REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ĐAKOVU

STALNA SLUŽBA U NAŠICAMA

Trg dr. F. Tuđmana 14

31500 NAŠICE

Broj: P-1/2024-21

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, Stalna služba u Našicama po sutkinji Anici Wolf, kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja ŠH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Mislavu Srb, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, sa sjedištem u [adresa], zastupana po punomoćniku Toniju Smrček, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti odredbe, isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dana 28. travnja 2025. godine objavio je i

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužba i tužbeni zahtjev koji glasi:

I "I Utvrđuje se ništetnim dio Ugovora o stambenom kreditu, broj ugovora 25340300, sklopljenog 2008. godine između parničnih stranaka, a u dijelu u kojem je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru kamatna stopa promjenjiva, u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama tuženika.

II Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK dioničko društvo, OIB: 14036333877, iz [adresa], da tužitelju NH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime promjene kamatne stope isplati iznos od 2.500,32 EUR s pripadajućom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos prema kamatnoj stopi koju određuje Zakon o kamatama i važeća Uredba o visini zakonske zatezne kamate do 31.12.2007. g., a o od 01.01.2008. g. po stopi koju određuje čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, do 01.08.2015., od 01.08.2015., u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, a od 1.1.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za tri postotna poena, te nastavnim odlukama Hrvatske narodne banke o izmjeni Odluke o kamatnim stopama, sve u roku od 15 dana, i to;

- na iznos od 30,21 EUR počevši od 09.01.2009. g. do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR počevši od 12.02.2009. g. do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR počevši od 11.03.2009. g. do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR počevši od 10.04.2009. g. do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR počevši od 08.05.2009. g. do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR počevši od 09.06.2009. g. do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR počevši od 09.07.2009. g. do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR počevši od 08.08.2009. g. do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR počevši od 09.09.2009. g. do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR počevši od 08.10.2009. g. do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR počevši od 07.11.2009. g. do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR počevši od 08.12.2009. g. do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR počevši od 08.01.2010. g. do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR počevši od 06.02.2010. g. do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR počevši od 06.03.2010. g. do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR počevši od 08.04.2010. g. do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR počevši od 08.05.2010. g. do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR počevši od 08.06.2010. g. do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR počevši od 09.07.2010. g. do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR počevši od 10.08.2010. g. do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR počevši od 09.09.2010. g. do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR počevši od 08.10.2010. g. do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR počevši od 09.11.2010. g. do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR počevši od 09.12.2010. g. do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR počevši od 08.01.2011. g. do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR počevši od 08.02.2011. g. do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR počevši od 08.03.2011. g. do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR počevši od 07.04.2011. g. do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR počevši od 10.05.2011. g. do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR počevši od 08.06.2011. g. do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR počevši od 08.07.2011. g. do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR počevši od 09.08.2011. g. do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR počevši od 08.09.2011. g. do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR počevši od 08.10.2011. g. do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR počevši od 09.11.2011. g. do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR počevši od 08.12.2011. g. do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR počevši od 10.01.2012. g. do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR počevši od 09.02.2012. g. do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR počevši od 08.03.2012. g. do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR počevši od 07.04.2012. g. do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR počevši od 08.05.2012. g. do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR počevši od 07.06.2012. g. do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR počevši od 07.07.2012. g. do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR počevši od 08.08.2012. g. do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR počevši od 08.09.2012. g. do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR počevši od 06.10.2012. g. do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR počevši od 08.11.2012. g. do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR počevši od 07.12.2012. g. do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR počevši od 08.01.2013. g. do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR počevši od 08.02.2013. g. do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR počevši od 09.03.2013. g. do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR počevši od 09.04.2013. g. do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR počevši od 10.05.2013. g. do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR počevši od 08.06.2013. g. do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR počevši od 06.07.2013. g. do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR počevši od 08.08.2013. g. do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR počevši od 06.09.2013. g. do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR počevši od 05.10.2013. g. do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR počevši od 08.11.2013. g. do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR počevši od 10.12.2013. g. do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR počevši od 14.01.2014. g. do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR počevši od 08.02.2014. g. do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR počevši od 08.03.2014. g. do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR počevši od 09.04.2014. g. do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR počevši od 08.05.2014. g. do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR počevši od 10.06.2014. g. do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR počevši od 08.07.2014. g. do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR počevši od 09.08.2014. g. do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR počevši od 09.09.2014. g. do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR počevši od 08.10.2014. g. do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR počevši od 08.11.2014. g. do isplate,

- na iznos od 30,21 EUR počevši od 10.12.2014. g. do isplate,

- na iznos od 24,64 EUR počevši od 10.01.2015. g. do isplate,

- na iznos od 24,64 EUR počevši od 10.02.2015. g. do isplate,

- na iznos od 24,64 EUR počevši od 10.03.2015. g. do isplate,

- na iznos od 24,64 EUR počevši od 09.04.2015. g. do isplate,

- na iznos od 24,64 EUR počevši od 09.05.2015. g. do isplate,

- na iznos od 24,64 EUR počevši od 09.06.2015. g. do isplate,

- na iznos od 20,33 EUR počevši od 08.07.2015. g. do isplate,

- na iznos od 20,33 EUR počevši od 11.08.2015. g. do isplate,

- na iznos od 20,33 EUR počevši od 08.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 20,33 EUR počevši od 08.10.2015. g. do isplate,

- na iznos od 20,33 EUR počevši od 07.11.2015. g. do isplate,

- na iznos od 20,33 EUR počevši od 08.12.2015. g. do isplate,

- na iznos od 18,46 EUR počevši od 09.01.2016. g. do isplate,

- na iznos od 18,46 EUR počevši od 06.02.2016. g. do isplate,

- na iznos od 18,46 EUR počevši od 22.03.2016. g. do isplate.

III Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK dioničko društvo, OIB: 14036333877, iz [adresa], da tužitelju NH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za tri postotna poena, te nastavnim odlukama Hrvatske narodne banke o izmjeni Odluke o kamatnim stopama, sve u roku od 15 dana.“

II Tužitelj je dužan tuženiku nadoknaditi parnične troškove u iznosu od 1.500,00 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj NH zastupan po punomoćniku DH iz [adresa] podnio je tužbu protiv tuženika Addiko Bank d.d. radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

2. Iz tužbe proizlazi da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o kreditu 2008. godini, broj Ugovora 25340300, dana 7. studenog 2008. godine, a kredit je odobren u iznosu od 50.000,00 EUR s rokom otplate na 20 godina.

3. Iz Ugovora o kreditu proizlazi da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa od 6,75% godišnje, dekurzivno, a ista će se obračunavati mjesečno od dana stavljanja kredita u otplatu, dok efektivna kamatna stopa (EKS) iznosi 7,16%.

4. Tužitelj navodi kako je tuženik ugovaranjem takvih odredbi tijekom postojanja obveze iz Ugovora o kreditu gornje navedenog broja bio ovlašten jednostranim odlukama mijenjati visinu kamatne stope što je i činio, a obračunom veće kamatne stope od ugovorene, tuženik je povrijedio odredbu čl. 3. i 4. tada važećeg Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO), a koja se odnosi na ravnopravnost sudionika u obveznom odnosu te na savjesnost i poštenje, kao i odredbe čl. 81. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača NN 96/2003 (nadalje ZZP) kojim je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj.

5. Tužitelj ističe kako je utužena ugovorna odredba o načinu promjene kamatne stope protivna i odredbama članka 269.-272. tada važećeg Zakona o obveznim odnosima, a koji zakon je primjenjiv na sve obveznopravne odnose. Naime, činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva, a činidba je odrediva ,ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Obzirom da u konkretnom slučaju činidba nije određena, a niti je odrediva, ugovorna odredba je ništetna čak i po odredbama Zakona o obveznim odnosima što se lako da utvrditi uvidom u Ugovor.

6. Usporedbe radi, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013.g., a koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu od 13. lipnja 2014.g. posl. br. Pž- 7129/13, kasnije i presudom VSRH posl. br. Revt-249/14 u dijelu vezanog za ugovaranje kamatne stope utvrđeno je da su banke, uključujući i prednika tuženika, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o kreditima s valutom CHF ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da su u svoje ugovore o kreditu unosili odredbe o redovnoj kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom Kreditora i njegovim internim aktima, a prilikom sklapanja ugovora potrošači kao korisnici kredita nisu s tuženicima pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara, što je zbog neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana imalo za posljedicu jednostrano povećanje kamatne stope te su time postupili suprotno odredbama ZOO-a i ZZP/03. Iako su u navedenom postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa predmet spora bili ugovori o kreditu s valutnom klauzulom CHF tužitelj se ne može direktno pozivati na presude iz tog postupka, međutim meritum spora je jednak ovom predmetu te može poslužiti kao pravna podloga za presuđenje u korist tužitelja, jer gotovo identična odredba o načinu promjene kamatne stope je sadržana i u ovom ugovoru o kreditu. Naravno zbog nemogućnosti direktne primjene kolektivnih presuda na ovaj postupak potrebno je provesti dokazni postupak radi dokazivanja i osnove i visine tužbenog zahtjeva, kako to tužitelj i predlaže.

7. Uzimajući u obzir odredbe članka 81. i članka 84. ZZP/03, te povrh svega odredbe članka 3. i 4. te članka 269.-272. ZOO-a i tumačeći iste u duhu prava Europske unije, njene sveopće pravne stečevine i prakse suda Europske Unije te u skladu s Direktivom 93/13 EEZ, te sukladno stavu Ustavnog suda RH i Vrhovnog suda RH, jasno se da zaključiti da je tuženik ugovaranjem promjenjive kamatne stope bez predočenih parametara promjene i kao neodredivog elementa ugovora postupao nepošteno i time tužitelja, kao sudionika u obveznom odnosu, doveo u neravnopravan položaj.

8. Tužitelj se poziva na pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH o zastarijevanju restitucijskih zahtjeva na temelju ništetnih ugovornih odredbi od 30. siječnja 2020.g., Ustavnog suda RH, VTS-a i Županijskih sudova kao relevantnih i u ovom predmetu, tužitelj smatra kako je dio Ugovora koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope, te da je tuženik dužan vratiti tužitelju sve što je temeljem takvog Ugovora odnosno odredbe Ugovora primio, a sve to sukladno odredbama čl. 1111. ZOO-a o stjecanju bez osnove.

9. Tužitelj je od tuženika prethodno pribavio potrebnu kreditnu dokumentaciju, međutim niti tužitelj, niti njegov punomoćnik zbog manjka ekonomskog znanja nisu u mogućnosti postaviti točan tužbeni zahtjev po pojedinim dospjelim iznosima, već se obvezuje konačan tužbeni zahtjev postaviti nakon provođenja financijskog vještačenja na okolnost razlike plaćene kamate unutar svakog anuiteta po stopi koju je tuženik primjenjivao naspram početno ugovorene kamatne stope i to od dana sklapanja Ugovora pa nadalje sve dok postoji preplata po većoj kamatnoj stopi od početno ugovorene.

10. Tuženik je pravni sljednik Slavonske banke d.d., odnosno Hypo-Alpe-Adria bank d.d., Zagreb, sa kojim je tužitelj izvorno sklopio Ugovor o kreditu.

11. Tužitelj je uz tužbu priložio Ugovor o kreditu broj 25340300/2008 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine sa zasnivanjem založnog prava na nekretninama. Ugovor je sklopljen dana 3. studenog 2008. godine u Našicama, te potpisan po korisniku kredita ŠH, sudužniku EH i založnim dužnicima Š i ŽH kao i ovlaštenom djelatniku banke. Ugovor je potvrđen kod javnog bilježnika Ljerke Mandić u Našicama i ovjeren pod brojem Ov-2900/08 dana 5. studenog 2008. godine. Osim ugovora tužitelj je priložio i obavijest o promjenama kamatnih stopa po kreditu iz koje je vidljivo da su kamatne stope rasle od 2008. godine do 2016. godine od prvobitno ugovorenog. Također tužitelj je priložio Pregled promjena za klijenta od strane tuženika, Otplatni plan, te Specifikaciju uplata.

12. Tuženik je dostavio odgovor na tužbu u kojem se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti.

13. Iz odgovora na tužbu proizlazi kako se tužitelj u tužbi poziva na propise koji štite potrošače, konkretno na Zakon o zaštiti potrošača (NN 96/2003, dalje: ''ZZP/03'') te i na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. godine (dalje: ''Parnica Potrošač''). Tužitelj pogrešno navodi kako je u ovom konkretnom slučaju primjenjiv ZZP/03, ali s obzirom da je Ugovor o kreditu sklopljen 3. studenog 2008. godine, u ovom slučaju jedino može biti primjenjiv kasniji Zakon o zaštiti potrošača (NN 79/2007, 125/2007, dalje: ''ZZP/07'').

13.1. Tužitelj se pozivanjem na Parnicu Potrošač želi odredbe predmetnog Ugovora o kreditu podvesti pod pojam navodno ništetnih ugovornih odredbi iz spomenute parnice.

13. 2. Ugovor o kreditu sklopljen je u valuti euro, a ne u valuti švicarskog franka, te već iz te činjenice jasno proizlazi zaključak kako je neosnovano svako pozivanje tužitelja na Parnicu Potrošač i njezina utvrđenja.

13.3. Ono što je svakako najbitnije naglasiti u ovom postupku je da se u Parnici Potrošač odlučivalo o tužbenom zahtjevu udruge ''Potrošač'' koja se isključivo referirala na ugovore o potrošačkom kreditiranju u kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF.

13.4. Iz odredbi Ugovora o kreditu jasno je vidljivo da je stambeni kredit odobren u eurima – članak 2. Ugovora o kreditu glasi: „Banka odobrava stambeni kredit za adaptaciju kuće u iznosu od 50.000,00 EUR (slovima: pedesettisuća EUR) odnosno u protuvrijednosti od HRK po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita.“. Ta činjenica znači upravo nemogućnost pozivanja na utvrđenja iz Parnice Potrošač u ovom postupku.

13.5. Vrhovni sud Republike Hrvatske je zauzeo stav te otklonio svaku sumnju da se utvrđenja iz parnice "Potrošač" odnose samo i isključivo na ugovore o kreditu u CHF. Tuženik se poziva na presudu VSRH Revt-249/14: iz koje proizlazi kako se presuda radi zaštite kolektivnih interesa potrošača odnosi na ugovore o kreditu čija je glavnica vezana za valutu CHF, a ne neku drugu valutu.

13.6. Iz ugovora o kreditu kako je predložio tužitelj nije dokazano da ima status potrošača u smislu primjenjivih odredbi Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP) na koje se isti poziva u tužbi, a teret dokaza je na tužitelju da dokaže da ima status potrošača, a što tužitelj nije dokazao. Tuženik osporava tužitelju status potrošača definiran Zakonom o zaštiti potrošača, a koji status je preduvjet da tužitelj ima aktivnu legitimaciju u ovom postupku.

13.7. Tuženik ističe kako ni jedna odredba Ugovora o kreditu ne može biti ništetna na temelju Zakona o zaštiti potrošača. Tužitelj koji takav status nije dokazao ne uživa zaštitu propisa kojima se uređuju prava potrošača budući da se isti ne može smatrati potrošačem.

13. 8. Status potrošača se ne presumira, već je potrebno utvrditi je li fizička osoba sklopila ugovor za privatne svrhe, pri čemu je teret dokazivanja te činjenice na potrošaču (tako i Gž-2384/2020-2 od 19. studenoga 2020.).“ S obzirom da tužitelj nije dokazao svoje svojstvo potrošača, nije dokazao ni svoju aktivnu legitimaciju u ovom postupku.

14. Tuženik je istakao prigovor zastare jer je pravna osnova tužbenog zahtjeva stjecanje bez osnove, gdje je propisan zastarni rok od pet godina od dana sklapanja ništetnog pravnog posla, a takvo stajalište zauzeo je VSRH u presudi Rev -183/2011. Tuženik je istakao da je zastara u ovom slučaju nastupila još 2013. godine.

15. Sukladno navedenom, tuženik smatra da se na predmetni Ugovor o kreditu ne mogu primijeniti „utvrđenja“ iz presuda donesenih u Parnici Potrošač, s obzirom da se u tim presudama uopće nije odlučivalo o nepoštenosti ugovornih odredaba predmetnog Ugovora o kreditu, koji kredit je sklopljen s valutnom klauzulom EUR, a ne CHF.

16. Zakon o zaštiti potrošača tada je jedino predviđao mogućnost da osobe s pravnim interesom zatraže da trgovci prestanu s određenim nepoštenim postupanjem. Sukladno tome, nema mjesta pozivanju od strane tužitelja na navedene presude po kolektivnoj tužbi.

17. Zakonodavac je dao jasnu uputu u kojim vrstama parnica je dozvoljeno pozivati se na pravna utvrđenja (u ovom slučaju iz spomenutih presuda VTS-a) tužitelj istu nije poštovao, a posljedično se ne može niti pozivati na pravna utvrđenja iz spomenute Parnice Potrošač, i to iz više razloga, sve kako je ranije navedeno i objašnjeno.

18. Tijekom postupka sud je proveo financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Dajani Vuković koja je izvršila izračun razlike koja je nastala o promjeni visine kamatne stope od 2008. godine pa do 2016. godine jer je kredit prijevremeno otplaćen 21. ožujka 2016. godine. Vještakinja je izračunala razliku visine kamatne stope u iznosu od 2.500,32 EUR, a svoj izračun prikazala je tabelarno od str. 196 – 201 spisa.

19. Nakon provedenog vještačenja tužitelj je podneskom od 5. veljače 2025. godine u točki II specificirao tužbeni zahtjev na način kako je navedeno u izreci presude, te nije imao primjedbi na nalaz i izračun vještaka.

20. Tuženik je osporavao nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti jer je smatrao da je izračun pogrešan, jer je vještak pošao od pogrešne pretpostavke kao da je plasiran kunski kredit s fiksnom kamatnom stopom. Tuženik se također pozvao i na prigovor radi prebijanja zatraženog iznosa. Tuženik se protivio djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva u odnosu na prvobitno postavljen.

21. Tijekom postupka sud je saslušao tužitelja ŠH koji je izjavio da se u više banaka interesirao radi podizanja kredita u kunama, te je od banke dobio informaciju da će prije ostvariti kredit u EUR ili CHF valuti. Odlučio se za valutu EUR i kredit je podigao u iznosu od 5.000,00 EUR sa kamatom od 6,70% za adaptaciju kuće. Kamatna stopa je bila promjenjiva, a anuiteti otplate kredita su rasli. Samo je prvu ratu kredita platio po kamatnoj stopi koja je bila ugovorena dok su ostale rate kredita rasle prilikom daljnje otplate. Od banke nije dobio nikakvo pojašnjenje da će kamatna stopa rasti i zašto i da će se time povećati rata kredita. Prema otplatnom planu kamata je iznosila koliko je bila ugovorena, ali se poslije povećavala. Od banke je dobivao obavijesti da kamatna stopa raste, ali nikakvo daljnje pojašnjenje zbog čega. Kako je kamatna stopa rasla i anuiteti kredita se povećavali bio je prinuđen podići novi kredit u PBZ banci gdje je kamata bila povoljnija i otplatiti i zatvoriti kredit u Addiko banci. U međuvremenu se obratio Addiko banci da mu snize kamatu, ali nije naišao na razumijevanje i kamata je ostala ista iako su u to vrijeme davali kredite i sa nižom kamatom ali se to nije odnosilo na njega. Ugovor o kreditu bio je unaprijed pripremljen od strane banke, nije bilo nikakvog pregovaranja nego je mogao kredit prihvatiti ili odbiti, nije mogao utjecati niti na jednu stavku ugovora. Da je znao da će se kamata toliko povećati, gotovo svaki mjesec, sigurno ne bi pristao na zaključenje takvog ugovora o kreditu. Tužitelj je izjavio da je znao da je kamatna stopa promjenjiva prilikom potpisivanja i sklapanja ugovora o kreditu, ali nije očekivao tolike promjene od strane banke. Također je izjavio da mu banka nije nudila kredit sa fiksnom kamatnom stopom nego sa promjenjivom. Išao je u banku više puta prigovarati zbog povećanja kamatne stope, ali nije naišao ni na kakvo pojašnjenje od strane banke.

22. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud smatra da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

23. Sud smatra da je potraživanje tužitelja u zastari jer iz ugovora o kreditu je vidljivo da je zaključen 3. studenog 2008. godine, a tužitelj je tužbu podnio 29. prosinca 2023. godine u kojoj potražuje isplatu na temelju promjene kamatne stope i utvrđenje ništetnim dijela ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, u skladu sa promjenama banke to jest tuženika o kamatnim stopama.

24. Iz ugovora o kreditu vidljivo je da je od njegovog potpisivanja i ovjere pa do podnošenja tužbe protekao zastarni rok od pet godina kako je to propisano ZOO u smislu čl. 371., a na koji se poziva tuženik. Pravna osnova tražbine stjecanja bez osnove zastarijeva u roku od pet godina od dana sklapanja ništetnog pravnog posla, a zastarni rok počinje teći u konkretnom slučaju od sklapanja ugovora o kreditu 3. studenog 2008. godine, a tužitelj je tužbu podnio 29. prosinca 2023. godine.

25. Sud smatra da se tužitelj neosnovano poziva na propise koji štite potrošače, te na utvrđenje iz presude Trgovačkog suda broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013 godine koja je potvrđena presudom VTS RH broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. godine u parnici Potrošač. Navedena presuda se odnosi na ugovore o potrošačkom kreditiranju u kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF. Tužitelj nema uporište u navedenim propisima ni sudskoj praksi, a nije objasnio iz kojeg razloga smatra da su utužene odredbe ugovora o kreditu ništetne, osim paušalnog pozivanja na navedene sličnosti s parnicom Potrošač.

26. Ugovor o kreditu sklopljen između tužitelja i tuženika je u valuti EUR, a ne u valuti CHF pa je neosnovano svako pozivanje tužitelja na parnicu Potrošač i njezina utvrđenja. VSRH je zauzeo stav da se utvrđenja iz parnice Potrošač odnose samo isključivo na ugovore o kreditu u CHF valuti (presuda VSRH, Revt-249/14 od 30. prosinca 2014. godine). Prema navedenoj odluci proizlazi da se zaštita kolektivnih interesa potrošača odnosi na ugovore čija glavnica je ugovorena valutnom klauzulom vezana uz valutu CHF, a ne neke druge valute.

27. Kako tužitelj nije uspio u ovom postupku dužan je tuženiku nadoknaditi parnične troškove ovog postupka u smislu čl. 154. st. 1. ZPP-a, a isti se sastoje od zastupanja tuženika i to odgovora na tužbu 200,00 EUR, četiri obrazložena podneska svaki po 200,00 EUR kao i zastupanje na jednom ročištu 200,00 EUR što iznosi 1.200,00 EUR, te pripadajući PDV od 300,00 EUR što ukupno iznosi 1.500,00 EUR, a sve u skladu s odvjetničkom tarifom.

28. Slijedom naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Našice, 28. travnja 2025. godine

S U T K I NJ A

Anica Wolf

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana objave presude. Ista se podnosi putem ovoga suda, a odlučuje nadležni Županijski sud.

Presuda je javno objavljena 28. travnja 2025. godine.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika