je cijena za vatrootporni ormar i trezor u ukupnom iznosu od 5.434,75 kuna.

40. Iz ponude broj 310 društva IMO-PAK d.o.o. Zagreb od 16. prosinca 2011. razvidna je ponuda za uredsku opremu i uređaje na ime kupca javnog ovršitelja ĐE u ukupnom iznosu od 2.889,93 kuna koja je plaćena po računu (stranica153).

41. Iz Ugovora o najmu računala i održavanju informatičke opreme od 21. studenog 2011. razvidno je da je isti sklopljen između tužitelja i OE vl. " [obrt]" obrta za informatičke usluge uz ugovorenu mjesečnu naknadu od 2.000,00 kuna i pripadajući Sporazum o raskidu toga ugovora od 1. srpnja 2012. kojim je utvrđeno dugovanje tužitelja prema pružatelju usluge najma i održavanja u ukupnom iznosu od 17.380,00 kuna.

42. Iz računa br. 17008881 društva Mercator-H d.o.o. Sesvete od 19. prosinca 2011. razvidna je kupovina dvije utičnice i mrežnog kabela u iznosu od 111,47 kuna.

43. Iz računa društva SD Elektronik d.o.o. od 23. prosinca 2011. razvidan je račun izdan tužitelju za izradu štambilja javnog ovršitelja u iznosu od 145,00 kuna.

44. Iz računa br. 10677 društva Fliba d.o.o. Donji Stupnik od 18. siječnja 2012. izdanog tužitelju razvidna je kupovina telefona marke "Panasonic" za njegov javnoovršiteljski ured u iznosu od 189,99 kuna.

45. Iz e-mail korespondencije između tužitelja i njegovog poslodavca razvidna je korespondencija u svezi prestanka radnog odnosa istog radi početka rada u svojstvu javnog ovršitelja, te odgode početka rada.

46. Iz Sporazuma o prestanku rada od 28. prosinca 2011. i pripadajuće korespondencije između tužitelja i njegovog poslodavca, društva Alpe-Adria poslovodstvo d.o.o. Zagreb razvidno je da je kao zadnji dan njegovog radnog odnosa 30. lipnja 2012.

47. Iz iskaza svjedokinje ČE proizlazi da je tužitelja upoznala kada se zaposlila 2011. u tadašnjem Hypo Leasingu. On je radio na radnom mjestu voditelja ovrha na pokretninama i nekretninama. Sjeća se da je preko ljeta uzeo godišnji odmor za učenje za javnoovršiteljski ispit, kojega je i položio i imenovan je javnim ovršiteljem. Bio je vesela osoba u očekivanju novog posla s pozitivnim stavovima i negdje krajem 2011. stavio je zahtjev poslodavcu za raskidom radnog odnosa kako bi s početkom godine mogao početi raditi na novom poslu. Prethodno tomu je pronašao ured i opremio ga svim potrebnim namještajem i uređajima sukladno propisima za obavljanje te službe. No međutim, donijeta je odluka o odgodi primjene tog Zakona i tužitelj je povukao svoj zahtjev poslodavcu s obzirom da si nije mogao dopustiti da ostane bez posla, ali poslodavac je to shvatio kao gubitak povjerenja prema tužitelju i nije htio pristati na povlačenje tog zahtjeva. Dogodila se situacija da je tužitelj bio izložen jakom pritisku uprave i neizvjesnoj situaciji koja se riješila tek nakon što je tužitelj uspio doći do uprave Hypo Banke. Tada mu je uprava dopustila povlačenje tog zahtjeva, ali je i nadalje nastavila s velikim pritiskom prema njemu na način da je morao ići usmeno obrazlagati svoja pravna mišljenja što je ranije uobičajeno radio pisano, da su njegovi predmeti dugo čekali na potpis, što ranije nije bilo i zapravo je poslodavac radio sve kako bi on otišao. Nitko od njih pravnika nije morao ići na kreditne odbore i obrazlagati svoja stajališta osim njega. Također su vršili stalni nadzor nad njegovim predmetima i on je bio prisiljen stalno pisati izvještaje što oni ostali nisu morali. Zbog svega toga on je od jedne pozitivne vesele osobe postao osoba pod stresom, nervozan, depresivan, promjenjivog raspoloženja i u strahu od gubitka posla. Nakon što je u konačnici Zakon stavljen izvan snage, poslodavac je i nadalje nastavio s pritiscima koji su u konačnici rezultirali s činjenicom da je tužiteljevo radno mjesto ukinuto i njemu je ponuđen ugovor o radu za niže radno mjesto višeg pravnog savjetnika za koje radno mjesto je plaća 20% niža od one koju je dobivao ranije. On je potpisao novi ugovor kako ne bi izgubio posao, ali se i nadalje nastavio pritisak poslodavca na njega sve dok u konačnici 2014. nije našao novi posao i otišao. Osobno joj je poznato, po pričanju tužitelja, da nije imao vlastita sredstva za opremanje prostora i da mu ih je pozajmila obitelj. Također joj je poznato da je i supruga tužitelja ostala bez posla u vremenu prije njegove promjene posla, kao i da su imali maloljetno dijete. Upoznata je s pisanjima medija na način da su javni ovršitelji prikazani negativno, kao šerifi, iako su oni koji su radili ovrhe znali da je uvođenjem te službe to pozitivno. Tužitelj je stalno bio izložen pitanjima njih kolega što će biti s tom službom, a zapravo ni on sam nije znao što će biti i bio je u neizvjesnosti cijelo vrijeme. Oni kao kolege su ga stalno tješili jer su vjerovali da će ta služba profunkcionirati i nisu mogli ni pomisliti da je moguća situacija da se Zakon stavi izvan snage nakon što su javni ovršitelji bili imenovani i imali legitimna očekivanja. U uredu je bilo i pozitivnih i negativnih situacija u odnosu na tužitelja, ali većima kolega je bila solidarna i pružala podršku tužitelju, dok se uprava negativno odnosila prema njemu.

48. Iz iskaza svjedoka NE proizlazi da je s tužiteljem zajedno radio u Hypo Leasingu. Sjeća se kada je učio javnoovršiteljski ispit i isti položio i oni u uredu su to znali, ali ostali nisu znali. Jednoga dana je izašao Jutarnji list s naslovnicom o javnim ovršiteljima kao šerifima i vidjelo se rješenje o imenovanju tužitelja za javnog ovršitelja s njegovim osobnim podacima i adresom prebivališta. Odmah je reagirala njihova uprava koja s tim nije bila upoznata i kako bi riješio neugodnu situaciju tužitelj je predložio sporazumni raskid radnog odnosa jer je sa službom trebao početi 1. siječnja. Sjeća se da su i zajedno tražili namještaj za ured koji je opremao. Tužitelj je u to vrijeme bio u braku i supruga je bila zaposlena, no nije redovito dobivala plaću, a imali su i mldb. dijete i obvezu plaćanja kredita za stan. Nakon što je odgođena primjena tog Zakona, tužitelj se našao u vrlo nezgodnoj situaciji i htio je povući sporazumni raskid, no međutim, uprava to nije htjela, ali kako formalno pravno on nije potpisao, a nije bilo razloga za otkaz, nastavio je raditi, s time da mu je uprava ponudila novi ugovor kojeg on nije prihvatio jer je bio na određeno vrijeme od šest mjeseci, odnosno na vrijeme za koje je bila odgođena primjena Zakona. To je uprava krivo shvatila i nakon toga je tužitelj bio izložen svakodnevnim pritiscima na način da se posebno pratio rad u njegovim predmetima i da se stalno tražila neka greška. Jednom prilikom su uspjeli naći grešku i tada su to iskoristili na način da su ukinuli njegovo radno mjesto, a on je bio voditelj odjela ovrhe i stečaja, i ponudili mu ugovor za drugo radno mjesto višeg pravnog savjetnika što je bilo manje plaćeno, a on je isti ugovor prihvatio jer se nije mogao dovesti u situaciju da ostane bez posla. Unatoč desetogodišnjem izvrsnom radu, tužitelj je nakon opisane situacije bio izložen svakodnevnom stresu od strane nadređenih bez pravog razloga i radilo se zapravo o klasičnom mobingu sve dok nije otišao iz firme 2014. S obzirom na pritiske kojima je bio izložen na radnom mjestu, vidjelo se i na njemu jer je postao sasvim druga osoba od one koja je bio ranije jer mu nije bilo lako raditi u takvim uvjetima. Imali su jako puno posla, svaki od njih po tisuću predmeta i to još uz dodatni pritisak je bilo jako teško funkcionirati.

49. Iz iskaza svjedokinje ŠE, supruge tužitelja, proizlazi da je tužitelj u ljeto 2011. učio za javnoovršiteljski ispit i bio je sav posvećen tome, tako da su i dijete i ona bili zanemareni, a kada je položio s najboljim bodovima, bili su sretni i ponosni. Nakon što je imenovan za javnog ovršitelja očekivali su da će normalno početi s radom kako je planirano s početkom godine jer su vjerovali u sustav i državu koja mu je dala rješenje za rad. Imali su stambeni kredit i očekivali su da će si obiteljsku situaciju popraviti s tim novim poslom. Jednoga dana je na naslovnici Jutarnjeg lista izašao tekst s javnim ovršiteljima koji su prikazani kao šerifi s imenom njenog supruga i adresom prebivališta tako da su svi to mogli vidjeti, a prethodno nitko nije bio upoznat s tim. On je zbog toga imao problema na poslu jer je poslodavac izgubio povjerenje u njega, a i ona osobno je bila izložena razno raznim pitanjima susjeda i poznanika u parku. Uslijedila je odgoda Zakona na šest mjeseci, a nakon toga i njegovo ukidanje i to razdoblje je bilo vrlo teško za njihovu obitelj jer je uz veliki stres na poslu, ĐE pao u depresiju i bio im je težak obiteljski život jer malo dijete u dobi od tri godine traži puno ljubavi i pažnje, a on mu je u to vrijeme nije bio u mogućnosti dati. Bio je zabrinut, depresivan, bezvoljan, a po noći je imao čak i noćne more i znala ga je probuditi kako bi ih prekinula. To je jako dugo trajalo, a povremeno, čak i danas. Osobno mu je savjetovala da potraži liječničku pomoć, ali se on bojao i toga kako si ne bi stvorio daljnje probleme na poslu. Nisu imali novca za opremanje kancelarije i pozajmili su jedan dio od prijatelja, a jedan od rodbine i još uvijek to nisu vratili jer je ona u međuvremenu ostala bez posla tako da žive samo od njegove plaće.

50. Iz iskaza svjedoka GE, brata tužitelja, proizlazi da mu je poznato da je tužitelj bio imenovan za javnog ovršitelja i s veseljem je očekivao početak novog posla, no međutim, kako je Hrvatski Sabor odgodio primjenu tog Zakona na šest mjeseci, iako je prethodno opremio cijeli ured i pripremio sve za obavljanje te službe, postao je zabrinut. U konačnici je Hrvatski Sabor stavio Zakon izvan snage i ukinut je institut javnih ovršitelja, tako da su svi njegovi planovi pali u vodu. Postao je zabrinut i opterećen nastalom situacijom i to se vidjelo na svim njihovim obiteljskim okupljanjima kada je uglavnom pričao o tome. Sjeća se da je u Jutarnjem listu objavljen članak o javnim ovršiteljima kao šerifima. Tužitelj je imao kredit za stan, malo dijete i suprugu s nesigurnim prihodima, tako da mu nije bilo baš dobro.

51. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je 2011. bio zaposlen u Hypo Leasingu Croatia na radnom mjestu voditelja tima naplate, koji posao je obuhvaćao naplatu u ovršnim i stečajnim postupcima. Javnoovršiteljska služba mu se učinila kao jedan korak naprijed i odlučio je položiti javnoovršiteljski ispit, što je i učinio s pohvalom, te je imenovan javnim ovršiteljem. Nakon toga je krenuo s pripremama i uzeo u zakup prostor u [adresa] koji je ispunjavao sve pretpostavke propisane zakonom, te je imao svu potrebnu opremu i kvadraturu. Sjeća se da je 5. studenog u "Jutarnjem listu" bilo objavljeno njihovo rješenje s osobnim podacima uz tekst koji je govorio o tome kako će javni ovršitelji ulaziti ljudima u stanove u uzimati i odnositi ljudima stvari. Ministarstvo je nastavilo s pripremama za tu službu, unatoč medijskoj kampanji, kao i predizbornoj kampanji, i najavama tadašnje oporbe te ništa nije ukazivalo da bi bila dovedena u pitanje ta služba. Čak im je i predsjednik Vrhovnog suda 12. prosinca 2011. uručio Povelju o postavljenju. Od poslodavca je zatražio sporazumni raskid radnog odnosa. Međutim, na prvoj konstituirajućoj sjednici Hrvatskog sabora, 22. prosinca 2011., donijeta je odluka o odgodi primjene tog Zakona i odmah je od poslodavca povukao svoj otkaz jer nije znao što će biti. No međutim, od strane poslodavca je krivo shvaćeno i kao da je poslodavac izgubio povjerenje u njega iako je jasno naveo da će nastaviti s radom na isti način kako je i do sada radio, no poslodavac ga je zatražio da zatraži raskid radnog odnosa s danom isteka odgode primjene Zakona i čak mu je predočen pisani primjerak, uz riječi direktorice da je on takav "kalibar" da će bez problema naći posao. On je to odbio jer nije imao nikakvu drugu varijantu, a i činilo mu se da neće biti ništa od te službe. Njegova supruga je ostala u svibnju 2013. bez posla, a njega je poslodavac u međuvremenu stavio na najniže rangirano radno mjesto s bitno manjom plaćom i svakodnevnom izolacijom i dvostrukom kontrolom njegovih predmeta. Kako je to bilo prilično teško podnositi pokušao je razgovarati sa upravom, no nije bilo sluha, pa je tada razgovarao s članom uprave Hypo Banke i objasnio mu je situaciju u kojoj se našao kako bi on objasnio njegovom članu uprave u Hypo Leasingu, što je on doista i učinio. Međutim, u konačnici je njegov poslodavac ukinuo njegovo radno mjesto i u cijeloj sistematizaciji je bilo ukinuto jedino njegovo radno mjesto, nakon čega je bio prisiljen potražiti novi posao, te ga je i pronašao u listopadu 2014. Nije imao prekid radnog odnosa, a sada je zaposlen u Addiko banci na radnom mjestu voditelja tima pravne naplate. Nakon što je izgubio radno mjesto voditelja tima bila smanjena plaća za 20% i izgubio je godišnji bonus. Taj bonus je ovisio o godini, primjerice te godine je bio 5.000,00 kuna, a sljedeće godine je bio viši i tako se tri godine povisivao, kako je to navedeno u ugovoru o radu. Komisija Ministarstva pravosuđa je došla u njegov zakupljeni prostor 23. prosinca 2011., dakle dan nakon donošenja odluke o odgodi primjene Zakona. Posebno je napomenuo da je u to vrijeme imao stambeni kredit i mldb. dijete i bili su na rubu egzistencije jer mu je i supruga ostala bez posla, a imali su stambeni kredit, njemu je plaća bila smanjena, tako da im je pomagala sestra njegove supruge koja je zaposlena u Njemačkoj, a što je trajalo oko godinu i pol dana.

52. Sud u cijelosti prihvaća iskaz tužitelja budući je realno i životno opisao situaciju u kojoj se našao, kao i posljedice koje su za njega proizašle iz predmetnog štetnog događaja, kao i svjedoka koji su neposredno svjedočili kako pripremana tužitelja za obnašanje te službe, tako i situaciji u kojoj se našao nakon što se dogodila odgoda Zakona i kasnije njegovo stavljanje izvan snage. Ocjenjujući značaj iskaza tužitelja sud je u obzir uzeo i činjenicu da je u iskazu dana subjektivna, osobna slika jednog stresnog događaja, koju svaki čovjek proživljava različito. Iz iskaza tužitelja i pročitanih isprava proizlazi da je on poduzeo sve radnje koje je bio dužan poduzeti da bi bio imenovan javnim ovršiteljem - od prijave na natječaj, pripreme i polaganja ispita s pohvalom, pronalaženja prostora, opreme prostora propisanim namještajem, osiguranja telefonskog i Internet priključka i sl. Sve to nesumnjivo je zahtijevalo značajan utrošak novca, vremena i energije, što se u konačnici pokazalo uzaludnim, te stoga tužitelj, prema utvrđenju ovoga suda, opravdano zahtijeva da mu se pretrpljena šteta naknadi.

53. O istom pitanju, odgovornosti države za štetu imenovanim javnim ovršiteljima u istovrsnim predmetima, Vrhovni sud Republike Hrvatske je izrazio shvaćanje u odlukama posl. broj Rev 1532/14-3 od 23. siječnja 2018., Rev 2321/2018-3 od 19. svibnja 2020. i Rev-1807/2019-2 od 29. studenog 2022., prema kojem je tužena odgovorna za štetu koju imenovani javni ovršitelj trpi vezano na povredu njegovih legitimnih očekivanja u oživotvorenje Zakona o javnim ovršiteljima („Narodne novine“ broj 139/10, 150/11, 70/12 i 112/12).

54. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u navedenim odlukama zaključio da nedosljedno postupanje tužene kao zakonodavca u odabiru modela javne ovrhe u odnosu na individualna prava imenovanih javnih ovršitelja, koji su ostvarili sve pretpostavke za početak svog rada, ali nisu započeli s tom službom, što je u konačnici stvorilo za njih štetne posljedice, predstavlja štetnu radnju kojim je oštećeniku nanesena šteta, kao jedna od pretpostavki odgovornosti za štetu. U tim je odlukama izraženo shvaćanje da je legitimno pravo tužene kao zakonodavca izabrati model ovrhe, kao i kasnije odustati od izabranog modela, slijedom čega tuženičino postupanje nije protupravno, ali da je takvim postupanjem tužena povrijedila legitimna očekivanja tužitelja kao imenovanog javnog ovršitelja, slijedom čega bi mu, otklanjanjem tuženičine odgovornosti za naknadu štete bio nametnut prekomjeran teret, pa da stoga, radi uspostavljanja pravedne ravnoteže između općih ili javnih interesa zajednice i narušenih prava pojedinaca, i u slučaju izostanka protupravnosti u postupanju tuženice kao zakonodavca, postoji njena odgovornost za štetu koja je u konkretnom slučaju nastala tužitelju povredom njegovih legitimnih očekivanja.

55. Slijedom navedenog provedenim dokazima je sud utvrdio:

- da je tužitelj odlukom ministra pravosuđa imenovan javnim ovršiteljem sukladno uvjetima koji su objavljeni u natječaju za javne ovršitelje,

- da je u svezi s obavljanjem te službe i pripremi za nju, imao materijalne troškove, jer je bio dužan urediti poslovni prostor koji je pregledan i prihvaćen od strane komisije Ministarstva pravosuđa,

- da mu je rješenjem Ministarstva pravosuđa određen početak rada kao javnom ovršitelju 1. siječnja 2012. godine,

- da je nakon toga zakonodavac donio Zakon o izmjeni Zakona o javnim ovršiteljima kojim je odgodio početak rada te službe za dan 1. srpnja 2012. godine,

- a potom donio i Zakon o izmjeni Zakona o javnim ovršiteljima kojim je početak rada odgodio opet za dan 15. listopada 2012. godine,

- konačno, da je zakonodavac donio i Zakon o prestanku važenja Zakona o javnim ovršiteljima (Narodne novine br.112/12) kojim je Zakonom zapravo služba javnih ovršitelja ukinuta.

56. Nadalje, razvidno je da je tužitelj koji je bio imenovan javnim ovršiteljem sa sjedištem u [adresa] u vezi s pripremama za obavljanje te službe imao i snosio nužne i potrebite materijalne troškove.

57. Nedvojbeno je tužitelj pretrpio štetu opisanim postupanjem tužene kada je ona propustila riješiti status imenovanih javnih ovršitelja, tj. nakon što su isti postupili po njezinom nalogu, te snosili materijalne izdatke i imali zakonita i legitimna očekivanja, da će obavljati posao koji će im omogućavati ostvarivanje prihoda. Stoga postoji uzročnoposljedična veze između propusta tužene, da odluči na odgovarajući način o pravnom statusu javnih ovršitelja, (tako i tužitelja), te štete koju je tužitelj nedvojbeno pretrpio. Sama štetna radnja je u ovom konkretnom slučaju upravo propust tužene da donese odgovarajuću odluku u vezi rješenja statusa tužitelja, kao i ostalih javnih ovršitelja, slijedom čega je odgovorna za štetu koja je nastala tužitelju, u smislu odredbe čl. 1045. i čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05 i 41/08), dalje ZOO.

58. Tužitelj je u tim okolnostima, pouzdajući se u pravnu sigurnost, kao i da je udovoljio svim propisanim uvjetima da bi mogao vršiti zakonom propisanu javnu dužnost javnog ovršitelja, neočekivanim ukidanjem instituta javnih ovršitelja, i u situaciji u kojoj su se nadležni državni dužnosnici i tijela oglušili o potrebu rješenja njegove osobne situacije, pretrpio štetu za koju je odgovorna tužena i prema čl. 145. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.), koji propis se temelji na pravnoj stečevini Europske unije, a u kojem smislu država, zbog kršenja određenih obveza tj. prava pojedinca, odgovara neovisno o tome radi li se o kršenju obveza od strane zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti.

59. Prema utvrđenju ovog suda ta štetna radnja (odnosno propuštanje) je u nedvojbenoj uzročnoposljedičnoj svezi sa štetom koja je tužitelju nastala. Tužena odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno članku 14. Zakona o sustavu državne uprave (Narodne novine br. 150/11, 93/16 i 104/16), a u svezi s člankom 1045. ZOO-a. Uslijed takvog protupravnog postupanja tužene je tužitelj pretrpio štetu u smislu odredbi čl. 1046. ZOO-a; imovinsku u vidu troškova pripreme i polaganja javnoovršiteljskog ispita i uloženih sredstava u opremu i prostor, očekivane zarade, kao i neimovinsku štetu, koja se sastoji od povrede prava osobnosti, prava na dostojanstvo, čast, ugled, sve u smislu odredbe čl. 19. ZOO-a.

60. Zahtjev za neimovinskom štetom zbog povrede prava osobnosti tužitelj obrazlaže navodeći da mu je povrijeđeno pravo na duševno zdravlje, jer je od poslodavca zbog imenovanja javnim ovršiteljem zatražio sporazumni raskid radnog odnosa, od kojega je odustao budući je došlo do odgode početka rada javnih ovršitelja i nakon što je poslodavac već bio sačinio prijedlog sporazuma. Traženje sporazumnog raskida radnog odnosa, pa odustajanje od njega je isprovociralo nadređene tužitelju zbog čega su mu u razdoblju od 22. prosinca 2011. do odlaska kod novog poslodavca 10. listopada 2014. izmijenili ugovor o radu, te je morao pristati na plaću nižu u iznosu 3.000,00 kuna, što je utjecalo na njegovu financijsku situaciju i otplatu stambenog kredita budući je imao obitelj s malim djetetom, a u međuvremenu mu je i supruga ostala bez posla. Trpio je pritiske da potpiše sporazumni raskid radnog odnosa 11. srpnja 2012., te je bio izložen omalovažavanju i uvredama od strane nadređenih, osjećao se depresivno i anksiozno. Sve to su potvrdili i saslušani svjedoci kojima sud vjeruje jer su njihovi iskazi iskreni, istiniti i uvjerljivi i podudarni iskazu tužitelja. Uz to, sustavnom negativnom zlonamjernom i neistinitom medijskom kampanjom kod građana je izazvalo zgražanje prema javnim ovršiteljima, čemu su bili izloženi i članovi njihovih obitelji.

61. Kao što prethodno navedeno tužena je imala pravo odabrati model ovrhe za koji smatra da će najdjelotvornije, najbrže i s najmanje troškova ispuniti ciljeve zbog kojih se novi ovršni model i ustanovljava. Zakonodavac je, dakle, imao ustavnu ovlast institut javnih ovršitelja zamijeniti institutom sudskih ovršitelja. Budući da zahtjevi vladavine prava nalažu da u okolnostima kakve su postojale u slučaju službe javnih ovršitelja, sustavne zakonodavne promjene budu provedene u skladu s načelom pravedne ravnoteže, sa što manje posljedica za one koje će te promjene pogoditi, postojala je zakonodavčeva obveza da uspostavi ravnotežu između općih ili javnih interesa zajednice (uvođenja novog zakonodavnog modela ovrhe kojim se ukida služba javnih ovršitelja) i zaštite prava pojedinaca - imenovanih javnih ovršitelja, kojima je taj isti zakonodavac prethodno priznao profesionalni položaj i zaposlenje, namećući im istodobno i obveze vezane uz službu javnog ovršiteljstva koje su zahtijevale znatna financijska ulaganja. Zakonodavna intervencija kojom se ukinula ta služba ujedno je značila i ukidanje mogućnosti bilo sudske zaštite prava javnih ovršitelja koja su izvirala iz pojedinačnih rješenja ministra pravosuđa o njihovu imenovanju za tu službu. Na taj način, po stavu ovoga suda tužena je povrijedila pravo osobnosti tužitelja na način da je povrijedio njegovo duševno zdravlje i dovela ga u stanje uznemirenosti, nesigurnosti i neizvjesnosti. Tako je tužitelj dovedena u stanje, ne svojom krivnjom, da ne može više ostvarivati prihode koje je imao, brigu o vlastitoj egzistenciji i egzistenciji obitelji, trpeći pri tom velike duševne boli zbog neizvjesnosti i nesigurnosti, što su potvrdili i saslušani svjedoci ČE, NE i supruga tužitelja koji su neposredno svjedočili stanju u kojem se neočekivano našao zbog postupanja tužene, kao i sam tužitelj u svom iskazu.

62. Člankom 1100. st. 2. ZOO, je propisano da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Sve navedeno su kriteriji koji utječu na ocjenu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno u toj mjeri da zbog toga oštećeni ima pravo na isplatu pravične novčane naknade.

63. Po utvrđenju ovoga suda, pravo osobnosti tužitelja je povrijeđeno u toj mjeri da mu pripada pravo na isplatu pravične novčane naknade jer je trpio jake duševne boli zbog stanja nesigurnosti, egzistencijalne zabrinutosti i uznemirenosti koje po svom objektivnom intenzitetu opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade. Sud u cijelosti prihvaća njegov iskaz budući je realno i životno opisao situaciju u kojoj se našao, kao i posljedice koje su za njega proizašle iz predmetnog štetnog događaja. Ocjenjujući značaj ovog dokaza sud je u obzir uzeo i činjenicu da je u iskazu dana subjektivna, osobna slika jednog stresnog događaja, koju svaki čovjek proživljava različito. Iz iskaza tužitelja i pročitanih isprava proizlazi da je on poduzeo sve radnje koje je bio dužna poduzeti da bi bio imenovana javnim ovršiteljem - od prijave na natječaj, pripreme i polaganja ispita, uređenja prostora, opreme prostora propisanim namještajem, pregleda prostora, osiguranja telefonskog i Internet priključka i sl. Sve to nesumnjivo je zahtijevalo značajan utrošak vremena i energije, što se u konačnici pokazalo uzaludnim. Uz to, nakon što je odustao od sporazumnog raskida radnog odnosa, snižena mu je plaća za 3.000,00 kuna, posebno je nadziran njegov rad, te je bio izvrgnut pritiscima i zlostavljanju od strane nadređenih.

64. Stoga ovaj sud, na temelju odredbe čl. 1100. ZOO i primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a, uzimajući u obzir sve naprijed navedene okolnosti, tužitelju na ime neimovinske štete za povredu prava osobnosti dosuđuje naknadu u visini 22.471,30 EUR. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud je, sukladno čl. 1100. st. 2. ZOO-a, vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih duševnih boli, cilju kojemu služi ta naknada, ali i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. U preostalom dijelu za iznos 20.000,00 EUR zajedno s traženim zateznim kamatama na taj iznos je tužitelj odbijen.

65. Tužitelju su dosuđene zatezne kamate na ovaj iznos od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora 22. prosinca 2014. do isplate. Naime, čl. 1103. ZOO propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

66. Na okolnost visine dijela tužbenog zahtjeva vezanog uz imovinsku štetu, uz saslušanje tužitelja, izvršen je uvid u gore navedene račune i dokumentaciju, te je, uz suglasnost stranka, korišten nalaz i mišljenje vještaka Zrinka Ručević, stalnog sudskog vještaka financijske struke, koji dokaz je proveden u istovrsnim predmetima nakon što je sud prethodno pribavio podatke od Ministarstva pravosuđa o broju ovršnih predmeta za razdoblje od 1. siječnja 2012. do 31. prosinca 2012. zaprimljenih na području nadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu i Trgovačkog suda u Zagrebu, kao i njihovu vrijednost predmeta spora u dijelu tražene izmakle koristi.

67. Iz njegovog nalaza i mišljenja, proizlazi da, u skladu s dokumentacijom u spisu, te opisanom metodologijom izračuna, u razdoblju od 1. siječnja 2012. do 31. listopada 2012. godine, na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu evidentirano je ukupno 31.542 ovršna predmeta, s datumom osnivanja spisa od 5. siječnja 2012. do 31. listopada 2012., a naznačena vrijednost predmeta spora u istima iznosila je ukupno 6.371.402.883,20 kn (prosječno 201.997,43 kn po predmetu),

- pod pretpostavkom ravnomjerne raspodjele navedenih ovršnih postupaka na 20 javnih ovršitelja u gradu Zagrebu, svaki ovršitelj prosječno bi dobio 1.777 ovršnih predmeta (31.542/20), prosječne vrijednosti 201.997,43 kn, odnosno 26.809,67 EUR (primjenom fiksnog konverzijskog tečaja) po predmetu,

- po svakom ovršnom postupku kojeg bi tužiteljica pretpostavljeno dobila u rad (1.577 predmeta), može se pripisati jedna radnja (sastavljanje ovršnog naloga), a vrijednost iste prema Pravilniku iznosila je 1.500,00 kn, što za 1.577 predmeta ukupno iznosi 2.365.500,00 kn, odnosno 313.955,80 EUR (primjenom fiksnog konverzijskog tečaja),

- ako bi sud utvrdio da bi u svakom ovršnom postupku kojeg bi tužiteljica pretpostavljeno dobila u rad bila obračunana još neka radnja, tada se vrijednost takvih radnji dobiva umnoškom pretpostavljenog broja predmeta (1.777) s cijenom takve radnje za koju sud utvrdi da bi bila obavljena.

68. Iz dopune nalaza i mišljenja istog vještaka budući da vještak nije uzeo u obzir i podatke o zaprimljenim predmetima na Trgovačkom sudu u Zagrebu proizlazi da je u razdoblju od 1. siječnja 2012. do 14. listopada 2012., na Općinskom građanskom i Trgovačkom sudu u Zagrebu evidentirano je ukupno 35.549 ovršna predmeta, s datumom osnivanja spisa od 2. siječnja 2012. do 12. listopada 2012., a naznačena vrijednost predmeta spora u istima iznosila je ukupno 932.314.892,98 EUR (7.024.526.561,14 kn). Pod pretpostavkom ravnomjerne raspodjele navedenih ovršnih postupaka na 20 javnih ovršitelja u gradu Zagrebu, svaki ovršitelj prosječno bi dobio 1.777 ovršnih predmeta (35.549/20), prosječne vrijednosti 26.226,19 EUR po predmetu. Po svakom ovršnom postupku kojeg bi tužiteljica pretpostavljeno dobila u rad (1.777 predmeta), može se pripisati jedna radnja (sastavljanje ovršnog naloga), a vrijednost iste prema Pravilniku iznosila je 1.500,00 kn, što za 1.777 predmeta ukupno iznosi 353.772,65 EUR. Ako bi sud utvrdio da bi u svakom ovršnom postupku kojeg bi tužitelj pretpostavljeno dobio u rad bila obračunana još neka radnja, tada se vrijednost takvih radnji dobiva umnoškom pretpostavljenog broja predmeta (1.777) s cijenom takve radnje za koju sud utvrdi da bi bila obavljena.

69. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Zrinka Ručevića jer je jasan, logičan i izrađen sukladno pravilima struke na temelju dokumentacije dostavljene od strane Ministarstva pravosuđa, te je vještak u cijelosti odgovorio na zadatak suda, a u njegovu nalazu i mišljenju nema proturječnosti, no međutim, isti nije relevantan za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari budući da sud nije dobio tražene podatke od Porezne uprave, vezano za troškove poslovanja javnih bilježnika u gradu Zagrebu, kao mogućoj usporedivoj kategoriji, za razdoblje od 1. siječnja 2012. do 14. listopada 2012., za koji iznos bi se umanjili pretpostavljeni iznosi ostvarenih prihoda koje je vještak naveo u nalazu i mišljenju, odnosno njihovoj dopuni, kao i ostvareni prihodi tužitelja prema potvrdi Porezne uprave (stranica 345 spisa). Zbog toga je, temeljem pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a odbijen ovaj dio tužbenog zahtjeva kao neosnovan.

70. Uz to se napominje da prema pravnom shvaćanju VSRH izraženom u odluci posl. br. Rev-1469/2019-2 od 28. veljače 2023. u situaciji kada je tuženica, postupajući u okviru svojih legitimnih ovlaštenja odustala od reforme ovršnog sustava uvođenjem službe javnih ovršitelja, po redovnom tijeku stvari izmakla dobit ne bi mogla ostvarivati pa legitimno očekivanje tužitelja u ostvarenju dobiti kao javnog ovršitelja nema vlasničku komponentu i ne podliježe zaštiti u smislu čl. 1. Protokola broj 1. Konvencije (tako isti sud i u odluci Rev-1532/14 od 23. siječnja 2018.). Prema stavu VSRH da bi se dosudila naknade imovinske štete zbog izmakle dobiti mora postojati objektivna vjerojatnost da bi tužitelj, da je javno ovršiteljska služba opstala, ostvario dobitak, odnosno da bi došlo do izmakle koristi. Kod toga projekcije tužitelja o tome kolika bi dobit postojala i prijepornom razdoblju od 1. siječnja 2012. do 14. listopada 2012., ne ukazuju na objektivnu vjerojatnost stjecanja dobitka, radi čega tužitelj nije dokazao da bi došlo do izmakle koristi u smislu odredbe čl. 8. i 219. ZPP.

71. Javnoovršiteljska služba, kao što je rečeno, nikada nije zaživjela i tužitelj, kao ni jedan drugi imenovani javni ovršitelj nikada nije počeo ostvarivati nikakvu dobit od nje, a da bi se dosudila naknade imovinske štete zbog izmakle dobiti mora postojati objektivna vjerojatnost da bi on, da je javno ovršiteljska služba opstala, ostvario dobitak, odnosno da bi došlo do izmakle koristi.

72. Osnovanost zahtjeva za naknadu dijela imovinske štete proizlazi iz čl. 1089. stavka 1. ZOO-a kojim je propisano da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi.

73. Osnovan je dio tužiteljeva zahtjeva za naknadu obične štete. Naime, pouzdajući se na temelju legitimnih očekivanja da će doista započeti s obavljanjem javnoovršiteljske službe tužitelj se izložio brojnim troškovima, te od tužene osnovano zahtijeva da mu te troškove naknadi. U konkretnom slučaju tužena je na temelju odredbi čl. 1045. i 1046. ZOO odgovorna za naknadu štete tužitelju budući je on, kako je prethodno obrazloženo, nedvojbeno pretrpio štetu navedenim postupanjem tužene, kada je propustila riješiti status imenovanih javnih ovršitelja tj. nakon što su isti postupili po njezinom nalogu te snosili materijalne izdatke i imali zakonita i legitimna očekivanja da će obavljati posao koji će im omogućavati ostvarivanje prihoda.

74. Stoga je tužitelju priznata imovinska šteta zakupnine i materijalnih troškova koje je tužitelj dokumentirao računima u visini 3.019,07 EUR. Naime, ovu obvezu tužitelj je nedvojbeno preuzeo upravo u cilju ispunjenja uvjeta iz Pravilnika o javnoovršiteljskim uredima i radnom vremenu (Narodne novine 41-986/2011, 118- 2279/2011), budući je tim Pravilnikom utvrđen niz kriterija za određivanje smještaja, prostora, opreme i uređenje javnoovršiteljskih ureda, a radi provjere ispunjavaju li prostorije u kojima namjerava vršiti svoju djelatnost, tužitelj je bila dužan u roku 15 dana zatražiti od Ministarstva pravosuđa pregled svojih prostorija. Tužitelj je uzeo u najam od Elektrorad d.o.o. 28. studenog 2011. od 1. prosinca 2011. dvosoban stan na adresi u [adresa] uz ugovorenu mjesečnu najamninu u iznosu od 400,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, te je uplatio na ime najamnine najmodavcu 2.996,00 kuna za prosinca 2011., te za siječanj 2012. 3.004,00 kuna. Platio je trošak naknade za pristup javnoovršiteljskom ispitu 2.200,00 kuna, te naknade za pregled prostora javnoovršiteljskog ureda 530,00 kuna. Imao je trošak kupovine uredske opreme i namještaja u visini 4.010,00 kuna. Kupio je dva vatrogasna aparata u ukupnom iznosu od 1.030,74 kuna, te je dva grba Republike Hrvatske u ukupnom iznosu od 209,19 kuna. Nadalje za potrebe ureda, je kupio trezor model MBG [jedinstveni matični broj građana] s elektronskom bravom, te je platio ukupno za vatrootporni ormar i trezor od 5.434,75 kuna. Za potrebe opremanja ureda tužitelj je imao i trošak kupovina dvije utičnice i mrežnog kabela u iznosu 111,47 kuna, te trošak izrade štambilja javnog ovršitelja u iznosu od 145,00 kuna. Tužitelj je za ured kupio i telefon marke "Panasonic" kojeg je platio 189,99 kuna, te informatičku opremu i uređaje u ukupnom iznosu od 2.889,93 kuna, odnosno ukupno 22.751,07 kuna ili 3.019,07 EUR.

75. Tužitelju pripada pravo na zatezne kamate na dosuđeni iznos imovinske štete od 3.019,07 EUR od 1. siječnja 2012. do isplate, budući da je tužitelj sve troškove snosio prije toga datuma a sve kako bi osigurao sve potrebno, sukladno traženju tužene, i pripremio ured za početak rada od 1. siječnja 2012., u visini određenoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima.

76. Tužitelju nije priznat traženi trošak prema Ugovoru o najmu računala i održavanju informatičke opreme od 21. studenog 2011. za ugovorenu mjesečnu naknadu od 2.000,00 kuna koji je sporazumom stranaka raskinut 1. srpnja 2012., a prema kojem je tužitelj dugovao ugovaratelju 17.380,00 kuna budući iz samog Sporazuma (čl. st. 2. Sporazuma) proizlazi da taj trošak nije plaćen nego da će biti plaćen u roku godinu dana, odnosno kada tužena nadoknadi tužitelju naknadu štete, a za istu uslugu nisu ni ispostavljeni računi (čl. 3. Sporazuma), a upito je li ugovorena usluga uopće izvršena budući da tužitelj uopće nije ni započeo s obnašanjem službe na koju je imenovan, a ista je obuhvaćala najam računala, pisača, telefaxa, severa, routera, telefonske linije, te održavanje informatičke opreme. Stoga je taj dio tužbenog zahtjeva u iznosu 2.306,72 EUR (17.380,00 kuna), temeljem pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221. a ZPP-a, odbijen kao neosnovan. Tužitelj je odbijen i sa dijelom tužbenog zahtjeva do punog iznosa tražene imovinske (obične štete) u visini 95,94 EUR (722,83 kuna) jer nije utvrđeno na što se ista odnosi.

77. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 4. ZPP-a, sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (48.519,92 EUR) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.138/23 u daljnjem tekstu: OT).

78. Sukladno navedenoj zakonskoj odredbi sud je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Naime, tužitelj je u ovom postupku zastupan po punomoćniku odvjetniku, a tuženu zastupa nadležno državno odvjetništvo koje također ima pravo na naknadu parničnog troška. Međutim, odmjeravanje parničnog troška pukom matematičkom računicom predstavljalo bi prekomjerni individualni teret za tužitelja koji se ne može opravdati općim interesom sprječavanja nepotrebnog parničenja, prije svega jer je tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe imao dostupnu sudsku praksu samo o tome da ima pravo na naknadu štete (navedena odluka Ustavnog suda), ali ne i koje vrste štete i u kojoj visini. Budući on nije znao na naknadu koje vrste štete i u kojem opsegu ima pravo, to se njegova tužba nije mogla smatrati neopravdanom. Pored toga, zatraženi iznos troškova znatan je obzirom na konkretnu financijsku situaciju tužitelja koji je radi opremanja ureda i osiguranja uvjeta iz Pravilnika o javnoovršiteljskim uredima i radnom vremenu morao ispuniti zahtjeve tužene.

79. Uvažavajući stoga zaključke Europskog suda u pogledu povrede članka 1. Protokola br. 1. uz Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda iznesene u predmetu Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske (Zahtjev broj 72152/13 presuda od 6. rujna 2016.) sud nalazi kako bi nalog tužitelju da snosi troškove zastupanja države u parničnom postupku razmjerno uspjehu u postupku, predstavljao nerazmjerno ograničenje njegova prava na pristup sudu. Matematički obračun razmjerno uspjehu u postupku rezultirao bi, s obzirom na uspjeh tužitelja s postavljenim tužbenim zahtjevom, obvezom tužitelja da tuženoj naknadi parnični trošak zastupanja po državnom odvjetništvu u znatnom iznosu. Pored toga, sud je uzeo u obzir da za tuženu nisu nastali nikakvi dodatni troškovi u odnosu na one koji bi nastali da je zahtjev postavljen u dosuđenom iznosu. Pri tome se sud rukovodio i kriterijima iz presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu Klauz protiv Hrvatske (zahtjev broj 28963/10).

U Zagrebu 28. travnja 2025.

Sutkinja

Jadranka Liović Merkaš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dna:

- pun. tužitelja, uz rj. za platež sp na presudu

- pun. tužene OGDO u Zagrebu na broj P-DO-317/2024