Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž Ovr-96/2025-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Nikoli Ramušćaku, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja B2 KAPITAL d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Buterin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Buterin & partneri d.o.o, Zagreb, protiv ovršenika JADRAN d.d. u stečaju, Zagreb, Ulica Vinka Žganeca 2, OIB: 46106063049, kojeg zastupa punomoćnik Igor Šeparović, odvjetnik u Zagrebu, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenika protiv toč. I. i IV. izreke rješenja Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1693/2020-160 od 1. listopada 2024. te o žalbi ovršenika protiv toč. I. i II. izreke rješenja Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1693/2020-169 od 7. ožujka 2025., dana 28. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika JADRAN d.d. u stečaju kao djelomično neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 1693/2020-160 od 1. listopada 2024. u dijelu pod toč. I. a), b), c), d) i e) te toč. IV. u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa iz toč. I. a), b), c), d) i e) izreke tog rješenja.

II. Uvažava se žalba ovršenika JADRAN d.d. u stečaju, ukida rješenje Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1693/2020-160 od 1. listopada 2024. u dijelu pod toč. I. f) i g) te toč. IV. u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa iz toč. I. f) i g) izreke tog rješenja i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

III. Odbija se žalba ovršenika JADRAN d.d. u stečaju kao neosnovana i potvrđuje toč. I. i II. izreke rješenja Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 1693/2020-169 od 7. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 1693/2020-160 od 1. listopada 2024. pod toč. I. izreke iz iznosa od 3.253.385,93 eura ostvarenog prodajom nekretnine ovršenika a) namireno je potraživanje ovrhovoditelja u cijelosti s naslova troškova postupka (prvenstveno namirenje čl. 113. OZ-a) u iznosu 4.235,08 eura, b) namireno je potraživanje ovrhovoditelja s naslova troškova određenih ovršnom ispravom u cijelosti u iznosu 12.730,00 eura, c) dosuđeni su ovrhovoditelju te su istovremeno namireni iz kupovnine daljnji troškovi predmetnog ovršnog postupka u iznosu od 44.546,75 eura, d) namireno je potraživanje ovrhovoditelja osigurano založnim pravom upisanom pod prvenstvenim redom posl.br. Z-49775/2005 s naslova zateznih kamata za posljednje tri godine do donošenja rješenja o dosudi u iznosu od 150.950,53 eura, s naslova redovnih kamata u iznosu od 57.001,99 eura, s naslova glavnice u iznosu od 720.175,87 eura te s naslova zateznih kamata izvan tri godine do donošenja rješenja o dosudi u iznosu 210.278,36 eura, e) namireno je potraživanje ovrhovoditelja osigurano založnim pravom upisanim u prvenstvenom redu pod posl.br Z- 65680/08 u cijelosti naslova zateznih kamata za posljednje tri godine do donošenja rješenja o dosudi u iznosu od 151.102,22 eura, s naslova redovnih kamata u iznosu 26.524,64 eura, s naslova glavnice u iznosu od 714.601,19 eura, s naslova zateznih kamata izvan posljednje tri godine do donošenja rješenja o dosudi u iznosu od 305.679,20 eura, f) namireno je potraživanje založnog vjerovnika Hrvatska banka za obnovu i razvitak s naslova zateznih kamata u iznosu 475,68 eura, s naslova redovnih kamata u iznosu 935,71 eura te s naslova glavnice u iznosu od 130.752,82 eura, g) namireno je potraživanje ovrhovoditelja osigurano založnim pravom upisanim pod posl.br Z- 35394/14 u cijelosti s naslova zateznih kamata za posljednje tri godine do donošenja rješenja o dosudi u iznosu 212.241,78 eura, na ime glavnice u cijelosti u iznosu 415.411,30 eura, na ime zateznih kamata izvan tri godine od donošenja rješenja o dosudi u iznosu od 87.071,17 eura, pod toč. II. izreke odbijen je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu daljnjih troškova ovršnog postupka preko dosuđenog iznosa od 44. 546,75 eura, kao neosnovan, pod toč. III. izreke odbijen je zahtjev založnog vjerovnika Hrvatska banka za obnovu i razvitak u dijelu u kojem potražuje namirenje troškova u iznosu od 5.840,97 eura, kao neosnovan, pod toč. IV. izreke naloženo je Financijskoj agenciji da po pravomoćnosti tog rješenja iz iznosa kupovnine položene na poseban račun Agencije isplati iznose iz točke I. a), b), c), d), e), g) izreke na račun ovrhovoditelja IBAN: [broj bankovnog računa], otvoren kod Addiko Bank d.d., s pozivom na broj 1068583-03., iznos iz točke I. f) izreke na račun založnog vjerovnika Hrvatska banka za obnovu i razvitak na račun HR46 2390 0011 1013 5460 0, a preostalu kupovninu u iznosu od 8.671,64 EUR na račun ovršenika koji će Agenciji biti naknadno dostavljen posebnim zaključkom, dok je pod toč. V. izreke utvrđeno da je pravomoćnošću toč. I., II. i III. izreke tog rješenja ovrha u ovoj pravnoj stvari dovršena.

2. Rješenjem Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 1693/2020-169 od 7. ožujka 2025. pod toč. I. izreke ispravljeno je rješenje tog suda poslovni broj Ovr-1693/2020-160 od 1. listopada 2024. u točki I. e) izreke rješenja tako da umjesto iznosa od 714.601,19 eura ima stajati 720.890,51 euro, pod toč. II. izreke ispravljeno je rješenje tog suda poslovni broj Ovr-1693/2020-160 od 1. listopada 2024. u točki IV. izreke rješenja tako da umjesto iznosa od 8.671,64 eura ima stajati 2.382,32 eura, pod toč. III. izreke odbijen je prijedlog ovrhovoditelja u dijelu u kojem predlaže ispraviti točku II. izreke rješenja, kao neosnovan, dok je pod toč. IV. izreke utvrđeno da u ostalom dijelu rješenje ostaje neizmijenjeno.

3. Protiv rješenja Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 1693/2020-160 od 1. listopada 2024. i to toč. I. i IV. izreke, kako to proizlazi iz sadržaja žalbenih navoda, žalbu je podnio ovršenik, a zbog svih razloga predviđenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP). Predlaže ukinuti pobijano rješenje i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

4. U odgovoru na tu žalbu ovrhovoditelj predlaže odbiti žalbu u cijelosti i potvrditi pobijano rješenje.

5. Protiv rješenja Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 1693/2020-169 od 7. ožujka 2025. i to toč. I. i II. izreke, kako to proizlazi iz sadržaja žalbenih navoda, žalbu je podnio ovršenik, a zbog svih razloga predviđenih u čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlaže ukinuti pobijano rješenje i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

6. U odgovoru na tu žalbu ovrhovoditelj predlaže odbiti žalbu u cijelosti i potvrditi pobijano rješenje.

7. Žalba protiv toč. I. i IV. izreke rješenja poslovni broj Ovr-1693/2020-160 od 1. listopada 2024. djelomično je osnovana, a žalba protiv rješenja poslovni broj Ovr- 1693/2020-169 od 7. ožujka 2025. nije osnovana.

U odnosu na rješenje poslovni broj Ovr-1693/2020-160 od 1. listopada 2024.

8. Prije svega, nije u pravu ovrhovoditelj kada navodi da ovršenik nema pravo pobijati rješenje o namirenju, a uvažavajući izričitu odredbu čl. 125. st. 5. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 – dalje u tekstu: OZ), prema kojoj protiv rješenja o namirenju pravo na žalbu imaju, između ostalih, i stranke, dakle i ovršenik.

9. Ispitujući prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu u smislu žalbenih navoda i po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP), u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu ovršnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a u dijelu u kojem je ovrhovoditelju dosudio troškove ovršnog postupka i odredio njihovo namirenje, kao i u dijelu u kojem je odredio namirenje tražbina ovrhovoditelja glede kojih je doneseno rješenje o ovrsi, a s obzirom na o da u tom dijelu pobijano rješenje sadrži jasne i dostatne razloge.

10. No, prvostupanjski je sud prethodno navedenu povredu, na koju sadržajem žalbenih navoda upire ovršenik, počinio u dijelu u kojem je odredio namirenje tražbina ovrhovoditelja koje su osigurane založnim pravom pod Z-35394/14 (glede kojih nije doneseno rješenje o ovrsi) te tražbine založnog vjerovnika Hrvatske banke za obnovu i razvitak. To stoga što u tome dijelu pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a uslijed čega se isto ne može ispitati.

11. Prema odredbi čl. 111. OZ-a sud pristupa namirenju vjerovnika nakon pravomoćnosti rješenja o dosudi nekretnine kupcu i nakon što kupac položi kupovninu.

11.1. U skladu s čl. 113. st. 1. OZ-a, iz iznosa dobivenog prodajom namiruju se prvenstveno troškovi ovršnog postupka koji se tiču sudskih pristojbi i plaćenih predujmova za provedbu ovršnih radnji, a zatim porezi i druge pristojbe dospjele za posljednju godinu koji terete prodanu nekretninu i to ako su prijavljeni najkasnije na ročištu za diobu i ako se dokazuju ovršnom ispravom.

11.2. Nadalje, prema odredbi čl. 114. st. 1. OZ-a, nakon namirenja tražbina iz čl. 113. tog zakona, namiruju se tražbine osigurane založnim pravom, tražbine ovrhovoditelja na čiji je prijedlog određena ovrha i naknade za osobne služnosti i druga prava koja prestaju prodajom. Prema odredbi čl. 114. st. 4. OZ-a troškovi i kamate za posljednje tri godine do donošenja rješenja o dosudi nekretnine kupcu, određeni ovršnom ispravom, namiruju se po istom redoslijedu kao i glavna tražbina, a prema st. 5. tog članka troškovi ovršnog postupka osim troškova koji se prvenstveno namiruju, namiruju se po istom redoslijedu kao i glavna tražbina. Prema st. 6. tog članka poslije namirenja tražbina iz st. 1. tog članka, namiruju se tražbine navedene u čl. 113. st. 1. toč. 2. tog zakona za vrijeme za koje se ne namiruju prema odredbama tog članka. Nakon toga namiruju se i kamate iz st. 4. tog članka za vrijeme za koje nisu namirene prema toj odredbi i to po istom redoslijedu kao i glavna tražbina.

11.3. Konačno, prema odredbi čl. 125. st. 1. OZ-a o namirenju ovrhovoditelja i drugih osoba kojima pripada pravo na namirenje sud odlučuje rješenjem nakon održanoga ročišta, uzimajući u obzir podatke iz spisa i zemljišne knjige te utvrđenja na ročištu.

12. Prije svega, pravilno je prvostupanjski sud pristupio namirenju tražbina s obzirom na to da je rješenje o dosudi postalo pravomoćno te da je kupac u cijelosti uplatio kupovninu.

13. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud u skladu s čl. 113. st. 1. OZ-a prvenstveno odredio namirenje troškova ovršnog postupka koji se tiču sudskih pristojbi i plaćenih predujmova za provedbu ovršnih radnji, a u ukupnom iznosu od 4.235,08 eura. S tim u vezi, u pobijanom rješenju je jasno navedeno da se ti troškovi sastoje od troška sudske pristojbe na prijedlog i rješenje o ovrsi, plaćenog predujma za vještačenje, plaćenog predujma za razgledavanje nekretnine te plaćenog predujma za prodaju elektroničkom javnom dražbom te su pojedinačno navedeni iznosi tih troškova, dok nastanak i visina tih troškova nisu osporeni od strane ovršenika.

14. Glede redoslijeda namirenja daljnjih tražbina iz čl. 114. OZ-a, budući da u konkretnom slučaju nije sporno da je iznos uplaćene kupovnine dostatan za namirenje svih zatraženih tražbina ovrhovoditelja te založnog dužnika, to ovaj drugostupanjski sud nije posebno razmatrao žalbeni navod kojim prigovara redoslijedu namirenja, jer i eventualna povreda pravila o redoslijedu u konačnici ne bi dovela do povrede prava vjerovnika (ovrhovoditelja i založnog vjerovnika), kao ni ovršenika.

15. Odluka o namirenju troškova ovrhe u iznosu od 12.730,00 eura, koji su određeni pravomoćnim rješenjem o ovrsi, nije sporna, dok glede odluke o daljnjim troškovima ovrhovoditelja na ime zastupanja, a koje je prvostupanjski sud ujedno dosudio ovrhovoditelju pobijanim rješenjem, za istaknuti je da ovršenik, osim što se sadržajem navoda pozvao na nastanak bitne povrede ovršnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, ni na koji način nije osporio pravilnost te odluke u pogledu opravdanosti i visine pojedinačno dosuđenih troškova, a koje je troškove prvostupanjski sud priznao i odmjerio pozivajući se na odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Slijedom toga, a budući da drugostupanjski sud glede odluke o troškovima u skladu s čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, to u tom dijelu navedena odluka nije ispitivana od strane ovoga drugostupanjskog suda.

16. U odnosu na odluku o namirenju tražbina ovrhovoditelja glede kojih je doneseno rješenje o ovrsi u ovom predmetu (tražbine navedene pod toč. I. d) i e) izreke pobijanog rješenja) i to u pogledu tražbina s osnova glavnice, redovnih kamata te zateznih kamata izvan posljednje tri godine do donošenja rješenja o dosudi, prvostupanjski je sud utvrdio da su dostavljeni obračuni ovrhovoditelja u skladu s rješenjem o ovrsi te s izvatcima iz poslovnih knjiga dostavljenim uz prijedlog za ovrhu. Uvažavajući prethodno navedeno utvrđenje, koje ovršenik ni na koji način nije osporio u žalbi, neosnovan je žalbeni navod ovršenika da prvostupanjski sud u odnosu na prethodno navedene iznose tražbina nije na valjan način odlučio o njegovu prigovoru kojim je osporio obračun ovrhovoditelja. Naime, ukoliko je već u stadiju određivanja ovrhe u smislu čl. 29. st. 5. OZ-a određen opseg tražbine ovrhovoditelja s naslova glavnice, redovnih kamatama i do tada dospjelih zateznih kamata, utoliko su u daljnjem tijeku ovršnog postupka tako utvrđeni iznosi nesporni te ih ovršenik izvan okvira iz čl. 53. OZ-a (žalba nakon proteka roka) nije ovlašten osporavati. Na ovršeniku je stoga bilo da ospori usklađenost ovrhovoditeljeva obračuna tražbina iskazanim u eurima s kunskim obračunima na kojima je utemeljeno rješenje o ovrsi, a ne da u stadiju provedbe ovrhe naknadno osporava točnost uglavničenih iznosa redovnih i ranije dospjelih zateznih kamata.

17. U odnosu na namirenje uglavničenih zateznih kamata za posljednje tri godine do donošenja rješenja o namirenju, a čije je namirenje određeno u toč. I. d) i e) izreke pobijanog rješenja, u prvom redu je za istaknuti da u tom dijelu ovršenik svakako ima pravo osporavati pravilnost obračuna ovrhovoditelja jer je riječ o jednostranoj ispravi koju ovršenik nije dužan bespogovorno prihvatiti te se štoviše i prema izričitoj odredbi čl. 124. st. 2. OZ-a na ročište za diobu poziva i ovršenik. Budući da se ovršeniku isplaćuje ostatak kupovnine po punom namirenju ovrhovoditelja i založnih vjerovnika te eventualnih drugih osoba, to ovršenik ima pravo očitovati se na obračun tražbina tih osoba i osporavati njihovu točnost na tom ročištu. Pritom je nužno imati na umu razliku između osporavanja samog postojanja tražbine, bilo u cjelini ili u nekom dijelu, kakvo osporavanje po svom sadržaju predstavlja isticanje žalbenih razloga zbog kojih se može izjaviti žalba iz čl. 53. OZ-a, od osporavanja točnosti načina iskazivanja tražbine, a koje osporavanje nema takav značaj.

17.1. Nastavno na prethodno, prvostupanjski je sud otklonio prigovor ovršenika iz podneska od 27. ožujka 2024. da ovrhovoditelj nije imao pravo na zatezne kamate u razdoblju trajanja posebnih okolnosti koje su bile uzrokovane pandemijom COVID-19, tako što je pozivom na sadržaj ovrhovoditeljevih obračuna utvrdio da ovrhovoditelj za razdoblje od 18. travnja do 18. listopada 2020. nije obračunavao zatezne kamate.

17.2. Glede prigovora ovršenika o netočnosti obračuna uglavničenih zateznih kamata, za primijetiti je da iz stanja spisa proizlazi da je nakon tog prigovora iz podneska od 27. ožujka 2024. ovrhovoditelj u privitku podneska od 8. travnja 2024. dostavio obračune zateznih kamata u kojima je na jasan način iskazan iznos glavnice u eurima koji su kamate iskazane, točno vrijeme obračuna po datumima (kao i točan broj dana) te visina kamatne stope za svako od iskazanih razdoblja (listovi 944.-951. spisa). S obzirom na takav sadržaj ovrhovoditeljeva obračuna u kojem su jasno iskazani parametri izračuna te imajući na umu da točnost istog nije na određeni način osporena od strane ovršenika na ročištu za diobu od 11. travnja 2024., za zaključiti je da prigovorima ovršenika iz podneska od 27. ožujka 2024. nije s uspjehom osporena visina ovrhovoditeljeva izračuna ukupnog iznosa zateznih kamata za posljednje tri godine do donošenja rješenja o namirenju.

18. Glede namirenja tražbina založnog vjerovnika Hrvatska banka za obnovu i razvitak, neosnovan je žalbeni navod ovršenika da je prigovorio na njegov obračun tražbina. Naime, navedeni je založni vjerovnik obračun tražbina dostavio u privitku podneska od 8. travnja 2024., a na koji se ovršenik nije očitovao te niti iz zapisnika o održanom ročištu za diobu od 11. travnja 2024. ne proizlazi da je ovršenik i na koji način osporio obračun založnog vjerovnika.

19. No, određujući namirenje tražbina prethodno navedenog založnog vjerovnika te određujući namirenje tražbina ovrhovoditelja osiguranih založnim pravom upisanim u zemljišnu knjigu pod Z-35394/14 (u odnosu na koje nije doneseno rješenje o ovrsi) prvostupanjski je sud počinio uvodno navedenu apsolutno bitnu povredu ovršnog postupka jer u tom dijelu pobijanog rješenja nije iznio razloge o odlučnim činjenicama.

19.1. To stoga što je prvostupanjski sud u odnosu na prethodno navedene tražbine samo zaključio da iste proizlaze iz dostavljenih obračuna tražbina, no pritom nije utvrdio jesu li ti obračuni tražbina u suglasju s podacima iz zemljišne knjige, a što je bio dužan prema čl. 125. st. 1. OZ-a. Naime, i neovisno o tome je li obračun vjerovnika osporen ili ne, glavnica tražbine ne može se namiriti u iznosu većem od onog koji je osiguran založnim pravom te upisan u zemljišnu knjigu, a kako to proizlazi iz čl. 114. st. 1. OZ-a. Isto tako, glede troškova i kamata vrijedi naglasiti da i sam Zakonodavac u čl. 114. st. 4. OZ-a izričito predviđa da se te tražbine mogu namiriti u ovršnom postupku ako su određene ovršnom ispravom, a što u slučaju namirenja tražbina založnih vjerovnika treba tumačiti da iz zemljišne knjige mora proizlaziti da su i te tražbine osigurane založnim pravom.

19.2. Iz obrazloženja pobijanog rješenja se stoga ne može zaključiti jesu li obračun tražbina založnog vjerovnika Hrvatska banka za obnovu i razvitak te obračun tražbina osiguranih pod Z-35394/14 sastavljeni u skladu s podacima zemljišne knjige o osiguranim tražbinama.

20. Slijedom svega navedenog, trebalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP- a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje u dijelu pod toč. I. a), b), c), d) i e), kao i u dijelu pod toč. IV. koji se odnosi na isplatu iznosa iz toč. I. a), b), c), d) i e), kako je odlučeno pod toč. I. izreke ovoga drugostupanjskog rješenja, dok je na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a trebalo uvažiti žalbu ovršenika, ukinuti pobijano rješenje u dijelu pod toč. I. f) i g), kao i u dijelu pod toč. IV. koji se odnosi na isplatu iznosa iz toč. I. f) i g) i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, a kako je odlučeno pod toč. II. izreke ovoga drugostupanjskog rješenja.

21. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud otkloniti bitnu povredu na koju je upozoreno ovim rješenjem te potom donijeti novu i zakonitu odluku o namirenju založnog vjerovnika Hrvatska banka za obnovu i razvitak te o namirenju tražbine ovrhovoditelja osigurane pod brojem Z-35394/14.

22. U nepobijanom dijelu (toč. II., III. i V. izreke) prvostupanjsko rješenje nije ispitivano u skladu s čl. 365. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a.

U odnosu na rješenje poslovni broj Ovr-1693/2020-169 od 7. ožujka 2025.

23. Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti i u smislu žalbenih navoda, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da bi prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog rješenja počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a.

24. Također, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da bi prvostupanjski sud počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 342. st. 1. i 2. ZPP-a, a na koju upire ovrhovoditelj u žalbi.

25. Naime, prema čl. 342. st. 1. ZPP-a pogreške u imenima i brojevima, i druge očite pogreške u pisanju i računanju, nedostatke u obliku i nesuglasnost prijepisa presude s izvornikom ispravit će sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća u svako doba.

26. Prvostupanjski je sud pobijanim rješenjem ispravio rješenje tog suda poslovni broj Ovr-1693/2020-160 od 1. listopada 2024. u točki I. e) izreke rješenja tako da umjesto iznosa od 714.601,19 eura ima stajati 720.890,51 euro, a uz obrazloženje da je ovrhovoditelj na ime glavnice tražbine osigurane založnim pravom pod brojem Z- 65680/08 potraživao namirenje iznosa od: 76.264,31 euro, 1.267,40 eura, 265.445,62 eura, 371.623,86 eura i 6.289,32 eura, što sveukupno iznosi 720.890,51 euro, a ne 714.601,19 eura te da je iz tog rješenja o namirenju jasno da je sud obračun ovrhovoditelja u cijelosti uvažio kao osnovan, ali da je došlo do pogreške prilikom zbrajanja pojedinih iznosa glavnica jer nije pribrojen iznos glavnice od 6.289,32 eura.

27. Nastavno na navedeno obrazloženje prvostupanjskog suda, iz toč. 12. obrazloženja rješenja o namirenju tog suda poslovni broj Ovr-1693/2020-160 od 1. listopada 2024. jasno proizlazi da je prvostupanjski sud odredio namirenje glavnica koje je ovrhovoditelj naveo u svom obračunu za tražbine osigurane založnim pravom pod brojem Z-65680/08 i to u pojedinačno navedenim iznosima 76.264,31 eura, 1.267,40 eura, 265.445,62 eura, 371.623,86 eura i 6.289,32 eura, s tim što je kao rezultat zbrajanja navedenih iznosa pogrešno naveo 714.601,19 eura.

27.1. Ovdje je stoga riječ o očitoj pogrešci u računanju, a za koju vrstu pogreške je u čl. 342. st. 1. ZPP-a izričito navedeno da se u svako doba može ispraviti rješenjem od strane suda koji je tu pogrešku i napravio.

27.2. Kako se ta pogreška u računanju odrazila na sastav izreke rješenja o namirenju i to u dijelu pod toč. I. e) u kojem je određeno namirenje tog iznosa te u dijelu pod toč. IV. u kojem je određeno da će se kupovnina u preostalom iznosu, od kojeg nije odbijen iznos od 6.289,32 eura, isplatiti ovršeniku, to je pravilno prvostupanjski sud pobijanim rješenjem tu očitu grešku ispravio na rečena dva mjesta u izreci rješenja o namirenju.

28. Slijedom svega navedenog, trebalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP- a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje (točka II. izreke ovoga drugostupanjskog rješenja).

29. U nepobijanom dijelu (toč. III. i IV. izreke) prvostupanjsko rješenje nije ispitivano u skladu s čl. 365. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a.

U Velikoj Gorici 28. travnja 2025.

Sudac

Nikola Ramušćak