REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P Ob-709/2023-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Kolindi Kolar u pravnoj stvari maloljetnog tužitelja VĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa zakonska zastupnica, majka VĆV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i punomoćnica Dora Boras Grubić odvjetnica u Odvjetničkom društvu Gugić, Kovačić & Krivić iz Zagreba, Radnička cesta 52 protiv tuženika GĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi povišenja uzdržavanja, nakon održane glavne rasprave zaključene 7. travnja 2025. u prisutnosti zakonske zastupnice tužitelja, punomoćnice tužitelja i tuženika osobno, 28. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Mijenja se obaveza uzdržavanja određena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1 Ob-787/20-4 od 12. svibnja 2020. kojim je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sastavljen 29. studenog 2019. na način da se nalaže ocu ĐĆ da za uzdržavanje PĆ umjesto dosadašnjeg iznosa od 139,36 eura u mjesečnom iznosu od 250,00 eura počevši od 1. travnja 2024. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti s dospijećem do svakog 15.-og u mjesecu za tekući mjesec sa zateznim kamatama od dospijeća svakog iznosa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve na račun majke tužitelja.

II./ Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura sa zateznim kamatama od 28. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 4. kolovoza 2023. podnio tužbu u kojoj je naveo da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1 Ob-787/2020 od 12. svibnja 2020. brak sklopljen između njegove majke VĆV i njegovog oca, ovdje tuženika, GĆ razveden te je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sastavljen 29. studenog 2019. kojim Planom je naloženo tuženiku doprinositi za uzdržavanje tužitelja (rođenog **.**.2012.) u mjesečnom iznosu od 139,36 eura, a za uzdržavanje njegovog brata LĆ (rođenog **.**.2003.) u mjesečnom iznosu od 146,00 eura. Od donošenja navedene odluke LĆ je postao punoljetan i završio je redovno školovanje pa za njega više ne postoji obveza uzdržavanja. U odnosu na tužitelja je došlo do promijenjenih okolnosti jer je u vrijeme sastavljanja Plana bio u dobi od 8 godina, a u vrijeme podnošenja tužbe u dobi od 11 godina i kretao je u više razrede osnovne škole. Troškovi životu su se općenito povećali kao i materijalne potrebe tužitelja slijedom čega predlaže da sud povisi obvezu uzdržavanja na mjesečni iznos od 250,00 eura.

1.1. Na ročištu održanom 17. lipnja 2024. (list 49 spisa) stranke su utvrdile daje tuženik čim je saznao za namjeru podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, samoinicijativno počeo plaćati iznos od 250,00 eura i taje je iznos plaćao sve do 10. ožujka 2024. godine slijedom čega tužitelj predlaže da se plaćanje povišenog iznosa uzdržavanja od 250,00 eura mjesečno tuženiku naloži za razdoblje od 1. travnja 2024. pa nadalje.

2. Tuženik je na ročištu održanom 17. lipnja 2024. (list 49 spisa) naveo kako je od travnja 2024. prestao plaćati uzdržavanje jer je postao radno nesposoban. Dodao je da je radno nesposoban već dulje vrijeme, ali je sada situacija takva da zaista ne može raditi pa nije u mogućnosti skupiti novac za uzdržavanje. Istaknuo je da je pokrenut postupka radi utvrđenja njegove radne nesposobnosti.

3. Prije svega se ističe kako tuženik u ovom postupku nije, adekvatnim rješenjem nadležnog tijela, dokazao da mu je utvrđena radna nesposobnost. Stoga sud zaključuje da je i dalje radno sposoban. Ukoliko tuženiku tijekom vremena bude utvrđena radna nesposobnost tada će moći tražiti smanjenje i prestanak uzdržavanja.

4. Člankom 281. i 288. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 103/05., 98/19., 47/20., 49/23. i 156/23., dalje: ObZ) propisano je pravo maloljetnog djeteta na uzdržavanje od strane roditelja dok je odredbom čl. 285. ObZ-a propisano da osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile.

5. Radi utvrđenja relevantnih činjenica sud je pročitao dokumentaciju dostavljenu u spis, službenim putem je pribavio podatke o imovini tuženika te je izveo dokaz saslušanjem zakonske zastupnice tužitelja i tuženika.

6. Među strankama nije sporno:

- da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1 Ob- 787/2020 od 12. svibnja 2020. odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sastavljen 29. studenog 2019. kojim Planom je naloženo tuženiku doprinositi za uzdržavanje tužitelja (rođenog **.**.2012.) u mjesečnom iznosu od 139,36 eura, a za uzdržavanje njegovog brata LĆ (rođenog **.**.2003.) u mjesečnom iznosu od 146,00 eura.

- da je tuženik od podnošenja tužbe do 10. ožujka 2025. plaćao za uzdržavanje tužitelja iznos d 250,00 eura mjesečno

- da od travnja 2024. ne doprinosi za uzdržavanje tužitelja

7. Sukladno članku 310. ObZ-a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljenjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja dok roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu koja se smatra jednakovrijednom zadovoljenju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

8. Ukupne materijalne potrebe djeteta sud utvrđuje sukladno čl. 311. ObZ-a na način da utvrđuje troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i druge slične troškove djeteta.

8.1. Saslušanjem zakonske zastupnice tužitelja (list 72 spisa) sud je utvrdio da je od donošenja ranije odluke došlo do promijenjenih okolnosti u materijalnim potrebama tužitelja na način da su te potrebe povećane. Majka je navela kako na početku svake školske godine potroši oko 200,00 eura za kupnju bilježnica i sveg potrebnog pribora, a kasnije mu kroz mjesec kupi još nešto ukoliko za tim postoji potreba. Oko tri puta godišnje ide sa školom na izlete koji koštaju od 10,00 do 20,00 eura. Dva puta mjesečno odlazi na neki dječji rođendan i tada kupe poklon u vrijednosti oko 20,00 eura. Proslava njegovog rođendana s prijateljima košta oko 100,00 eura. U vrijeme podnošenja tužbe je išao u nogometnu školu koja je koštala 50,00 eura mjesečno, a vezano uz nogomet je imao i troškove utakmica u visini od 20,00 eura te trošak opreme u iznosu od 80,00 eura svaku drugu sezonu. Ide na šah koji mjesečno košta 34,00 eura. Na nogomet je išao oko 2 godine nakon čega je krenuo na rukomet koji mjesečno košta 40,00 eura, ali na koji je također prestao ići na par mjeseci, ali ponovno izražava želju da krene. Majka tužitelja je nadalje u svom iskazu navela kako u njihovom kućanstvu žive ona i tužitelj te su troškovi režija za njihovo kućanstvo oko 400,00 eura mjesečno kao i troškovi nabave hrane. Obuću i odjeću mu kupuje sezonski otprilike tri puta godišnje i tada potroši oko 100,00 eura. Dio odjeće nosi od starijeg brata. Tužitelj je trenutno učenik 6. razreda osnovne škole.

8.2. Na temelju navedenog sud zaključuje kako su materijalne potrebe djeteta oko 550,00 eura mjesečno. Sud je prihvati iskaz zakonske zastupnice tužitelja jer je iskazivala o svakodnevnim i uobičajenim potrebama djeteta te dobi, a sud je prilikom utvrđenja materijalni potreba djeteta uzeo u obzir prije svega troškove koji su nužni za funkcioniranje djeteta poput troškova stanovanja, prehrane, školovanja, odjeće i obuće, higijene, izvanškolskih aktivnosti i slično. Također, sam tuženik je u svom iskazu naveo kako smatra da su troškovi koje je majka tužitelja navela u svom iskazu točni jer zna da dijete ima svoje troškove, ali da ih on ne može snositi zbog bolesti.

9. Ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja odnose se, sukladno čl. 313. ObZ-a, na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje pri čemu je roditelj koji ima obvezu plaćati uzdržavanje za dijete dužan prikazati ukupne neto prihode u koje ulaze sva stalna i povremena novčana primanja. Sud je prilikom utvrđivanja mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje dužan, osim navedenih prihoda i imovinskih prilika, uzeti u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnošću roditelja dok se novčane obveze roditelja obveznika uzdržavanja uzimaju u obzir samo u iznimnim slučajevima ako traju dulje vrijeme i ako su potrebne za zadovoljenje osnovnih životnih potreba.

9.1. Čitanjem uvjerenja o vlasništvu vozila Centra za vozila Hrvatske d.d. (list 38 spisa) utvrđeno je da tuženik nije evidentiran kao vlasnik vozila.

9.2. Čitanjem potvrde o visini dohotka i primitaka Porezne uprave, Područni ured Zadar, Ispostava Biograd na Moru (list 40-44 spisa) utvrđeno je da je tuženik:

- u 2022. godini ostvario dohodak u ukupnom iznosu od 5.206,96 eura te po osnovi neopozivih primitaka daljnji iznos od 4.659,81 eura što iznosi prosječno mjesečno 822,22 eura.

- u 2023. godini ostvario dohodak u ukupnom iznosu od 4.213,02 eura te po osnovi neopozivih primitaka daljnji iznos od 4.328,88 eura što iznosi prosječno mjesečno 711,82 eura.

- u siječnju i veljači 2024. godine nije ostvario nikakav dohodak

9.3. Čitanjem Zapisnika Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Biograd na Moru (list 51 spisa) od 9. travnja 2024. utvrđeno je da je tuženik pristupio u Područni ured Biograd na Moru i izjavio da više nije u mogućnost plaćati uzdržavanje za tužitelja jer je dao otkaz u firmi u kojoj je radio zbog zdravstvenog stanja. Naveo je da u vlasništvu ima vozilo iz 2002. godine dok je kuća u kojoj živi od njegove majke. Zdravstveno stanje s kralješnicom mu se pogoršalo zbog čega više ne može raditi.

9.4. Čitanjem Otpusnog pisma Opće bolnice Zadar (list 56 spisa) utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 19. svibnja 2024. do 29. svibnja 2024. bio na liječenju pod dijagnozom Nespecificirana neorganska psihoza.

9.5. Čitanjem Specijalističkog nalaza Specijalne bolnice za ortopediju Biograd od 24. studenog 2021. (list 58 spisa) utvrđeno je da je tuženik nastradao u prometnoj nesreći u kojoj je ozlijedio L-S kralješak od kada ima bolove u križima, kukovima i nogama. Nesposoban je za teže fizičke poslove, dizanje i nošenje tereta te rad u prisilnom položaju.

9.6. Čitanjem rješenja Područnog ureda Biograd na Moru od 14. lipnja 2024. (list 62 spisa) utvrđeno je da je određeno vještačenje tuženika u svrhu ostvarivanja prava iz područja socijalne skrbi, odnosno radi priznavanja prava na inkluzivni dodatak. Vještačenje je povjereno Zavodu za vještačenjem profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom.

9.10. Čitanjem Potvrde o vrsti poslova koje je radni obavljao u trajanju radnog odnosa, Hrvatske radiotelevizije od 16. veljače 2024. (list 70 spisa) utvrđeno je da je tuženik kod poslodavaca HRT obavljao sljedeće poslove:

- od 1. srpnja 1977. do 9. listopada 2003. poslove tehničara

- od 10. listopada 2003. do 31. ožujka 2008. poslove tehničara specijaliste

- od 1. travnja 2008. do 31. kolovoza 2011. poslove tehničara tehničkog vodstva

- od 20. srpnja 2016. do 31. svibnja 2021. poslove tehničara

- od 1. lipnja 2021. do 26. studenog 2023. poslove tehničara 2.

9.10.1. Prema dopisu poslodavca HRT (list 69 spisa) utvrđeno je da mu je poslodavac odobrio neplaćeni dopust u razdoblju do 27. studenog 2023. do 20. veljače 2024. zbog liječenja na vlastiti trošak. Tuženik je zatražio od poslodavca sporazumni prestanak ugovora o radu. Prema zadnjem liječničkom pregledu tuženik je proglašen djelomično sposobnim za rad po točkama 17., 18., 19. i 23. (rad na visini, buci, nepovoljnoj mikroklimi i zračenju), a nesposoban po točci 16. (prenošenje tereta).

10. Saslušanjem tuženika (list 73 spisa) sud je utvrdio kako je tuženik osim na poslovima na HRT-u radio i pomažući prijateljima i sl. On smatra kako je problem u tome da još 2000. godine nije rješavao svoje papire, a da mu se stanje kroz vrijeme samo pogoršalo. Objasnio je da ne može raditi nikakve druge poslove jer je u blokadi pa bi morao raditi ilegalno. Naveo je kako mu nikada nije utvrđena nesposobnost za rad niti se prijavio na Zavod za zapošljavanje. Na ročištu 7. travnja 2025. (list 74 spisa) tuženik je naveo kako ne može raditi poslove za koje mu je na zadnjem liječničkom pregledu navedeno da bi ih mogao raditi jer je u blokadi, a i nema odgovarajuću stručnu spremu.

11. Sud smatra kako je tuženik sklapanjem sporazumnog prestanka ugovora o radu na njegovu inicijativu, bez traženja poslodavca da ga premjesti na poslove koje bi mogao obavljati sukladno svom zdravstvenom stanju kao i činjenica da je odustao od drugih poslova poput vožnje taksija pa makar i u smanjenom opsegu, sam uzrokovao gubitak prihoda koje je do tada ostvarivao. S obzirom na to da tuženiku radna nesposobnost nije utvrđena tuženik je u smislu odredbi Obiteljskog zakona obveznik plaćanja uzdržavanja. Sud je uzeo u obzir i činjenicu da se nije prijavio ni na Zavod za zapošljavanje radi ostvarivanja prava koje bi eventualno mogao ostvariti ili pronaći posao sukladno svojim trenutnim mogućnosti.

11.1. Ističe se i kako je prema ranijoj odluci tuženik bio u obvezi uzdržavati još jedno dijete, LĆ u mjesečnom iznosu od 146,00 eura u odnosu na kojeg je obveza uzdržavanja, u međuvremenu prestala. Sud je i tu činjenicu uzeo u obzir prilikom donošenja odluke.

12. Uzimajući sve navedeno u obzir sud je naložio tuženiku doprinositi za uzdržavanje tužitelja u iznosu od 250,00 eura od 1. travanja 2024. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

13. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 366. OZ-a, a koji trošak se odnosi na zastupanje tužitelja po punomoćnici odvjetnici odmjeren prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/2023.; dalje: Tarifa) na temelju koje je tužitelju priznato pravo na jednokratnu naknadu u visini od 200 bodova (Tbr. 7.3.) odnosno 400 eura (Tbr. 54.) što uvećano za PDV od 25% iznosi 500,00 eura.

U Zagrebu 28. travnja 2025.

Sutkinja:

Kolinda Kolar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisana, u 5 istovjetnih primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

Dostaviti:

1. tužitelju po punomoćnici

2. tuženiku