REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Ps-57/2024-15

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marijanu Glavašu, u pravnoj stvari tužitelja BM (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojega zastupa punomoćnik Ljubomir Vuković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jelić, Vuković & Vukšić j.t.d., Zagreb, protiv tuženice BMD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], radi predaje u posjed, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 14. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženice, 28. travnja 2024.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženici BMD predati u posjed tužitelju BM slobodnu od svih osoba i stvari nekretninu – 11. suvlasnički dio s neodređenim omjerom (E-10) koji predstavlja stan u prizemlju zgrade u [adresa], koji se sastoji od jedne sobe i kuhinje, ukupne površine 29,22 m2, koji suvlasnički dio je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi kuće br. 168/1 tlocrtne površine 132 čm, kuće 168/A tlocrtne površine 131 čm, zgrade tlocrtne površine 165 čm i dvorište tlocrtne površine 1109 čm u [adresa] ukupne površine 1537 čm izgrađene na kč. br. [katastarska čestica], kuće br. 168 u [adresa] s 230 čm izgrađene na zk.č.br. 498/3 i kuće br. 168/A u lici s 368 čm izgrađene na zk.č.br. 498/4, ukupne površine 2135 m2, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 568,56 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 28. travnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik nekretnine – 11. suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom (E-10) koji predstavlja stan u prizemlju zgrade u [adresa], koji se sastoji od jedne sobe i kuhinje, ukupne površine 29,22 m2, koji suvlasnički dio je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi kuće br. 168/1 tlocrtne površine 132 čm, kuće 168/A tlocrtne površine 131 čm, zgrade tlocrtne površine 165 čm i dvorište tlocrtne površine 1109 čm u [adresa] ukupne površine 1537 čm izgrađene na kč. br. [katastarska čestica], kuće br. 168 u [adresa] s 230 čm izgrađene na zk.č.br. 498/3 i kuće br. 168/A u lici s 368 čm izgrađene na zk.č.br. 498/4, ukupne površine 2135 m2, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koju nekretninu tuženica drži u posjedu bez valjanog pravnog temelja. S obzirom da tuženica usprkos traženju tužitelja odbija predmetnu nekretninu predati u posjed istome, tužitelj predlaže donijeti presudu kojom će se tuženici naložiti navedeno uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da u spornoj nekretnini

– stanu živi već 30 godina te je prije ulaska u stan isti uređivala sa svojim suprugom. U Gradu Zagrebu zavedena je kao korisnica stana sa zaštićenom najamninom te spomenuti nikada nije tražio njezino iseljenje. Poziva se i na pravo na dom.

3. U provedenom postupku sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uvjerenje o prebivalištu za tuženicu, dopis tužitelja po punomoćniku od 26.2.2024., obavijest Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, Sektor za upravljanje imovinom grada, Odjel za stanove i stambeno zbrinjavanje od 20.11.2009., zahtjev tuženice za unos stana u Registar stanova u kojima živi zaštićeni najmoprimci, saslušani su svjedok GM i tuženica.

4. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP).

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Uvidom u priležeći izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sud je utvrdio da je ovdje tužitelj upisan kao vlasnik nekretnine - 11. suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom (E-10) koji predstavlja stan u prizemlju zgrade u [adresa], koji se sastoji od jedne sobe i kuhinje, ukupne površine 29,22 m2, koji suvlasnički dio je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi kuće br. 168/1 tlocrtne površine 132 čm, kuće 168/A tlocrtne površine 131 čm, zgrade tlocrtne površine 165 čm i dvorište tlocrtne površine 1109 čm u [adresa] ukupne površine 1537 čm izgrađene na kč. br. [katastarska čestica], kuće br. 168 u [adresa] s 230 čm izgrađene na zk.č.br. 498/3 i kuće br. 168/A u lici s 368 čm izgrađene na zk.č.br. 498/4, ukupne površine 2135 m2.

7. S obzirom da su prema odredbi čl. 8. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", br. 63/19., 128/22., 155/23. i 127/24.) izvaci, odnosno ispisi i prijepisi iz zemljišne knjige javne isprave te kao takve uživaju javnu vjeru i imaju dokaznu snagu javnih isprava, dok je odredbom st. 2. istog članka određeno da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta, sud na taj način nalazi utvrđenim da je tužitelj vlasnik sporne nekretnine-stana, dok tuženica tijekom ovog postupka ničim ne dokazuje suprotno.

8. Isto tako, iako ne čini spornim držanje te nekretnine-stana u posjedu, tuženica nije dokazala niti postojanje eventualnog prava koje bi je ovlašćivalo na takav posjed. Tako iz iskaza svjedoka GM (suprug tuženice) i tuženice u bitnom proizlazi da je nakon smrti ranijeg nositelja stanarskog prava u prazan stan 1993. ušao spomenuti svjedok, a kako je stan bio u lošem i derutnom stanju morao ga je prvo urediti i osposobiti za stanovanje, nakon čega je 1994. u stan došla i tuženica s njihovim sinom. Od tada neprekidno stanuju u stanu, a s njima je sada i unuka. Prema traženju Grada Zagreba za stanovanje su plaćali zaštićenu najamninu, a plaćaju i režijske troškove po računima koji dolaze na njihovo ime. U međuvremenu su 1995. bezuspješno zatražili reguliranje statusa u stanu, dok nisu podnosili zahtjeve za sklapanje ugovora o najmu sa zaštićenom najamninom ili otkup stana. Takve iskaze koji su prihvatljivi u tim dijelovima potvrđuje i uvjerenje o prebivalištu za tuženicu iz kojeg proizlazi da ima neprekidno prijavljeno prebivalište na adresi [adresa] od 24.3.1994., odnosno i dopis Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, Sektor za upravljanje imovinom grada, Odjel za stanove i stambeno zbrinjavanje od 20.11.2009. kojim obavještavaju ovdje tuženicu o novom iznosu zaštićene najamnine po m2 stambenog prostora. Međutim, tako utvrđena činjenica da je tuženica u predmetni stan uselila 1994. (očito bez suglasnosti tadašnjeg davatelja stana na korištenje) od kada stan neprekidno koristi, sama za sebe ne daje tuženici pravni temelj za posjed stana, a posebice cijeneći okolnost da tuženica ničim ne dokazuje postojanje kakve odluke ili druge isprave (npr. odluka o davanju stana na korištenje, ugovor o najmu i sl.) iz kojih bi možebitno proizlazilo ovlaštenje (pravo) tuženica za korištenje tim stanom (stoga i prijava tuženice za unos stana u Registar stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci ne može predstavljati dokaz o postojanju tog prava). S tim u svezi za istaknuti je i da tuženica nije niti podnosila zahtjev za dodjelu predmetnog stana u najam ili eventualno tražila njegov otkup. Nadalje, podmirenje režijskih troškova i naknade za stanovanje u visini zaštićene najamnine također ne daju tuženici pravo na posjed stana, a pri čemu valja odgovarajuće cijeniti i okolnost da korištenje stana bez valjanog pravnog temelja ne znači da ne postoji obveza podmirivanja troškova vezanih uz takvo stanovanje. Imovno stanje tuženice i njezinog supruga (prema njihovim iskazima oboje su u mirovini, suprug po toj osnovi prima iznos od 520,00 EUR mjesečno, a tuženica iznos od 470,00 EUR mjesečno, tuženica nema u vlasništvu nekretnina niti vrjednijih pokretnina, dok je suprug suvlasnik u ½ dijela stana na adresi [adresa] i u ¼ dijela poljoprivrednog zemljišta kod Savskog Marofa) nije od odlučnog utjecaja u ovom postupku, dok glede eventualnih ulaganja vlastitih sredstava tuženica ne postavlja kakav određen zahtjev u tom smislu o kojem bi sud tada trebao odlučiti.

9. U odnosu na tuženičino pozivanje na prigovor prava na poštivanje doma u smislu odredbe čl. 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori, br. 18/97., 8/99., 14/02., 13/03. 9/05., 1/06. i 2/10. – dalje: Konvencija) u svezi odredbe čl. 34. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 85/10. i 5/14.), sud je razmotrio i primjenu gornje odredbe Konvencije, tj. ispitao razmjernost i nužnost miješanja u eventualno pravo na dom tuženice. S obzirom da tuženica predmetni stan neprekidno koristi od 1994., sud ocjenjuje da u konkretnom slučaju postoji dovoljna i kontinuirana veza tuženice s tim stanom očito manifestirana u volji da živi u tom stanu, zbog čega se može zaključiti da sporni stan predstavlja dom za tuženicu. S obzirom da tužitelj predlaže donošenje presude kojom bi se tuženici naložilo predaja stana koji predstavlja njezin dom, razvidno je da bi time došlo do miješanja u pravo tuženice na poštivanje njezinog doma. Takvo miješanje je u skladu sa zakonom (čl. 161. i čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima /"Narodne novine", br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. – dalje: ZV/) i ima legitiman cilj u vidu zaštite prava vlasništva tužitelja. Prema stajalištu ovoga suda prisilno iseljenje tuženice predstavlja i nužnu mjeru u demokratskom društvu, odnosno razmjerno je zaštiti prava vlasništva tužitelja koja se ovdje ostvaruje, jer u konkretnom slučaju postoji legitimni privatni interes tužitelja kao vlasnika stana za nesmetanim izvršavanjem toga vlasništva koje upravo sprječava tuženica, dakle u sukobu tako suprostavljenih privatnih interesa tužitelja i tuženice kao bespravne korisnice svakako preteže interes tužitelja (iako to nije odlučno za napomenuti je i da je suprug tužiteljice suvlasnik druge nekretnine-stana na toj adresi).

10. Slijedom svega toga, a budući da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine-stana koji tuženica drži u posjedu bez valjanog pravnog temelja, valjalo je primjenom odredaba čl. 161. i čl. 162. ZV-a pružiti tužitelju zatraženu vlasničko-pravnu zaštitu i odlučiti kao u izreci presude.

11. Preostale navode stranaka i predložene dokaze nakon zaključenja prethodnog postupka, sud u smislu odredbe čl. 299. st. 3. ZPP-a nije uzeo u obzir.

12. Trošak tužitelja odnosi se na trošak zastupanja istoga po punomoćniku odvjetniku i to: jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak – zatraženih 200 bodova (Tbr. 7. t. 2. al. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /„Narodne novine“, br. 138/23. - dalje Tarifa/), koji primjenom Tbr. 54. Tarife daju iznos od 400,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a na troškove zastupanja u iznosu od 100,00 EUR, zatim i trošak sudske pristojbe na tužbu i ovu presudu u zatraženom iznosu od 53,10 EUR prema vrijednosti predmeta spora od 1.330,00 EUR, sve u skladu sa Zakonom o sudskim pristojbama ("Narodne novine", br. 118/18. i 51/23. ) i Uredbom o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", br. 37/23.), kao i trošak plaćenog predujma za sudskog dostavljača radi dostave tuženici u iznosu od 15,46 EUR, što sveukupno čini trošak tužitelja u iznosu od 568,56 EUR.

13. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, to je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučeno da mu tuženica troškova postupka naknadi u cijelosti.

14. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka tužitelja temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, a ista teče od dana donošenja ove presude do isplate po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.).

U Zagrebu 28. travnja 2025.

S U D A C:

MARIJAN GLAVAŠ

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe na županijski sud, u roku od l5 dana od dostave presude, putem ovog suda.

DNA:

tužitelju po pun.

tuženici