REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: Pn-23/2020-108

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama po sutkinji Martini Ivanković u pravnoj stvari tužiteljice MJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Gordana Kolar Marić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Ćurković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o. iz Zagreba, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika HOK- Osiguranje d.d. Zagreb, Capraška 6, OIB 00432869176, kojeg zastupaju punomoćnica Sandra Pleša i drugi odvjetnici iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 19. ožujka 2023. u prisutnosti punomoćnika stranaka i umješača, na ročištu za objavu i uručenje presude 28. travnja 2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862da tužiteljici MJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.684,30 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13. lipnja 2012. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica potražuje isplatu iznosa od 30.916,71 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 13. lipnja 2012. do isplate kao neosnovan.

III Svaka stranka i umješač snose svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj NJ je 12. lipnja 2012. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da je 3. veljače 2008. stradao u prometnoj nesreći kao suvozač u osobnom vozilu registracijskih oznaka [registarska oznaka]. Kako je to vozilo tada bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja broj [broj police osiguranja], ovaj tužitelj od tuženika potražuje naknadu neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje jer je u prometnoj nesreći ozlijeđen. Tužitelj u tužbi navodi i da je inače zaposlen kao vozač u Specijal-S d.o.o. i da je za taj posao dobivao dnevnice pa kako je od 3. veljače 2008. do 13. ožujka 2009. bio na bolovanju, osim izgubljene zarade kao razlike između plaće i naknade za bolovanje u iznosu od 717,01 kn odnosno 95,16 eura[1] trpio je i izgubljenu zaradu zbog izgubljenih dnevnica. Pojašnjava da je 2007., u godini prije štetnog događaja, ostvario zaradu od dnevnica u iznosu od 9.400,00 USD i 1.620,00 eura i da je prema redovnom tijeku stvari i u 2008. trebao ostvariti istu zaradu. Tuženik je tužitelju u mirnom postupku isplatio iznos od 32.573,61 kn odnosno 4.323,26 eura pa tužitelj svojim tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi potražuje još isplatu iznosa od 96.317,01 kn odnosno 12.783,46 eura sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate i naknadu izgubljene zarade za dnevnice u iznosu od 9.400,00 USD i 1.620,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate, a potražuje i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

2. Tužitelj NJ je preminuo tijekom postupka, 15. listopada 2019., pa je postupak nastavljen s njegovom sestrom LJ kao novom tužiteljicom jer je prema rješenju o nasljeđivanju (str. 189-191) ona naslijedila prava iz ovog spora.

3. Nova tužiteljica je u podnesku od 8. travnja 2024. povisila tužbeni zahtjev nakon provedenih vještačenja i s obzirom na izmjenu Orijentacijskih kriterija. U njemu navodi da potražuje za izgubljenu zaradu kao razliku između plaće i naknade za bolovanje iznos od 1.802,82 eura, za izgubljenu zaradu zbog gubitka inozemnih dnevnica iznos od 8.072,60 eura pa kako je tuženik kao naknadu izgubljene zarade platio 9. srpnja 2010. iznos od 717,01 kn i 6. kolovoza 2010. iznos od 1.600,00 kn tj. ukupno 2.317,01 kn odnosno 307,52 eura, za izgubljenu zaradu potražuje iznos od 9.567,90 eura. Navodi i da je tuženik kao naknadu neimovinske štete 12. srpnja 2010. isplatio iznos od 30.256,60 kn odnosno 4.015,74 eura pa kako za ovu štetu smatra da je primjerena naknada u iznosu od 23.292,85 eura, potražuje još isplatu iznosa od 19.277,11 eura. Potražuje i naknadu za tuđu pomoć tijekom liječenja u iznosu od 1.320,00 eura i za trajnu pomoć i njegu iznos od 2.436,00 eura. Tuđa pomoć i njega se odnosi na razdoblje od otpusta NJ s bolničkog liječenja 14. veljače 2008. do njegove smrti 15. listopada 2019. Tužiteljica tako svojim specificiranim tužbenim zahtjevom potražuje isplatu iznosa od 19.277,11 eura, 9.567,90 eura i 3.756,00 eura što ukupno iznosi 32.601,01 eura, sve sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate.

4. Tuženik i umješač su se protivili ovoj preinaci, no sud je na ročištu 19. ožujka 2025. prihvatio preinaku tužbenog zahtjeva iz podneska od 8. travnja 2024. jer je ova specifikacija izvršena nakon što su provedena vještačenja u ovom sporu i nakon objave pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda RH sa sjednice održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. poslovni broj Su-IV-47/2020 kojim su promijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002. na način da se tada prihvaćeni iznosi povećavaju za 50 % jer se radi o okolnostima na koju stranke nisu nikako mogle utjecati pa su ispunjeni uvjeti iz čl. 191 st. 2 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) za prihvaćanje ove preinake.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak štetnog događaja i da je tužitelj

NJ sudjelovao u njemu, a u cijelosti osporava osnovu tužbenog zahtjeva. Navodi da je tužitelju isplaćen iznos od 32.573,61 kn kao naknada cjelokupne štete pa smatra da je u cijelosti ispunio svoju obvezu. Ističe prigovor suodgovornosti tužitelja od 20 % jer je pristao na vožnju s vozačem koji je imao vrlo visoku koncentraciju alkohola (1,88 g/kg) pa njegova opijenost nije mogla biti neprimijećena i jer nije bio vezan sigurnosnim pojasom što proizlazi iz ozljeda koje je pretrpio i što je izravno utjecalo na vrstu i brojnost ozljeda. Dodaje da je tužitelju isplatio naknadu za razliku između moguće plaće i naknade za bolovanje u iznosu od 717,01 kn, a u cijelosti osporava zahtjev za naknadu izgubljene dnevnice jer tužitelj nije dokazao da bi doista izgubio takvu zaradu. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i potražuje naknadu parničnih troškova. Na ročištu 29. siječnja 2024. tuženik je istaknuo prigovor suodgovornosti tužitelja od 50 %. U podnesku od 3. svibnja 2016. tuženik osporava i tijek zatraženih zakonskih zateznih kamata jer smatra da mogu teći tek od donošenja presude.

6. Umješač HOK-Osiguranje d.d. u podnesku od 28. ožujka 2014. ističe prigovor suodgovornosti tužitelja zbog pristanka na vožnju s vozačem koji je bio u alkoholiziranom stanju od 30 % i zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom. Osporava i visinu tužbenog zahtjeva i ističe prigovor namirenja tužitelja. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i potražuje naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude od isplate.

7. U odnosu na zahtjev za naknadu izgubljenih dnevnica i tuženik i umješač tijekom postupka ističu da ih tužitelj ne može potraživati u cjelokupnom iznosu jer se one isplaćuje za troškove koje radnicima nastanu prilikom obavljanja putovanja i da tužitelj nije dokazao koliki iznos od dnevnica bi uštedio pri uobičajenom tijeku stvari.

8. Tuženik u podnesku od 29. travnja 2024. u odnosu na preinačeni tužbeni zahtjev iz podneska od 8. travnja 2024. ističe prigovor zastare u odnosu na povišeni dio potraživanja i osporava novo postavljeni zahtjev na naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu i u odnosu na potrebu za trajnom tuđom pomoći i njegom. Ističe i da nije točno da je on prvotnom tužitelju platio iznos od 1.600,00 kn 6. kolovoza 2010. kao naknadu izgubljene zarade jer je on tom tužitelju isplatio samo 717,01 kn za izgubljenu zaradu zbog bolovanja koliko je tužitelj i potraživao u tužbi, a preostali iznos od 31.856,60 kn odnosno 4.228,10 eura odnosi se na neimovinsku štetu.

9. Umješač u podnesku od 10. srpnja 2024. uz protivljenje preinačenju tužbenog zahtjeva iz podneska tužiteljice od 8. travnja 2024. ističe i prigovor zastare u odnosu na povišeni dio zahtjeva i na novopostavljeni zahtjev za rentu za tuđu pomoć i njegu.

10. Sud je pročitao isprave u spisu i to: zapisnik o očevidu (list 5-7), presudu Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu poslovni broj K-84/09 (listovi 8, 9), presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Kž-315/10 (listovi 10, 11), medicinsku dokumentaciju za NJ (listovi 12-22), isplatnu listu (list 23), uputnice liječničkom povjerenstvu (listovi 24-27), isplatnice (listovi 28-31), zdravstveni karton (listovi 87-112), zapisnike iz kaznenog predmeta (listovi 199-206). Saslušan je tužitelj NJ (listovi 59, 60). Provedeno je medicinsko vještačenje u okviru kojeg su pisani nalaz i mišljenje izradili stalni sudski vještaci za psihijatriju prim. dr. mr. sc. Anto Dugonjić i za kirurgiju prim. dr. sc. Zoran Veir (listovi 70-73) i vještak Veir se usmeno očitovao na prigovore na ročištu 5. travnja 2023. (str. 319, 320). Povodom prigovora na ovo vještačenje, a s obzirom na to da je vještak Dugonjić u međuvremenu preminuo, sud je proveo novo psihijatrijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prim. Gordanu Makariću, dr. med. koji je izradio pisani nalaz i mišljenje (str. 351, 352) i dodatno se usmeno očitovao na prigovore tužiteljice na ročištu 19. ožujka 2025. (str. 393). Provedeno je i kombinirano prometno i sudsko-medicinsko vještačenje u okviru kojeg su stalni sudski vještak za promet Neven Ereš i stalna sudska vještakinja za sudsku medicinu dr. sc. Vedrana Petrovečki izradili svoje pisane nalaze i mišljenja (listovi 148-150, 152-156) i usmeno se očitovali na prigovore na ročištu 5. travnja 2023. (str. 320). Toksikološko vještačenje je provela stalna sudska vještakinja za toksikologiju dr. sc. Marina Nestić, dipl. ing. koja je izradila pisani nalaz i mišljenje (listovi 173, 174) i usmeno se očitovala na prigovore na ročištu 19. ožujka 2025. (str. 392, 393), a financijsko vještačenje je provela stalna sudska vještakinja Nada Mlinar (listovi 244- 249).

11. Sud nije saslušao svjedoke JJ i TJ jer su se stranke i umješač suglasili da se koriste njihovi iskazi iz spisa Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu poslovni broj K-84/09 u koji je izvršen uvid i pročitani su zapisnici s iskazima svjedoka i prvotnog tužitelja.

12. O parnici je u skladu s čl. 211 ZPP-a obaviješten JJ (list 52), a na ročištu 24. siječnja 2019. prihvaćeno je miješanje HOK-Osiguranje d.d. na strani tuženika.

13. Na temelju tako provedenog postupka sud je, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i u vezi s drugim dokazima, utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

14. Među strankama nisu sporni pasivna i aktivna legitimacija i nastanak štetnog događaja, a sporni su osnova i visina tužbenog zahtjeva. Sporno je postoji li doprinos tužitelja zbog pristanka na vožnju s osobom u alkoholiziranom stanju i zbog nekorištenja sigurnosnog pojasa, je li nastupila zastara u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva i u odnosu na rentu za tuđu pomoć i njegu. Sporni su zahtjevi za naknadu izgubljene zarade zbog bolovanja i izgubljenih dnevnica i tijek zakonskih zateznih kamata.

15. Nije sporno da je tuženik tužitelju NJ prije podnošenja tužbe isplatio iznos od 32.573,61 kn odnosno 4.323,26 eura. Nije sporno da se u iznosu od 32.573,61 kn iznos od 717,01 kn odnosno 95,16 eura odnosi na naknadu razlike plaće zbog toga što je tužitelj bio na bolovanju. U odnosu na dio isplate u iznosu od 1.600,00 kn tužiteljica tvrdi da se odnosi na naknadu izgubljene zarade (str. 339), no sud to nije prihvatio jer je tuženik koji je izvršio tu isplatu to osporio (str. 250) navodeći da je samo iznos od 717,01 kn plaćen za imovinsku štetu zbog izgubljene zarade pa je sud utvrdio da se i iznos od 1.600,00 kn odnosi na naknadu neimovinske štete tako da je kao naknada neimovinske štete ranijem tužitelju isplaćeno ukupno 31.856,60 kn odnosno 4.228,10 eura.

16. Prednik tužiteljice NJ je, prema podacima iz zapisnika o očevidu, u štetnom događaju sudjelovao kao putnik u jednom od dva vozila koja su sudjelovala u prometnoj nesreći pa je prema čl. 1069 st. 3 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje: ZOO) odgovornost tuženika i umješača za štetu koju je ona pretrpio solidarna.

17. Vozilom u kojem je NJ bio putnik upravljao je JJ, a uvidom u presudu ovog suda poslovni broj K-84/2009 od 16. studenog 2009. koja je postala pravomoćna 30. ožujka 2010. (listovi 8-9) utvrđeno je da je, uz VJ, JJ proglašen krivim za kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće iz čl. 272 st. 1 Kaznenog zakona (NN 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 84/05, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 71/06, 110/07). Iz činjeničnog opisa kaznenog djela proizlazi da je JJ vozilom upravljao protivno čl. 199 st. 1 i čl. 63 st. 1 Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 105/04, 142/06, 60/08, 67/08 – dalje: ZSPC) jer je bio pod utjecajem alkohola pri koncentraciji apsolutnog alkohola u krvi od najmanje 1,86 g/kg i da je do štetnog događaja došlo zbog alkoholiziranosti oba vozača. U skladu s čl. 12 st. 3 ZPP-a sud je u ovom parničnom postupku u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja vezan za ovu pravomoćnu kaznenu presudu.

18. Budući da je sporno je li NJ bio vezan sigurnosnim pojasom u vrijeme štetnog događaja, sud je proveo kombinirano prometno i sudsko-medicinsko vještačenje. NJ je u svom iskazu inače iskazao da je sjedio na suvozačevom mjestu i da je bio vezan. Prometni vještak Neven Ereš je u svojem pisanom nalazu i mišljenju utvrdio da je vozilo osiguranika tuženika svojim prednjim lijevim dijelom naletjelo na prednji lijevi dio vozila u kojem je tužitelj bio putnik pri čemu je kut među vozilima u trenutku sudara iznosio oko 175 stupnjeva uz promjenu brzine vozila u kojem je bio tužitelj od oko 20-25 km/h. U nastavku je to vozilo sletjelo preko svog desnog ruba kolnika i svojim prednjim desnim dijelom naletjelo na betonski most uz kasniju rotaciju u smjeru okretanja kazaljke na satu za oko 70-80 stupnjeva uz promjenu brzine vozila u kojem je bio tužitelj od oko 40-50 km/h. Sudsko-medicinski vještak dr. Vedrana Petrovečki je u svojem nalazu i mišljenju navela da su NJ bile utvrđene ozljede: natučenje glave, rane razderotine lica, prijelom između i ispod koštanih kvrga lijeve goljenične kosti, otvoreni prijelom oba koštana nastavka lijeve potkoljenice, dvije rane razderotine u području unutrašnjeg koštanog nastavka i natučenje i oguljotine desne potkoljenice. Ova vještakinja je utvrdila da iz dinamike odvijanja prometne nesreće koja je utvrđena u nalazu i mišljenju prometnog vještaka proizlazi da su na sve predmete u vozilu uključujući i tijela vozača i ostalih putnika djelovale sile decelaracije u dva akta. U prvom dijelu, kad je došlo do sudara prednjeg lijevog dijela vozila u kojem je tužitelj bio na suvozačkom mjestu i prednjeg lijevog dijela vozila registracijskih oznaka [registarska oznaka], uz kut među vozilima od 175 stupnjeva i promjenu brzine od oko 20-25 km/h, nevezana tijela vozača i putnika su poletjela prema naprijed i tada su mogli zadobiti ozljede u području lica nalijetanjem na prepreke u prostoru. U drugom dijelu, kad je osobno vozilo u kojem je bio tužitelj naletjelo svojim prednjim desnim dijelom na betonski most, uz kasniju rotaciju u smjeru okretanja kazaljke na satu za oko 70- 80 stupnjeva i promjenu brzine od oko 40-50 km/h, došlo je do značajnog oštećenja prednjeg desnog donjeg dijela kabine i poda kabine na mjestu suvozača u vozilu u kojem je bio NJ. Vještakinja je navela da iz toga proizlazi da je ponovno došlo do djelovanja sila deceleracije na tijela unutar vozila tj. tijela se nisu uspjela smiriti u povratnom gibanju kad su ponovno poletjela prema naprijed, uz promjenu brzine od 40-50 km/h. Uzimajući u obzir opisanu dinamiku odvijanja štetnog događaja u odnosu na gibanje tijela NJ vještakinja zaključuje da je ozljede u području lica (natučenje i ranu razderotinu lica) NJ mogao zadobiti u prvom i drugom dijelu prometne nesreće nalijetanjem na vjetrobransko staklo ispred sebe i iz toga proizlazi da on nije koristio sigurnosni pojas. Sudsko- medicinskim vještačenjem je također utvrđeno i da značajna oštećenja prednjeg desnog donjeg dijela kabine vozila na mjestu suvozača na kojem se nalazio NJ omogućavaju zadobivanje ozljeda u području njegovih nogu (prijelom između i ispod koštanih kvrga lijeve goljenične kosti, otvoreni prijelom oba koštana nastavka lijeve potkoljenice, dvije rane razderotine u području unutrašnjeg koštanog nastavka, natučenje i oguljotine desne potkoljenice) unatoč korištenju sigurnosnog pojasa.

19. Povodom prigovora tuženika i umješača na ocjenu vještaka da je NJ ozljede noge mogao zadobiti i da je bio vezan sigurnosnim pojasom vještaci Ereš i Petrovečki su se usmeno očitovali na ročištu 5. travnja 2023. i tada su pojasnili da je u konkretnom slučaju došlo do deformacije podnice vozila u području suvozačkog mjesta što omogućava nastanak ozljeda u području nogu uslijed djelovanja sile na uzdužnu osovinu noge i na taj način su nastale ozljede nogu kod NJ. Dodali su i da se strogo teoretski ne može reći da pojas apsolutno sprječava pomicanje tijela jer pojasu treba određeni pomak da bi došlo do zatezanja i jer osobe mogu sjediti vrlo blizu armaturne ploče i biti oslonjene nogama u podnicu. Naveli su i da ljudsko tijelo nije otporno u području prsnog koša u smislu da ne može doći do utiskivanja pri velikim promjenama brzine s obzirom na to da je prsni koš elastičan pa se gornji, ali i donji dio tijela mogu nešto i pomaknuti pri čeonim sudarima i na taj način dobiti određene ozljede. Pojasnili su i da je promjena brzine prilikom udara u betonski mostić bila sasvim dostatna da u ovoj dinamici odvijanja prometne nesreće pojas ne bi mogao spriječiti ozljede u području noge odnosno nogu.

20. Sud je nalaz i mišljenje prometnog i sudsko-medicinskog vještaka prihvatio u cijelosti jer su izrađeni objektivno, savjesno i u skladu s pravilima struke i oba vještaka su se očitovali na prigovore tuženika i umješača i u cijelosti ih otklonili.

21. Na temelju provedenog kombiniranog prometnog i sudsko-medicinskog vještačenja sud je utvrdio da NJ u vrijeme prometne nesreće nije bio vezan sigurnosnim pojasom i nije prihvatio njegov iskaz u dijelu u kojem iskazuje suprotno. Međutim, na temelju provedenog kombiniranog vještačenja utvrđeno je i da okolnost da NJ nije bio vezan sigurnosnim pojasom nije imala znatnijeg utjecaja na nastanak ozljeda koje je on pretrpio jer su samo natučenje i rane razderotine lica ozljede koje je zadobio jer nije koristio taj pojas, dok bi sve ostale, znatno teže, ozljede u konkretnoj dinamici odvijanja štetnog događaja zadobio i da je bio vezan sigurnosnim pojasom. Vožnja bez korištenja sigurnosnog pojasa je protivna čl. 163 st. 1 ZSPC-a, no u konkretnom slučaju sud smatra da zbog toga što NJ nije koristio sigurnosni pojas ne postoji njegov doprinos nastanku ozljeda koje je pretrpio u štetnom događaju.

22. U postupku je sporno i postoji li doprinos tužitelja nastanku štete zbog toga što je pristao na vožnju s osobom u alkoholiziranom stanju. Prema podacima iz zapisnika o očevidu kod JJ je alkotestiranjem utvrđena koncentracija alkohola od 1,88 g/kg.

23. NJ je u svojem iskazu naveo da se tog dana vraćao u Sesvete autostopom s graničnog prijelaza Goričan gdje je ostavio kamion pun robe i da je pozvao svog prijatelja DJ da ga poveze kući. On ga je pokupio na benzinskoj stanici u Sesvetama i krenuli su prema Dugom Selu i ušli su u kafić u kojem su zatekli JJ s kojim ga je DJ tada upoznao. Naveo je da je DJ morao otići i da je predložio da ga JJ poveze jer su stanovali u istom smjeru. Dodao je da on nije primijetio da bi JJ bio pod utjecajem alkohola jer je normalno razgovarao i da je predložio da nešto pojedu pa su pojeli pizzu i popili pivo. Istaknuo je da je JJ popio samo to jedno pivo i da su nakon toga krenuli kući. Naveo je i da se prometna nesreća dogodila oko ponoći i da su on i JJ prije toga skupa proveli tri sata.

24. U svojem iskazu kojeg je dao u kaznenom predmetu u fazi istrage (list 73 spisa K-84/09) NJ je naveo da je znao da je JJ popio par pića, ali da nije djelovao da ne može voziti. U fazi glavne rasprave (list 84 tog spisa) dao je iskaz u kojem je naveo da je on s JJ bio u caffeu Strip u Dugom Selu gdje se s njim našao oko 21 sat. On sam je te večeri do odlaska iz kafića popio 6 ili 7 piva i naveo je da smatra da je i nakon toliko popijenih piva bio u stanju vidjeti i procijeniti situaciju na cesti iako misli da bi vještaci tvrdili drugačije. Iskazao je i da ne zna koje piće je konzumirao JJ i da je JJ došao u kafić 5 minuta nakon njega i da su oko 22 sata jeli pizzu u Paradisu.

25. U kaznenom predmetu JJ je u svojem iskazu u istrazi (list 44 tog spisa) iskazao da je tog dana pio pivo i da je prije nje jeo i da je zadnje pivo popio oko pola sata prije nesreće, a ne sjeća se koliko je ukupno popio piva. Na glavnoj raspravi u tom predmetu (list 101, 102) JJ je izjavio da se smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret i dodao je da je u vrijeme vožnje bio alkoholiziran i da je imao dojam da vozi po svojoj desnoj strani, ali da smatra da čovjek pod utjecajem alkohola ne može dobro procijeniti način vožnje pa je moguće i da se kretao malo po sredini ceste. Dodao je i da je s oštećenikom NJ bio prijatelj i prije štetnog događaja i da je to i dalje te da je cijelo vrijeme s njim u kontaktu, da je pratio njegovo liječenje i posjećivao ga u bolnici.

26. TJ, koji je u štetnom događaju sudjelovao kao putnik na stražnjem sjedalu vozila kojim je upravljao JJ je u istrazi iskazao (list 50 spisa K-84/09) da je JJ bio malo pod utjecajem alkohola. Na glavnoj raspravi (list 85 tog spisa) iskazao je da su prije štetnog događaja bili u jednom baru gdje su išli na muziku i konzumirali su alkoholna pića, ali ne previše, i da je on sam popio 3 piva i da nije bio ni pijan ni trijezan, a činilo mu se da je u istom stanju bio i JJ.

27. Sud nije prihvatio iskaz NJ dan u ovom postupku o tome da je JJ upoznao na dan štetnog događaja i da je JJ za vrijeme dok su bili zajedno u kafiću popio samo jedno pivo jer je u suprotnosti s iskazima svjedoka pa i samog NJ danim u kaznenom postupku. Naime, JJ je iskazao da mu je NJ bio prijatelj i prije ove prometne nesreće, priznao je da je tada bio u alkoholiziranom stanju i rekao je da je pio pivo i da ne zna koliko ih je ukupno popio. Treća osoba iz vozila, TJ je iskazao da je JJ bio malo pod utjecajem alkohola i da su prije štetnog događaja bili u jednom baru gdje su konzumirali alkoholna pića i da mu se činilo da JJ nije bio ni pijan ni trijezan. NJ je u tom postupku iskazao da je on sam popio 6 ili 7 piva i da zna da je JJ popio par pića s tim da nije znao o kojim se pićima radi, ali da JJ nije djelovao kao da ne može voziti. U tom predmetu NJ iskazuje da se s JJ našao oko 21 sat dok u ovom predmetu navodi da su skupa proveli tri sata prije nesreće koja se dogodila oko ponoći. Kazneni postupak u kojem su dani ovi iskazi je vođen protiv JJ tako da on iskazujući da je pio više piva i da je bio u alkoholiziranom stanju zapravo sam sebe inkriminira jer iskazuje na svoju štetu i sud je njegov iskaz dan u tom postupku prihvatio u cijelosti u odnosu na njegovu alkoholiziranost, što potvrđuje i TJ koji je rekao da je JJ bio malo u alkoholiziranom stanju i da su prije štetnog događaja konzumirali alkoholna pića u baru. Slijedom svega navedenog sud smatra da je NJ u ovom postupku o tome je li i koliko JJ pio alkohol prije nego što se dogodio štetni događaj iskazivao u cilju da za sebe ostvari uspjeh u ovom sporu i da je iz istog razloga naveo da je JJ upoznao tek tog dana, a zatajio je da su od prije prijatelji kako to tvrdi JJ.

28. Na temelju iskaza JJ i TJ, koje potvrđuje i iskaz NJ u kaznenom postupku sud je utvrdio da su se JJ i NJ prije štetnog događaja više sati družili u kafiću i da su za to vrijeme i JJ i NJ konzumirali veći broj piva.

29. Sud je proveo i toksikološko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji za toksikologiju dr. sc. Marini Nestić, dipl. ing. sa zadatkom da se očituje o tome može li prosječna osoba uočiti alkoholiziranost vozača kod koncentracije alkohola od 1,88 g/kg. Vještakinja je u svom nalazu i mišljenju navela da se osobe pri koncentraciji od 1,88 g/kg alkohola u krvi nalaze u pijanom stanju i da se kod prosječnih osoba s tom koncentracijom alkohola u krvi uočavaju očiti znakovi alkoholiziranosti kao što su otežana koncentracija mišića koja se očituje u promjenama u hodu, govoru i pokretanju očiju, lice je često crveno, vrijeme reagiranja usporeno i pri izvršavanju jednostavnih zadataka, može se javiti agresija, a mogući su mučnina i povraćanje, naročito ako je veća količina alkohola konzumirana u kratkom vremenu. Međutim, dodala je i da je djelovanje alkohola vrlo individualno i da ovisi o učestalosti konzumiranja i razvijenoj toleranciji središnjeg živčanog sustava na alkohol, zdravstvenom stanju i dobi, brzini ispijanja alkohola pa mogu postojati velike razlike u manifestiranju alkoholiziranosti pri istoj koncentraciji alkohola u krvi od osobe do osobe. Vještakinja je navela da sposobnost uočavanja alkoholiziranosti ovisi o znanju, iskustvu i primjeni jednostavnih testova te da je ispitivanjima utvrđeno da iskusnom liječniku uz primjenu testova može promaknuti alkoholiziranost osobe s koncentracijom alkohola i do 1,5 g/kg, a neiskusnom liječniku i s koncentracijom alkohola i preko 2,5 g/kg. Prema njenom nalazu i mišljenju prosječna osoba stoga može, ali ne mora uočiti alkoholiziranost vozača pri koncentraciji alkohola od 1,88 g/kg. Dodala je i da osoba tjelesne težine od 60 kg ili više nakon ispijenih 0,5 l piva neće prijeći zakonom dozvoljenih 0,50 g/kg alkohola u krvi.

30. Očitujući se na prigovore tuženika i umješača na ročištu 19. ožujka 2025. vještakinja Nestić je navela da je JJ morao popiti puno više od jednog spomenutog piva da bi mu se u vrijeme vađenja našlo 1,88 g/kg alkohola u krvi i rekla je da bi koncentracija alkohola u krvi JJ da je sav alkohol, osim tog jednog piva koje je NJ spominjao u svom iskazu, popio prije nego što su se oni našli mogla biti oko 2,5 g/kg.

31. Na temelju nalaza i mišljenja toksikološkog vještačenja kojeg je sud prihvatio jer su izrađeni objektivno u skladu s pravilima struke, i jer se vještakinja očitovala na iznesene prigovore, sud je utvrdio da prosječna osoba može, ali ne mora uočiti alkoholiziranost vozača pri koncentraciji alkohola od 1,88 g/kg. Međutim, s obzirom na to da je NJ s JJ prije štetnog događaja proveo najmanje tri sata u kafiću u Dugom Selu kako to sam tvrdi, a moguće i dulje jer on navodi da su se sreli oko 21 sat, a štetni događaj se prema zapisniku o očevidu dogodio u obližnjoj Velikoj Ostrni iza 2 sata, što bi bilo nakon više od 5 sati zajedničkog druženja, i da su za to vrijeme obojica konzumirali alkoholna pića i to pivo, tada nije odlučno može li apstraktna prosječna osoba uočiti alkoholiziranost JJ kod kojeg je koncentracija alkohola bila 1,88 g/kg alkohola u krvi. NJ je s JJ proveo cijelu večer, za to vrijeme je JJ pio pivo što je NJ bilo poznato i unatoč tome što mu je bilo poznato da je JJ popio veći broj piva, NJ je ipak pristao kao suvozač putovati s takvim vozačem. U toj vožnji je došlo do prometne nesreće za koju su JJ i vozač drugog vozila VJ pravomoćno proglašeni krivim s tim da su oba vozača bila pod utjecajem alkohola pa kako je NJ znao da je JJ prije štetnog događaja konzumirao alkohol jer je bio u njegovom društvu i unatoč tome je pristao na vožnju s osobom u alkoholiziranom stanju, tada prema ocjeni ovog suda postoji doprinos prednika tužiteljice vlastitoj šteti koju je pretrpio u štetnom događaju od 40 %.

32. Kako bi utvrdio je li u štetnom događaju došlo do povrede prava osobnosti prednika tužiteljice NJ sud je proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku kirurgu prim. dr. sc. Zoranu Veiru i neuropsihijatru prim. mr. sc. SJ. Vještak neuropsihijatar je u svojem dijelu nalaza i mišljenja utvrdio da je kod NJ došlo do trajnog smanjenja životne aktivnosti od 8 % na psihičkom planu na što su tuženik i umješač prigovarali osobito stoga što ne postoji nikakva psihijatrijska medicinska dokumentacija za NJ. Budući da je vještak Anto Dugonjić preminuo prije nego što se usmeno očitovao na te prigovore, a nalaz i mišljenje vještaka se prema čl. 260 ZPP-a iznosi usmeno na raspravi, sud nije mogao uzeti u obzir njegov dio medicinskog vještačenja pa je proveo novo psihijatrijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku psihijatru prim. Gordanu Makariću, dr. med. koji je svoj nalaz i mišljenje izradio samo na temelju uvida u medicinsku dokumentaciju u spisu jer je i NJ u međuvremenu preminuo pa ga nije bilo moguće pregledati.

33. Medicinsko vještačenje se uobičajeno provodi tako da liječnik vještak pregleda osobu koju vještači, no kad to nije moguće jer je osoba preminula, vještak svoj nalaz i mišljenje može dati i samo na temelju medicinske dokumentacije. Okolnost da je vještak Dugonjić pregledao pokojnog tužitelja ne čini njegov nalaz i mišljenje kvalitetnijim od nalaza i mišljenja vještaka Makarića pogotovo kad se uzme u obzir da ga vještak Dugonjić nije usmeno obrazložio povodom istaknutih prigovora i da doista ne postoji nikakva psihijatrijska medicinska dokumentacija, nego je vještak Dugonjić svoje zaključke o smanjenju životne aktivnosti iznio samo na temelju svog pregleda i razgovora s pokojnim NJ koji je obavljen više od 7 godina nakon štetnog događaja. Sud stoga nije prihvatio prigovor tužiteljice da se vještačenje dr. Makarića ne može prihvatiti jer on nije pregledao pokojnog NJ.

34. Iz nalaza i mišljenja medicinskih vještaka dr. Veira i dr. Makarića proizlazi da je NJ u štetnom događaju zadobio natučenje glave, rane razderotine lica, prijelom između i ispod koštanih kvrga lijeve goljenične kosti, otvoreni prijelom oba koštana nastavka lijeve potkoljenice, dvije rane razderotine u području unutrašnjeg koštanog nastavka, natučenja i oguljotine desne potkoljenice. Vještak Veir je u svojem pisanom nalazu i mišljenju dao ocjenu smanjenja životne aktivnosti, naruženja i pretrpljenih bolova dok je na ročištu 5. travnja 2023. dao ocjenu potreba za tuđom pomoći i njegom, a vještak Makarić je dao ocjenu pretrpljenog straha. Vještačenjem je utvrđeno da s kirurške strane kod NJ zaostaju tegobe s lijevom potkoljenicom i nožnim zglobom u obliku šepanja, otoka, smanjene pokretljivosti lijevog nožnog zgloba i stopala u srednjem stupnju koje trajno smanjuju njegovu životnu aktivnost za 20 %. Vještak Makarić je u svojem nalazu i mišljenju naveo da u medicinskoj dokumentaciji ne postoje bilješke o eventualnoj potrebi psihijatrijskog liječenja ni o potrebi za propisivanje psihofarmaka pa nije moguće utvrditi postojanje eventualnog psihičkog poremećaja koji bi proizašao iz predmetnog štetnog događaja tako da kod NJ nije došlo do smanjenja životne aktivnosti s psihijatrijskog stajališta. Iz nalaza i mišljenja vještaka Veira proizlazi da NJ šepa na lijevu nogu i da ima ožiljke na lijevoj potkoljenici i na nožnom zglobu, i to s medijalne strane dužine 8 cm i s prednje strane lijeve potkoljenice dužine 16 cm, a koža je promijenjenog kolorita uz nepravilne ožiljke i neravnine s prednje strane potkoljenice. Prema ocjeni vještaka šepanje i opisani ožiljci predstavljaju naruženje jačeg stupnja. Iz nalaza i mišljenja ovog medicinskog vještaka proizlazi da je NJ trpio bolove jakog intenziteta 10 dana, bolove srednjeg intenziteta trpio je 30 dana dok su bolovi slabog intenziteta trajali 3 mjeseca što uključuje i razdoblje razgibavanja. Prema nalazu i mišljenju vještaka Makarića prednik tužiteljice je pretrpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta, a do smirivanja akutnih simptoma traume i prilagodbe na novonastalo stanje trpio je umjereni do jaki oscilirajući strah ukupno do 5 dana, a potom je trpio umjereni oscilirajući strah do ukupno 4 tjedna. Nakon toga je trpio slabiji oscilirajući strah ukupno 8 tjedana. Vještačenjem je također utvrđeno da je NJ tijekom liječenja bila potrebna tuđa pomoć i njega po 4 sata dnevno tijekom dva tjedna i potom 3 sata dnevno tijekom tri mjeseca, a nakon toga mu je zbog pretrpljenih ozljeda i posljedica s lijevom nogom potrebna trajna tuđa pomoć i njega od sat vremena tjedno odnosno 4 sata mjesečno.

35. Vještak Veir je u svom usmenom očitovanju pojasnio da se potreba za trajnom pomoći i njegom odnosi na teže fizičke aktivnosti i nošenje tereta u svakodnevnom životu jer je zbog šepanja na lijevu nogu i smanjene pokretljivosti osobito u nožnom zglobu NJ za te aktivnosti poželjna tuđa pomoć. Dodao je i da je on pregledao NJ i da ocjena bolova predstavlja kumulativnu ocjenu bolova za vrijeme procesa liječenja. Istaknuo je da okolnost da je on za vrijeme liječenja koristio lijekove za bolove ne znači da su bolovi automatski odsutni. Blaže šepanje i ožiljci na lijevoj potkoljenici predstavljaju naruženje srednjeg do jakog stupnja pa je vještak procijenio da se radi o naruženju jakog stupnja s obzirom na šepanje, a dodao je da su ožiljci na potkoljenici povremeno vidljivi trećim osobama kad se nosi kratka odjeća.

36. Vještak Makarić je u svojem usmenom očitovanju dodao da se ocjena trajanja i intenziteta straha temelji na medicinskoj dokumentaciji i na njegovom stručnom kliničkom i dugogodišnjem iskustvu kao sudski vještak.

37. Sud je nalaz i mišljenje medicinskih vještaka dr. Veira i dr. Makarića u cijelosti prihvatio jer su izrađeni savjesno, objektivno i u skladu s pravilima struke, na temelju uvida u medicinsku dokumentaciju, a vještak Veir i na temelju pregleda pokojnog NJ i vještaci su se na ročištu očitovali na prigovore stranaka i umješača i u cijelosti ih otklonili.

38. Budući da je medicinskim vještačenjem utvrđeno da je prednik tužiteljice zadobio ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji, sud je utvrdio da je u štetnom događaju došlo do povrede njegovih prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u skladu s čl. 1046 u vezi s čl. 19 ZOO-a i da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju da se za pretrpljenu štetu dosudi pravična novčana naknada. Kako je NJ preminuo nakon podnošenja tužbe, prema čl. 1105 ZOO-a tražbina naknade neimovinske štete prelazi na nasljednike tj. na tužiteljicu. Prilikom odlučivanja o pravičnoj naknadi za štetu koju je prednik tužitelja pretrpio sud je uzeo u obzir jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih bolova i straha, nastalo smanjenje životne aktivnosti kod prednika tužiteljice i njegovo naruženje, cilj kojem služi dosuđena naknada te da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Sud je također uzeo u obzir dob NJ u vrijeme štetnog događaja (rođen 1966.), ali i činjenicu da je NJ preminuo 11 godina nakon štetnog događaja, 15. listopada 2019. Naime, kod odmjeravanja pravične naknade s obzirom na smanjenje životne aktivnosti sud inače vodi računa da će oštećenik trajne posljedice trpjeti dugi niz godina do kraja života, a kako je NJ u vrijeme štetnog događaja imao 42 godina, sud je u ovom sporu uzeo u obzir da je prednik tužitelja trajne posljedice ozljeđivanja trpio tijekom svega 11 godina umjesto tridesetak godina koliko bi se opravdano moglo očekivati da bi poživio jer je prosječna očekivana životna dob muškaraca viša od 70 godina života. Ista činjenica smrti prednika tužiteljice i iz istih razloga je uzeta u obzir kod odmjeravanje pravične novčane naknade s obzirom na naruženje koje je utvrđeno vještačenjem. Kao što je već navedeno, pokojni NJ nije bio vezan sigurnosnim pojasom u vrijeme štetnog događaja, no kako ozljede lica koje je on pretrpio u štetnom događaju nemaju utjecaja na utvrđeno smanjenje životne aktivnosti, a bolove i strah koje je trpio povezani su i s ostalim težim ozljedama koje je on pretrpio, nekorištenje sigurnosnog pojasa nije utjecalo na odmjeravanje pravične naknade zbog povrede prava osobnosti.

39. Uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, sud je tako u skladu s nalazom i mišljenjem liječnika vještaka ocijenio da tužiteljici s obzirom na težinu povrede i okolnosti slučaja za smanjenje životne aktivnosti koje je njen prednik trpio tijekom 11 godina do svoje smrti pravična novčana naknada iznosi 1.000,00 eura, za pretrpljene fizičke bolove s obzirom na njihovo trajanje i intenzitet naknada iznosi 3.000,00 eura dok za pretrpljeni strah s obzirom na njegovo trajanje i intenzitet pravična naknada iznosi 2.100,00 eura. Za naruženje jačeg stupnja koje je uočljivo trećima uvijek (šepanje) i samo ponekad (ožiljci na potkoljenici) i zbog kojeg je prednik tužiteljice nelagodu trpio tijekom 11 godina pravična naknada bi iznosila 2.450,00 eura tako da bi tužiteljici kao pravična naknada za neimovinsku štetu koju je pretrpio njen prednik u skladu s čl. 1100 ZOO-a pripadao iznos od 8.550,00 eura. Budući da je utvrđen doprinos prednika tužiteljice nastanku štete zbog pristanka na vožnju s osobom u alkoholiziranom stanju od 40 %, ovaj iznos treba smanjiti u tom omjeru u skladu s čl. 1092 i čl. 1106 ZOO-a pa bi tužiteljica imala pravo na pravičnu naknadu neimovinske štete u iznosu od 5.130,00 eura.

40. Kao što je navedeno u točki 15. ovog obrazloženja, tuženik je ranijem tužitelju isplatio kao naknadu neimovinske štete ukupno 31.856,60 kn odnosno 4.228,10 eura pa tada. Budući da pravična novčana naknada za ovu štetu iznosi 5.130,00 eura, sud je tužiteljici dosudio razliku ta dva iznosa, a to je 901,90 eura sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe do isplate u skladu s čl. 1103 ZOO-a.

41. Tužiteljica je kao naknadu neimovinske štete potraživala ukupno iznos od 19.277,11 eura pa kako joj je sud dosudio iznos od 901,90 eura, odbijen je kao neosnovan njen zahtjev za isplatu preostalog iznosa od 18.375,21 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

42. Tužiteljica ima pravo i na naknadu za imovinsku štetu u skladu s čl. 1095 ZOO-a i to za tuđu pomoć i njegu koju je njenom predniku prema njegovom iskazu pružala majka. Tužiteljica prema tužbenom zahtjevu iz podneska od 8. travnja 2024. za ovu vrstu imovinske štete potražuje 1.320,00 eura kao naknadu za tuđu pomoć i njegu za vrijeme liječenja i iznos od 2.436,00 eura kao naknadu za trajnu tuđu pomoć i njegu za razdoblje nakon završetka liječenja NJ do njegove smrti 15. listopada 2019.

43. Naknada za tuđu pomoć i njegu za vrijeme liječenja NJ je odmjerena prema cijeni od 4 eura po satu koju sud smatra primjerenom za pomoć koju besplatno pružaju nestručne osobe tj. članovi obitelji. Za ukupno 326 sati tuđe pomoći i njege tijekom liječenja ta naknada iznosi 1.304,00 eura, a i ovaj iznos treba umanjiti za 40 % u skladu s čl. 1092 ZOO-a pa tužiteljici pripada naknada u iznosu od 782,40 eura sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe u skladu s čl. 12 st. 4 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09) jer iz tuženikovog odgovora na tužbu proizlazi da mu se raniji tužitelj obratio s odštetnim zahtjevom 7. lipnja 2010.

44. U tužbi nije potraživana naknada za trajnu tuđu pomoć i njegu, nego tužiteljica takav zahtjev postavlja prvi put tek u podnesku od 8. travnja 2024., a tuženik i umješač su u odnosu na taj zahtjev istaknuli prigovor zastare. Tužitelju NJ prilikom podnošenja tužbe nije moglo biti poznato u kojem mu je opsegu bila potrebna tuđa pomoć i njega, ali mu je moralo biti poznato da mu ta pomoć i njega treba i nakon završetka liječenja trajno, pogotovo ako se uzme u obzir da je tužba podnesena više od 4 godine nakon samog štetnog događaja. Sud nije prihvatio navod tužiteljice da bi zahtjev za naknadu za trajnu tuđu pomoć i njegu mogla postaviti tek nakon što se vještak dr. Veir očitovao o toj imovinskoj šteti jer je ona taj zahtjev mogla specificirati u smislu točnog iznosa tek nakon medicinskog vještačenja, no sam zahtjev za naknadu ove štete je mogao i morao postaviti još njen prednik kad je podnosio tužbu. Potraživanje naknade štete prema čl. 230 ZOO- a zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala. Prema tome, kako je štetni događaj bio 3. veljače 2008., zahtjev za naknadu za trajnu tuđu pomoć i njegu koji je postavljen tek 16 godina kasnije je postavljen nakon proteka zastarnog roka. Tužiteljičin zahtjev za isplatu naknade za trajnu pomoć i njegu u iznosu od 2.436,00 eura je stoga neosnovan, a kako je ona kao naknadu za ukupnu tuđu pomoć i njegu potraživala iznos od 3.756,00 eura i dosuđen joj je samo iznos od 782,40 eura, sud je odbio tužbeni zahtjev u preostalom iznosu od 2.973,60 eura.

45. U tužbi je NJ naveo da je zbog ozljeđivanja u štetnom događaju pretrpio imovinsku štetu i to kao izgubljenu zaradu u visini razlike između plaće i naknade za bolovanje u iznosu od 717,01 kn, a taj mu je iznos tuženik nesporno platio još prije podnošenja tužbe. U tužbi je navedeno i da je NJ bio na bolovanju od 3. veljače 2008. do 13. ožujka 2009., no on tada nije ni spomenuo ni potraživao naknadu izgubljene zarade zbog toga što je za to vrijeme primao naknadu koja je manja od njegove plaće. Tužiteljica je tek u podnesku od 13. travnja 2022. prvi put postavila zahtjev za naknadu izgubljene zarade zbog bolovanja koju je u podnesku od 8. travnja 2024. specificirala u iznosu od 1.802,82 eura, a tuženik i umješač su istaknuli prigovor zastare u odnosu na taj povišeni dio tužbenog zahtjeva. Budući da se štetni događaj dogodio 3. veljače 2008. i da je bolovanje pokojnog NJ bilo okončano prije podnošenja tužbe u ovom predmetu (12. lipnja 2012.) tadašnjem tužitelju je već tada bilo poznato da je zbog bolovanja primio naknadu plaće koja je manja od njegove plaće odnosno bilo mu je poznato da mu je nastala imovinska šteta zbog izgubljene zarade, a nije uopće zatražio naknadu izgubljene zarade zbog bolovanja čak ni na način da će sam iznos specificirati nakon eventualnog vještačenja, tako da okolnost da bi iznos te izgubljene zarade tužiteljici ili njenom predniku postao poznat tek nakon što je provedeno financijsko vještačenje ne može se prihvatiti kao opravdanje da je takav zahtjev istaknut tek nakon što je provedeno to vještačenje. Prema tome, kako je štetni događaj bio 3. veljače 2008., a zahtjev za naknadu izgubljene zarade za vrijeme bolovanja, iznad 717,01 kn navedenih u tužbi, postavljen je tek u podnesku od 13. travnja 2022. odnosno više od 5 godina nakon nastanka ove štete, u skladu s čl. 230 ZOO-a nastupila je zastara ovog potraživanja.

46. NJ je u tužbi potraživao i naknadu izgubljene zarade zbog gubitka dnevnica u iznosu od 9.400,00 USD i 1.620,00 eura, a u podnesku od 8. travnja 2024. njegova pravna sljednica potražuje za ovu štetu iznos od 8.072,60 eura. NJ je u svojem iskazu naveo da je radio kao vozač i da je prevozio tekstil, namještaj, cipele, razne strojeve i drugu robu od Italije do Rusije i Kazahstana i da bi jedno putovanje trajalo oko 20 dana jer se radi o udaljenosti od 4000 km u jednom smjeru. Pojasnio je da je on znao ruski jezik pa ga je zato poslodavac odredio da vozi ovu rutu kao i da mu je neposredno prije zadnje vožnje poslodavac izvadio vizu od godinu dana jer je imao ugovor za vožnju robe. Dodao je da mu je osnovica plaće bila oko 3.500,00 kn, a dnevnica je bila znatno viša i to 30 eura za putovanje u Italiju, a oko 50 dolara za Rusiju tako da je za jedno putovanje od dnevnica prosječno dobivao oko 1.000,00 eura. Iz isplatnica (listovi 28-31) proizlazi da ja NJ društvo Specijal-S d.o.o. od 17. travnja 2007. do 5. siječnja 2008. ukupno isplatilo za dnevnice 9.400,00 USD i 1.620,00 eura, koliko je i navedeno u tužbi. Ove isplatnice potvrđuju i da je dnevnica za Rusiju iznosila 50 USD.

47. Dnevnica je naknada nastalih troškova prijevoza, smještaja, prehrane i pića tijekom službenog putovanja u zemlji i u inozemstvu pa dok je NJ bio na bolovanju on nije mogao ići na službena putovanja i nije ni imao troškove prijevoza, smještaja, prehrane i pića koje bi bilo potrebno podmiriti iz isplaćenih dnevnica. Dnevnice nisu plaća koja se radniku isplaćuju za obavljeni rad, nego su naknada za učinjene troškove putovanja, a kad podmiri sve te troškove putovanja radnik po redovitom tijeku stvari može uštedjeti dio dnevnice tako da tužiteljica nikako ne bi mogla potraživati naknadu ukupnog iznosa dnevnica za koje tvrdi da bi bile isplaćene njenom pravnom predniku.

48. Nadalje, uz tužbu su dostavljene samo isplatnice za dnevnice koje se odnose na razdoblje od manje od godine dana prije štetnog događaja pa nije moguće utvrditi je li se radilo o izvanrednoj situaciji tijekom tog razdoblja kad je NJ bio upućivan na inozemna putovanja ili je on redovito obavljao toliko duga putovanja kako to navodi u svom iskazu. Nije ni dostavljena viza koju spominje u svom iskazu, a kojom bi mogao dokazivati da ga je poslodavac doista namjeravao slati na takva putovanja i tijekom godine koju je zbog štetnog događaja bio na bolovanju. S obzirom na navedeno, sud smatra da tužiteljica nije dokazala da bi njen prednik NJ mogao očekivati da bi mu i za vrijeme koje je proveo na bolovanju bile isplaćivane dnevnice za inozemna putovanja da je za to vrijeme radio, a pogotovo nije dokazao da bi mogao uštedjeti cijeli iznos dnevnica koje bi mu eventualno bile isplaćene pa da bi se onda dnevnice mogle smatrati njegovom izgubljenom zaradu.

49. S obzirom na to da je tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica potražuje dodatni iznos kao naknadu izgubljene zarade u visini razlike plaće i naknade za bolovanje, osim isplaćenih 717,01 kn, neosnovan jer je u zastari dok za dio zahtjeva koji se odnosi na izgubljenu zaradu zbog gubitka dnevnica tužiteljica nije dokazala da je ta šteta uopće nastala, nije bilo potrebno ocjenjivati nalaz i mišljenje financijske vještakinje Nade Mlinar o visini izgubljene zarade pa sud nije ni raspravljao prigovore tuženika i umješača na njen nalaz i mišljenje.

50. Prema specifikaciji iz podneska od 8. travnja 2024. tužiteljica je potraživala kao izgubljenu zaradu zbog bolovanja iznos od 1.808,82 eura i kao izgubljenu zaradu zbog gubitka inozemnih dnevnica iznos od 8.072,60 eura što je umanjila za iznose od 717,01 kn i 1.600,00 kn tako da kao izgubljenu zaradu ukupno potražuje iznos od 9.567,90 eura i sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan u dijelu u kojem tužiteljica potražuje isplatu iznosa od 9.567,90 eura sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama.

51. Slijedom svega navedenog, tužiteljici je kao pravična naknada neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu dosuđen iznos od 1.684,30 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 13. lipnja 2012. do isplate jer je tužba podnesena 12. lipnja 2012. pa zakonske zatezne kamate počinju teći istekom tog dana. Tužiteljica je ukupno potraživala iznos od 32.601,01 eura pa je sud odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica potražuje isplatu iznosa od 30.916,71 eura sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama.

52. Tužiteljici je ukupno dosuđen iznos od 1.684,30 eura što je manje i od iznosa koji je potraživan u tužbi pa je stoga prigovor zastare kojeg su tuženik i umješač istaknuli u odnosu na visinu povišenog tužbenog zahtjeva u odnosu na neimovinsku štetu postao bespredmetan.

53. Tužiteljica je u sporu u odnosu na osnovu uspjela s 60 % dok je u odnosu na visinu njen uspjeh 17 % jer je potraživala ukupno 32.601,01 eura, a iznos naknade koji bi joj pripao bez umanjenja s obzirom na doprinos njenog pravnog prednika, od kojeg je oduzet isplaćeni iznos je 5.530,74 eura (9.854,00 eura – 4.228,10 eura). U obračun nije uzimana u obzir isplata iznosa od 717,01 kn jer bi je trebalo uzeti u obzir i na strani iznosa koji bi tužiteljici pripadao kao osnovan i na strani isplaćenog iznosa tako da bi razlika ta dva iznosa bila 0. Ukupni tužiteljičin uspjeh je 38,5 % (77:2) i primjenom čl. 154 st. 2 ZPP-a tužiteljica bi tuženiku i umješaču bila dužna namiriti 23 % njihovih troškova (uspjeh tuženika od 61,5 % - uspjeh tužiteljice od 38,5 %). Prema ocjeni ovog suda, uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, brojnost poduzetih radnji i provedenih vještačenja te čl. 6 st. 1 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN MU 18/97, 6/99, 8/99, 14/02 i 1/06 – dalje: EKLJP) i čl. 1. Protokola br. 1, a sve to u vezi s pravnim stajalištem izraženim u presudi Europskog suda za ljudska prava od 18. srpnja 2013. u predmetu Klauz protiv Hrvatske, koja je postala konačna 9. prosinca 2013., dosljedna primjena samo čl. 154 st. 2 ZPP-a u ovoj odštetnoj parnici dovela bi do povrede zaštićenog prava na pristup sudu i prava na zaštitu vlasništva jer bi rezultat takve odluke o parničnim troškovima doveo do toga da tužiteljica ne bi dobila naknadu štete koja joj opravdano pripada već bi naprotiv morala tuženiku i umješaču naknaditi parnični trošak u iznosu koji bi prelazio iznos dosuđene naknade štete. Sud je stoga odlučio da svaka stranka i umješač snose svoj trošak postupka.

54. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Sesvetama 28. travnja 2025.

Sutkinja

Martina Ivanković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana kad je održano ročište za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA

1. odvjetnica Gordana Kolar Marić

2. odvjetnik Krešimir Ćurković

3. odvjetnica Sandra Pleša